Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
et sura kesir tewba ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Et-Tewba
#1
Rainbow 
ET-TEVBA / POKAJANJE / OBJAVLJENA U MEDINI*, IMA 129 AJETA**

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore." /1/ "Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti." /2/

Ova časna sura jedna je od posljednjih koje su objavljene Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što prenosi El-Buhari da je rekao: (426) Posljednji ajet koji je objavljen jeste: "Oni traže od tebe tumačenje reci: 'Allah će vam kazati propis o kelali'"; a posljednja je objavljena sura: "Beraeh" - Obznana. Ona ne počinje bismillom, jer ashabi nisu pisali bismillu na njenom početku u vladarevom Mushafu povodeći se u tome za vođom vjernika Osmanom bin Afanom, radijAllahu anhu.

Prenosi Et-Tirmizi od Ibn-Abbasa sažeto: (427) "Da je on pitao vođu vjernika Osmana bin Afana o nerastavljanju između sure El-Enfal i sure Et-Tevbe sa 'Bismillahi - rahmani - rahim'. Pa je rekao Osman: sura El-Enfal je bila među prvima koje su objavljene u Medini, a sura Beraeh među posljednjim što je objavljeno od Kur'ana. Njena su kazivanja bila slična kazivanjima u suri Beraeh i bojao sam se da nisu od nje same, i preselio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a nije nam objasnio da je ona (bismilla) iz nje (sure Et-Tevbe), zbog toga sam ih spojio i nisam napisao između njih dvije 'Bismillahi – rahmani – rahim', a stavio sam je u sedam dugih sura."

Slično njemu prenose Imam Ahmed, Ebu-Davud, En-Nesai i Ibn-Hiban u njegovom Sahihu i El-Hakim u njegovom Mustedreku drugim predajnim putem i rekao je da su lanci prenosilaca sahih, ali ga ne bilježe Buhari i Muslim.

Početak ove sure objavljen je Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nakon što se vratio iz Bitke na Tebuku i namjeravao otići na hadž, zatim je spomenuto da se mušrici spremaju iste godine u sezoni hadža obaviti to po njihovom običaju: obilaziti oko svete kuće goli, i Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije volio miješati se sa njima, pa je poslao Ebu-Bekra es-Sidika, radijAllahu anhu, kao vodiča na hadž te godine da pokaže ljudima njihove obrede hadža i da pouči mušrike da nedolaze na hadž poslije ove godine i da naglasi ljudima: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika". Kada se vratio, poslao je Aliju bin Ebi-Taliba kao dostavljača od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato što je bio u srodstvu s njim.

Allahov govor: "Obznana od Allaha i Njegova Poslanika", znači obznanu od Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika o prestanku sigurnosti i ugovora.

"Onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore. Putujte po svijetu još četiri mjeseca". Ovaj se ajet odnosi na one koji su sklopili ugovore na neodređeno vrijeme ili na onog koji ima zaključen ugovor manje od četiri mjeseca neka ga upotpuni sa četiri mjeseca. A što se tiče onog čiji je ugovor na određeno vrijeme, njegovo je trajanje do samog isteka ugovora bez obzira koliko on bio, zbog riječi Uzvišenog Allaha: "Ispunite ugovore do ugovorenog roka", i hadisa o kojima će biti govora. Ko bude imao zaključen ugovor između njega i Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov ugovor traje do ugovorenog roka. Ovo je najbolja i najjača konsatacija koju je odabrao Ibn-Džerir, Allah mu se smilovao. Rekao je Ebu-Ma'šer el-Medeni: Pričali su nam Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi: (428) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, devete je godine po Hidžri u periodu hadža poslao Ebu-Bekra kao vodiča i poslao je Aliju bin Ebi-Taliba sa trideset ili četrdeset ajeta iz sure "Beraeh" pa ih je čitao ljudima, dajući mušricima rok od četiri mjeseca da putuju po zemlji. On im je pročitao na Arefatu, da je rok koji im se daje dvadeset dana od zul-hidžeta, muharem, safer rebiul-evel i deset dana od rebiul-ahira. Zatim im je to pročitao u njihovim kućama i rekao: 'Poslije ove godine mušrici neće obavljati hodočašće niti će obilaziti oko svete kuće goli.'" Prenosi Ibn Ebi-Nedžih od Mudžahida, koji kaže: "Proglašeno je da su vlasnici ugovora sigurni četiri uzastopna mjeseca, dvadeset dana od zul-hidžeta pa do isteka deset dana rebiul-ahira. Poslije toga prestaju ugovori, i proglašena je svim ljudima borba ukoliko ne budu primili islam. Ovako je prenošeno od Es-Suddija i Katade.

I proglas od Allaha i Njegova Poslanika. Ljudima na dan velikog hadža, Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima, pa ako se pokajete - to je za vas bolje a ako se okrenete znajte da Allahu nećete umaći. A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom. /3/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "proglas" znači obavjest "od Allaha i Njegova Poslanika", ranije je spomenuta i rečena opomena ljudima.

"Na dan velikog hadža" to je dan prinošenja žrtvi (kurbana), koji je najvredniji, najbolji i najveći dan hadža.

"Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s mnogobošcima", znači i Njegov Poslanik je čist od njih također, zatim ih je pozvao na pokajanje Njemu, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokajete" od toga to što Mu vi druga pripisujete, tj. činite širk.

"To je za vas bolje, a ako se okrenete", tj. ako nastavite sa onim u čemu ste, tj. širku, "znajte da Allahu nećete umaći" nego vi ste u Njegovom vlasništvu i pod Njegovom silom i voljom.

"A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom", tj. na dunjaluku će doživjeti poniženje i strogu kaznu, a na Ahiretu kukaste štapove i vratne okove.
Odgovori
Hvala od:
#2
Prenosi El-Buhari od Ebu-Hurejrea da je rekao: /429/ "Poslao me je Ebu-Bekr na Minu među onima koji će proglasiti da mušrici ne čine hodočašće poslije ove godine i da ne obilaze svetu kuću goli, a dan velikog hadža jeste dan prinošenja žrtvi. Ovaj dan je nazvan Velikim hadžom jer su ljudi govorili mali hadž. Ebu-Bekr prenio je i dostavio ljudima te godine, a u godini Oprosnog hadža, kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavio hadž, nijedan mušrik nije to uradio.

" Ovo je tekst Buharije i nalazi se u poglavlju El-Džihad. Prenosi imam Ahmed od Muhriza bin Ebi-Hurejrea, a on od svog oca da je rekao: /430/ "Bio sam sa Alijom bin Ebi-Talibom kada ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao stanovnicima Meke sa "Obznanom", pa su rekli šta ste to pozivali? Rekao je: "Pozivali smo da neće ući u Džennet osim vjernik, niti će obilaziti Kabu ko je go i ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, njegov je rok važenja četiri mjeseca[350], a kada prođu četiri mjeseca zaista, Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce, niti će mušrici činiti hodočašće Kabi poslije ove godine. Pozivao sam dok mi nije glas promukao." Prenosi Ibn-Džerir od Alije, radijAllahu anhu, da je rekao: /431/ " Poslao me je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je objavljena obznana sa četiri stvari:

Da ne obilaze oko svete kuće goli; da se mušrici ne približavaju El-Mesdžidul - Haramu nakon ove godine; ko bude imao sklopljen ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on je važeći do njegovog ugovorenog roka i da u Džennet neće ući drugi osim pravi vjernik." A što se tiče dana velikog hadža, to je dan prinošenja žrtvi, kao što prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer et-Taberi od Ibn-Omera neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: /432/ "Zastao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kod džemreta na Oprosnom hadžu pa je rekao: 'Ovo je dan Velikog hadža.'" Prenosi Šu'be, od jednog Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ashaba da je rekao: /433/ "Stao je među nas Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na crvenoj kamili kojoj je odrezan krajičak uha pa nam je rekao: 'Da li znate koji je danas dan?' Odgovorili su: 'Dan prinošenja žrtvi.' Rekao je: 'Istinu ste rekli, ovo je Dan Velikog hadža.'"

Prenosi Ibn-Džerir od Abdurrahmana bin Ebu-Bekra, a on od svog oca da je rekao: /434/ " Tog dana sjedio je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na svojoj devi, a ljudi su držali za njen povodac pa je rekao: 'Koji je danas dan?' Šutjeli smo toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar ovo nije dan Velikog hadža."[351] Ovi su prenosioci vjerodostojni, a bilježi se među sahih hadisima.

Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka; Allah zaista voli bogobojazne. /4/

Ovo je izuzetak od pravila da rok odlaganja do četiri mjeseca važi za onog ko je sklopio ugovor na neodređeno vrijeme a ne do određenog roka, njegov rok je, kao što je prethodno spomenuto četiri mjeseca. On može putovati kuda hoće da bi se spasio, odlazeći da bi postigao što želi, osim onog koji je sklopio ugovor do određenog vremena njegov rok važenja je do navedenog roka prema kojem je sklopljen ugovor, a o tome su prethodno spomenuti hadisi. A ko bude sklopio ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa njegov ugovor važi do ugovorenog roka pod uvjetom da ugovornik ne poništi svoj ugovor do ugovorenog roka, radi ovog je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podsticao na poštivanje toga, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allah, zaista, voli bogobojazne", tj. one koji ispunjavaju sklopljene ugovore.

"Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." /5/

Razišli su se mufesiri u tome šta se podrazumijeva pod pojmom sveti mjeseci. Neki kažu da je to što se podrazumijeva spomenuto u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...a četiri su sveta…" [352] Međutim, ovo mišljenje je upitno, a ono što je vidljivo iz konteksta, a do čega drži Ibn-Abbas, kako to od njega prenosi El-'Avfi, jeste da se misli na četiri mjeseca u kojima se dozvoljava putovanje po svijetu, u govoru Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Putujte po svijetu još četiri mjeseca." Zatim je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kad prođu sveti mjeseci", znači: kada isteknu četiri mjeseca u kojim vam je zabranjeno njihovo ubijanje i koje smo im dali kao rok, onda gdje god ih nađete zarobljavajte ih i ubijajte, jer se ugovor odnosi na spomenuto, prije nego na nešto što nije spomenuto, a moglo bi da se podrazumijeva. Jasan propis o četiri sveta mjeseca doći će u sljedećem ajetu ove časne sure.

"Onda ubijajte mnogobšce gdje god ih nađete", na zemlji i ovo je općenit propis, a poznato je da je on specificiran tako što je zabranjeno sukobljavanje i ubijanje u Haramu, riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "I ne borite se protiv njih kod Mesdžid - Harama dok vas oni tu ne napadnu, ako vas napadnu - onda ih poubijajte." Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zarobljavajte ih", znače: uzimajte ih za zarobljenike pa ako želite ubijajte ih ili ako hoćete ostavite ih kao zarobljenike. "Opsjedajte ih i na svakom prolazu dočekujte", tj. opsjedajte ih obručom u njihovim položajima i utvrđenjima, stijesnite im prolaze i primorajte ih na borbu ili islam.

Radi toga kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru." Na ovaj časni ajet i druge slične njemu oslonio se Ebu-Bekr Es-Sidik, radijAllahu anhu, u pokretanju rata protiv onih koji su se ustezali u davanju zekata. U dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, od Abdullaha ibn Omera, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, navodi se predanje od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: /435/ "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i da obavljaju namaz i daju zekat."
Odgovori
Hvala od:
#3
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali - ostavite ih na miru." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje napuštanje poslušnosti kipovima, a prihvatanje pokornosti prema njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." Ovaj časni ajet jeste ajet poput sablje, za koji je rekao Ed-Dahhak bin Muzahim da je on derogirao sve ugovore između Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i mušrika, sve ugovore i sve rokove.[353] Razišli su se mufesiri o pitanju ajeta sablje pa Ed-Dahhak i Es-Suddi kažu: "On je dokinut ajetom Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte" (47:4), a Katade je rekao suprotno.

"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, to zato što oni pripadaju narodu koji ne zna." /6/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, Svome Poslaniku, neka je salavat i selam na njega: "Ako te neki od mnogobožaca" protiv kojih sam ti naredio borbu i učinio dozvoljenim njihove živote i imetke "zamole za zaštitu", zatraže od tebe pružanje sigurnosti, odgovori im na molbu da bi saslušali Allahove riječi, tj. Kur'an, koji ćeš im učiti i kojima ćeš spominjati nešto od propisa vjere sprovodeći time Allahov dokaz. "A potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega" , tj. na mjesto stalne sigurnosti, dok se ne vrate u svoju domovinu i svoje kuće i svoja sigurna mjesta.

"To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna", tj. propisali smo da se stave pod zaštitu ovakvi ljudi da upoznaju Allahovu vjeru i da se tako proširi među Njegovim robovima. Od tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, davao zaštitu onome ko bi mu došao tražeći uputu ili u izaslanstvu, kao što je došla grupa izaslanika od Kurejšija na Hudejbiji poput Urve bin Mes'uda i drugih mušrika pa su vidjeli koliku počast odaju muslimani Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, što ih je začudilo. Tako nešto nisu vidjeli kod kralja niti cara. Vratili su se svome narodu i obavijestili ga o tome, i to je, uz druge slične slučajeve, bio jedan od najvećih uzroka što je većina njih primila islam. Svrha je da, ko dođe iz neislamske zemlje u islamsku zemlju radi izaslanstva, ili trgovine, ili traženja izmirenja, ili primirja, ili nošenja džizije i slično, pa zatraži od vladara ili njegovog zamjenika zaštitu, daje mu se zaštita sve dok je u posjeti islamskoj zemlji i dok se ne vrati u njegovu sigurnost i domovinu. Ali učenjaci su rekli: " Nije dozvoljeno omogućiti mu da boravi u islamskoj zemlji godinu dana. Dozvoljeno je da mu se omogući boravak od četiri mjeseca." Neki opet kažu: može boraviti više od četiri mjeseca, a manje od godinu dana .

"Kako mnogobošci mogu imati ugovor s Allahom i Poslanikom Njegovim? Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid- Harama zaključili; sve dok se oni budu ugovora pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah, zaista, voli pobožne." /7/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju mudrost u obznani da nema ništa sa mušricima i davanje roka od četiri mjeseca, zatim poslije toga slijedi oštra sablja gdje ih budete sretali, pa je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Kako mnogobošci mogu imati ugovor", tj. zaštitu, i biti ostavljeni na miru, pa oni pripisuju Allahu druga, ne vjeruju u Njega i Njegova Poslanika. "Mogu imati samo oni s kojima ste ugovor kod Mesdžid - Harama zaključili", tj. na Hudejbibji. "Sve dok se oni budu ugovora pridržavali, predržavajte se i vi" , tj. dokle god se budu pridržavali njihovog ugovora prema vama i što ste ugovorili s njima o prekidu rata između vas i njih u periodu od deset godina.

"Pridržavajte se i vi jer Allah voli bogobojazne." Tako su radili Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i muslimani. Trajali su ugovor i primirje sa stanovnicima Meke od zul-ka'deta šeste godine po Hidžri sve dok nisu Kurejšije poništile ugovor tako što su pomogli svoje saveznike, pleme Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i napali ih zajedno u Haremu. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo u pohod na njih u ramazanu osme godine po Hidžri, pa mu je Allah, dželle šanuhu, dao da osvoji Sveti grad i omogućio mu da ih pokori, neka je svaka hvala i zahvalnost Allahu, dželle šanuhu Pustio je na slobodu one koji su od njih primili islam nakon što ih je nadvladao i pobijedio, pa su nazvani puštenim zarobljenicima.

Bilo ih je blizu dvije hiljade, a ko je ostao nevjernik i pobjegao od Allahovog Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao ga je pod zaštitu i pustio da hoda po zemlji četiri mjeseca i da ide gdje hoće. Među njima su bili: Safvan bin Umejje, 'Ikrime bin Ebi-Džehl i drugi. Zatim ih je Allah, dželle šanuhu, uputio potpuno u islam; samo je Allah, dželle šanuhu, hvale vrijedan na svim Svojim odredbama i djelima.
Odgovori
Hvala od:
#4
"Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali? Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici." /8/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče vjernike na neprijateljstvo i prekidanje svake veze s njima, objašnjavajući da oni nisu ti koji zaslužuju da se sklapa s njima ugovor zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu, i njihovog nevjerovanja u Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem A da vas pobijede, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum ni savezništvo poštivali. Mnogobožac koji ne poštuje Allaha, dželle šanuhu, u Njegovom jedinstvu - kako će poštovati vjernike u ugovoru ili srodstvu ili zaštiti. Ako su sklopili ugovor sa vama, ugovor svojim ustima, pa, zaista, njihova se srca protive tome.

"Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju, zaista je ružno kako postupaju." /9/ "Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju i sve granice zla prekoračuju." /10/ "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." /11/

Govor Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju", tj. mnogobošci u zamjenu za slijeđenje Allahovih ajeta uzimaju zabavu sa ovosvjetskim "Pa od puta Njegova odvraćaju", tj. sprečavaju vjernike u slijeđenju istine. "Zaista je ružno kako postupaju, ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju." Tj. ne poštuju ni rodbinstvo ni ugovor. "Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri - a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju." Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata." (Pa ako budu postupali tako, "braća su vam po vjeri". Njihova su prava kao i naša i njihove obaveze su kao i naše obaveze, a Allah će oprostiti onome koji se pokaje).[354]

"A ako prekrše zakletve svoje poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva - za njih doista ne postoje zakletve - da bi se okanili." /12/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ako prekrše zakletve svoje mnogobošci sa kojima ste sklopili ugovor do određenog roka...", tj. sporazume i testamente… "...i ako vjeru vašu budu vrijeđali", tj. omalovažavali je i potcijenili. Odavde se uzima propis o ubijanju onoga ko vrijeđa Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, neka je salavat i selam na njega, ili vjeru islam, ili ga omalovaži. Radi toga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva; za njih, doista, ne postoje zakletve da bi se okanili", znači: Vraćaju se na ono što i jesu: nevjerovanje, inad i zabludu. Ajet je općenit, iako su povod njegove objave bili vođe kurejšijskih nevjernika, on je općenit za njih i druge mimo njih.

"Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika i prvi vas napali ? Zar ih se bojite ? Preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici." /13/ "Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti." /14/ "I iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će onome kome On hoće oprostiti, Allah sve zna i Mudar je." /15/

Ovo je, također, bodrenje i podsticanje na borbu protiv mnogobožaca, koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika iz Meke, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i kada su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali, oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije." (8:30) Riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...i prvi vas napali", znače: Prekršili su ugovor koji su sklopili na Hudejbiji i borili se sa svojim saveznicima, plemenom Benu-Bekr protiv plemena Huza'a, saveznika Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sve dok im nije došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u godini osvajanja Meke pa je bilo šta je bilo, a Allahu pripada svaka hvala i zahvala. Govor Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zar ih se bojite, preče je da se Allaha bojite ako ste vjernici" znači:

Ne bojte se njih već se bojte Mene. Ja sam dostojan da se robovi plaše Moje Sile i Mog kažnjavanja. Zatim Allah, dželle šanuhu, podstiče i bodri na borbu protiv mnogobožaca, saopćavajući Svoju mudrost u propisivanju džihada, pored toga što je moćan uništiti neprijatelje. On naređuje: "Borite se protiv njih, Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći i grudi vjernika zaliječiti. I iz srca njihovih brigu odstraniti" u odnosu na njih. "A Allah će onome kome On hoće oprostiti" od Svojih robova. "Allah sve zna" , što je dobro za njih i odgovara im. "...i Mudar je" u Svojim djelima i riječima kozmičkim i šerijatskim (zakonskim), pa radi šta hoće propisuje šta hoće.
Odgovori
Hvala od:
#5
"Zar mislite da će te biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah zna ono što radite." /16/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Zar mislite", o vjernici, da ćete sami sebi prepušteni biti i da nećete biti ispitivani kako bi se razlučili iskreni i odlučni od lažljivaca. "A da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikog za prisna prijatelja", tj. intimnog, prisnog i tajnog. Naprotiv, oni tajno i javno pozivaju u vjerovanje u Allaha i Poslanika, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Elif - Lam - Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: mi vjerujemo, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu". (29:1-3) Vjernici su stavljeni na kušnju tako što je propisan džihad i u njemu je ispit za Njegove robove, da se vidi ko Mu je pokoran u tome, a ko neposlušan. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dobro zna šta je bilo, a šta biva i šta nije bilo, da je bilo, kako bi bilo, poznaje stvar prije njenog stvaranja i sa njenim stvaranjem kakva je, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega, niti onog koji može odbiti ono što On odredi i izvrši.

"Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati." /17/ "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje oni su, nadati se, na pravom putu. /18/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ne trebaju oni koji čine širk Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu", tj. mnogobošci, održavati Allahove džamije, koje su sagrađene samo u Njegovo ime i On nema sudruga. Neki su čitali: mesdžidellahi u jednini smatrajući da se odnosi na El-Mesdžid el-Haram, najčasniju džamiju na zemlji. "Kad sami priznaju da su nevjernici", da pitaš kršćanina i jevreja i Sabijca - svaki bi odgovorio da je to što jeste, potvrđujući tako kufr (nevjerovanje). "Djela njihova će se poništiti" zbog njihovog mnogoboštva. "i u Vatri će vječno ostati", kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna". (8:34) Zbog ovoga je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, potvrđuje iman onome koji održava džamije, kao što prenosi imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (436) "Kada vidite čovjeka da posjećuje džamiju, posvjedočite mu da posjeduje iman. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju." Prenose ga Et-Tirmizi, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom Mustedreku. Prenosi El-hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar od Sabita bin Enesa da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (437) "Zaista su graditelji džamija Allahovi ljudi." "...i koji namaz obavljaju", koji spada u najveće tjelesne pokornosti. "...i koji zekat daju", koji spada u najbolja djela koja prelaze u dobročinstvo ljudima. "...i koji se nikoga osim Allaha ne boje." Nikoga se ne boje osim Njega. "Oni su, nadati se, na pravom putu." Svaka riječ "možda" u Kur'anu označava nužnost. Ibn-Ishak kaže: "Kad Allah kaže 'možda', to je istina."

"Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine." /19/ "U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju ,i koji se iseljavaju, i koji se na Allahovu putu bore zalažući imetke svoje i živote svoje, oni će postići što žele." /20/ "Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u dženetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati." /21/ "Vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika."/22/

Rekao je Ibn-Abbas u komentaru ovog ajeta: "Zaista su mnogobošci govorili: 'Održavanje Časnog hrama i napajanje hodočasnika bolje je od onog ko vjeruje i bori se na Allahovu putu', pa su se udaljili od Kur'ana i Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pa je Allah, dželle šanuhu, odlikovao vjerovanje i borbu na Allahovu putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nad održavanjem Časnog hrama od mnogobožaca i napajanja hodočasnika i nisu imali koristi kod Allaha, dželle šanuhu, uz pripisivanje druga Njemu."

Rekao Je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine", tj. oni koji su tvrdili da su oni ti koji održavaju džamije; Allah, dželle šanuhu, nazvao ih je onima koji sami sebi nepravdu čine zbog tog što čine širk, tj. mnogoboštvo. Neće imati nikakve koristi od održavanja.
Odgovori
Hvala od:
#6
Prenosi Velid bin Muslim od En-Nu'mana bin Bešir el-Ensarija da je rekao: (438) "Bio sam kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u grupi njegovih ashaba, pa je rekao jedan od njih: Nije me briga da poslije islama ne radim djelo u ime Allaha, osim da napajam hodočasnike.' A drugi je rekao: 'Ne to, već održavanje Mesdžid-Harama', zatim je drugi rekao: 'Borba na Allahovom putu je bolja od toga što ste rekli.' Izgrdio ih je Omer, sin El-Hattabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime i rekao: 'Ne podižite glasove kod minbera Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je bilo u petak - a ja ću kada klanjam džumu ući kod Poslanika, alejhi selam, i pitati ga o tome oko čega ste se razišli.'" To je Omer, radijAllahu anhu, i učinio pa je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objavio:

"Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžid-Haramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine." Bilježe ga Muslim u svome Sahihu i Ebu-Davud, a ovo je njegov doslovni tekst, i Ibn-Merdevejh i Ibn Ebi-Hatim u svojim tefsirima i Ibn-Hibban u svome Sahihu.

"O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom, ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogriješio." /23/ "Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate - miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.'"/24/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je napuštanje tj. bojkotovanje nevjernika, pa makar oni bili očevi i sinovi i zabranio je prijateljstvo sa njima ako su izabrali nevjerovanje nad vjerovanjem i to im zaprijetio kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći". (58:22)

Prenosi El-Hafiz el-Bejheki od Abdullaha bin Ševzeba da je predhodni ajet objavljen povodom Ebi- Ubejde bin el-Džerraha nakon što ga je pokušao njegov otac El-Džerrah ubiti, mada se Ebu-

Ubejda držao postrani. Pošto je navaljivao El-Džerrah, ubio ga je njegov sin Ebu-Ubejde i to u Bici na Bedru. Tim povodom Allah, dželle šanuhu, objavio je: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju." Zatim Allah , dželle šanuhu, prijeti onome ko dadne prednost svojoj porodici i rodbini nad Allahom i Njegovim Poslanikom. Kaže Allah, dželle šanuhu: "Reci: ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli", tj. koja ste zarađivali "i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate", volite ih zbog njihove udobnosti i njihove ljepote. Ako su bile ove stvari "milije od

Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte", znači: pričekajte šta će vas zadesiti od Njegove kazne i Njegove opomene. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...dok Allah Svoju odluku ne donese, a Allah grješnicima neće ukazati na pravi put." Prenosi Imam Ahmed od Zehre bin Ma'beda, a on od svoga djeda da rekao: (439) "Bili smo sa Allahovim Poslanikom, a on je držao za ruku Omera, sina Hattabova, pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, draži si mi od svega drugog osim samog sebe.' Zatim je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: 'Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od samog sebe.' Zatim je rekao Omer: 'Tako mi Allaha, ti si mi sada draži i od samog sebe', a Allahov

Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: 'Sada Omere.'" Jedino El-Buhari bilježi ovo predanje. Potvrđeno je u sahih hadisu da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (440) "Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi." Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud, a ovo je njegov tekst, od Ibn-Omera, da je rekao: (441) "Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: 'Kada budete trgovali skupocjenim stvarima i uzimali za kravlje repove i budete zadovoljni usjevima, a napustite džihad, kaznit će vas Allah, dželle šanuhu, poniženjem kojeg se nećete osloboditi dok se ne vratite svojoj vjeri.'"
Odgovori
Hvala od:
#7
"Allah vas je na mnogim bojištima pomagao,a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali." /25/ "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." /26/ "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je." /27/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, spominje vjernicima Svoju dobrotu prema njima i Svoje dobročinstvo prema njima pomažući ih na mnogim mjestima u njihovim pohodima sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i da je sve to od Njega, Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, Njegovom podrškom i Njegovom odredbom, a ne njihovim mnoštvom i njihovom spremnošću, i obratio im je pažnju da je pomoć od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, bez obzira da li je skupina malobrojna ili mnogobrojna, kao na dan Hunejna, kad ih je mnoštvo njihovo zanijelo. I pored ovoga ništa im nije koristilo, pa su se u bijeg dali, osim malo njih koji su ostali sa Allahovim Poslanikom , sallAllahu ‘alejhi we sellem; zatim je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoju pomoć i podršku Svome Poslaniku i vjernicima koji su sa njim, kao što ćemo s Božijom pomoći to detaljno objasniti, da bi ih poučio da je pomoć samo od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i sa Njegovom podrškom i ako je skupina malobrojna. Koliko su puta malobrojne čete Allahovom voljom nadjačale mnogobrojnije čete, a Allah je na strani strpljivih. Bitka na Hunejnu bila je nakon osvajanja Meke, u mjesecu ševalu osme godine po Hidžri.

Nakon što je Alejhiselam završio sa osvajanjem Meke, dobio je obavijest da su se ljudi iz plemena Hevazin okupili da se bore protiv njega. Vođa im je bio Malik ibn Auf en-Nadrij, a sa njim je još bilo u cjelosti i pleme Sekif, i Benu-Džešm, i Benu-Sa'd bin Bekr, zatim i manja skupina ljudi iz plemena Benu-Hilal, te ljudi iz plemena Benu-Amr, Ibn-'Amir iAvn bin 'Amir. Približavali su se, a sa njima su bile žene, djeca, ovce i blagodati; došli su sa svim svojim imetkom i svi zajedno, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao sa svojom vojskom pred njih sa svojom vojskom koja je učestvovala u osvajanju Meke. Bilo ih je deset hiljada, što muhadžira, što ensarija i arapskih plemena, bilo je i dvije hiljade onih koji su primili islam za vrijeme osvajanja Meke i pušteni na slobodu. Išao je sa njima prema neprijatelju i susreli su se u dolini između Meke i Taifa, koja je zove Hunejn.

Bitka je bila pred samu zoru. Spustili su se u dolinu, a pleme Hevazin je postavilo zasjedu. Pošto su se sastali licem u lice, muslimani nisu vidjeli nikog osim njih, požurili su prema njima, zasipali ih strijelama i udarali isukanim sabljama. Navalili su kao jedan, kao što im je naredio njihov vođa, pa su se muslimani dali u bijeg, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ostao je postojan na sivkastoj mazgi goneći je ka dubini neprijatelja. Njegov amidža Abbas držao je mazgu za desni povodac, a Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib za lijevi, umirujući je da ne brza, a Poslanik je spominjao svoje ime i pozivao muslimane na vraćanje, govoreći: (442) "Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abd el-Mutaliba." A prije toga je govorio: (443) "Hodite k meni, Allahovi robovi, k meni, ja sam Allahov Poslanik." Ostali su čvrsto sa njim njegovi ashabi. Bilo ih je blizu stotine, neko kaže osamdeset; među njima su bili: Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, Abbas, Alija, Fadl bin Abbas, Ebu-Sufjan bin el-Haris i Ejmen bin Ummu-Ejmen, Usame bin Zejd i drugi, neka je Allah , dželle šanuhu, zadovoljan njima.

Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio svom amidži Abbasu, koji je bio zvonkog glasa, da zove najjačim glasom: (444) "O ljudi ispod drveta", aludirajući na drvo pod kojim su mu dali prisegu zvanu "er-ridvan". Pod tim drvetom muhadžiri i ensarije su dali prisegu na vjernost, da neće bježati od njega, pa ih je pozvao: "O ljudi ispod drveta!"

Drugi put bi govorio: (445) "O vlasnici sure El-Bekare", pa su govorili: "Odazivamo ti se." Okretali su se ljudi i vraćali ka Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako nekog od njih ne bi poslušala njegova deva, obukao bi svoj pancir, zatim sišao sa nje i pustio je, i vratio se sam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Pošto se jedna grupa njih sakupila kod Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, on im je naredio da budu iskreni u ofanzivi i uzeo šaku prašine. Nakon što je uputio dovu svome Gospodaru i tražio da ga pomogne, rekao je: /446/ "Bože moj ispuni mi ono što si mi obećao."

Zatim je bacio prema mušricima, i nije bilo nijednog čovjeka a da mu od te prašine nešto nije ušlo u oči i usta, sprečavajući ga da se bori, zatim su bili poraženi a muslimani su ih slijedili, ubijajući ih i zarobljavajući. Ostali ljudi nisu se ni povukli, a zarobljenici su bili oboreni pred Allahovim Posla-nikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem
Odgovori
Hvala od:
#8
U El-Buhari i Muslim od El-Bera'a bin Aziba, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, bilježe da mu je neki čovjek rekao: (447) "O Ebu-'Ammare, zar ste bježali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu?" On je odgovorio: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije bježao, zaista su ljudi iz plemena Hevazin bili strijelci, kada smo ih sreli i navalili na njih bili su poraženi, pa su ljudi prilazili ratnom plijenu, a oni nas dočekali strijelama, i tako su se ljudi dali u bijeg. Ja sam vidio Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako govori dok je Ebu-Sufjan bin el-Haris bin Abd el-Mutalib držao za povodac njegove bijele mazge: 'Ja sam Vjerovjesnik, nije laž, ja sam sin Abdul-Muttalibov.'"

Kažem: Ovo je vrhunac potpune hrabrosti, zaista, poput ovog dana u ratnom metežu kada se njegova vojska udaljila od njega. On je ipak ostao na mazgi koja nije bila brzonoga niti spremna za bježanje ili povratak nazad ili uzmicanje, i pored toga on ju je usmjeravao prema njima, spominjući u svoje ime da bi ga znali oni koji ga nisu poznavali, neka je na njega Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana. Sve ovo nije ništa drugo do pouzdanje u Allaha, dželle šanuhu, i oslanjanje na Njega, znajući da će ga On pomoći i upotpuniti ono sa čim ga je poslao, i uzdignuti Njegovu vjeru nad ostalim vjerama.

Zato Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže: "Zatim je Allah na Poslanika svoga smiraj Svoj spustio", tj. smirenost i sigurnost na Svog Poslanika. "...i na vjernike", one koji su sa njim. "...i vojske koje vi niste vidjeli poslao" , a to su meleki.

Kao što prenosi imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Abdurrahmana, roba Ibn-Bersena, da je rekao: "Pričao mi je čovjek koji je bio sa mušricima na Hunejnu: (448) 'Kada smo se sukobili sa drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejnu, nisu nam pružali otpor ni koliko se ovca može pomusti. Pošto smo ih razbili, dali smo se u potjeru za njima dok nismo došli do vlasnika bijele mazge, a to je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Kod njega su nas dočekali bijeli ljudi, lijepih lica, koji su nam govorili: Lica vam se unakazila! Vratite se! Zatim smo mi odstupili, a oni su nam bili za petama, i bila su lica kako su rekli.'"

Od Šejbe bin Osmana prenosi se da je rekao: (449) "Izašao sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Hunejn i, tako mi Allaha, nije me u taj boj izveo islam i njegovo poznavanje, nego sam odbijao da se Hevazin uzdigne nad plemenom Kurejš, pa sam rekao, a stajao sam sa njim: 'O Allahov Poslaniče, ja zaista vidim šarene konje', pa mi je rekao: 'O Šejbe, zaista njih vidi samo nevjernik.' Udario je svojom rukom po mojim prsima, zatim je rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu', zatim je udario drugi put i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Zatim je udario treći put, i rekao: 'Dragi Bože, uputi Šejbu.' Tako mi Allaha, nije ni podigao svoju ruku s mojih prsa treći put, a niko od Allahovih stvorenja nije mi bio draži od njega... "

Zatim, on navodi hadis u potpunosti, kako su se sukobile vojske, poraz muslimana, Abbasovo dozivanje i traženje pomoći Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije Allah, dželle šanuhu, porazio mnogobošce. Prenosi Seid bin es-Saib bin Jesar od svog oca da je rekao: "Čuo sam Jezida bin Amira es-Sevaija, koji je bio u Bici na Hunejnu sa mnogobošcima, zatim je poslije primio islam kada smo ga pitali za strah koji je Allah, dželle šanuhu, ubacio u srca mnogobožaca na Hunejnu, pa je uzeo kamenčić, ubacio ga u lavor i prouzrokovao zveckanje, pa je rekao: 'Osjećali smo u našim njedrima slično ovome.'"

Dokaz ovome je hadis El-Fehrija Jezida bin Usejda, a Allah najbolje zna. Muslim u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (450) "Pobijedio sam pomoću straha i dat mi je jezgrovit govor." Radi toga Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike." Zatim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je." Allah, dželle šanuhu, oprostio je preostalima iz plemena Hevazin, pa su primili islam i pridružili se Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem To je bilo u blizini Meke kod El-Džarane, otprilike dvadeset dana poslije sukoba.

On im je dao da biraju između toga da im vrati zarobljenike ili imovinu, pa su izabrali zarobljenike. Bilo je šest hiljada zarobljenika, što djece i žena, zatim su im vraćeni njihovi zarobljenici, a imetak je podijeljen među muslimanskim vojnicima i nagrađeni su ljudi koji su pušteni na slobodu, tj. darovani poklonima da bi se pridobila njhova srca islamom - dato im je stotinu deva. Od onih kojima je dato po stotinu deva bio je Malik bin 'Avf en-Nadri, pa ga je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za zapovjednika, a i prije je bio zapovjednik svoga naroda. Malik je tada pohvalio Poslanika kasidom u kojoj se kaže sljedeće:[355] "Niti sam vidio niti sam čuo među svim ljudima poput Muhammeda, najbolje puni želje i najviše daje bogatome kad od njega poklon traži, i kad hoće, šta će sutra biti obavijestit će te.[356] A kada je četa u bijeg svoje deve potjerala zbog kopalja i udaraca svake sablje, on je poput lava koji zaklanja svoje mladunce usred legla, u zasjedi."
Odgovori
Hvala od:
#9
"O vjernici, mnnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze na hadž Mesdžid-Haramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i Mudar je." /28/ "Borite se protiv onih kojima je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."/29/

Allah, dželle šanuhu, Svojim robovima vjernicima, čiste vjere i ličnosti, naredio je odbijanje mnogobožaca, koji su sama pogan što se tiče vjere, od Mesdžid-Harama i da mu se ne približavaju nakon objavaljivanja ovog ajeta - a to je devete godine. Radi toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao Aliju, radijAllahu anhu, u pratnju Ebu-Bekru, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njima dvojicom, te godine, i naredio mu da proglasi mnogobošcima da mušrik ne obilazi Sveti hram go, to je Allah, dželle šanuhu, upotpunio i donio sud o tome Šerijatom i odredbom.

Rekao je El-Imam el-Evzai: "Pisao je Omer bin Abd el-Aziz, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, svojim namjesnicima da se zabrani ulazak židovima i kršćanima u muslimanske mesdžide, navodeći iza svoje zabrane riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...mnogobošci su sama pogan. "Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Rekao je Ibn-Ishak da su ljudi govorili: "Oslobodit će nam pijace, propast će nam trgovina, prestat će dobiti koje smo imali od nje", pa je Allah , dželle šanuhu, objavio:"A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti." Prenose Ibn-Abbas i grupa tabiina povodom Allahovog, dželle šanuhu, govora:"Ako hoće…" do riječi "...poslušno i ponizno" , da znači: ovo je naknada što ste se plašili za propast pijaca, pa im je Allah, dželle šanuhu, dao u naknadu što je prekinuta veza sa širkom, glavarinu od sljedbenika knjige, a Allah , dželle šanuhu, kaže:"Allah zaista sve zna" , što je dobro za vas "...i Mudar je" , u onome što naređuje i odvraća od njega, zbog toga što je On savršen u Svojim djelima i Svojim riječima, pravedan u Svom stvaranju i Svojoj odredbi, neka je Blagoslovljen i Uzvišen.

Radi toga im je dao naknadu, za bivše zarade u glavarini koju su uzimali od štićenika. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:"Borite se protiv onih kojma je data knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, i ne ispovjedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno."

Ovaj časni ajet je prva zapovijed borbe protiv sljedbenika knjige nakon što se situacija sa mnogobošcima sredila, a ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, kada je Arapski poluotok krenuo Pravim putem. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, naredio je Svom Poslaniku borbu protiv sljedbenika knjige, židova i kršćana, to je bilo devete godine, jer su oni poricali Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nisu imali ispravno vjerovanje ni u jednog od poslanika, niti u ono sa čime su dolazili, zaista su slijedili svoja mišljenja i strasti i svoje očeve u onome na čemu su oni bili.

Svi su vjerovjesnici nagovještavali njegov dolazak i naređivali njegovo slijeđenje; pošto je došao, nisu povjerovali u njega; zato se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pripremio za sukob Bizantijaca; pozivao je ljude na to, pa se sakupilo oko trideset hiljada, a izostali su neki od stanovnika Medine i njene okolice, od munafika i drugih; to se dogodilo u godini suše, žege i vrućine. Kada je Allahov Poslanik , sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao - želeći sukob Bizantijaca, stigao je do Tebuka, spustio se do njega i ostao dvadeset dana, zatim je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu da odluku oko povratka u Medinu, pa se vratio te godine, zbog teške situacije i malaksalosti ljudi, kao što će doći objašnjenje poslije, s Božijom pomoći.

Ovaj ajet uzima za dokaz onaj koji smatra da se džizja uzima samo od sljedbenika knjige ili sličnih njima, kao što su vatropoklonici, a o tome postoji vjerodostojan hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, uzimao džizju od vatropoklonika Hedžera. Ovo je po šafijskom mezhebu, a taj stav je poznat i od Ahmeda. Rekao je Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao: "Naprotiv, uzima se od svih nearapa, sljedbenika knjige ili mnogobožaca, a ne uzima se od Arapa osim onih koji su sljedbenici knjige."

Rekao je imam Malik: "Naprotiv, dozvoljeno je nametnuti džizju svim nevjernicima; sljedbenicima knjige, vatropoklonicima, idolopoklonicima i drugima." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...sve dok ne daju glavarinu poslušno i ponizno" . Tj.: ako im se nisu pokorili da plaćaju glavarinu poslušno, ponizno, jadno i osramoćeno, tada se borite protiv njih. Zato nije dozvoljeno davati ugled i dostojanstvo štićeniku niti ih uzdizati nad muslimanima, nego oni trebaju biti ponizni, poslušni i jadni, kao što je zabilježno u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (451) "Sa židovima i kršćanima ne otpočinjite selamom; kada nekog od njih susretnetne na putu, prisilite ga na najtjesniji dio puta." Zato je vođa vjernika Omer, sin Hatabov, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, iznio im poznate uvjete, koji su pokazivali njihovu poniznost, pokornost i jadnost, što prenose imami, hafizi od 'Abdurahmana bin Gunema el-Eša'rija, da je rekao: "Napisao sam Omeru, sinu Hatabovom, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime, kada je sklopio ugovor (mir) sa kršćanima Šama, slijedeće:
Odgovori
Hvala od:
#10
'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ovo pismo je za Allahovog roba Omera, vođu vjernika, od kršćana iz tog i tog grada. Zaista, kada ste nam vi stigli, pitali smo vas za sigurnost naših života, i naših potomaka, i naših imetaka, i sljedbenika naše vjere, i jamčili smo vam našim životima da nećemo graditi u našem gradu niti njegovoj okolici: manastir, niti crkvu, niti toranj, niti kaluđerske ćelije, niti ćemo popravljati što je pokvareno od toga, niti ćemo ih oživljavati na teritorijama za muslimane, niti ćemo sprečavati bilo koga od muslimana niti noću niti danju da dođe u naše crkve, i da ćemo širom otvoriti njihova vrata za prolaznike i putnike namjernike, i neka nam navrati ko bude prolazio pored nas od muslimana - nahranit ćemo ga tri dana, nećemo skrivati u našim crkvama niti u našim stanovima doušnike, niti ćemo tajiti nevjeru prema muslimanima, niti ćemo našu djecu podučavati

Kur'anu, niti ćemo pokazivati mnogo-boštvo, niti ćemo ikoga njemu pozivati, niti ćemo sprečavati bilo kome od naše rodbine ulazak u islam, ako to budu htjeli, i da ćemo uvažavati muslimane, i da ćemo im ustajati sa naših mjesta, ako budu željeli sjedenje, niti ćemo ih oponašati u bilo čemu: u njihovom oblačenju kape, turbanu, cipelama i načinu češljanja kose. Niti ćemo govoriti njihovim govorom, niti ćemo se nazivati njihovim nadimcima, niti ćemo jahati sedla, niti ćemo se opasavati sabljama, niti ćemo uzimati bilo šta od oružja i nositi ga sa sobom, niti ćemo urezivati na našim prstenovima arapska slova, niti ćemo prodavati alkohol.

I da ćemo šišati prednje dijelove naših glava, i da ćemo oblačiti našu odjeću gdje god da budemo, i da ćemo se stezati pojasevima preko naših sredina. I da nećemo otkrivati krst na našim crkvama, i da nećemo ni u čemu pokazivati naše križeve i naše knjige na putevima muslimana i njihovim pijacama, niti ćemo udarati naša zvona u našim crkvama osim lagahnim udarcem, niti ćemo podizati naše glasove prilikom učenja u našim crkvama u bilo čemu pred muslimanima, niti ćemo izlaziti na noćne molitve i molitve na uskršnji ponedjeljak, niti ćemo podizati naše glasove prilikom sahrane naših umrlih, niti ćemo paliti zbog njih vatru na putevima muslimana i njihovim trgovima, niti ćemo sahranjivati naše mrtve blizu njihovih, niti ćemo uzimati roblje što pripada muslimanima, i da ćemo usmjeravati pravim putem muslimane, niti ćemo ih gledati u njihovim stanovima.'

Kada je dato pismo Omeru on je dodao u njemu: 'Nećemo udarati nikog od muslimana uvjetovali smo vam to na naše živote i sljedbenike naše vjere, i prihvatili smo na tome sigurnost, ako se budemo suprotstavljali u nečemu što smo vam bili uvjetovali i odredili na naše živote, nema nam zaštite i odobreno vam je od nas što je odobreno od prkosnika i razdornika.'"

"Jevreji govore: 'Uzejr je Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je Allahov sin'. To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih - ubio ih Allah .Kuda se odmeću?" /30/ "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." /31/

Ovo je podstrek od Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, vjernicima na borbu protiv nevjernika, jevreja i kršćana, zbog ovog njihovog, odvratnog i lažnog izgovora o Allahu, dželle šanuhu Što se tiče jevreja, govorili su o Uzejru da je on Allahov sin, Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, vrlo je visoko iznad toga. A što se tiče kršćanske zablude o Mesihu, ona je očita. Oni su ga proglasili Allahovim sinom, ili da je on lično Allah, ili da je on jedan od trojice. Zato Allah obje skupine proglašava lažovima, pa kaže Uzvišeni: "...to su riječi njihove, iz usta njihovih", tj. oni nemaju dokaza za ono što tvrde, osim njihovih izmišljotina i njihovih razilaženja "...oponašaju", tj. njihove su riječi poput "...riječi nevjernika prijašnjih", tj. zavedeni su u zabludu, kao što su bili i narodi prije njih u zabludi. "Ubio ih Allah". Rekao je Ibn-Abbas: Prokleo ih Allah. "Kuda se odmeću", tj. kako se odmećete od istine, a ona je očita i upućujete se prema neistini? Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, kaže:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina." Prenose imam Ahmed i Et-Tirmizi od Adijj bin Hatima, neka je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan njime: (452) "Da je pobjegao u Šam nakon što je obaviješten o misiji Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a bio je kršćanske vjere u džahilijetu, njegova sestra i skupina njegovog naroda bila je zarobljena, zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, učinio dobročinstvo prema njegovoj sestri i oslobodio je, pa se vratila svom bratu i poticala ga da primi islam i ode Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je Adijj otišao u Medinu, a bio je vođa svoga naroda, tj. plemena Tajj, a njegov otac

Hatim et-Tai - bio je poznat po plemenitosti, ljudi su pričali o njegovom dolasku, pa je Adijj ušao kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na njegovom vratu bio je križ od srebra. Poslanik, s.a.v.s, proučio je ovaj ajet: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje." Adijj kaže: "Rekao sam, zaista oni njih nisu obožavali", pa je rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali što je dozvoljeno, a dozvoljavali im što je zabranjeno, pa su ih slijedili, i to je njihovo obožavanje." Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: "O Adijj, šta govoriš? Da li ti je na štetu da kažeš: Allah je najveći? Da li poznaješ išta veće od Allaha?

To ti ne šteti… Da li ti smeta da kažeš: nema boga osim Allaha?" Zatim ga je pozvao u islam, pa je primio islam i posvjedočio svjedodžbu istine. Rekao je: "Vidio sam njegovo lice kao se razveselilo, zatim je rekao Muhammed, alejhi selam: 'Zaista su jevreji oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali, a kršćani oni koji su zalutali." Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a naređeno im je da jednom Bogu ibadet čine." Tj. kada nešto zabrani, ono je haram, a kada nešto dozvoli, ono je halal, što je propisao - to se slijedi, a što je naredio - to se izvrši.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 730 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 235 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 160 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: