[Boots]

Zatim, riječi Uzvišenog: „...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio“ znače: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti.“(3:179) Pored toga, Uzvišeni kaže: „Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?“ (3:142) Prema tome, ovaj ajet znači: Mi smo vas stavili na kušnju pomoću nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogućnost da svoja imanja troše i usmjere u tu svrhu,„...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio“, tj. naslagao i nagomilao ih, „...i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“ Tj. takvi će izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.

„Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.“/38/ „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi šta oni rade“, /39/ „a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“/40/

Uzvišeni kaže Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: „Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane“, tj. ako se okane nevjerovanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, „...bit će im oprošteno ono što je prije bilo“, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /384/ „Onaj ko bude dobar musliman neće biti kažnjen za ono što je radio u džahilijetu, a ko bude loš musliman bit će kažnjen i za ono prije i za ono poslije.“ Zatim, također u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /385/ „Islam dokida ono što je bilo prije njega a tevba briše ono što je bilo prije nje.“

Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako se ne okane“, tj. ako ustraju u onome što rade, „...pa zna se šta je s drevnim narodima bilo“, tj. zna se šta smo uradili sa bivšim narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurejšijama na Bedru, a i sa ostalim narodima. „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.“ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Džubejra: /386/ „Jednom nam je došao Ibn-Omer, radijAllahu anhu, i upitao: ‘Šta misliš o borbi protiv smutnje?’ Zatim je rekao: ‘A znaš li ti šta je to smutnja? Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, borio se protiv mušrika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a vaša borba za vlast to nije.’“ Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan čovjek došao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ „...Pa Allah kaže: ‘I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne.’ A Ibn-Omer je odgovorio: ‘U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dok je bilo malo muslimana, čovjek bi bio iskušan u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uvećao i dok nije nestalo smutnje...’“ Ebu-Avane prenosi od El-A'meša, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: „Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ‘Nikada se neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ‘Tako mi Allaha, ni ja se nikada neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Tada jedan čovjek upita: Zar Allah Uzvišeni nije rekao: 'I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.’ A njih dvojica mu odgovore: ‘Mi smo se već borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.’“ To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaže: „To znači: dok mnogoboštvo ne iščezne.“ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /388/ „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: La ilahe illellah muhammedur-resulullah. Pa kada to kažu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim u onome što im je obaveza. A konačan će im obračun biti kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog
.
Zatim Uzvišeni kaže: „Ako se oni okane“, tj. ako se oni zbog vaše borbe okane nevjerovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali šta oni kriju u dušama. „pa Allah dobro vidi šta oni rade“. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.“ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ „Kada je Usama nadnio mač nad jednim čovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem mača. To je ispričano Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao Usami: ‘Zar si ga ubio nakon što je rekao La ilahe illelah? Šta ćeš sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ ‘Allahov Poslaniče, on je to rekao samo zato da bi se spasio’ - reče Usama, a on reče: ‘Jesi li otvorio njegovo srce?’ Zatim je on počeo ponavljati: ‘Ko će ti pomoći zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ toliko puta, kako kaže Usama: ‘...da sam poželio da nisam primio islam prije toga dana.’“

Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah zaštitnik i Gospodar i da vas On pomaže protiv vaših neprijatelja. A divan li je On zaštitnik i divan li je On pomagač!“

„I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“/41/

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvišeni je samo ovom časnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomoć konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A „fej'un“ jeste ono što se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono što ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, džizja, haradž i tome slično. Ovo je stav Šafije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovjećuju, pa „fej'om“ nazivaju ratni plijen i obratno.

Oni koji prave razliku između ta dva termina kažu: Ajet u suri El-Hašr: „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjima njegovim...“ (59:7) objavljen je povodom „fej'a“, a ovaj ajet: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepuštaju vladaru kažu: Nema proturječnosti između ovog ajeta u suri El-Hašr i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, riječi Uzvišenog: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ potvrđuju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa čak i iz igle i konca. Allah Uzvišeni kaže: „A onaj ko nešto utaji - donijet će na Sudnji dan to što je utajio...“(3:161)

[Boots]

„...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.“ Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono što je rekao Ibn-Abbas, radijAllahu anhu: /390/ „Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao neku četu u akciju pa oni došli sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je među pet kategorija. Zatim je proučio: ‘I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...’“ Riječi da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove riječi: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!“ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi također smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvrđuje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: „Jedan ashab je rekao: /391/ ‘Došao sam do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslaniče, šta kažeš o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a četiri petine pripadaju vojnicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome preči od nekog drugog? A on je rekao: Nema. Čak ni dijelu ratnog plijena koji izvadiš iz svoga džepa, ti nisi preči od svoga brata muslimana.“

Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, radijAllahu anhu, pa su se prisjećali hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: „O Ubade, šta je ono Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo njenu kostrijet među vrhove svojih prstiju i rekao: ‘Ova je deva dio vašeg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono što je šiveno, i ono što je veće i ono što je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat će sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bližnjih i daljnjih ljudi i ne obraćajte pažnju ni na čiji prigovor u onome što radi Allaha radite. Izvršavajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod kuća. Borite se na Allahovom putu, zaista je džihad jedan od dženetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spašava od brige i tuge.’“ Ovaj hadis je hasen /dobar/ i značajan, a nisam našao u šest odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sličnu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem U njemu se navodi ovaj događaj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih riječi: „...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn Anbese.

Vjerovjesnik bi, sallAllahu alejhi we sellem, iz ratnog plijena odabirao nešto za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir eš-Ša'bi, pa je to onda većina islamskih učenjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati mač „zul-fikar“ i dio plijena koji pripada vođi.

Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ „Bili smo u Mirbedu kada je došao neki čovjek noseći komad kože. Mi smo ga pročitali, a na njemu je pisalo: ‘Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Benu-Zuhejru ibn Akješu: Ako posvjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, i dio koji pripada vođi, bit ćete sigurni pod zaštitom Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘Ko ti je ovo napisao’ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ‘Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem’“

Ovi su hadisi pouzdani i oni potvrđuju i ojačavaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono što on hoće, što je jedna od stvari koje samo njemu, sallAllahu alejhi we sellem, pripadaju. Drugi islamski učenjaci kažu da petinom ratnog plijena raspolaže vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao što raspolaže i imovinom iz „fej'a“. Naš šejh, imam i istaknuti učenjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaže: „Ovo je stav Malika i većine učenjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.“

Pored toga, postoje različita mišljenja o tome šta nakon Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kažu da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i još nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Drugi kažu da se taj dio treba utrošiti u ono što je interes muslimana. Treći kažu da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Džerir et-Taberi. Četvrti kažu da se Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, dio i dio njegove rodbine raspoređuju siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kažu da se čitava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Na kraju je usaglašen stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - troše na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu anhu El-A'meš prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, sallAllahu alejhi we sellem, dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoružanje. Ja sam ga upitao: ‘A šta je Alija o tome rekao?’ A on mi je odgovorio: ‘On je bio najveći pobornik toga. A dio koji je pripadao Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini dijeljen je potomcima Hašima i Abdul-Muttaliba.’“

Zatim Uzvišeni kaže: „...i siročadi“, tj. siročadima siromašnih muslimana, „...i siromasima“ - to su oni kojima je potrebna pomoć, koji nemaju osnovne potrepštine za život, „...i putnicima - namjernicima“. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skraćuju namazi, a nemaju ono što im je potrebno za taj put. Ovo će biti opširnije obrađeno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo. Zatim Uzvišeni kaže: „...ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem“, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono što je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /394/ „Naređujem vam četvero a zabranjujem vam četvero. Naređujem vam da vjerujete u Allaha.“ Zatim je rekao: „A znate li šta je vjerovanje u Allaha? To je svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...“ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena označeno kao sastavni dio imana.

[Boots]

Mukatil ibn Hibban o riječima Uzvišenog: „...i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede“ kaže: tj. u pogledu podjele. Zatim Uzvišeni kaže: „...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“ Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je učestvovao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a desila se sedamnaestog dana ramazana - što poznavaoci Poslanikovog životopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mišljenju većine tada je bio petak, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

„...kada ste vi bili u dolini bližoj, oni u dolini daljoj, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza - a Allah doista sve čuje i sve zna...“/42/

Govoreći o Danu pobjede, Uzvišeni kaže: „...kada ste vi bili u dolini bližoj“, tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bliža Medini, „...oni“, tj. i kada su mušrici bili odsjeli „...u dolini daljoj“, tj. daljoj od Medine prema Meki, „...a karavan“, tj. trgovački karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan „...niže vas“, tj. u pravcu mora. „I da ste se dogovarali“, tj. vi i mušrici o mjestu i vremenu borbe, „...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili“. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: „Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saopćeno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste izašli pred njih.“ „...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“, tj. da Allah Svojom moći sprovede ono što je On htio: da osnaži islam i njegove pripadnike i ponizi mnogoboštvo i njegove sljedbenike, bez obzira na vaše mišljenje. To što je želio On Svojom je dobrotom i uradio.

U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi krenuli su da presretnu kurejšijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni očekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurejšijama: ‘Bog je spasio naš karavan, kapital i ljude, pa se vratite.’ Međutim, Ebu-Džehl je rekao: ‘Tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do Bedra’ - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi održavali svoje sajmove - ‘pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje će nam pjevati! Arapi će čuti za nas i naš pohod, pa će nas se uvijek bojati!’“ /395/ Zatim Ka'b priča: „Kada se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, približio Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dječaka koji su bili kurejšijske vodonoše. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadžadž. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa im je on rekao: ‘Recite mi nešto o Kurejšijama.’ Oni mu rekoše: ‘Oni su iza ovog pješčanog brda koje vidiš u ovoj bližoj dolini.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upita: ‘Koliko ih je?’, a oni odgovoriše: ‘Mnogo.’ ‘Kako su opremljeni?’ - upita ih on, a oni odgovoriše: ‘Ne znamo.’ ‘Koliko deva kolju svakog dana?’ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ‘Jednog dana devet, a drugog deset.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ‘Njih ima između devet stotina i hiljadu.’ Nakraju on upita: ‘Ko je među njima od njihovih velikodostojnika?’, a oni mu odgovore: ‘Utbe ibn Rebi'a, Šejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hišam, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibn´u el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-Džehl ibn Hišam, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Hadžadž, Munebbih ibn el- Hadžadž, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izađe pred ashabe i kaže im: ‘Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!’“ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak kaže: „Ujutro su Kurejšije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao, on je rekao: /396/ ‘Allahu moj, evo dođoše Kurejšije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i poriču Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!’“

Zatim Uzvišeni kaže: „...da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza“. Muhammed ibn Ishak kaže: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon što se osvjedočio u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma čenje. Zatim Uzvišeni kaže: „a Allah doista sve čuje“, pa i vaše dove i skrušeno traženje pomoći, „...i sve zna“, pa i za vas i da vi zaslužujete pomoć protiv svojih neprijatelja.

„...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna svačije misli.“/43/ „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi - a Allahu se sve vraća.“/44/

Mudžahid kaže: „Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to učvrstilo.“ Uzvišeni kaže: „...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli“, tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili se, „...ali je Allah spas ukazao“, iz toga, time što vam je pokazao da ih je malo. „On dobro zna svačije misli“, tj. On dobro zna šta svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“(40:19)

Zatim Uzvišeni kaže: „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju.“ Ovo je također plod dobrote Allaha Uzvišenog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim očima u malom broju, pa su se tako usudili i okuražili da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu: „Na Dan Bedra oni su u našim očima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom čovjeku do sebe: Šta misliš, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: ‘Ne, ima ih stotinu.’ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ‘Bilo nas je hiljadu.’“ To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „...a vas u očima njihovim također u malom broju“. Ibn Ebi-Hatim kaže da je Ikrime rekao: „Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.“ Sened ovog predanja je vjerodostojan.

[Boots]

Zatim Uzvišeni kaže: „...da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazavši ih obje u očima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva čekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerničkoj skupini učinilo da je muslimana duplo više. O tome Uzvišeni kaže: „Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga On hoće. To je zaista, dalekovidnim pouka.“(3:13) Na ovaj se način mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.

„O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste postigli što želite“, /45/ „i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“/46/

Ovim Allah Uzvišeni podučava Svoje robove - vjernike pravilima u toku borbe i kako će biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite.“ U Sahihima Buharije i Muslima, potvrđeno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sačekao dok se sunce počelo spuštati, pa je ustao i rekao ashabima: „O ljudi, ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdržljivi i znajte da je Džennet u sjenama sablji.“ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji objavljuješ Knjigu, tjeraš oblake i poražavaš skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!“ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /398/ ‘Ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite čvrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi šutite.’“ U drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /399/ „Allah Uzvišeni kaže: ‘Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja’“, tj. čak ga ni to stanje ne ometa od sjećanja na Mene, upućivanja dove i traženja pomoći od Mene.

Dakle, Allah Uzvišeni naređuje muslimanima da budu čvrsti i izdržljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bježe i ne povlače se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sjećaju Allaha Uzvišenog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traže pomoć i oslanjaju se na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne svađaju međusobno jer će se tako razjediniti, a to može biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. „...i bez borbenog duha ostali“, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i žestine napada koji ste imali. „...i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih“. Što se tiče hrabrosti, izvršavanja onog što su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na šta su oni upućivali - ashabi, radijAllahu anhu, tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji su sticali pokornošću i u onom što im je naređivao i u onom što im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova država proširila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruži njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.

„I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izašli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.“/47/ „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ - onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’“,/48/ „kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ‘Ove je obmanula vjera njihova!’ A onaj ko se u Allaha pouzda - pa Allah je zaista Silan i Mudar.“/49/

Nakon što je Allah naredio muslimanima da budu odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno spominju, On im zabranjuje da liče na mušrike kada oni kreću iz svojih kuća da se suprotstave istini i „...da se pokažu svijetu“, tj. oholo i nadmeno. Tako je Ebu-Džehl, kada mu je rečeno da je karavan spašen i da se trebaju vratiti, povikao: „Ne, tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do izvora Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam robinje ne otpjevaju, pa da Arapi uvijek pričaju o našem položaju među njima!“ Međutim, sve mu je ispalo naopako. Zato Uzvišeni kaže: „A Allah dobro zna ono što oni rade.“ Tj., On dobro zna šta su oni radili, pa ih je zbog toga žestoko kaznio.

Zatim Uzvišeni kaže: „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!“ ... itd. do kraja ajeta. Njima je šejtan - Allah ga prokleo - uljepšao ono što su radili i što su bili naumili, uvjerio ih da ih tada niko neće moći pobijediti i odstranio od njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra, rekavši im: „Ja sam vaš zaštitnik!“ Naime, on se njima prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dža'šema, prvaka Benu-Mudlidža i sve to onda uradio. O njemu Uzvišeni kaže:„On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.“ (4:120)

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao: /400/ „Iblis je na Dan Bedra došao sa svojom vojskom šejtana, noseći svoju zastavu. Bio je u liku Surake ibn Malika ibn Dža'šem iz plemena Benu-Mudlidž. Tada je rekao mušricima: ‘Niko vas od ljudi danas ne može pobijediti, ja ću vas štititi!’ I kada su se ljudi poredali u bojne redove, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo je pregršt suhe zemlje i bacio je u lica mušrika, pa su oni odstupili okrenuvši svoja leđa. A Džibril, a.s., prišao je Iblisu, čija je ruka bila u ruci jednog mušrika. Kada ga je ugledao, Iblis istrgne svoju ruku i počne bježati zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj čovjek upita: ‘O Suraka, pa zar ne kažeš da ćeš nas zaštititi?’ A on mu odgovori: ‘Ja vidim ono što vi ne vidite! Ja se bojim Allaha, a Allah žestoko kažnjava.’“ Tako je postupio kada je ugledao meleke. Dakle,"onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.’“ Tako Allahov neprijatelj - Iblis uvijek postupa prema onima koji ga slušaju i koji su mu pokorni: kada se sukobe istina i neistina, on ih na najbjedniji način ostavi i odrekne ih se. To kaže Katade. A ja dodajem na to: tako on uvijek postupa prema onome ko mu je pokoran, kao što Uzvišeni kaže: „...slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista Allaha, Gospodara svjetova, bojim!’“ (59: 16)

[Boots]

Ebu-Džehl je tada počeo bodriti svoje saplemenike, govoreći im: „Nemojte da vas zaplaši to što vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao dogovor sa Muhammedom i njegovim ashabima. Tako mi Lata i Uzaa, nećemo se vratiti sve dok Muhammeda i njegove ashabe ne povežemo užadima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih žive hvatajte!“

Zatim Uzvišeni kaže: „...kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ‘Ove je obmanula vjera njihova!’“ Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o ovom ajetu rekao: „Kada su se jedni drugima približili, Allah je muslimane u očima mušrika a i mušrike u očima muslimana prikazao malobrojnim, pa su mušrici rekli: ‘Ove je obmanula njihova vjera!’“ Oni su to rekli zato što su mislili da je muslimana malo, tako da su bili uvjereni da će ih poraziti, ne sumnjajući ni najmanje u to. Zatim Uzvišeni kaže: „A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na Njegovu veličinu osloni,„- pa Allah je zaista Silan“, tj. nepravda neće biti nanesena onome ko se Njemu prikloni; On je zaista Snažan i Moćan, „i Mudar“, u svim Svojim postupcima. On sve dovodi na mjesto koje mu pripada, pa tako On pomaže onog ko zasluži pomoć a daje da izgubi onaj ko to zasluži.

„A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u ognju.’“/50/ „To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim!“/51/

Uzvišeni kaže: Da si samo vidio, Muhammede, stanje nevjernika dok su im meleki duše uzimali, sigurno bi „...po licima ih njihovim i straga udarali“, i govorili im: „Iskusite patnju u ognju“, u danu Bitke na Bedru. Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je općenit i odnosi se na sve nevjernike, kao i riječi Uzvišenog u suri El-En'am:„A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Pustite svoje duše!’“(6:93), tj. meleki pružaju svoje ruke prema njima udarajući ih po naređenju njihovog Gospodara, zato što je njihovim dušama teško, pa neće da izlaze iz tijela, osim pod prisilom. A to se dešava kada im meleki najave kaznu i srdžbu od Allaha Uzvišenog. U tom smislu u predanju od El-Berraa navodi se: „Kada melek smrti strašnog izgleda dođe nevjerniku na samrti, on kaže: ‘O hrđava dušo, izlazi u vatru užarenu i vodu ključalu i u sjenu dima čađavog!’ Ona se rasporedi po čitavom tijelu, pa je onda moraju čupati iz njegovog tijela, kao što se žarač izvlači iz mokre vune, pa se sa njim otkine i pokoja žila i tetiva. Zato Uzvišeni kaže da im meleki govore: ‘Iskusite patnju u ognju.’“

Zatim Uzvišeni kaže: „To je za ono što ste rukama svojim pripremili“, tj. Allah vas je kaznio ovom kaznom zbog loših djela koja ste radili u životu na dunjaluku,„...jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!“ Tj. on ne čini nepravdu ni jednom od Svojih stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravičan i On ne čini nasilje. On je Uzvišen, Veličanstven, Svet, Nepogrješiv, Neovisan i Hvaljen. Zato stoji u vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu se smilovao - od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, /401/ da je Allah Uzvišeni rekao: „O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedni drugima činiti nasilje. O robovi Moji, Ja bilježim sva vaša djela, pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a kod koga ne budu dobra, neka nikog drugog ne kori osim sebe.“ Zato Uzvišeni kaže:

„Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava.“ /52/

Uzvišeni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti mušrici koji poriču ono što je tebi objavljeno postupili kao što su postupali nevjernički narodi prije njih. Zato smo prema njima postupili onako kako smo postupili prema nevjerničkim narodima prije njih, kao što su bili Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u Allahove dokaze nisu vjerovali, „...pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio“, tj. On ih je zbog njihovih grijeha kaznio onako kako kažnjava Silni i Moćni i uništio ih. „Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava“, tj. Njega niko ne može pobijediti i od Njega niko ne može pobjeći.

„...to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario - sve dok se on sam ne promijeni - a Allah sve čuje i sve zna.“/53/ „Tako je bilo sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili, a Faraonove smo ljude potopili - svi su oni nevjernici bili.“/54/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je On potpuno odan i dokraja pravičan u Svojoj vladavini, jer On neće lišiti blagodati koju je bilo kome podario sve dok taj ne počne griješiti. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“ (13: 11) Zatim Uzvišeni kaže: „Tako je bilo sa Faraonovim ljudima“, tj. On je tako postupio i sa Faraonovim sljedbenicima i njima sličnim, kada su poricali Njegove dokaze: kaznio ih je zbog njihovih grijeha i oduzeo im je blagodati koje im je bio dao, kao što su plodni vrtovi, izvori vode, usjevi, riznice, blagostanje i ostale blagodati u kojima su bili uživali. Time im Allah nije učinio nepravdu, nego su oni sami prema sebi bili nepravedni.

„Najgora bića kod Allaha jesu oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju“, /55/ „oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se Allaha, krše ugovor svoj.“/56/ „Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.“/57/

Ovdje Uzvišeni kaže da su od svega što hoda po Zemlji najgori oni koji poriču i ne vjeruju, oni koji krše ugovor kada god ga sklope i koji ga raskinu kada god ga potvrde svojim zakletvama, „...ne bojeći se Allaha“, tj. ne bojeći Ga se ni zbog jednog od svih grijeha koje čine. „Ako se u borbi s njima sukobiš“, tj. ako naiđeš na njih u toku borbe, „...tako ih razjuri“, tj. žestoko ih kazni i nanesi im tako velike gubitke da se prestraše svi ostali neprijatelji, bilo Arapi bilo nearapi, i da im oni budu primjer za pouku, „...da se opamete oni koji su iza njih“, odnosno da bi se oni bojali raskinuti ugovor, jer bi se onda i njima desilo isto kao i ovima.

„Čim primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ /58/

Ovdje Uzvišeni poručuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: „Čim primijetiš od nekog plemena“, s kojim ste sklopili ugovor „...vjerolomstvo“, tj. kršenje tog ugovora između vas i njih, „...i ti njemu isto tako otkaži ugovor“, tj. obavijesti ih da si i ti također prekinuo taj ugovor, pa da budete na istom: i ti i oni ćete znati da ste međusobno u neprijateljskom odnosu.

„Allah uistinu ne voli vjerolomnike“, tj. On ih ne voli čak i ako krše ugovor prema nevjernicima. Imam Ahmed navodi od Sulejma ibn Amira: /402/ „Između Muavije i Bizantinaca bio je ugovorom određen rok. On je bio krenuo prema njihovoj teritoriji, želeći da dođe u njihovu blizinu, pa da ih napadne čim rok istekne. Međutim, tada jedan stariji čovjek koji je bio na jahalici, povika: ‘Allahu ekber, Allahu ekber! Pošteno radite, a ne na prevaru! Zaista je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘...Ako neko sklopi ugovor sa nekim ljudima, neka ga nipošto ne raskida ili ne povlači sve dok ne istekne rok ili dok ga oni ne prekrše, pa da ih onda obavijesti da više ni za njega ne važi!’ Te su riječi doprle do Muavije, pa se on vrati i ustanovi da je taj čovjek bio Amr ibn Anbese, radijAllahu anhu“ Ovaj hadis navodi Ebu-Davud et-Tajalisi od Šu'be. Pored toga, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Hibban u svom Sahihu navode ga različitim senedima, također, od Šu'be. A Et-Tirmizi ocjenjuje ga kao hasen sahih hadis.

[Boots]

„I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći umaći.“/59/ „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.“/60/

Ovdje Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem: „I neka nikako ne misle“, Muhammede, „...oni koji ne vjeruju da će se spasiti“, tj. neka ne misle oni koje još nismo kaznili da Mi nemamo vlasti nad njima. Naprotiv, oni su podložni Našoj moći i zavise od Naše volje, pa Nam ne mogu umaći. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!“(29:4), odnosno loše pretpostavljaju.

Zatim Uzvišeni naređuje muslimanima da u granicama svojih mogućnosti pripreme sva sredstva za rat protiv njih: „I protiv njih pripremite koliko god možete“, tj. sve što god možete od „...snage i konja za boj“. Imam Muslim navodi od Ukbe ibn Amira: /403/ „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako na minberu govori: ‘I protiv njih pripremite koliko god možete snage’ - ‘Zaista je snaga strjeljaštvo, zaista je snaga strjeljaštvo!’“ Ovaj hadis Muslim, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od Abdullaha ibn Vehba. A imam Ahmed i autori hadiskih djela koja se zovu Sunen navode od Ukbe ibn Amira: „Alahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /404/ ‘Bavite se strjeljaštvom i jahanjem, a da se bavite strjeljaštvom bolje vam je od jahanja.’“
Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /405/ „Konji su radi troga: jednom su čovjeku nagrada, drugom zaštita, a trećem teret. Čovjek koji svoga konja upotrijebi na Allahovom putu, on će mu biti nagrada. Ako ga priveže na livadi ili pašnjaku, on će imati sevape za sve što njegov konj pojede privezan na toj livadi ili pašnjaku. Ako konj prekine konopac i tražeći vodu ode milju - dvije, svaki njegov trag i balega bit će ubrojani kao dobra djela njegovom vlasniku. Ako konj dođe do rijeke pa se napije iz nje, i to će se ubrojati kao dobro djelo njegovom vlasniku, pa makar on i ne htio da ga napoji tom vodom. Čovjeku koji svoga konja koristi da bi zarađivao i pošteno živio, ali ga upotrijebi i za obavezu prema Allahu, njegov konj je zaštita. A čovjeku koji svoga konja koristi radi ponosa, licemjerstva i nadmetanja, on će biti teret.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan o magarcima, pa je on rekao: „Allah mi o njima nije ništa objavio osim ovih sadržajnih i jedinstvenih ajeta:„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga.“ (99:7,8) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Urve ibn Ebil-Dža'da el-Barikija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /406/ „U grivama konja nalazi se veliko dobro sve do Kijametskog dana: nagrada i ratni plijen.“

Zatim, Uzvišeni kaže: „...da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje“, tj. da biste tako zaplašili nevjernike koji su i Allahovi i vaši neprijatelji, „...i druge osim njih - vi ih ne poznajete“. Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem kaže da su to munafici, a to potvrđuju i riječi Uzvišenog: „Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo.“(9:101) Zatim Uzvišeni kaže: „Sve što na Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.“ Tj. koliko god potrošite za džihad, potpuno i kompletno će vam biti nadoknađeno. Zato stoji u hadisu koji navodi Ebu-Davud: /407/ „...da će se nagrada za svaki dirhem utrošen na Allahovom putu uvećavati do sedam stotina puta“, što je već navedeno kod riječi Uzvišenog: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“(2:261)

„Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“/61/ „A ako te htjednu prevariti - pa tebi je doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima“, /62/ „i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“/63/

Uzvišeni kaže: Ako se bojiš prevare nekih ljudi, onda i ti njima otkaži ugovor. Pa ako ti se nastave suprotstavljati i boriti se protiv tebe, onda se i ti bori protiv njih. A „Ako oni budu skloni“, tj. ako budu težili „...miru“, tj. primirju, „...budi i ti sklon“, tj. onda i ti teži miru i prihvati ga od njih. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kada su mušrici na Hudejbiji tražili da se sklopi primirje i prestane rat između njih i njega na devet godina, prihvatio to od njih iako su za to postavili određene uvjete. Zatim Uzvišeni kaže: „...i pouzdaj se u Allaha“, tj. skopi mir sa njima i osloni se na Allaha, jer ti je On dovoljan i On će ti pomoći, makar oni primirjem htjeli samo varku - da ojačaju i da se spreme za rat, „pa tebi je doista dovoljan Allah“, tj. dovoljan ti je samo On.

Zatim Uzvišeni spominje Svoju blagodat koju je dao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, time što ga je pomogao vjernicima - muhadžirima i ensarijama:„On te podržava Svojom pomoći i vjernicima, i On je sjedinio srca njihova.“ Tj. On ih je ujedinio u vjerovanju u tebe, te u pokornosti i pomoći tebi. A u doba džahilijeta među ensarijama su vođeni brojni ratovi, između plemena Evs i Hazredž. „Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova“. El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode /408/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obraćajući se ensarijama zbog ratnog plijena sa Hunejna, rekao: „O skupe ensarija, zar vas nisam našao zalutale pa vas je Allah preko mene uputio, i siromašne pa vas je

Allah preko mene obogatio, i zar niste bili razjedinjeni pa vas je Allah preko mene ujedinio?“ Kada god bi on od toga nešto upitao, oni bi odgovarali: „Allah i Njegov Poslanik su nam pomogli.“ Zato Uzvišeni kaže: „ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“ Tj. Uzvišeni je zaista moćan, pa se neće iznevjeriti nada ničija ko se na Njega osloni, i On je mudar i u Svojim djelima i u propisima. Hafiz Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani - Allah mu se smilovao - prenosi od Selmana el-Farisije da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:/409/ „Kada musliman sretne brata muslimana pa se rukuje sa njim, njihovi grijesi spadaju sa njih kao što lišće spada sa sasušenog drveta kada puhne žestok vjetar. Pored toga, njihovi grijesi se opraštaju pa makar ih bilo koliko morske pjene.“

[Boots]

„O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ /64/ „O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine; a ako vas bude stotina - pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.“ /65/ „Sada vam Allah daje olakšicu. On zna da ste izmoreni i - ako vas bude stotinu izdržljivih - pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude hiljadu - pobijedit ćete Allahovom voljom dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.“ /66/

Allah, dž.š., bodri Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i vjernike na borbu i obavještava ih da im je On dovoljan pomagač protiv njihovog neprijatelja i ako je mnogobrojniji i spremniji, makar to bio i manji broj vjernika. Rekao je Ibn Ebi-Hatim od Eš-Ša´bija povodom Allahovog, dž.š., govora: „O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ Rekao je: „dovoljan je Allah, dž.š., tebi i onima koji su prisutni s tobom." Zato je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "O, Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu.“ Tj. podstiči ih na to; zato je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bodrio ih na borbu pri njihovim redovima i susretanju, kao što je rekao svojim ashabima na Dan Bedra, kada su se mušrici približavali u njihovoj mnogobrojnosti i gotovosti: /410/ „Uputite se ka Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja ...“

Zatim je rekao Allah, dž.š., donoseći radosnu vjest i naređujući vjernicima "Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude stotina, pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju." Svaki pojedinac naspram deseterice; zatim je dokinuta ova naredba, a ostala je radosna vijest. Rekao je Abdulah bin El-Mubarek od Ibn-Abbasa, koji je kazao: „Pošto je objavljeno: ‘Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine.’ To je bilo nesnosno za muslimane s obzirom da im je Allah, dž.š., naredio da ne bježi jedan od deseterice, zatim je došlo olakšavanje pa je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: ‘Sada vam Allah daje olakšicu. On zna da ste izmoreni, i ako vas bude stotinu izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine’.

Rekao je: ‘Olakšao im je Allah, dž.š., određeni broj, a umanjio im je strpljivost onoliko koliko im je olakšao.’“ Prenosi El-Buhari od Ibn-Abbasa da je rekao: Nakon što je objavljen ovaj ajet, bilo je preteško za muslimane i smatrali su velikim da se njih dvadeset bori protiv dvije stotine i stotina protiv hiljade. Olakšao im je Allah, dž.š., pa je dokinuo ovaj ajet drugim ajetom, pa je rekao: ‘Sada vam Allah daje olakšicu, On zna da ste izmoreni...’ Zato, nije im bilo dopušteno kada se sretnu sa dvostruko jačim neprijateljem da se povuku; a ako bi se pred njima našli u manjem broju, s njih spada obaveza borbe i dopušteno im je izbjeći sukob s njima.“

„Ni jednom Vjerovjesniku nije dopuštano držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. Allah je Silan i Mudar.“ /67/“ Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.“ /68/ „Sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo i bojte se Allaha - Allah zaista prašta i Milostiv je.“ /69/

Prenosi El-Eameš od Abdullaha bin Mesuda da je rekao: /411/ „Na Dan Bedra rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Šta kažete o ovim zarobljenicima?’ Pa je rekao Ebu-Bekr: ‘O Allahov poslaniče, oni su tvoj narod i tvoja rodbina, ostavi ih u životu i nastoj ih pridobiti da im Allah, dž.š., oprosti.’“ Rekao je Omer, radijAllahu anhu: „O Allahov Poslaniče: optuživali su te za laž i protjerivali, izvedi ih i poubijaj ih!“ Rekao je Abdullah bin Revvaha: „O Allahov Poslaniče, ti si u dolini punoj zapaljivog drveta, rasplamsaj u njoj veliku vatru, zatim ih baci u nju.

“ Pa je šutio Alahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije im ništa odgovorio, zatim je ustao i ušao. Jedni su rekli: prihvatit će prijedlog Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, a drugi: prihvatit će prijedlog Omera, radijAllahu anhu, a treći: prihvatit će prijedlog Abdullaha bin Revvaha, radijAllahu anhu Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao pred njih pa je rekao: „Zaista, Allah, dž.š., razmekšava ljudska srca dok ne budu mekša od mlijeka, i zaista, Allah, dž.š., učvršćuje ljudska srca dok ne budu čvršća od kamena, i zaista tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Ibrahima, a.s., koji je rekao : „Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti uistinu praštaš i milostiv si.“ (14:56) I zaista, tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Isaa, a.s., koji je rekao: „Ako ih kazniš, robovi su tvoji, a ako im oprostiš - Silan i Mudar Ti si.“ (5:118) A zaista tvoj primjer, o Umere, jeste kao primjer

Musaa, a.s., koji je rekao: „Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu.“ (10:88) I zaista tvoj primjer, o Omere, jeste kao primjer Nuha, a.s., koji je rekao: "Gospodaru moj, ne ostavi na zemlji ni jednog nevjernika.“ (71:26) Vi ste moji savjetnici i niko se od njih neće osloboditi izuzev iskupljivanjem ili ubistvom. Rekao je Ibn-Mesud: „O Allahov Poslaniče, osim Suhejla bin Bejdaa - zaista on spominje islam.“ Pa je ušutio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Nisam nikada kao tada strahovao da na mene ne padne kamenje sa nebesa sve dok Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije izgovorio "osim Suhejla bin Bejdaa", pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio ajet: „Nijednom Vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji. Vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah je Silan i Mudar.“ Prenose El-Imam Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim u svom „Musterdeku“ i rekao je: „Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim.“

O riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Da nije ranije Allahove odredbe“ rekao je Alija ibn Ebi-Talha, od Ibn-Abbasa: „Znači da vam je po prethodnoj Allahovoj, dž.š., odredbi dozvoljeno uzimati ratni plijen i zarobljenike.“„...snašla bi vas zbog onoga što ste uzeli od zarobljenika“ „...velika patnja“. Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„...sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo“. Navodi se kao dokaz za ovaj govor što ga iznose dvije vjerodostojne zbirke (Buharija i Muslim) do Džabira bin Abdullaha, radijAllahu anhu, hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: /412/ „Dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene.“

[Boots]

Imam Ebu-Davud prenosi od Ibn-Abbasa: /413/ „...da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio otkupninu za zarobljenike poslije Bitke na Bedru u iznosu od 400...“ Kod većine islamskih učenjaka, postupak sa zarobljenicima prepušten je vladaru (halifi) - da on izabere šta učiniti sa njima. Ako želi, pobit će ih, kao što je učinjeno sa plemenom Benu-Kurejza, ili - ako želi - otkupit će ih uzevši otkupninu za njih kao što je učinjeno sa zarobljenicima na Bedru, ili osloboditi ih u zamjenu od zarobljenih muslimana, kao što je postupio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa služavkom i njenom kćerkom koje su bile u zarobljeništvu Seleme bin El-Ekw'a tako da ih je vratio, a za njih dvije uzeo je muslimane koji su bili kod mušrika; ili - ako želi - učinit će ih robljem. Ovo je stanovište šafijske pravne škole i jedne grupe od učenjaka. O ovom pitanju ima i drugih razilaženja među imamima, pojašnjenih u fikhskim knjigama.
  
„O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim. Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ /70/ „A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha varali i zato ti je On omogućio da ih pobijediš; a Allah sve zna i Mudar je.“ /71/

Prenosi Muhammed od Abdullaha bin Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao na Dan Bedra: /414/ „Zaista sam vidio da su ljudi iz plemena Beni-Hašim, i drugi, izašli prisilno, a ne zbog njihove potrebe da se bore protiv nas, pa ko od vas sretne nekog od njih neka ga ne ubija, ko sretne Ebu El-Bahterija bin Hišama neka ga ne ubija i ko sretne El-Abbasa bin Abd El-Mutaliba neka ga ne ubija, pa, zaista je on izašao prisilno.“

Rekao je Ebu-Huzejfe bin Utbe: „Da ubijamo naše očeve i naše sinove i našu braću i našu rodbinu, a da ostavimo El-Abbasa. Tako mi Allaha, da sam ga sreo, udario bih ga sabljom. Ova je vijest dospjela do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao Omeru bin El-Hattabu: „O oče Hafsin“, rekao je: „Tako mi Allaha, ovo je prvi dan u kojem me je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao: oče Hafsin.“ „Zar da se pogubi sabljom amidžić Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!“ Pa je rekao Omer: „O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da odrubim njegovu glavu. Tako mi Allaha, on je licemjeran.“ Poslije toga Ebu-Huzejfe je rekao: „Tako mi Allaha, nisam u sigurnosti od te riječi koju sam izgovorio i još uvijek od nje strahujem od Allaha, dž.š., izuzev ako mi to Allah ne otkupi (šehadetom) pogibijom na Allahovom putu. Poginuo je kao šehid u Bici na El-Jemami, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njime.“

Povodom toga Ibn-Abbas je rekao: /415/ Pošto je omrknuo, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, na Bedru, a zarobljenici su bili zatvoreni u okove, prvu noć je proveo budan pa su ga upitali njegovi ashabi: „O Allahov Poslaniče, šta ti je pa ne spavaš!“ El-Abbasa je zarobio jedan ensarija pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Čuo sam jecanje svog amidže El-Abbasa u okovima“, pustili su ga oni, nakon toga, na slobodu, a potom je zaspao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Prenosi Junus bin Bukejr od Ez-Zuhrija, a on od grupe koju poimenice navodi - da su rekli: /416/ „Poslale su Kurejšije Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, u otkup njihove zarobljenike pa je svaki narod otkupio svog zarobljenika. Abbas je rekao: „O Allahov Poslaniče, bio sam musliman“, pa je rekao Allahov Poslananik, sallAllahu alejhi we sellem: „Allah najbolje zna tvoj islam; ako je istina kao što kažeš, Allah će te nagraditi; a što se tiče vanjštine tvoje, to je naš domen, iskupi se za sebe i sina od tvoga brata Neufela bin El-Harisa bin Abd El-Mutaliba i Akil bin Ebi-Taliba bin Abd El-Mutaliba i tvog saveznika U'tbu bin Omera, brata od Ibn El-Harisa bin Fehra.“ Rekao je: „Ja nemam toliko, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Gdje je imetak koji ste zakopali ti i Ummu-Fadla? Pa si joj rekao: ako me zadesi nesreća na ovom putovanju, ovaj imetak koji si zakopao pripada mojim sinovima Fadlu, Abdulahu i Kasemu.“

Rekao je: „Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ja, uistinu, znam da si ti Allahov Poslanik, zaista je ovo nešto o čemu ne zna niko osim mene i majke Fadle, obračunaj mi, o Allahov Poslaniče, za ono što ste pretrpjeli od mene dvadeset oka od imetka koji imam“, pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Ne. To je stvar koju nam je Allah dao od tebe.“ Pa je otkupio sebe i dva bratića i njegova saveznika i povodom toga Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je: „O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim, ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ El-Abbas je rekao: „Allah mi je dao umjesto dvadeset oka u islamu dvadeset robova, kod svakog je od njih bio imetak koji su obrtali, a usto se nadam i Allahovom oprostu.“

Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr El-Bejheki od Enesa bin Malika da je rekao: /417/ „Došao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa imetkom iz Bahrejna pa je rekao: ‘Razbacajte ga po mom Mesdžidu!’ To je bio najveći imetak sa kojim je došao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Izašao je na namaz, a uopće se nije obazirao na taj imetak. Pošto je obavio namaz, došao je i sjeo pored njega i nije nikog vidio, a da mu nije dao imetka. Kada mu je došao El-Abbas, rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, daj i meni, zaista sam ja otkupio sebe i Akila.’ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao mu je: ‘Uzmi.’ Nakupio je u svoju odjeću toliko da nije mogao ponijeti pa je rekao: ‘Naredi nekom da mi ovo podigne.’ ‘Ne’, odgovori on. ‘Onda mi podigni ti.’ Rekao je: ‘Ne.’ Odredio je jedan dio a zatim je to podigao na svoja pleća i otišao, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pratio ga je pogledom dok nije zamakao , čudeći se njegovoj žudnji. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije ustao dok nije odnesen i posljednji dirhem.“
Bilježi ga El-Buhari na više mjesta u Sahihu.

U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A ako te htjednu prevariti, pa oni su i prije Allaha varali.“ Ako te htjednu prevariti time što ti to pokazuju govorima, pa oni su Allaha varali i prije Bedra nevjerovanjem u Njega. „Zato ti je On omogućio da ih pobijediš.“ Znači, da ih zarobiš poslije Bitke na Bedru. „A Allah sve zna i Mudar je.“ Zna i Mudar je u Svom postupku. Komentar ovog ajeta uglavnom je općenitost. Vezano za Abbasa i druge, to je potpunije i jasnije. Allah, dž.š., najbolje zna.

[Boots]

„Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.“ /72/

Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo je vrste vjernika i podijelio ih na: muhadžire - koji su napustili svoje domove, imetke i došli da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, žrtvujući svoje imetke i svoje živote pri tome; ensarije - to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali utočište njihovoj braći muhadžirima u svojim domovima i utješili ih svojim imecima i pomagali Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:„Oni jedni druge nasljeđuju.“ Znači: svaki je od njih preči jedan drugom od bilo koga. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pobratio muhadžire i ensarije, svaka dvojica su braća, stoga su jedni druge nasljeđivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je to Uzvišeni Allah, dž.š., dokinuo nasljeđem.To je potvrđeno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa.

Prenosi Imam Ahmed od Džerir bin Abdullaha El-Bedžlija, radijAllahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /418/ ‘muhadžiri i ensarije nasljeđuju jedni druge a pušteni zarobljenici Kurejšije i na slobodu pušteni iz plemena Sekif nasljeđuju jedni druge do Kijametskog dana.’“ Samo Ahmed bilježi ovo predanje.

Pohvalio je Allah, dž.š., i Njegov Poslanik muhadžire i ensarije, ne samo na jednom nego na više mjesta u Svojoj Jasnoj knjizi: (59:8,9) „I siromasima muhadžirima, koji su iz rodnog kraja svoga protjerani, i imovine svoje lišeni, koji žele Allahovu milost i naklonost steći, i Allaha i Poslanika Njegova pomoći - to su, zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom pravde još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju i više vole njima nego sebi, mada je i njima samima potrebno.“

Najljepše što je rečeno u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š., jeste: „I u grudima svojim nikakvu tegobu zato što im se daje ne osjećaju“, (59:9) znači: ne zavide im na dobroti koju im je Allah, dž.š., dao zbog njihovog iseljenja. Spoljašnji izgled ajeta ogleda se u davanju prednosti muhadžirima nad ensarijama; ovo je stvar oko koje je ulema saglasna i u tome se ne razilaze.

Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti." (8:72) Ovo je treća vrsta vjernika: oni koji vjeruju a koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim oazama, njima nema udjela u ratnom plijenu, niti u njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali borbi.

Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el-Hasib el-Eslemija, radijAllahu anhu: /419/ „Pozovi ih u islam; ako ti se odazovu - primi ih i prestani ih uznemiravati, zatim ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u domove muhadžira i pouči ih da - ako budu tako postupili - njima pripada isto što i muhadžirima, a imaju i obaveze kao i muhadžiri. Ako odbiju i prihvate njihove domove, pouči ih da će biti kao muslimanski beduini, i na njih se odnosi Allahov propis koji se odnosi i na vjernike i nemaju udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa muslimanima. Ako odbiju pozovi ih na davanje džizje, pa ako se odazovu - primi od njih i prestani se uznemiravati. A ako odbiju, zatraži od Allaha, dž.š., zaštitu i bori se protiv njih.“ Jedino Muslim bilježi ovo predanje i sa drugim dodacima.

U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći.“ Znači: beduine koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadžib pomoć ih i jer su oni vaša braća po vjeri, osim da vas narod koji ne vjeruje zamoli za pomoć. Između vas i njih postoji sporazum, tj. primirje na duže staze, ne ostavljajte na cjedilu vaše štićenike i ne kršite vaše zakletve sa onima s kojima ste sklopili ugovor. Ovo je preneseno od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu

[Boots]

„Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.“ /73/

Pošto je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo da vjernici nasljeđuju jedni druge, prekinuto je dugotrajno prijateljstvo između njih i nevjernika, u oba Sahiha stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /420/ „...ne nasljeđuje musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik nasljeđuje muslimana.“

U Musnedu prenosi hadis Amr bin Šu´ajb od svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /421/ ‘Pripadnici dviju različitih religija ne nasljeđuju jedni druge.’“ Rekao je Et-Tirmizi: da je hadis hasen sahih.

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /422/ „Ja sam čist od svakog muslimana koji je među mušricima"; zatim je rekao: „Oni se ne viđaju, tj. ne sastaju.“ Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ne postupite li tako nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki,“ znači: ako ne napuste mušrike, a međusobno budu smjenjivali vjernike, nastat će smutnja među ljudima, tj. dvosmislenost, miješanjem vjernika sa nevjernicima, doći će do velikog i proširenog nereda.

„Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.“ /74/ „A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju - oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči - Allah zaista sve zna.“ /75/

Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa navođenjem njihove osude na ahiretu, obavještava o njima, kao o onim sa istinskim imanom kao što je spomenuo na samom početku sure: Uzvišeni Allah, dž.š., nagradit će ih oprostom i razrješenjem od grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je mnogo lijepa, čista i prijatna, uvijek je ima bez prestanka; zatim je spomenuo: ko se bude držao njihovih običaja sa iskrenim imanom i dobrim djelom, oni su sa njima zajedno na ahiretu - kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima.“ (9:100)

I rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„Oni koji poslije njih dolaze.“ (59:10) U hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ „Čovjek će biti sa onim koga je volio.“ I u drugom hadisu /424/ „Ko je volio jedan narod on je sa njima. U drugom predanju: „Proživljen je sa njima.“

A što se tiče Allahovog govora: "A rođaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima preči“ - obuhvatajući svu rodbinu ovaj ajet, kao što tvrde Ibn-Abbas, Mudžahid, ´Ikrime, Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslijeđe prijateljstvom i bratimljenjem, kao što su jedni druge isprva nasljeđivali. Ovaj ajet obuhvata rođake posebnim imenom, ko ih ne nasljeđuje, navodi se kao čvrst dokaz hadis: /425/ „Zaista je Allah, dž.š., dao svakom njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku. Rekli su: ‘On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio u Allahovoj Knjizi kao zakonski nasljednik. Pošto nije tako, onda nije nasljednik. Allah najbolje zna.’“