[Boots]

Rekao je Mudžahid: "Ovo je prijetnja od Uzvišenog Allaha za prekršioce Njegovih naredbi, da se njihova djela izlažu pred Uzvišenim Allahom, Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i vjernicima. Ovaj događaj, u koji nema sumnje, bit će na Sudnjem danu, kao što je Uzvišeni rekao: "Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati" (69:18), a riječi Uzvišenog: "...i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima" (100:10), znače da to Allah ponekad pokaže ljudima i na ovom svijetu. Prenosi El-Imam Ahmed od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (519) "Nemojte se čuditi nikome dok ne vidite kako će završiti. Zaista: čovjek radi duže vrijeme svog života, ili jedan period svog života dobro djelo; da umre na njemu - ušao bi u Džennet; zatim pređe na loše djelo. I zaista čovjek radi duže vrijeme svoga života ili jedan period svog života loša djela; da umre na tome - ušao bi u Vatru; zatim prijeđe na dobro djelo. Kada Allah želi Svome robu dobro, On ga iskoristi prije njegove smrti. Upitali su: 'O Allahov Poslaniče, kako ga iskoristi?' Odgovorio je: 'Allah ga uputi da radi dobro djelo, zatim ga na tome usmrti.'" Jedino ga Ahmed prenosi u ovom obliku.

"Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti. A Allah sve zna i Mudar je." /106/

Rekli su Ibn-Abbas, Mudžahid, Ikrime, Ed-Dahhak i drugi: "Ima ih trojica koji su izostali", tj. od pokajanja, a to su: Mirare bin er-Rebi', Ka'b bin Malik i Hilal bin Umejje; odustali su od pohoda na Tebuk iz lijenosti i naklonosti prema udobnosti, lijepim plodovima i hladovini, a ne zbog sumnje i licemjerstva. Bila je i grupa njih koja se svezala za stupove džamije, kao što su uradili Ebu-Lubabe i njegovi drugovi, a i grupa koja nije radila, tako su ova trojica spomenuta pa je objavljeno pokajanje onih prije ovih. Ovima je odloženo pokajanje dok nije objavljeno: "Allah je oprostio Vjerovjesniku, muhadžirima i ensarijama..." (9:117) i: "...a i trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna" (9:118), kao što će objašnjenje toga u hadisu Ka'b bin Malika. U riječima Uzvišenog: "...da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti", znače da su pod Allahovim pomilovanjem. Ako hoće da uradi sa njima ovo, i ako hoće da uradi s njima to, ali Njegova Milost nadvladava Njegovu srdžbu. "...a Allah sve zna i Mudar je", tj. zna ko zaslužuje kaznu ili pomilovanje, a Mudar je u Svojim djelima i Svojim riječima. Nema drugog boga osim Njega niti gospodara osim Njega.

"A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.'" /107/ "Ti u njoj nemoj nikada nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvo dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste." /108/

Povod objave ovih časnih ajeta bio je čovjek iz Medine po imenu Ebu-Amir er-Rahi koji je prije dolaska Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tj. u paganskom dobu, prešao na kršćanstvo; nakon što je došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Medinu i porasli ugled i snaga islama i muslimana na Bedru, pozvao ga je u islam pa je odbio; bio je nepokoran i pobjegao u Meku, a zatim kod Herakla, od kojeg je tražio pomoć za rat protiv muslimana, a on mu je obećao i tješio ga, te je on ostao da boravi kod njega. Zatim je pisao grupi svog naroda da će doći sa vojskom da se suprostavi Muhammedu i njegovoj poslanici. Naredio im je da mu pripreme utvrđenje i sklonište, pa su počeli sa gradnjom mesdžida pokraj mesdžida Kuba. Nakon njegovog završetka pitali su Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da klanja u njemu, pa je rekao: "Mi idemo na put; ali kad se vratimo, klanjat ćemo, ako Allah bude htio." U njegovom povratku sa Tebuka na udaljenosti jedan dio dana od Medine došao mu je Džibril sa vijestima o mesdžidu Ed-Dirar, i o odlučnosti onih koji su ga gradili da ostanu u nevjerovanju i razdvajanju muslimana. Zatim je Allahov Poslanik poslao ljude da sruše taj mesdžid prije njegovog dolaska u Medinu, pa je Uzvišeni Allah objavio: "Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti..." - do riječi - "...koji sami sebi nepravdu čine".

U riječima Uzvišenog: "...sigurno će se zaklinjati", tj. oni koji su ga gradili: "...mi smo samo najbolje željeli", tj. samo dobro, a Uzvišeni Allah kaže: "A Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci", tj. u onome što su smjerali i namjeravali. Sagradili su ga da bi štetu nanijeli mesdžidu Kuba, i nevjerovanje u Allaha osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući ga za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio: A on je Ebu-Amir, grješnik, koji se zvao Er-Rahib, Allah ga prokleo. U riječima Uzvišenog: "Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti", zabrana su Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a tako i njegovom ummetu, da obavi namaz u njoj, tj. da nikada ne klanja. Zatim ga podstiče na obavljanje namaza u mesdžidu Kuba, čiji su temelji izgrađeni od prvog dana na bogobojaznosti (takva), a ona je pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, radi jedinstva riječi muslimana, i kao utvrda za islam i Njegove sljedbenike; zato je Uzvišeni rekao: "Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu."

O ovome je riječ povodom mesdžida Kuba, zato se navodi sahih hadis da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (520) "Namaz u mesdžidu Kuba jeste kao umra." U drugom sahih hadisu navodi se: (521) "Allahov je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, posjećivao mesdžid Kuba jašući i pješke." Prenosi Et-Taberani od Ibn-Abbasa da je rekao: (522) Pošto je objavljen ovaj ajet: "...u njoj su ljudi koji se vole često prati", Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslao je po Uvejma bin Saide, pa mu je rekao: "Kakvo je to pranje kojim vas je Allah pohvalio?" On je odgovorio: "O Allahov Poslaniče, nijedan čovjek među nama, niti žena, ne iziđe radi prirodne potrebe a da ne opere svoj spolni organ" - ili je rekao: "svoj čmar", pa je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "To je to."

[Boots]

Navodi se u sahih hadisu: (523) "Džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, koja ju usred Medine, jeste džamija koja je podignuta na strahu od Allaha." Ovo je vjerodostojno, i nema proturječja između ajeta i između ovoga, jer ako je mesdžid Kuba od prvog dana podignut u strahu od Allaha - pa džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prioritetna je i dostojnija da bude takva. Tako El-Imam Ahmed prenosi od Ubeja bin Ka'ba da je rekao: (525) "Raspravljala su dva čovjeka međusobno o džamiji čiji su temelji od prvog dana podignuti u strahu od Allaha, pa je rekao jedan od njih: 'To je džamija Kuba', a drugi je rekao: 'To je džamija Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem' Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: 'To je moja džamija.'" Također, bilježi ga Et-Tirmizi i ocijenio ga je vjerodostojnim, a prenose ga En-Nesai i Muslim.

Grupa iz prvih i kasnijih generacija rekla je da je to džamija Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to se prenosi od Omera bin el-Hattaba i njegovog sina Abdullaha, Zejda bin Sabita i Seida bin el-Musejjeba, a to mišljenje odabire i Ibn-Džerir. U riječima Uzvišenog: "Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha, zaista, više zaslužuje da u njoj obavljaš namaz. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste", dokaz je za obavljanje namaza u starim džamijama čiji su temelji od prvih dana podignuti na pokornosti samo Jedinom Allahu, Koji nema druga i za obavljanje namaza sa grupom dobrih ljudi i čestitih robova koji čuvaju propisno uzimanje abdesta i suzdržavaju se od prljavština.

"Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio u strahu od Allaha i u Njegovom zadovoljstvu, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehenemsku sruši? A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini." /109/ Zgrada koju su oni sagradili, stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju - a Allah sve zna i Mudar je."/110/

Uzvišeni kaže da nisu isti onaj koji je podigao temelj svoje zgrade u strahu od Allaha i zadovoljstvu i onaj koji je sagradio džamiju da bi nanio štetu, osnažio nevjerovanje i unio razdor među muslimane, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio; ovi, zaista, grade svoje zgrade na ivici jame koja će se srušiti zajedno sa njima. "…u vatru džehenemsku, a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini", tj. neće učiniti dobrim djela pokvarenjaka. Džabir bin Abdullah rekao je: "Vidio sam džamiju koja je sagrađena da bi se šteta nanijela. Iz nje je izlazio dim u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem" "Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova", tj. zbog njihove smjelosti da učine ružan postupak, koji im je izazvao sumnju i licemjerstvo u srcima, kao što su obožavaoci teleta bili puni ljubavi prema njemu. "…Sve dok im srca ne popucaju", tj. njihovom smrću. To su rekli Ibn-Abbas, Mudžahid, Katade i drugi učenjaci prvih generacija. "...a Allah sve zna", tj. za djela Svojih stvorenja, "...i Mudar je", u njihovom nagrađivanju, dobrim ili lošim.

"Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On je to, zbilja, obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu. A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh."/111/

Uzvišeni ističe da On nadoknađuje Svojim robovima, vjernicima, za njihove živote i njihove imetke, ako su ih uložili na Njegovom putu - Džennetom. Ovo je iz Njegove dobrote, velikodušnosti, dobročinstva. Zaista On prihvata da da naknadu iz onog što posjeduje i što daruje Svojim robovima, zato su rekli Hasan el-Basri i Katade: "Tako mi Allaha, sklopio je ugovor o kupoprodaji sa njima, pa im je skuplje platio."

Šemr bin Atijje rekao je: "Nema nijednog muslimana a da ne duguje prema Uzvišenom Allahu prisegu na vjernost, izvrši je ili umre u njoj", zatim je proučio ovaj ajet. Zato se kaže: Ko se uputio na Allahov put, sklopio je ugovor sa Allahom, tj. prihvatio je ovaj ugovor i izvršio ga. Prenose Muhammed bin Ka'b el-Kurezi i drugi od Abdullaha bin Revvahe, radijAllahu anhu, da je rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tj. u noći davanja prisege na vjernost kod Akabe: (526) "Uvjetuj od nas prema tvome Gospodaru i prema tebi šta hoćeš!" Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: "Uvjetujem, prema svome Gospodaru: da Ga obožavate i da Mu nikoga ravnim ne smatrate, a prema sebi: da me branite od čega branite svoje živote i svoje imetke." Zatim su pitali: "A šta nama pripada ako budemo tako radili?" Rekao je: "Džennet." A oni su rekli: "Trgovina je donijela dobit. Nećemo raskidati ugovor niti ćemo tražiti da se on opozove", pa je objavljeno: "Allah je od vjernika kupio živote njihove." "Oni će se na Allahovu putu boriti pa ubijati i ginuti", tj. svejedno, ubijali ili ubijeni bili, ili im se desilo i jedno i drugo, obavezan im je Džennet. El-Buhari i Muslim navode da je (527) Allah zajamčio onoga koji je izišao na Njegov put, isključivo radi borbe na Njegovom putu i vjerovanja u poslanike - ako ga usmrti - da će ga u uvesti u Džennet ili će ga vratiti njegovoj kući iz koje je izišao, sa nagradom koju ima kod Allaha ili ratnim plijenom.

U riječima Uzvišenog: "On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu", potvrda je za ovo obećanje i obavještenje da je to Sebi stavio obavezu i to objavio Svojim Poslanicima u Svojim Velikim knjigama, koje je spomenuo. "A ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje?" Zaista, On neće iznevjeriti Svoje obećanje, kao što stoji u Njegovim uzvišenim riječima: "A čije su riječi od Allahovih istinitije?" (4:122) Stoga je Uzvišeni rekao: "Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s njim ugovorili, i to je veliki uspjeh", tj. neka se raduje onaj ko je izvršio dužnost, shodno ovome ugovoru i potpuno ostvario ovaj sporazum, velikom uspjehu i udobnom boravku.

[Boots]

"Oni se kaju, i Njemu ibadet čine, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju. A vjernike obraduj!"/112/

Ovo je opisivanje vjernika od kojih je Allah kupio njihove živote i njihove imetke lijepim svojstvima i pohvalnim karakteristikama. "Oni koji se kaju", od svih grijeha, napuštajući razvrat, "i Njemu ibadet čine", tj. obavljaju ibadete prema svom Gospodaru brižljivo ih čuvajući - a to su riječi i djela. Najosobeniji ibadet, kada su riječi u pitanju, jeste pohvala Allaha (hamd). Zato je Uzvišeni rekao: "...i Njega hvale." Od najboljih je djela post, a to je napuštanje užitka u hrani i piću i u spolnom općenju. To se podrazumijeva pod riječju ovdje. Stoga je Uzvišeni rekao: "...i poste", kao što je time opisao žene Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječima: "koje poste", (66:5) tj. postačice. Također ruku' i sedžda predstavljaju namaz, zato je Uzvišeni rekao: "...i namaz obavljaju." Oni pored toga koriste Allahovim stvorenjima i upućuju ih na pokornost Allahu tako što traže da se čine dobra djela, a odvraćaju od nevaljalih, uz znanje šta treba da se radi, a šta da se napusti. To je čuvanje Allahovih propisa u onome šta je On dopustio i zabranio, teoretski i praktično. Oni tako izvršavaju ibadet prema Allahu i savjetuju ljude; zato je Uzvišeni rekao: "A vjernike obraduj!", jer vjerovanje obuhvata sve ovo, i svaka sreća pripada onome ko se odlikuje njime. Objašnjenje da se pod riječju "sijaha" podrazumijeva post. To se prenosi od Abdullaha bin Mesuda, Ibn-Abbasa i Aiše, neka je Allah zadovoljan njima. To se, također, prenosi od Mudžahida, Seida bin Džubejra, Ata' i drugih.

Prenosi Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (528) "Es-saihun jesu postači". Prenosi Ibn-Džerir od Ubejda bin Umejra da je: (529) "Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, bio pitan za značenje riječi 'es-saihun', pa je rekao: 'To su postači.'" Ovo je dobar mursel hadis (čiji niz prenosilaca dopire samo do tabiina) i ovo je najpoznatije i najispravnije mišljenje u pogledu značenja ove riječi. Međutim, navodi se hadis koji ukazuje da riječ "es-sijaha" označava džihad. Prenosi Ebu-Davud u svome Sunenu od Ebu-Umame: (530) "Da je čovjek rekao: 'O Allahov Poslaniče, dozvoli mi putovanje radi isposništva (es-sijaha)'. Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Putovanje (es-sijaha) moga ummeta jeste borba (džihad) na Allahovom putu.'"

Pod pojmom "es-sijaha" ne misli se na putovanje po zemlji i osamljivanje u visokim brdima, pećinama i pustinjama. Zaista, ovo nije dozvoljeno, osim u danima smutnji i potresa u vjeri, kao što se navodi u Buharijinom Sahihu od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (531) "Skoro da je došlo vrijeme kada će najbolji imetak čovjeku biti sitna stoka, sa kojom će obilaziti prijevoje planina i kišovite predjele bježeći sa svojom vjerom od smutnji."

"Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti." /113/ "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv." /114/

Prenosi Imam Ahmed od Ibn el-Musejjeba, a on od svog oca da je rekao: (532) "Kada je bio Ebu-Talib na samrti, ušao je kod njega Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i kod njega su bili Ebu-Džehl i Abdullah bin Ebi-Umejje; zatim je rekao: "O amidža, reci: 'Nema drugog Boga osim Allaha' - riječi kojima ću se zauzeti za tebe kod Uzvišenog Allaha." Zatim su rekli Ebu-Džehl i Abdullah bin Umejje: 'O Ebu-Talibe, zar hoćeš da napustiš vjeru Abdul-Mutaliba?' Pa je rekao: 'Ja sam u vjeri Abdul-Mutaliba.' Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Tražit ću oprosta za tebe, dok mi to ne bude zabranjeno'", pa je objavljeno: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti." I povodom njega bi objavljeno: "Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." (28:56) Bilježe ga El-Buhari i Muslim.

Prenosi El-Imam Ahmed od Burejde da je rekao: (533) "Bili smo na putu sa Vjerovjesnikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa nam je naredio da sjašemo, a bilo nas je oko hiljadu konjanika, zatim je klanjao dva rekata i okrenuo nam se licem, a oči su mu suzile. Zatim mu je prišao Omer, sin El-Hattabov, govoreći da bi žrtvovao oca i majku za njega, i rekao mu: 'O Allahov Poslaniče, šta ti je?' Odgovorio je: 'Molio sam svog Uzvišenog Gospodara za oprost mojoj majci pa mi nije dozvolio, zatim su mi oči zasuzile iz milosti prema njoj od Vatre. Ja sam vam zabranjivao tri stvari: da posjećujete kaburove, sada ih posjećujte, njihova će vas posjeta podsjećati na dobro; da jedete kurbansko meso poslije tri dana, sada ga jedite i držite koliko hoćete, i da pijete iz posuda, a sada pijte iz bilo koje posude, samo ne pijte opojna pića.'"

Prenosi Es-Suhejli u djelu "Er-Revd" sa lancem prenosilaca u kojem se nalazi grupa nepoznatih: da je Allah oživio Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oca i majku, pa su povjerovali u Njega.[368] A El-Hafiz ibn Dehijje rekao je: "Ovaj hadis je apokrifan i odbacuju ga Kur'an i idžma (konsenzus)."

Rekao je Uzvišeni Allah: "…A i onima koji umru kao nevjernici" [369] (4:18) Katade u komentaru ajeta: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži" kaže: (534) "Spomenuto nam je da su neki drugovi Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govorili: 'O Allahov Vjerovjesniče, bilo je naših očeva koji su lijepo postupali prema komšiluku i čuvali rodbinske veze, puštali zarobljenike i poštivali ugovor o zaštiti, zar da se ne molimo za njih?' Rekao je: 'Svakako! Tako mi Allaha, ja se molim za svog oca kao što se molio Ibrahim za svog.'" Zatim je Uzvišeni Allah objavio: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce" - sve do riječi Uzvišenog - "el-džehim". Zatim je Uzvišeni Allah opravdao Ibrahima, alejhi selam, riječima: "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao…"

[Boots]

Katade prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (535) "Objavljene su mi riječi koje su ušle u moje uši i smjestile se u mom srcu: Naređeno mi je da ne tražim oprost onome ko je umro kao mnogobožac, pa ko bude djelio višak svog imetka, za njega je to dobro, a ko ga bude zadržavao za sebe - to je loše po njega, a Allah neće koriti za ono što je dovoljno." O riječima Uzvišenog: "A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao." Ibn-Abbas je rekao: "Neprestano je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca dok nije umro, a čim mu je bilo jasno da je Allahov neprijatelj, on ga se odrekao", ovako je isto rekao Mudžahid, Ed-Dahhak, Katade i drugi, Allah im se smilovao.

U vezi s riječima Uzvišenog: "Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv", prenose Sufjan es-Sevri, i ostali, od Abdullaha bin Mesuda da je rekao: "'El-evvah' znači: onaj koji mnogo upućuje molbe (dove) Allahu, dželle šanuhu" O značenju ove riječi rečena su mnoga slična mišljenja, a najpreče je mišljenje onih koji kažu da to znači, onaj koji mnogo dove upućuje, i to odgovara kontekstu. Pošto je Uzvišeni Allah spomenuo Ibrahima da je tražio oprosta za svog oca zbog obećanja koje mu je dao, Ibrahim je mnogo upućivao molbe i bio blag prema onima koji su mu učinili nepravdu i zlo. Zato je tražio oprosta za svoga oca i pored žestokih njegovih uvreda u riječima Uzvišenoga: "Otac njegov je rekao: 'Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!' 'Mir tebi', reče Ibrahim: 'Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.'" (19:46,47) Bio je obazriv prema njemu i pored njegovih uvreda, molio je za njega i tražio oprosta. Zato je Uzvišeni rekao: "Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazriv."

"Allah neće učiniti da zaluta narod koji je na Pravi put uputio prije nego što im objasni ono čega se trebaju čuvati - Allah, zaista, sve dobro zna." /115/ "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača." /116/

Uzvišeni obaviještava o sebi i Svojoj pravednoj odredbi da On neće učiniti narod zalutalim nakon slanja objave njima da bi im to bio dokaz protiv njih. Kao što je Uzvišeni rekao: "I Semudu smo na Pravi put ukazivali", (41:17) On vam ne bi odredio zabludu zbog vašeg traženja oprosta za vaše umrle mnogobošce dok vam nije donio zabranu da to napustite. Prije nego što vam je objasnio odvratnost i zabranu toga, ako ste to radili - neće vam propisati zabludu, osim ako vas je opskrbio uputom i podario vjeru u Njega i Njegova Poslanika, jer pokornost i griješenje biva naredbom i zabranom. U vezi sa riječima Uzvišenog: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača", Ibn-Džerir je rekao: "Ovo je podstrek od Uzvišenog Allaha Njegovim robovima vjernicima na borbu protiv mnogobožaca i vladara nevjerstva, i da se pouzdaju u Allahovu pomoć, Gospodara nebesa i Zemlje, i da se ne plaše Njegovih neprijatelja, jer njima nema zaštitnika osim Allaha niti pomagača osim Njega."

"Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima Blag i Milostiv." /117/

Mudžahid, a i ostali su rekli: "Ovaj je ajet objavljen povodom pohoda na Tebuk tako što su izišli u teškim okolnostima, suši i vrućini, uz oskudicu u hrani i vodi, tako da su dva čovjeka polovila hurmu između sebe." Prenosi Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa da je Omer bin el-Hattab rekao: (536) " …tako da bi čovjek zaklao svoju devu, zatim iscijedio njen burag i to popio, i uzeo što je ostalo za veću nevolju", zatim je rekao Ebu - Bekr es-Sidik: "O Allahov Poslaniče, zaista ti je Uzvišeni Allah obično uslišavao dove, pa moli se za nas", pa je rekao: "Želiš to?" Odgovorio je: "Da", podigao je ruke i nije ih spuštao dok nije nebo prokapalo, pa je dugo pljuštala kiša, zatim je prestala, napunili su što su imali uza se, zatim smo posmatrali i nismo primijetili da je bilo kiše izvan logora.

Ibn-Džerir je o riječima Uzvišenog: "Allah je oprostio…" rekao "Teškoća bila je u opskrbi, tovarnoj životinji, putnoj opskrbi i vodi." "U vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala", tj. od istine, sumnjajući u vjeru Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i osjećajući nedoumicu zbog teškoća i žestina u njihovom putovanju i pohodu. "On je poslije i njma oprostio", govoreći da je njihova opskrba obraćanje Njihovom Gospodaru i vraćanje u postojanost u Njegovoj vjeri, "...jer je On prema njima Blag i Milostiv."

"A i onoj trojici koja su bila izostala i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim kada su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je." /118/ "O vjernici, boj te se Allaha i budite s onima koji su iskreni." /119/

Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejdullaha bin Ka'ba bin Malika, koji je bio vodič Ka'bov kada je oslijepio i koji kaže: "Čuo sam Ka'ba bin Malika da je pričao kada je izostao od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk: (537)[370] 'Nisam izostajao od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodima koje je vodio, osim u pohodu na Tebuk.'" Izuzetak je Bitka na Bedru, a za nju niko ko je izostao nije ukoren, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izišao želeći karavan Kurejšija, tako da je Allah učinio da se sukobi sa njegovim neprijateljem bez zakazanog sastajanja. Prisustvovao sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na Akabi kada smo se uzajamno obavezali na islam. Ne bih volio u zamjenu za prisustvovanje Akabi prisustvovanje Bedru, iako je Bedr u većem spomenu i poznatiji kod ljudi. Ono što je bilo vezano za mene kad sam izostao od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk, jeste da nikad nisam bio jači niti je bilo spremnijeg čovjeka od mene u vrijeme kad sam izostao iz tog pohoda. Tako mi Allaha, prije tog pohoda nikad nisam imao dvije jahalice zajedno, a za vrijeme tog pohoda imao sam ih zajedno.

[Boots]

Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rijetko je vodio pohod a da nije aludirao na drugi, dok nije došao ovaj pohod. Vodio ga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, po žestokoj vrućini i uputio se na dalek put i bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja, pa je prepustio muslimanima njihovu stvar da bi se pripremili protiv neprijatelja. Saopćio im je svoj pravac koji želi a muslimana je bilo mnogo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tako da ih ne bi mogla obuhvatiti ni knjiga - registar.

Rekao je Ka'b: "Rijetko ne bi čovjek, koji je želio izostati, mislio da to neće Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primijetiti, osim da Uzvišeni Allah spusti objavu o tome. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, izvršio je taj pohod kada su prijali plodovi i hladovi, a ja sam tom pohodu okrenuo lice."

Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i vjernici su se spremili, požurio sam da se spremim sa njima pa sam se vratio i nisam ništa pripremio od svoje opreme, pa sam sebi rekao: 'Ja to mogu ako hoću.' To je kod mene trajalo dok su se ljudi ozbiljno pripremali, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rano ujutro krenuo i muslimani sa njim, a ja još ništa nisam spremio i rekao sam: 'Spremit ću se poslije dan ili dva, zatim ću ih stignuti.' Čim su otišli, požurio sam da se spremim, pa sam se vratio i ništa nisam pripremio. Zatim sam opet otišao da se spremim, pa sam se vratio i nisam ništa uradio. Još uvijek je to dugo trajalo kod mene dok su oni žurili i utrkivali se u pohodu pa sam pomislio da otputujem i da ih sustignem, a da sam, bogdo, to uradio, ali mi to poslije nije bilo određeno. Kada bih izišao među ljude poslije Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ožalostilo bi me da sam vidio samo sumnjive ljude u licemjerstvu ili ljude kojima je Uzvišeni Allah opravdao.

Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nije me se sjetio dok nije stigao do Tebuka, zatim je rekao, sjedeći među ljudima: 'Šta je uradio Ka'b bin Malik?' Zatim je rekao neki čovijek iz plemena Beni-Seleme: 'Zadržale su ga, o Allahov Poslaniče, dvije njegove bunde (ogrtača) i gledanje u dva plašta.' Zatim je rekao Muaz bin Džebel: 'Ružno je to što si rekao; tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu osim dobro', a Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na to je šutio."

Ka'b bin Malik priča dalje: "Pošto sam obaviješten da se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, vraćao sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad i ja sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći i da se sutra izvučem iz njegove srdžbe. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije. Pošto je rečeno da Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pristiže, udaljila se laž od mene i shvatio sam da se ničim ne mogu izbaviti. Zatim sam odlučio da budem iskren prema njemu. Onda je stigao.

A kada bi dolazio s puta, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, počinjao bi od mesdžida. Klanjao bi dva rekata, zatim bi sjeo među ljude. Kada je to uradio, došli su mu oni koji su izostali, izvinjavajući se i zaklinjući se, a bilo ih je osamdeset i nekoliko ljudi, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio od njih ono što su javno iznijeli i oprostio im, njihove je tajne prepustio Uzvišenom Allahu. Kada sam ja došao i nazvao mu selam, nasmiješio se osmijehom ljutitog čovjeka.

Zatim mi je rekao: 'Dođi', pa sam došao i sjeo ispred njega, zatim me upitao: 'Šta ti se desilo pa da izostaneš? Zar nisi bio kupio jahalicu?', pa sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, doista da sjedim kod nekog drugog mimo tebe od ljudi ovog svijeta, gledao bih da se izvučem iz njegove srdžbe sa opravdanjem, a meni je data sposobnost polemike i rasprave. Ali, tako mi Allaha, znam ako ti kažem danas lažan govor s kojim ćeš biti zadovoljan, Allah će, sigurno, prosuti tvoju srdžbu na mene, a ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se naljutiti na mene, ja se time nadam nagradi od Uzvišenog Allaha. Tako mi Allaha, nisam imao opravdanja, kao nikad do tada i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.' Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, je rekao: 'Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.' Zatim sam ustao i do mene su došli ljudi iz plemena Beni-Seleme i rekli: 'Tako nam Allaha, ne znamo da si griješio prije ovog. Zar nisi mogao da se opravdaš Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, onim što su se pravdali koji su izostali? Bilo ti je dovoljno za tvoj grijeh to što bi za sebe tražio oprost Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem?'" Ka'b je rekao: 'Tako mi Allaha, grdili su me tako da sam se želio da vratiti pa da sam sebe poreknem."

"Zatim sam im rekao: 'Da li je ikog zadesilo ovo sa mnom?' Odgovorili su: 'Da, zadesilo je to još dva čovjeka, koji su rekli kao što si i ti rekao.' Rečeno im je kao što je rečeno i tebi'; pa sam upitao: 'Ko su njih dvojica?' Odgovorili su: 'Mirare bin er-Rebia el-Amirij' i Hilal bin Umejje el-Vakifi.' Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru, a ja sam se mogao ugledati u njih. Ja sam krenuo kada su mi ih spomenuli.'" On dalje kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zabranio je muslimanima razgovarati sa nama trojicom između onih koji su izostali iza njega. Izbjegavali su nas ljudi i mnogo se promijenili, tako da ja nisam mogao prepoznati zemlju po kojoj sam hodao, i ona kao da nije bila zemlja koju sam znao. U takvom stanju ostali smo pedeset noći.

Što se tiče dvojice drugova, izolirali su se i sjedili u svojim kućama plačući. Ja sam bio čvršći i strpljiviji, odlazio sam na namaz sa muslimanima, obilazio trgove, niko nije razgovarao sa mnom. Dolazio bih Allahovom Poslaniku poslije namaza, nazivao bih mu selam i sam sebe pitao miču li se njegove usne, odvraća li mi selam ili ne?

[Boots]

Zatim sam klanjao blizu njega i krao mu pogled. Kada bih ja pristupio u namazu, gledao je u mene, a kada bih se okrenuo prema njemu, skinuo bi pogled sa mene. Kada je takav odnos muslimana prema meni potrajao, otišao sam i ušao u (ograđeni) vrt Ebi - Katadea, a on je moj amidžić i najdraži mi od ljudi.

Nazvao sam mu selam; tako mi Allaha, nije mi odvratio; zatim sam mu rekao: 'O Ebu-Katade, kunem te Allahom, da li znaš da ja volim Allaha i Njegova Poslanika?' On je samo šutio. Ponovio sam i preklinjao ga, a on je šutio, zatim je rekao: 'Allah i Njegov Poslanik znaju.'

Zatim su mi obilno suzile oči i ja sam se okrenuo dok nisam prešao zid. I dok sam išao medinskim bazarom, ugledao sam Nabetajca iz Šama koji je prodavao hranu i govorio: 'Ko će mi pokazati Ka'b Bin Malika?' Pa su ljudi počeli išaretom da mu pokazuju na mene, tako da je došao i pružio mi pismo od kralja Gassana. Bio sam pisar, a u njemu je stajalo:

Nakon što smo obaviješteni da tvoj drug grubo postupa prema tebi i da te Allah nije učinio u kući poniženja i propasti, pridruži se nama, dat ćemo ti utjehu.

Rekao sam kada sam ga pročitao: 'Ovo je još jedno iskušenje!' Pa sam naumio to pismo zapaliti i da mi posluži kao rasvjeta, te sam ga i zapalio. Kada je prošlo četrdeset noći od pedeset, došao mi je izaslanik Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govoreći: 'Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.' 'Da je pustim ili šta da radim?' Pa je rekao: 'Da se odvojiš od nje, tj. da se ne približavaš.' Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: 'Idi svojoj obitelji i budi kod njih dok Allah ne presudi ovu stvar kako želi.'

Zatim je došla žena Hilal bin Umejje kod Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa je rekla: 'O Allahov Poslaniče, Hilal je iznemogao starac, nema sluge, da li ne voliš da ga ja služim?', a on je rekao: 'Ne, ali da ti ne prilazi.' Ona je odgovorila: 'Zaista on, tako mi Allaha, nema živosti ni za čim, još uvijek, tako mi Allaha, plače otkako se desio njegov slučaj do ovog dana.'

Govorili su mi neki iz moje porodice da tražim dozvolu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, povodom svoje žene, jer je dozvolio ženi Hilala bin Umejje da ga poslužuje. Zatim sam rekao: 'Tako mi Allaha, neću tražiti dozvolu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u vezi s njom, a ne znam šta bi o tome rekao Allahov Poslanik kada bih tražio dozvolu od njega kad sam mlad čovjek.'"

Ka'b dalje priča: "Ostali smo deset noći, zatim se navršilo pedeset od kada je zabranio općenje sa nama. Zatim sam klanjao sabah - namaz ujutro pedesete noći na ploči (krovu) jedne od naših kuća. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe koju je Uzvišeni Allah spomenuo, i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal' najvišim glasom: 'Radosna vijest o Ka'b bin Maliku!' Pao sam na sedždu i znao sam da je došao spas i izlaz od Uzvišenog Allaha tako što nam je primio tevbu. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, objelodanio je Allahovo pomilovanje nama nakon što je klanjao sabah - namaz, pa su dolazili ljudi donoseći nam radosne vijesti. Prema dvojici mojih drugova uputili su se glasnici, a prema meni je jedan čovjek jahao na konju, dok je čovjek iz Eslema požurio ka brdu i sa njega povikao. Glas ovog čovjeka je bio brži. Nakon što mi je došao ovaj čovjek sa radosnom viješću, čiji sam glas čuo, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima zbog radosne vijesti. Tako mi Allaha, nisam imao osim ta dva. Posudio sam druga dva odijela, zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem

Susretali su me grupe i grupe ljudi čestitajući mi na Allahovom pomilovanju govoreći: 'Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje', dok nisam ušao u džamiju. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sjedio je u džamiji, a ljudi oko njega. Ustao je Talha bin Ubejdullah i potrčao prema meni da bi se rukovao sa mnom i čestitao mi; tako mi Allaha, nijedan čovjek od muhadžira nije mi prišao osim njega. 'Ka'b to nije zaboravio Talhi.' Kada sam nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odgovorio je i lice mu je sijevnulo od radosti: 'Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.' Rekao sam: 'Da li je od tebe, o Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?' 'Od Allaha!'"

Ka'b kaže: "Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, bio radostan, zasjalo bi njegovo lice kao da je komad mjeseca, tako da se to znalo kod njega. Pošto sam sjeo ispred njega, rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, zaista u moje pokajanje spada to da izdvojim sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.' Poslanik je rekao: 'Zadrži kod sebe dio imetka, to je bolje za tebe.' Zatim sam rekao: 'Uistinu, zadržavam svoju dionicu na Hajberu. O Allahov Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada to da ne govorim osim istinu.' Tako mi Allaha, ne znam nikog od muslimana da je Allah stavio na iskušenje sa istinom u govoru, od kako sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što je mene iskušao Uzvišeni Allah. Tako mi Allaha, nisam naumio laž od kako sam to rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, do ovog dana, i ja se nadam da me Uzvišeni Allah čuva i u ostatku života."

Uzvišeni Allah je objavio: "Allah je oprostio Vjerovjesniku i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala, On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim, i kad su vidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i Milostiv je. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!"

[Boots]

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali."

Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao: "Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim." (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period… Zatim im je oprostio, posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i oprošteno im je, zato je Uzvišeni rekao: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i pridržavajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit ćete se od opasnosti.

Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (538) "Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, a zaista dobročinstvo vodi ka Džennetu, čovjek je neprestano iskren i traži iskrenost tako da se upiše kod Allaha kao istinoljubiv. Čuvajte se laži, zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. Čovjek neprestano laže i traži laž tako da se upiše kod Allaha kao lažljivac." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Prenosi Šu'be od Abdullaha bin Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: "Laž nije dobra ni u ozbiljnosti niti u šali, čitajte ako hoćete: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni"; ovako je proučio, zatim je rekao: "Da li nalazite ikome olakšicu u tome?"

"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro." /120/

Uzvišeni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk općenito i pretpostavljanje njihovih života nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed poteškoća. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih "...neće zadesiti ni žeđ","ni umor", "ni glad","niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko mjesto plašeći njihove neprijatelje. "Niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve neće upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa nagrada. "Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro", kao što su riječi Uzvišenog: "Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio." (18:30)

"I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." /121/

Uzvišeni kaže: "Ovi ratnici ne troše na Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni veliki', tj. malo niti mnogo, '...niti će ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema neprijateljima, '...a da im to neće zapisano biti.'" Uzvišeni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvišeni rekao: "...da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." Zadesio je vođu vjernika Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, ovim časnim ajetom obilan udio i velika sreća. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao što prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, radijAllahu anhu, rekao: "Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima.

" Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima." Prenosilac kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao začuđen, govoreći: "Šta je Osmanu nakon što je ovo uradio?"

Prenosi Abdullah, također od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Došao je Osman, radijAllahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako ih prevrće svojom rukom i govori: 'Ne škodi Ibn-Affanu ono što uradi od danas', ponavljajući to uzastopno." Katade o riječima Uzvišenog: "Niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti", kaže: "Ne povećavaju ljudi na Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne povećavaju pritom blizinu prema Allahu."

[Boots]

"Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali." /122/

Ovo je objašnjenje od Uzvišenog Allaha o tome da je želio da arapska plemena idu sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohod na Tebuk. Jedna grupa prethodnika stoji na stanovištu da je bio obavezan odlazak svakom muslimanu u boj kada je išao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato je Uzvišeni rekao: "Krećite u boj, bili slabi ili snažni." (9:41) Allah , dželle šanuhu, rekao je: "Nije trebalo da stanovnici Medine, ni Beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu…" (9:120), pa je to dokinuto ovim ajetom. Neko može reći: "Zaista je ovo objašnjenje za namjeru Uzvišenog u vezi s odlaskom svih Arapa i manje grupe iz svakog plemena ako nisu svi izišli, da bi se uputili oni koji su izišli sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u ono što mu dolazi od Objave i opominjali njihov narod kada im se vrate šta je bilo sa neprijateljem. Tako im se sastaju dvije stvari u ovom određenom odlasku. A poslije Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, grupa koja je izišla iz naroda (plemena) izišla je ili radi upute u vjeru ili radi džihada, tj. borbe.

Prenosi El-'Avfi od Ibn-Abbasa u vezi s ovim ajetom: "Odlazila je iz svakog plemena grupa Arapa Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim ga pitali za ono što su htjeli i što su željeli od vjerskih stvari i da se upute u tome govoreći Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: 'Šta nam naređuješ da radimo? Obavijesti nas šta ćemo naređivati našim porodicama kada im dođemo', pa im je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a poslao ih je njihovom narodu sa namazom i zekatom. Kada su dolazili svom narodu, govorili bi: "Ko primi islam on pripada nama", i opominjali su ih tako da je čovjek napuštao svog oca i svoju majku. I Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavještavao je i opominjao ih u vezi s njihovim narodom; i kada su se vratili, pozivali su ih u islam i opomilnjali ih Vatrom, a obradovali Džennetom.

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! i znajte da je Allah na strani bogobojaznih." /123/

Uzvišeni Allah naredio je borbu protiv nevjernika bliže ka islamskim zemljama. Zato je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, počeo sa borbom mnogobožca na Arapskom poluotoku. Kada je završio sa njima i Allah putem njega oslobodio cjelokupni Poluotok, i ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, počeo je borbu protiv sljedbenika Knjige i spremio se za borbu protiv Bizantijaca koji su najbliži Arapskom poluotoku i najpreči ljudi za poziv u islam jer su sljedbenici Knjige. Stigao je na Tebuk, zatim se vratio zbog umora ljudi, sušne zemlje i teške situacije. To je bilo devete godine po Hidžri Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je u desetoj godini bio zauzet Oprosnim hadžom. Poslije hadža, nakon osamdeset i jednog dana, preselio se Uzvišenom Gospodaru. Naslijedio ga je Ebu-Bekr, kojem je Allah učvrstio vjeru. On je počeo spremanje islamske vojske prema Bizantijcima, obožavaocima krsta i prema Perziji, obožavaocima vatre. Allah mu je dao da osvoji zemlje i uništi Kisru i Kajsara i one ljude koji su im se pokoravali, podijelio je njihove riznice na Allahovom putu. Zatim ga je naslijedio El-Faruk Omer bin el-Hattab, pa je Allah njime pokorio nevjernike i bezbošce. Zaposjeo je carstva na istoku i zapadu, donošene su mu riznice iz ostalih pokrajina iz daleka i blizine. Zatim, nakon što je je umro kao šehid; a živio je pohvalan, saglasili su se ashabi, muhadžiri i ensarije oko hilafeta Osmana bin Affana. Zavladao je islam i uzdigla se Allahova riječ, i kad god bi zavladali jednim narodom, išli su prema drugom, zatim prema onom koji slijedi, pokoravajući se riječima Uzvišenog: "O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj", i riječima Uzvišenog: "I neka oni osjete vašu strogost", tj. u borbi protiv njih. Zaista je potpun vjernik onaj koji bude prijatelj sa svojim bratom vjernikom, a strog prema svom neprijatelju nevjerniku.

Kao u riječima Uzvišenog: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom" (47:29), kao i u riječima Uzvišenog: "O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima" (46:9), i u hadisu: (541) "Ja sam onaj koji se smiješi i bori", tj. smiješim se prijatelju, a borim protiv neprijatelja. "I znajte da je Allah na strani bogobojaznih", tj. zaista je Allah s vama ako se bojite i ako ste Mu se pokoravate. Ovako je stvar stajala tokom tri stoljeća koja su najbolja za sve generacije. Bila je potpuna pokornost i ustrajnost na Pravom putu. Zatim su dolazila iskušenja, i razilaženja među vladarima, i neprijatelji su imali aspiracije prema krajevima islamske države, i domogli se dijela islamske zemlje, a Allahu pripada odredba prije i poslije. Kad god bi jedan od islamskih vladara bio pokoran Allahovim naredbama i na Njega se oslanjao, Allah bi putem njega oslobađao od zemlje onoliko koliko ima poštivanja Allahove vlasti. Allah je odgovoran da muslimane nadredi nad nevjernicima i da uzdigne njihovu riječ u svim zemljama, zaista je On Plemenit i Darežljiv.

"A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju." /124/ "A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju i oni kao nevjernici umiru." /125/

Uzvišeni kaže: "A kad bude objavljena neka sura", ima licemjera, "ima ih koji govore: 'Kome je od vas učvrstila vjerovanje?'", tj. govore jedni drugima, "…što se tiče vjernika, njma je učvrstila vjerovanje i oni se raduju.", ovaj je ajet jedan od najvećih dokaza da se iman povećava i smanjuje, kao što je to stanovište većine prethodnika i onh poslije njih, imama - predvodnika - učenjaka. "A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje", tj. sumnju na sumnju, kao u riječima Uzvišenog: "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su , i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.'" (41:44) Ovo je tek dio njihove ukupne nesreće, a to je da ono što upućuje srca bude razlogom njihove zablude i propasti, kao i to da čovjeku loše ćudi, kada bude "hranjen onim čime je hranjen", to samo povećava propast i nedostatak.

[Boots]

"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opamećuju." /126/ "A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju: Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju." /127/

Uzvišeni kaže: "Zar ne vide ovi licemjeri", "da u iskušenje padaju", tj. budu ispitivani, "...svake godine jedanput ili dva puta, pa opet, niti se kaju, niti se opamećuju", tj. niti se kaju za svoje pretnodne grijehe, niti se opamećuju u pogledu onoga što ih očekuje od stanja. Rekao je Mudžahid: "Dovode se u ispit praksom i glađu", a Katade je rekao: "Pohodom u godini dva puta." U riječima Uzvišenog: "A kad bude objavljena koja sura, samo se zagledaju", tj. samo se okreću ovome svijetu, nisu čvrsti na Istini, niti je prihvataju niti razumiju. Kao u riječima Uzvišenog: "Pa zašto oni pouku izbjegavaju, kao da su divlji magarci preplašeni, koji od onih što ih progone bježe", (74:49-51) i riječima Uzvišenog: "...i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi", kao što su riječi Uzvišenog: "…i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu" (61:5), "Zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju", tj. ne razumiju od Allaha Njegov govor, naprotiv, oni su nemarni u odnosu na Njega i u odbojnosti i udaljavanju od Njega.

"Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv." /128/ "A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega: Samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'" /129/

Uzvišeni kaže da je učinio dobročinstvo prema vjernicima što im je poslao Poslanika, jednog od njih, tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao što je rekao Ibrahim, alejhi selam: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih." (2:129) Uzvišeni ovdje kaže: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas", tj. od vas i govori vašim jezikom, kao što je rekao Dža'fer bin Ebi-Talib, radijAllahu anhu, En-Nedžašiju i El-Mugire bin Šu'beu, radijAllahu anhu, izaslaniku Kisre: "Zaista je Allah poslao Poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: 'Prenosi El-Hafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi "El-Fasil bejne er-ravi ve-l-vai", senedom od Muhammeda bin Dža'fera bin Muhammeda da je rekao: Pričao mi je moj otac, a on od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (542) Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka, a nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.'"

A riječi Uzvišenog: "Teško mu je što ćete na muke udariti" znače: teško mu pada ono što je teško njegovom narodu i što mu je nesnosno, zato se navodi u hadisu koji se prenosi u više predanja: (543) "Poslat sam sa čistom i lahkom vjerom." "...jedva čeka da Pravim putem pođete", tj. svesrdno želi vašu uputu i korist vama na ovome i budućem svijetu. Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544) "Ostavio nas je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nema ptice koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o tome nije spomenuo znanje." Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (545) "Nema ništa što približava Džennetu i udaljava od Vatre, a da vam nije objašnjeno." Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546) "Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da će biti među vama onih koji će se u njega upustiti; ja vas zadržavam da ne upadate u Vatru kao što upadaju leptirovi ili mušice".

Riječi Uzvišenog: "A prema vjernicima blag je i milostiv", jesu kao i riječi Uzvišenog: "...i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite', i pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga." (26:215-217) Ovako mu je naredio Uzvišeni, u ovom časnom ajetu. U riječima Uzvišenog: "A ako oni glave okrenu", tj. pošto si im došao sa velikim i potpunim vjerozakonom, "…ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega!'", tj. Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam.

Kao što je rekao Uzvišeni: "On je gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika." (73:9) i riječi Uzvišenog: “On je Gospodar Arša veličanstvenoga", tj. On je Vladar svakoj stvari i On je njen Stvoritelj, jer Gospodar Arša veličanstvenoga, koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i ono što je na njima, i što je između njih, potčinjeno je moći Uzvišenog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata svaku stvar, i Njegova odredba je izvršena u svemu i On nad svim bdi.

Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: (547) "Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana ovaj je ajet: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas...', do kraja sure.

Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin Ez-Zubejra, radijAllahu anhu, da je rekao: (548) "Došao je El-Haris bin Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas', kod Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: 'Ko ti je svjedok za ovo?' Rekao je: 'Ne znam, tako mi Allaha, ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Razumio sam ih i naučio napamet.' Zatim je Omer rekao: 'I ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem' Da su bila tri ajeta, učinio bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i stavite ih na kraj sure Berae."

[Boots]

* Objavljena poslije sure El-Maida.

** Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki.

[350] Rekao sam: 'Ovo je za onog koji je sklopio ugovor manje od četiri mjeseca ili opći ugovor. A što se tiče onog koji je sklopio ograničen ugovor najviše na četiri mjeseca ili na određeni vremenski period, njegov ugovor je važeći sve do isteka ugovorenog roka kao što se vidi iz hadisa koji se prenosi od Alije, radijAllahu anhu

[351] Rekao sam: Neuki smatraju da se svaki hadž u kome se poklapa dan Arefata sa petkom zove Veliki hadž. Ovo je pogrešno. Veliki hadž je dan prinošenja žrtvi i svake godine bude Veliki hadž, jer dan prinošenja žrtvi dolazi svake godine do Sudnjeg dana.

[352] Ajet broj 36. iz ove časne sure Et-Tevba.

[353] Izuzev onog čiji je ugovor sklopljen do određenog perioda, njegov rok važenja traje do isteka ugovorenog roka ako nisu poništili njigove ugovore.

[354] [to je između dvije zagrade nije tekst mufesira, Allah mu se, dželle šanuhu, smilovao; to je moje.

[355] O Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe I oca I majku!. Kako si samo blag, plemenit i dalekovidan! Divan li si Vjerovjesnik i Poslanik ti, divan li si vođa ti, divan li si otac, blag i sažaljiv. Divan li si uzor ti, neka je na tebe najbolji salavat i najpotpuniji selam.

[356] Rekao sam: Ne… nego kad Allah želi, obavijesti svoga Vjerovjesnika za sutra, nije u stanju Allahov Poslanik, neka je salat i selam na njega, niti i jedan drugi Poslanik obavjestiti šta će biti sutra ili za bilo koji gajb, sam od sebe, osim nakon što ga Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, izvjesti o tome.

[357] Rekao sam: Zaista se ovaj hadis odnosi na onog ko nije platio zekat na svoj imetak, pa će mu njegov imetak biti kao što je spomenuto u hadisu.

[358] Znači: na Allahova Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, i na Ebu-Bekra po slijeđenju.

[359] Rekao sam: Allah zna najbolje da je ovo vezano za grupu koja traži nauku i izučavanje u vjeru, ne radi džihada (borbe).Ja smatram da je pretežnije ono što smatra Es - Suddi da je ajet: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni" izuzima nemoćne i bolesne od džihada-borbe, pa ih je Allah poštedio i oslobodio onoga što im je bilo naređeno u riječima Uzvišenog: "Bili slabi ili snažni."

[360] Rekao sam: znači: upropaste sami sebe čineći zlodjelo zaklinjući se lažno Allahom, a oni to znaju, da Uzvišeni Allah sačuva.

[361] Rekao sam: tj. prethodilo je Njegovom znanju da su nevjernici licemjeri pa je prezirao njihov polazak s tobom i odredio je njihov neizlazak Svojom odredbom i zadržao ih.

[362] [to je među navodnicima to je moj govor, a ako se vrate razlozi za pridobijanje srca, vratit će se i davanje.

[363] Rekao sam: Nije spomenut hadis koji upućuje da je hadž na Allahovom putu.

[364] Pojas to je kaiš koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znači uzeo je za kaiš kojim se vodi struk Poslanikove , sallAllahu ‘alejhi we sellem, deve.

[365] Rekao sam: ova priča od S'alebe nije vjerodostojna i u lancu prenosilaca nalazi se Alij bin Jezid, koji je veoma slab prenosilac. Allah najbolje zna.

[366] Vrati se na komentar ajeta broj 74 iz ove sure.

[367] Prethodno je objašnjen ovaj časni ajet. Pogledaj ajet broj 55 iz ove sure.

[368] Trude se neki ljudi čiji su poznati ciljevi da navedu ovaj hadis i slične njemu da bi odbacili ono što je došlo u riječima Uzvišenog: "Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće", nastojeći pokazati da je Allah pristrasan prema Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: "Da je Allah oživio njegove roditelje pa su povjerovali u Njega", tj. da je zanemario mnogoboštvo njegovih roditelja u njihovom životu pa im je povratio život i povjerovali su u Njega, zatim su umrli, pokušavajući da obmanu, ne samo obične nego i učene ljude, da ih je Allah oživio iz počasti prema Poslaniku. Bože sačuvaj, da Gospodar robova postupi sa roditeljima Njegovog Poslanika suprotno postupku sa očevima ostalih muslimana.

[369] Ovo je istina poslije koje dolazi samo zabluda, ovaj ajet br. /18/ iz sure /En-Nisa/, da je propis mnogoboštva jedan, bez obzira da li on bio kod roditelja Poslanika ili očeva ostalih ljudi. Nagrada mnogobošcima je jedna te ista… Nema razlike između mnogobožaca i mnogobožaca. A oni koji su izmislili ovaj hadis, primjer njhovih loših namjera jeste kao primjer onog koji se sakriva svojim prstima misleći da je njima sakrio sebe … ! ili kao noj koji zatrpa svoju glavu u pijesak da bi bezumni mislili da ga niko ne vidi. Ovi su priznali da su roditelji Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, umrli kao mnogobošci, to je očevidno iz njhovog govora: "Allah ih je oživio, zatim su povjerovali u njega." Da su bili vjernici, ne bi bilo potrebe da ih oživljava da bi povjerovali u Njega iznova … ! Poslanikovi roditelji i ostali njihovi suvremenici bili su obavezni da prihvate vjeru Ibrahimovu, a oni su je zamijenili.

Znači da su umrli kao mnogobošci što ovi priznaju i time padaju u nesuglasje. Preostalo im je dokazivanje ispravnosti hadisa o oživljavanju Poslanikovih roditelja, a to je daleko! Međutim, hadis je apokrifan i lažan, a Allah je otkrio njihovu laž na Njega i na Njegova Poslanika, s.a.v.s, kao što je rekao El-Hafiz bin Dehijje: "Ovaj je hadis apokrifan i odbacuju ga Kur'an i Idžma." Oni ne izmišljaju ovaj hadis iz ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oni su sasvim daleko od ove ljubavi; to su činili s ciljem iznošenja laži na Allahov Govor i govor Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ih je Allah osramotio i razotkrio njihovu koprenu u svakom hadisu koji su fabricirali, izmišljajući i lažući, a Allah upućuje u ispravnost.