Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
et sura kesir tewba ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Et-Tewba
#11
"Nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju", tj. On je čist od toga da ima sudruga, suparnika, pomagača, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti Gospodara izuzev Njega.

"Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima." /32/ "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima." /33/

Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: žele oni, nevjernici, mnogobošci i sljedbenici Knjige: "...utrnuti Allahovo svjetlo", znači: ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a to je uputa i prava vjera, samim njihovim izmišljotinama, njihov primjer je kao onaj koji želi ugasiti sunčevu ili mjesečevu svjetlost svojim puhanjem, a to je nemoguće. Isto tako, i ono sa čim je poslan Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, mora da se učini vidljivim, uzdigne i upotpuni. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, suprotstavljajući se onome što su željeli, rekao: "A Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."

A pojam "kafir" označava onoga koji nešto prikriva i pokriva ga, otuda je i noć nazvana "kafir", jer ona prikriva stvari. "On je poslao Poslanika Svoga s uputom i pravom vjerom." Uputa jeste ono sa čim je došao od: istinitih obavještenja, ispravnog vjerovanja i korisne nauke, a prava vjera je: ispravna i korisna djela na dunjaluku i ahiretu. "Da bi uzdigao iznad svih vjera", znači: nad ostalim vjerama, kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je rekao: (453) "Zaista mi je Allah, dželle šanuhu, skupio Zemlju, njen istok i njen zapad, i vlast će moga ummeta dostići dokle mi je skupljena."

Prenosi imam Ahmed od Temima ed-Darija, radijAllahu anhu, da je rekao: (454) "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, gdje kaže: 'Dostići će ova stvar (islam) dokle doseže noć i dan. Allah, dželle šanuhu, neće ostaviti kuću od ilovače niti od dlake, a da neće ući u nju ova vjera, uzdižući dostojanstvenog a ponižavajući prezrenog. Dostojanstvenom će Allah, dželle šanuhu, uzdići islam a poniženjem poniziti nevjerovanje (kufr).'"

Temim ed-Dari kaže: "Prepoznao sam to na svojoj obitelji: ko je od njih primio islam zadesila ga je dobrota i čast i ugled, a ko je bio nevjernik od njih zadesilo ga je poniženje i niskost i džizja", tj.glavarina.

"O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." /34/ "Na dan kad se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali." /35/

Svećenici jesu jevrejski učenjaci kao što je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju." (5:63) Monasi jesu kršćanski pobožnjaci, a svećenici njihovi su učenjaci, kao što je rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...zato što među njima ima svećenika i monaha" (5:82), misli se na opreznost od nevaljalih učenjaka i pobožnjaka zablude, kao što je rekao Sufjan bin Ujejne: "Ko je pokvaren od naših učenjaka sličan je jevrejima, a ko je pokvaren od naših pobožnjaka sličan je kršćanima."

U hadisu koji je sahih - vjerodostojan, stoji: (455) "Vi ćete sigurno slijediti postupke onih koji su bili prije vas, poput ravno odsječenog perja (na strijeli)." Ashabi tada rekoše: "(To su) jevreji i kršćani", a Poslanik reče: "A ko drugi?!" U drugom predanju stoji da su rekli: "Perzijanci i Bizantijci", A on odgovori: "Pa ko drugi nego oni?!" Iz ovoga je uslijedilo upozorenje od oponašanja njih u njihovim govorima i njihovim stanjima. Zato je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao: "Doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju." Oni su živjeli na račun vjere, i na osnovu svojih vodećih položaja jeli su imetke drugih ljudi, kao što su jevrejski svećenici nad narodom i džahilijetu imali ugled i od njih su im dolazili prinosi, pokloni i porezi.
Odgovori
Hvala od:
#12
Kada je Allah, dželle šanuhu, poslao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, nastavili su sa svojom zabludom, svojim nevjerovanjem i inadom, žudeći da ostanu njima ti vodeći položaji, pa ih je Allah, dželle šanuhu, ugasio svjetlom poslanstva i oduzeo ih, a u zamjenu im dao poniženje i niskost, i na sebe navukoše srdžbu Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i od Allahova puta odvraćaju", tj. uz to što su se hranili haramom, odvraćaju ljude od slijeđenja istine, prikrivaju je neistinom, i onim neznalicama koji ih slijede pokazuju da su oni ti koji pozivaju ka dobru, a nisu kao što smatraju, nego oni pozivaju u vatru, i na Sudnjem danu niko im neće pomoći. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju." Ovo su oni koji predstavljaju treću vrstu od vodećih ljudi; zaista ljudi zavise od učenjaka, pobožnjaka i veleposjednika, pa kada su stanja ovih pokvarena, pokvarena su i stanja ljudi. A što se tiče pojma "kenz", od Ibn-Omera se prenosi da je rekao da je to imetak na koji se ne daje zekat. Prenosi Es-Sevri od Ibn-Omera da je rekao: "Ono na što je dat zekat nije 'kenz', tj. gomilanje imetka, makar bilo ispod sedam zemalja". Slično ovome rekao je i Omer bin el-Hattab. U mnogim hadisima navodi se da je pohvalno držati manje zlata i srebra, a da je pokuđeno njihovo gomilanje. Prenosi Abdur-Rezzak od Alije,radijAllahu anhu, o riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu:

"Onima koji zlato i srebro gomilaju", da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (456) "Propao je ko uzima zlato, propao je ko uzima srebro" - tri puta je izgovorio; rekao je prenosilac: "To je teško palo drugovima Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Pa je rekao Omer, radijAllahu anhu: "Ja ću vam doznati o tome." Pa je rekao: "O Allahov Poslaniče, zaista su tvoji drugovi u nevolji i govore: 'Pa koji imetak da uzmemo?'" Rekao je: "Jezik koji zikr čini, srce koje zahvaljuje i žena koja pomaže nekog od vas u njegovoj vjeri." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa da je rekao: (457) Pošto je objavljen ovaj ajet: "Onima koji zlato i srebro gomilaju", to je izgledalo preteško muslimanima, pa su govorili: "Niko od vas ne može osigurati svome djetetu imetak da mu ostane poslije njega." Rekao je Omer: "Ja ću vam otkloniti brigu." Otišao je, a Sevban ga je slijedio, pa je došao Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim rekao: "O Allahov Vjerovjesniče, zaista ovaj ajet izgleda pretežak tvojim drugovima." Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: "Zaista, Allah, dželle šanuhu, nije propisao zekat osim da bi očistio njime ono što je od vašeg imanja, i zaista je propisao naslijeđa u imetku koji ostane poslije vas." Rekao je Omer: "Allah je najveći", zatim mu je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: "Hoćeš li da te obavijestim o najboljem blagu što gomila čovjek? Lijepa žena, koja čovjeka, kada pogleda u nju, oraspoloži, kada joj naredi - posluša ga, i kad je odsutan od nje - vjerna mu je." Prenose ga Ebu-Davud i El-Hakim u svom Mustedreku i Ibn-Merdevejh od Jahja bin Ja'la. Rekao je El-Hakim da je hadis sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne prenose.

U riječima Uzvišenog Allaha , dželle šanuhu: "Na dan kada se ono u vatri džehenemskoj bude usijalo, pa njime čela njihova i slabine njihove, i leđa njihova budu žigosani. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali." Tj. ovo će im se reći u vidu prijekora, grđenja i izrugivanja, kao što je to u riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "Zatim mu, za kaznu, na glavi vodu koja ključa izlijevajte. Okušaj, ta Ti si, uistinu, moćni i poštovani." (44:48,49) Znači: ovo je za ono što ste bili gomilali za sebe. Radi toga se kaže: Ko nešto zavoli i da mu prednost nad pokornosti prema Allahu, dželle šanuhu, bit će podvrgnut patnji (kazni). Pošto su ovi dali prednost sakupljanju imetka nad Allahovim zadovoljstvom sa njima, bili su kažnjeni zbog toga. I pošto su imeci bili najdraža stvar njihovim vlasnicima, oni će biti najštetnija stvar po njih na ahiretu, pa će usijati u džehenemskoj vatri, a neopisiva je njena vrelina, pa će čela njihova i slabine njihove i leđa njihova njima biti pržena.
Odgovori
Hvala od:
#13
U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (458) "Nema nijednog čovjeka koji ne daje zekat na svoj imetak, a da neće imati na Sudnjem danu ploče od vatre kojom će biti prženi njegove slabine, njegovo čelo i njegova leđa, u danu koji traje pedeset hiljada godina, dok se ne presudi među robovima, zatim će vidjeti svoj put ili ka Džennetu ili Vatri."   

Prenosi El-Imam Ebu-Dža'fer bin Džerir od Sevbana, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govorio: (459) "Ko ostavi poslije sebe "kenz", tj. nagomilano zlato, na Sudnjem danu će mu biti pretvoreno u zmiju oguljene glave i sa dvije crne tačke iznad očiju koja će ga pratiti, a on će govoriti: 'Teško tebi, šta si ti?', pa će reći: 'Ja sam tvoje nagomilano blago koje si ostavio poslije sebe',[357] pa će ga pratiti sve dok mu ne uzme ruku u usta i odgrize je, zatim će nastaviti sa ostalim tijelom." Prenosi ga Ibn- Hibban u svom "Sahihu", a osnova je ovog hadisa u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu".

"Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." /36/

Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu-Bekra, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada je držao govor na hadžu, pa je rekao: (460) "Zaista vrijeme kruži u svome obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, četiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, i redžeb plemena Mudar, koji je između dva džumadija i ša'bana." Zatim je rekao: 'Koji je ovo dan?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije dan prinošenja žrtava?' Rekli smo: 'Svakako', zatim je rekao: 'Koji je ovo mjesec?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije zul-hidže?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Koji je ovo grad?' Odgovorili smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je šutio toliko da smo pomislili da će ga nazvati drugim imenom, pa je rekao: 'Zar nije grad (Meka)?' Odgovorili smo: 'Svakako da', zatim je rekao: 'Zaista su vaši životi i vaši imeci' - a mislim i da je rekao: i vaša čast - vama sveti, kao što vam je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovome gradu. Susret ćete vašeg Gospodara, pa će vas pitati za vaša djela, zato nemojte poslije mene, zalutati ubijajući jedni druge, da li sam dostavio? Neka prisutni od vas obavijesti onog koji je odsutan, možda da bude razboritije onom kome je dostavljeno do nekih koji su slušali.'" Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.

U riječima Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u hadisu: "Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju", utvrđivanje je od njega, neka je Allahov blagoslov i spas na njega, i potvrda za odredbu koju je Allah, dželle šanuhu, učinio u početku, bez uranka i kašnjenja, dodavanja i oduzimanja, i bez premještanja i zamjenjivanja, kao što je rekao o nepovredivosti Meke: (461) "Zaista je ovaj grad Allah, dželle šanuhu, učinio svetim na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju i on je svet Allahovim hurmetom (svetošću) do Sudnjeg dana." I ovako je rekao ovdje: "Zaista vrijeme kruži u svom obliku otkako je Allah, dželle šanuhu, stvorio nebesa i Zemlju." Znači, i danas je odredba po vjerozakonu kao što je Allah, dželle šanuhu, odredio u Svojoj knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i kašnjenja, ili premještanja i izmjenjivanja, kao što su radili Arapi. Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavljao je hadž u zul-hidžetu. A Arapi su povremenim premještanjem, ustvari, u većini slučajeva obavljali hadž izvan mjeseca zul-hidžeta.

Poglavlje: Spomenuo je Eš-Šejh 'Alemuddin es-Sehavi u svesku koji je sakupio i nazvao: "El-mešhur fi esmail-ejjami veš-šuhur" (Poznata imena dana i mjeseci) - Imena lunarnih mjeseci: el-muharem… it.d., i izvedenice njihovih naziva od čijeg detaljnog spominjanja nema koristi. Također spomenuo je imena dana u sedmici, počevši od nedjelje. Mora se skrenuti pažnja na to da su imena dana kod prethodnih čistokrvnih Arapa bila drugačija od poznatih imena: Arapi su nazivali dane: evvel, zatim ehven, zatim džebar, zatim mu'nis, zatim el-'urubetu, zatim šejar. Rekao je pjesnik, jedan od prethodnih čistokrvih Arapa: "Nadam se da živim, a moji dani su evvel ili ehven ili džebar ili slijedeći debbar, a ako ga proživim, onda je mu'nis ili 'urube ili šejar."

U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "A četiri su sveta." Njih su također i Arapi smatrali svetim, većina je bila na tome, izuzev jedne skupine koja se zove El-Besl, koji su smatrali svetim osam mjeseci u godini, pretjerivajući u tome. A što se tiče Poslanikovih, sallAllahu ‘alejhi we sellem, riječi: "Tri su jedan iza drugog: zul-ka'de, zul-hidže i muharem, a redžeb plemena Mudar između je dva, džumadija i ša'bana"; on je redžeb pripisao plemenu Mudar da bi objasnio ispravnost njihovog govora o redžebu, da je on mjesec koji je između džumadija i ša'bana, a ne - kao što smatra pleme Rebi' - da je redžeb sveti mjesec, koji je između ša'bana i ševala, tj. ramazan, kako je to poznato danas, pa je objasnio Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da je sveti mjesec redžeb onaj što ga smatra pleme Mudar, a ne pleme Rebi'a.
Odgovori
Hvala od:
#14
Bila su četiri sveta mjeseca, tri jedan za drugim i jedan pojedinačno, radi obavljanja obreda hadža i umre prije mjeseci hadža, pa je učinjen svetim mjesec zul-ka'de, jer su oni odustajali od borbe u njemu i mjesec zul-hidže, jer oni u njemu obavljaju hadž i bave se izvršavanjem obreda. Zatim je učinjen poslije njega drugi mjesec, a on je el-muharrem, da bi se vratili sigurni u najudaljenije njihove zemlje. I učinjen je svetim redžeb u sredini, radi obilaska svete kuće i obavljanja umre, za onog koji dolazi iz najudaljnijih krajeva poluotoka pa je posjeti, zatim se vrati u svoju domovinu sigurno.

U riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, "To je prava vjera." Znači: Ovo je pravi zakon u poslušnosti Allahovih naredbi u pogledu onog što je određeno, kao što su sveti mjeseci i postupanje po njima i brojanje onako kako je prethodilo u prvoj Allahovoj Knjizi.

Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:"U njima ne griješite." Znači: U ovim svetim mjesecima, jer je u njima grijeh izražajniji i veći od drugih, kao što su grijesi u Svetom gradu (Meki) uvećavaju prema Allahovim riječima: "...i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi." (22:25) Također, i u svetim mjesecima grijesi su veći, pa ne činite zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene stvari zabranjenim, kao što su radili mnogobošci premještanjem svetih mjeseci, a ono spada u to, tj. smatranje onoga što je zabranjeno dozvoljenim i obratno, a time se samo povećava nevjerovanje.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "A borite se svi protiv mnogobožaca." Riječ znači: , tj. svi, "...kao što se oni svi bore protiv vas", tj. kao što se oni svi (zajedno) bore. "...i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." Učenjaci su se razišli u vezi sa zabranom započinjanja borbe u svetom mjesecu - da li je to dokinuto ii važeće - na dva mišljenja; jedno od njih da je dokinuto i ono je poznatije, jer Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: "U njima ne griješite." A naredio je borbu protiv mnogobožaca, i vanjski kontekst upućuje da je ovo naredio općenito, a da je to bilo zabranjeno u svetom mjesecu, odmah bi to ograničio istekom svetih mjeseci.

I Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opkolio je žitelje Taifa u svetom mjesecu i to zul-ka'detu, kao što je potvrđeno u Buhariji i Muslimu da je izišao u opsadu Hevazina u ševvalu, i dobivanjem njihovog imetka sklonili su se u Taif, pa je krenuo ka Taifu i opsjedao ih četrdeset dana, a zatim je otišao, a nije ga oslobodio, pa je potvrđeno da je opsjedao u svetom mjesecu. I drugo mišljenje - da je nedokinuto i da je započinjanje borbe u svetom mjesecu haram, i da nije dokinuta nepovredivost svetog mjeseca. Prema riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadža ni sveti mjesec." Moguće da je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dozvolio vjernicima borbu protiv mnogobožaca u svetom mjesecu, u slučaju da mnogobošci započnu borbu, kao što kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i ne borite se protiv njih kod Mesdžid- Harama, dok vas oni tu ne napadnu. A ako vas napadnu, onda ih ubijajte." (2:191) Ovakav je odgovor za opsadu stanovnika Taifa i Poslanikovo, sallAllahu ‘alejhi we sellem, povlačenje opsade jer je ušao u sveti mjesec, pa je on dopunio borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, a zaista su oni bili ti koji su otpočeli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i uputio prema njima.

"Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje čime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim, ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju." /37/
Odgovori
Hvala od:
#15
Ovim je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kritizirao mnogobošce i njihovo uplitanje u Allahov zakon, sa njihovim iskvarenim mišljenjem, mijenjanje Allahovih propisa besmislenim željama i to što su dozvoljavali ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, a zabranjivali ono što je Allah, dželle šanuhu, dozvolio, te što im je bio dugačak period od tri mjeseca u nepovredivosti koja ih je sprečavala u izvršavanju njihovih potreba i borbi protiv njihovih neprijatelja. Bili su uveli kao novotariju prije islama jedno vrijeme to da su smatrali mjesec muharem dozvoljenim (za borbu), a njega su tj. muharem, prebacili u mjesec safer, pa su činili dozvoljenim sveti mjesec, a činili zabranjenim dopušteni mjesec, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, a to su četiri mjeseca.

Prvi koji je Arapima premještao mjesece i činio dopuštenim, one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim, a činio svetim one koje je Allah, dželle šanuhu, učinio dopuštenim - zvao se "veliki poglavar", a on je Huzejfe bin abd Fekim bin Adijj bin 'Amir čije se srodstvo veže za Malika bin Kinane bin Huzejme i Ma'd bin Adnana. Zatim su ga u tome naslijedili poslije njega, njegovi sinovi i njegovi unuci; posljednji od njih bili su Ebu-Sumame i Džunade bin 'Avf, koji je svake godine dolazio na hadž i govorio: "Zaista se Ebu-Sumameu niti odgovara niti mu se zamjera. Zaista je mjesec safer ove godine prvi mjesec i ove godine je dozvoljen." Tako bi ga učinio dopuštenim ljudima. Jedne godine bi safer proglašavao zabranjenim (svetim), a druge godine muharem. Zato Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: "Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje", tj. jedne godine ostavljaju mjesec muharem (na njegovom mjestu), a druge godine ga proglašavaju svetim, "...da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim", tj. četiri mjeseca, pa su činili dozvoljenim ono što je Allah, dželle šanuhu, učinio svetim tako što su premještali i odlagali ovaj sveti mjesec.

Rečeno je da su zvali zul-hidže muharemom, a muharem saferom, safer rebiom i tako da bude zul-ka'de zul-hidže, pa bi činili hodočašće u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali zul-hidže. Kaže se da se podudarao hadž Ebu-Bekra sa zul-ka'detom. To je rekao Mudžahid i to je diskutabilno, a kako će biti ispravan hadž Ebu-Bekra koji se dogodio u zul-ka'detu i kako to može uopće biti kada kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "...i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadža: Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce?" (10:2) Ovim ajetom se pozivalo na hadž kada je vođa bio Ebu-Bekr; da nije bio u zul-hidžetu, ne bi rekao Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: "Na dan velikog hadža…" (10:2) Ne proizlazi nužno iz njihovog postupka premještanja mjeseci to što je spomenuto o njihovom godišnjem ciklusu i da su hadž obavljali svake godine u dva različita mjeseca. I bez ovoga premještanje je postignuto, pošto su oni jedne godine dopuštali mjesec muharem, a slijedeće godine činili nepovredivim umjesto njega safer, a poslije njega rebi', poslije drugi rebi', i tako do kraja godine u njenom ciklusu, broju i imenima njenih mjeseci, zatim, u drugoj godini činili bi svetim muharem i ostavljali bi ga na njegovoj nepo-vredivosti a poslije njega safer i rebi', i drugi rebi', i tako do kraja godine. "Jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim."

"O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu!' Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa." /38/ "Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može." /39/

Ovo je početak grđenja onih koji su izostali od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u osvajanju Tebuka kada su plodovi i hladovina prijali na teškoj vrućini i ljetnoj pripeci. Pa kaže Allah, dželle šanuhu: "O vjernici, zašto ste neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: 'Krenite u borbu na Allahovu putu'", tj. kad ste bili pozvani u džihad na Allahovu putu. "Kao da ste za zemlju prikovani", tj. bili ste lijeni i osjećali ste naklonost prema boravku u gozbi i bezbrižnom životu i dobroti plodova. "Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta", tj. šta vam je bilo pa ste radili ovako, zadovoljavajući se ovim svijetom u zamijenu za ahiret? Zatim Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče da se odreknu ovoga svijeta, a da teže za ahiretom, pa kaže Uzvišeni: "A uživanje na ovom svijetu prema onom svijetu nije ništa." Kao što prenosi El-Imam Ahmed od El-Mustevreda, brata Benu-Fahda da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (462) 'Ovaj svijet prema onom svijetu je kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka pogleda sa čim bi se vratio', i pokazao je na kažiprst." Bilježi ga samo Muslim. Ovaj svijet je ono što je proteklo, a što je ostalo od njega kod Allaha malo je. Zatim, Uzvišeni prijeti onima koji ostave džihad: "Ako ne budete u boj išli,

On će vas na nesnosne muke staviti." Rekao je Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pozivao je u borbu jednu plemensku zajednicu Arapa, pa mu nisu pružili traženu pomoć, te im je Allah, dželle šanuhu, uskratio kišu i to je bila njihova kazna." i drugim će vas narodom zamjeniti", tj. radi pomoći Njegovom Vjerovjesniku i uspostavljanja Njegove vjere, kao što kaže Uzvišeni: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) A riječi Uzvišenog: "A vi Mu nećete nimalo nauditi", znače: nećete ništa nauditi Allahu vašim udaljavanjem od džihada i vašom lijenošću i vašim oklijevanjem u odnosu na njega. "A Allah sve može", tj. moćan je da pobjedi neprijatelja i bez vas.
Odgovori
Hvala od:
#16
"Ako ga vi ne pomognete, pa pomagao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: 'Ne brini Allah je s nama!' Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i činio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ - ona je gornja. Allah je Silan i Mudar." /40/

Uzvišeni kaže: "Ako ga vi ne pomognete", tj. ako ne pomognete Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa zaista je Allah, dželle šanuhu, njegov Pomagač i njegov podrživač, kao što mu je pružio Svoju podršku. "...onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov", tj. u godini iseljenja kada su ga mnogobošci namjeravali ubiti, izišao je bježeći u pratnji njegova prijatelja i druga, Ebu-Bekra bin Kahafe, pa su se sklonili u pećinu Sevr tri dana, da bi se vratila potjera koja je izišla za njihovim tragovima. Pa se zabrinuo Ebu-Bekr da ih neko ne primjeti, i da tako Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, ne bude nešto nažao učinjeno. Zatim ga je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, smirivao i govorio: "O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?" Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Enesa da mu je Ebu-Bekr govorio (463) "Rekao sam Vjerovjesniku, kad smo bili u pećini, da je neko od njih pogledao u svoja stopala, ugledao bi nas ispod, pa je rekao: 'O Ebu-Bekre šta misliš o dvojici s kojima Allah je treći?'" Prenose ga El-Buhari i Muslim. Zato kaže Uzvišeni: "...pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega", tj. Svoje učvršćenje, Svoju podršku i Svoju pomoć na Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem[358] "...i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli", tj. melekima. "...i učinio da riječ nevjernika bude donja, Allahova riječ - ona je gornja." Rekao je Ibn-Abbas: "Misli se na riječ onih koji ne vjeruju: riječ mnogoboštva, a Allahova je riječ: da nema drugog boga osim Allaha." Prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Musa el-Ešarija, neka je Allah zadovoljan njime, da je reko: (464) "Upitan je Allahov Poslanik o čovjeku koji se bori iz hrabrosti i koji se bori iz oholosti i fanatizma i koji se bori dvolično; koji je od njih na Allahovom putu? Pa je rekao: 'Ko se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu.'" U riječima Uzvišenog: "Allah je Silan", tj. u kažnjavanju i pomaganju, i ne odbija onoga ko od Njega zatraži utočište, "...i Mudar", u Svojim riječima i Svojim djelima.

"Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!" /41/

Prenosi Sufjan es-Sevri od Muslima bin Sabiha: "Ovaj ajet: 'Krećite u boj, bili slabi ili snažni', prvi je koji je objavljen iz sure Berae / Obznana." Prenosi Alija bin Zejd od Enesa, a on od Ebu-Talhe da je rekao: "Borite se svi, stari i mladi! Allah ne prima ničiju ispriku." Zatim je izišao u Šam i borio se dok nije poginuo. U drugom predanju stoji: "Učio je Ebu-Talha suru "Berae", pa je došao do ovog ajeta: 'Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje', pa je rekao: 'Vidim, naš Gospodar nas poziva u borbu stare i mlade, opremite me, sinovi moji', pa su mu rekli sinovi njegovi: 'Allah ti se smilovao, išao si u osvajanja sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dok nije umro, i sa Ebu-Bekrom dok nije umro, i sa Omerom dok nije umro, mi ćemo ići u pohode za tebe', pa je odbio, zatim je plovio morem i umro, i nisu našli otok da ga zakopaju na njemu, tek poslije devet dana, a tijelo mu se nije promijenilo, pa su ga zakopali na njemu." Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, 'Ikrime, Ebu-Saliha, Hasana el-Basrija, Suhejla bin Atijje, Mukatila bin Hajjama, Eš-Šabija i Zejda bin Eslema, da su u komentaru ovog ajeta: "Krećite u boj, bili slabi ili snažni", rekli: "Stari i mladi." A rekao je Mudžahid: "Mladi i stari, bogati i siromašni." Rekao je Hasan el-Basri također: "U teškoći i lahkoći". Sve ovo spada u općenitost ajeta, a ovo je izbor Ibn- Džerira.

Prenosi se od Ibn-Abbasa i Muhammed bin K'aba Ata'a el-Horosanija i drugih, da je ovaj ajet dokinut riječima Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu: "...neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi".[359] (9:122) Doći će govor o tome s Božjom pomoći. Rekao je Es-Suddi: "Pošto je objavljen ajet: '...krećite u boj bili slabi ili snažni', bilo je preteško ljudima, pa ga je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, dokinuo, i kaže Najveći i Uzvišeni: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni." (10:91) Zatim, Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, podstiče u opremanju vojske na Njegovu putu i žrtvovanju života radi Njegovog zadovoljstva i zadovoljstva Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa kaže Hvaljeni: "...i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje. To vam je, da znate, bolje", tj. ovo vam je bolje i na ovom svijetu i na ahiretu, jer vi malo potrošite sredstava u opremanju, pa vam Allah kao plijen poklanja imetke vaših neprijatelja na ovom svijetu, uz ono što vam je pripremio od počasti na ahiretu, kao što je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (465) "Allah se obavezao za mudžahida - borca na Njegovu putu, ako mu da smrt, da ga uvede u Džennet ili ga vrati u njegovo prebivalište uz ono što je zaradio od nagrade ili ratnog plijena."
Odgovori
Hvala od:
#17
"Da se radilo o plijenu nadohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s vama pošli', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci." /42/

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže prekoravajući one koji su zaostali od Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk i ostali nakon što su tražili dozvolu od njega pokazujući da imaju opravdanih razloga, a nisu ih imali, pa kaže Uzvišeni: "...da se radilo o plijenu nadohvat ruke", tj. plijenu koji je blizu, "...i ne toliko dalekom pohodu", tj. koji je blizu "...licemjeri bi te slijedili", tj. bili bi došli sa tobom, "...ali im je put izgledao dalek", tj. putovanje u Šam "...i oni će se zaklinjati Allahom", tj. vama kada im se budete vratili. "...da smo mogli, doista bismo s vama pošli", tj. da nismo imali opravdanih razloga, izišli bismo s vama. Kaže Uzvišeni Allah: "...i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci". [360]

"Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu." /43/ "Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se bore zalažući imetke svoje i živote svoje - a Allah dobro zna one koji su pobožni." /44/ "Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i onaj svijet, i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su." /45/

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Avna da je rekao: "Da li ste čuli ljepše korenje od ovog? Poziv za oprost prije korenja, pa je rekao Silni, Koji kaže: 'Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu.'" Rekao je Katade: "Izgrdio ga je kao što čujete, zatim je objavio u suri "En-Nur" pa mu dopustio da im dozvoli ako hoće, pa kaže Uzvišeni: '...i kad oni zatraže dopuštenje od Tebe zbog kakva posla svoga dopusti kome hoćeš od njih.'" (24:62) Rekao je Mudžahid: "Ovaj ajet objavljen je povodom ljudi koji su govorili: 'Tražite dopuštenje od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ako vam da dozvolu - sjedite, i ako vam ne da dozvolu - opet sjedite.'" Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Dok se nisi uvjerio koji od njih govori istinu.", tj. u iznošenju isprika, "...a koji lažu", kaže Uzvišeni: "Da si ih ostavio pošto su ti tražili oproštenje, i da im nisi dozvolio da ostanu, da bi se uvjerio koji su od njih iskreni u pokazivanju pokornosti tebi a koji lažu, zaista su oni bili ustrajni u tome da izostanu od pohoda, dozvolio im ti to ili ne. Zbog ovog Uzvišeni je obavijestio: "...neće od tebe tražiti dozvolu", tj. u izostanku od pohoda, "...oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje", jer oni vide džihad kao djelo koje približuje Allahu, dželle šanuhu, i kada ih je podsticao i pozvao, odazvali su se i požurili k tome. "...a Allah dobro zna one koji su pobožni. Od tebe će tražiti dozvolu", tj. da izostanu oni koji nemaju opravdanje. "...samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet", tj. ne nadaju se Allahovoj nagradi na ahiretu za svoja djela. "...i čija se srca kolebaju", tj. sumnjaju u ispravnost onoga sa čim si došao. "...pa sumnjaju i neodlučni su", tj. zbunjeni su i nisu postojani ni u čemu, oni su zbunjen i neodlučan narod, niti su sa ovima niti onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.

"Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao i bi im rečeno: 'Sjedite sa onima koji sjede.'" /46/ "Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnje ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjernike." /47/

Kaže Uzvišeni: "Da su imali namjeru poći", tj. s tobom u pohod "...sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno", tj. bili bi pripravni za to. "Ali Allahu nije bilo po volji da idu", tj. mrzio je da pođu sa tobom odredbom.[361] "Pa ih je zadržao", tj. zaustavio ih. "...i bi im rečeno: Sjedite sa onima koji sjede", tj. također je odredio njihovo izostajanje od džihada. Zatim je Uzvišeni objasnio Svoju mržnju prema njihovom izlasku sa vjernicima, pa kaže - Uzvišeni je On govornik: "...da su pošli s vama bili bi vam samo na smetnji", tj. jer su oni bijedne kukavice. "...i brzo bi među vas smutnju ubacili", tj. požurivali bi prema vama s klevetom, mržnjom i smutnjom. "...a među vama ima i onih koji ih rado slušaju", tj. koji su im poslušni i odobravaju njihov govor iako ne znaju njihovo stanje, što dovodi do velikog nereda među vjernicima, pa ih je Allah zadržao zbog Svog znanja o njima: da su pošli s vama, napravili bi smutnju i zaveli one koji ih slijede među vama, a oni koji ih rado slušaju, tj. iz njihove skupine. Rekao je Muhammed bin Ishak: "Oni što su tražili dozvolu, koliko mi je poznato, bili su ugledni ljudi. Među njima su bili Abullah bin Ubej bin Selul i El-Džedd bin Kajs. Da su, naprimjer, ova dvojica pošla sa Poslanikovom vojskom, poremetili bi one koji su u Poslanikovoj vojsci iz njihove skupine koji ih vole i kojima su poslušni zbog njihova ugleda među njima. Zatim je Uzvišeni obavijestio o Svom savršenom znanju, pa kaže Veličanstveni i Uzvišeni: "A Allah zna nevjernike." Obavijestio je da On zna njih i šta će uraditi prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Zato kaže: "Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji." Pa je obavijestio o njihovom stanju, kako bi bilo da su pošli, kao što kaže Uzvišeni: "A kada bi bili povraćeni opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno jer oni su, zaista, lažljivci." (6:28)

"Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." /48/ "Ima ih koji govore: 'Dozvoli mi i ne dovedi me u iskušenje!' Eto, baš u iskušenju su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu." /49/ "Ako postigneš uspjeh, to ih gorči, a kad te pogodi nesreća - oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni', i odlaze veseli." /50/ "Reci: 'Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/51/
Odgovori
Hvala od:
#18
Allah podstiče Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, protiv licemjera:"Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali." Svoje umove upotrebljavali su u smišljanju spletki protiv tebe i tvojih ashaba i gašenju tvoje vjere. Tako su po dolasku Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Medinu, svi Arapi bili protiv njega, a ratovali su protiv njega i medinski židovi i njeni licemjeri. Kada ga je Allah pomogao na Bedru i učinio gornjom Njegovu riječ, rekao je Abdullah bin Selul, i njegovi prijatelji: "Ova stvar je osnažila, pa su površno ušli u islam, zatim kad god bi Allah uzdizao islam i njegove sljedbenike, to ih je ljutilo i pogoršavalo im raspoloženje. Zbog ovog Uzvišeni kaže: "Sve dok nije, uprkos njima, istina pobijedila i Allahova vjera zavladala." Zatim Uzvišeni kaže: da među licemjerima ima onih koji ti kažu:

O Muhammede, “dozvoli mi", da ne idem u boj, "i ne dovedi me u iskušenje", tako što bi izišli s tobom i pali u iskušenje s Bizantijskim ženama. Rekao je Uzvišeni Allah: "Eto, baš u iskušenje su pali", tj. pali su u iskušenje ovim svojim govorom. Kao što prenosi Muhammed bin Ishak prenoseći od Ez-Zuhrija Jezida bin Rummana, Abdullaha bin Ebi-Bekra, Asima, Katade i drugih koji su rekli: "Jednog dana, kada je bio u ratnoj spremi, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je Džeddu bin Kajsu, bratu Beni-Seleme: (446) 'Hoćeš li ti, o Džedde, ove godine u borbu protiv bijelaca?', pa je rekao: "O Allahov Poslaniče, a da me oslobodiš i ne dovedeš u iskušenje, tako mi Allaha, moj narod zna da nema čovjeka - većeg ljubitelja žena od mene, i ja se plašim, ako vidim žene bijelaca da se neću strpjeti od njih!" Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, okrenuo od njega i rekao: "Oslobodio sam te", pa je povodom El-Džedda bin Kajsa objavljen ovaj ajet: "Ima ih koji govore: 'Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.'", tj. bojao se žena bijelaca (Bizantinaca), a nije bilo tako, i iskušenje u koje je pao izostajanjem od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i preziranje samog sebe bilo je veće od toga.

Ovako je preneseno od Ibn-Abbasa i drugih da je ovaj ajet objavljen povodom El-Džedda bin Kajsa koji je bio jedan od prvaka Beni-Seleme i njihove gospode. U riječima Uzvišenog: "...a nevjernici neće sigurno umaći Džehennemu", tj. nema im izbjegavanja niti otklanjanja, niti bježanja od njega. Prvenstvo El-Džedda bin Kajsa bilo je dodijalo plemenu Benu Seleme, zbog njegove škrtosti, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, postavio za starješinu Bišra bin el-Beraa bin Ma'rura, kao što je to potvrđeno sahih hadisom. U riječima Uzvišenog: "A ako postigneš uspjeh, to ih gorči", zaista je Uzvišeni upoznao Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, s neprijateljstvom ovih prema njemu, jer kakvo god dobro postigne Poslanik i njegovi prijatelji - to ih gorči. "...a kad te pogodi nesreća, oni govore: 'Mi smo i ranije bili oprezni'", tj. bili smo oprezni na njegovo slijeđenje prije ovog. "...i odlaze veseli." Uzvišeni Allah uputio je Svog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da im odgovori, pa je rekao Hvaljeni: "reci", tj. njima. "Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi", tj. mi smo pod Njegovom voljom i Njegovom odredbom. "On je Gospodar naš", tj. naš Gospodar i naše utočište, "...i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju", tj. na Njega se oslanjaju, On je nama dovoljan i divan je On Gospodar.

"Reci: 'Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?' A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte. Mi ćemo s vama čekati." /52/ "Reci: 'Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer ste vi opak narod.'" /53/ "A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, što predanošću namaz ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju." /54/

Uzvišeni kaže: "Reci", njima o Muhammede, "...očekujete li za nas", tj. pričekujete li za nas "...šta drugo već jedno od dva dobra?", šehadet (pogibiju) na Allahovom putu ili pobjedu nad vama. To je rekao Ibn-Abbas i drugi. "...a mi očekujemo", tj. očekujemo vama "...da vas Allah sam ili rukama našim kazni", ovo ili ono, tj. zarobljeništvo ili ubistvo. "...pa iščekujte, mi ćemo s vama čekati." Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Trošili milom ili silom'", znače: koliko god potrošili dobrovoljno ili prisilno, "Od vas se neće primiti jer ste vi opak narod." Zatim je Uzvišeni izvjestio o razlogu zbog kog On neće primiti od njih "...zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju", tj. djela su ispravna uz vjerovanje (iman) ..što s predanošću namaz ne obavljaju", tj. nemaju pristup ispravan niti ambicije u djelu, "...i što ne udjeljuju" nafaku, "osim samo preko volje". Obavijestio je iskreni Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (467) "Zaista Allahu nikad ništa ne dojadi, dodijalo vama (nešto) ili ne, i zaista je Allah Dobar, i ne prima osim dobro." Zbog toga Allah ne prima od ovih davanja niti djelo. Jer, On to prima samo od bogobojaznih.

"Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici." /55/ "Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički." /56/ "Kad bi našli kakvo sklonište ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili." /57/

Kaže Uzvišeni Svom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova." To je poput riječi riječi Uzvišenog: "Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju." (23:55,56) "...a Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu." Rekao je Katade: "Ovo spada u obrnuti red riječi (mukaddem i mu'ehhar), a ajet bi značio: neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova na ovom svijetu, Allah hoće da ih njima kazni na onom svijetu", ali Hasan el-Basri je rekao: "Allah hoće da ih kazni izdvajanjem zekata i drugih davanja na Allahovom putu." Ovo mišljenje odabrao je Ibn- Džerir, a to je veoma utemeljeno i dobro mišljenje. "...i da skončaju kao nevjernici", tj. želi ih usmrtiti u nevjerovanju, da im to bude najgore i najteže kažnjavanje.

Bože sačuvaj od ove zavodljivosti njihove u kojoj su oni. Zatim je Uzvišeni Allah izvjestio Svog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, o njihovoj uzrujanosti i njihovoj bojazni: "...oni se zaklinju Allahu da su doista vaši", tj. zaklinju se čvrstom zakletvom. "A oni nisu vaši", tj. u stvarnosti, "...nego su narod kukavički", tj. i to je ono što ih je navelo na zakletvu. "Kad bi našli kakvo sklonište", tj. tvrđavu da se utvrde, "ili kakve pećine", koje su na planinama "...ili kakvu jamu", to je jazbina u zemlji ili tunel, "oni bi tamo trkom pohrlili", tj. žurno odlazili od vas, jer su se oni mješali s vama prisilno a ne iz ljubavi, draže bi im bilo da se nisu mješali s vama, a stanje nužde ima svoje propise. Oni su stalno u brizi, žalosti i tuzi jer islam i njegovi sljedbenici stalno su u snazi, pobjedi i visosti. Zato kad god su muslimani veseliji - njih to gorči, oni više vole da se ne mješaju sa vjernicima. Stoga Uzvišeni kaže: "Kad bi našli kako sklonište, ili kakve pećine, ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili."
Odgovori
Hvala od:
#19
"Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute." /58/ "A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: 'Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, a mi samo Allaha hoćemo.'" /59/

Uzvišeni kaže:"ima ih", tj. od licemjera, "koji ti prigovaraju", tj. nalaze ti mahane "u" podijeli "zekata", kada ga dijeliš i optužuju te u tome, a oni su ti koje treba optužiti, i ovim oni ne prebacuju zbog vjere, nego zbog svog udjela. Zbog toga, "...ako im se iz njega da, zadovolje se", tj. od zekata, "...a ako im se ne da, odjednom se razljute", tj. ljute se poradi sebe. A Katade je o riječima Uzvišenog: "...ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata" rekao: tj. ima ih koji te vrijeđaju zbog raspodjele zekata, a spomenuto nam je: (468) "da je neki čovjek, stanovnik pustinje, došao Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a on je dijelio zlato i srebro, pa je rekao: 'O Muhammede, tako ti Allaha, da ti je Allah naredio da jednako dijeliš, ne bi jednako dijelio.' Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: 'Teško tebi, pa ko je taj koji će ti pravednije postupiti poslije mene?' Zatim je rekao Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: 'Čuvajte se ovog i sličnog njemu, zaista u mom ummetu ima ljudi sličnih ovome. Oni uče Kur'an, a on ne prelazi njihove grkljane, pa kada iziđu (iz vjere) ubijte ih, i potom, kada iziđu (iz vjere), ubijte ih.'" Spomenuto nam je da je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (469) "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, ja vam ne dajem niti vam išta uskraćujem. Ja sam samo rizničar." Zatim je Uzvišeni rekao, upozoravajući ih na ono što im je bolje od toga: "A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: 'Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha hoćemo.'" Ovaj časni ajet obuhvata veliku pristojnost i plemenitu tajnu jer je učinio zadovoljstvo sa onim što Allah i Njegov Poslanik daju, i oslanjanje isključivo na Allaha, a to ukazuju riječi Uzvišenog: "...i da kažu: 'Dovoljan nam je Allah.'" Također, obuhvata i žudnju samo ka Allahu kroz uputu (tevfik) u pokornost Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i poslušnosti njegovim naredbama, a napuštanju njegovih zabrana i potvrđivanju njegovih vijesti, i oponašanju njegovih postupaka.

"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i Mudar je." /60/

Uzvišeni Allah spomenuo je oponiranje licemjera, neznalica, Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i njihovo mahanisanje njemu u podjeli zekata. Uzvišeni je objasnio da je On taj koji ga je podijelio i objasnio njegov propis i lično postavio njegovu odredbu, nije povjerio njegovu podjelu nikom, pa ga je podjelio, na ove spomenute, kao što prenosi El-Imam Ebu-Davud od Zijada bin el-Harisa es-Sadaija, radijAllahu anhu, da je rekao: (470) "Došao sam Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa sam mu dao prisegu na vjernost. Zatim je došao čovjek pa je rekao: 'Daj mi nešto iz zekata!', pa mu je rekao: 'Zaista Allah nije zadovoljan propisom Vjerovjesnika niti bilo koga drugoga u podjeli zekata.', pa ga je podijelio na osam kategorija, pa ako budeš bio među tim kategorijama, dat ću ti." Učenjaci su se razišli o pitanju ovih osam kategorija - da li je obavezno obuhvatiti plaćanjem sve ili koje možeš od njih. Najispravnije je, Allah najbolje zna, da nije obavezno obuhvatanje svih nego je dozvoljeno davanje jednoj od njih, a daje se cjelokupan zekat i pored prisustva ostalih kategorija. To je stav Malika i grupe iz prvih i kasnijih generacija, a od njih su: Omer i Huzejfe, Ibn-Abbas i Ebu el-Alije, Se'id bin Džubejr i Mejmun bin Mehran. To je stav većine učenjaka. Na osnovu ovoga ovdje su spomenute kategorije radi objašnjenja strane kojoj se izdvaja zekat, a ne radi obaveznog obuhvatanja svih.

Spomenut ćemo ovdje hadise koji su vezani za svaku od ovih osam kategorija. Što se tiče siromaha, od Ibn-Omera prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem: (471) 'Nije dozvoljeno davati zekat imućnom niti snažnom i zdravom.'" Ovaj hadis bilježe Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, a također Ahmed, En-Nesai i Ibn-Madže bilježe slično predanje od Ebu-Hurejrea. Od Ubejdullaha bin Adija bin el-Hijara prenosi se: (472) da su dva čovjeka obavijestila da su došla kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pitajući ga o zekatu, pa ih je promatrao i vidio ih da su snažni, zatim je rekao: "Ako hoćete dat ću vam, ali u njemu nema udjela bogatom niti jakom koji privređuje."

A što se tiče nevoljnika, prenosi se od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (473) "Nije nevoljnik onaj koji obilazi (kuće), onaj koji obilazi oko ljudi pa ga odbije (zadovolji) jedan zalogaj ili dva, jedna hurma ili dvije." Upitali su: "O Allahov Poslaniče, ko je nevoljnik?" Rekao je: "Onaj koji ne nalazi ništa što će mu zadovoljiti potrebu, niti je pronicljiv, pa mu se da milostinja (zekat) i on od ljudi ništa ne traži." A što se tiče onih koji rade oko zekata, to su oni koji ga sakupljaju i oni zaslužuju dio zekata zbog toga. Nije dozvoljeno da budu od rodbine Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kojima je zabranjena milostinja (zekat), na osnovu onoga što je potvrđeno u Muslimovom Sahihu od Abd el-Muttaliba, a on prenosi od Rebi'a bin el-Harisa, da su otišli on i El-Fadl bin Abbas da traže od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da ih imenuje za sakupljače zekata, pa je rekao: (474) "Milostinja (zekat) nije dozvoljena Muhammedu, niti porodici Muhammedovoj. Ona je onaj dio imetka ljudi koji je zaprljan."

A što se tiče onih čija srca treba pridobiti, ima ih više vrsta: U njih spada onaj kome se daje da bi primio islam, kao što je dao Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, Safvanu bin Umejje, kao što prenosi El-Imam Ahmed od Safvana bin Umejje da je rekao: (475) "Davao mi je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na dan Hunejna, a zaista mi je bio najmrži čovjek, pa mi je davao sve dok mi nije postao najdraži čovjek." Ovaj hadis bilježe Muslim i Et-Tirmizi. U njih spada onaj kome se daje da bi popravio svoj islam i učvrstio svoje srce, kao što je Poslanik, s.a.v.s, dao na dan Hunejna grupi zarobljenika prvaka i njihovim uglednicima stotinu deva i rekao: (476) "Zaista dajem čovjeku, a drugi mi je draži od njega, bojeći se da ga Allah ne obori na lice u vatri džehenemskoj." El-Buhari i Muslim bilježe predanje od Ebi-Se'ida: (477) "Da je Alija poslan Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, iz Jemena sa komadićem zlata u prahu, pa ga je podjelio među četvericom ljudi: El-Akra' bin Habisom, Ujejne bin Bedrom, Alkame bin Alasetom i Zejdom el-Hajr, zatim je rekao: 'Da ih pridobiješ.'"
Odgovori
Hvala od:
#20
A da li se daje onima čija srca treba pridobiti za islam poslije Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oko toga postoji razilaženje.

Tako se prenosi se od Omera, Amira, Eš-Šabija i skupine: da se njima ne daje poslije Vjerovjesnika, jer je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, učvrstio ih u zemlji i potčinio im ljude. "Ova tvrdnja je jača, Allah najbolje zna, od tvrdnje da im se daje zekat u stanju nadmoći islama a i njegovih sljedbenika."[362] A što se tiče robova, prenosi se od nekih tabiina da se to odnosi na robove koji se oslobađaju uz otkup. Rekao je Ibn-Abbas i drugi da ne smeta da se otkupi rob imetkom iz zekata. Davanje za oslobađanje je općenitije od davanja za roba koji se oslobađa uz otkup, ili kupovinu roba, kojeg bi zatim samostalno oslobodili. Postoje mnogi hadisi koji govore o nagradi osobađanja i izbavljanja roba iz ropstva, i zaista, Allah oslobađa za svaki organ oslobođenog roba organ njegova oslobodioca, pa i spolni ud za spolni ud, i sve tako, jer je nagrada prema vrsti djela: "...vi ćete prema onom kako ste radili nagrađeni biti." (37:39) U Musnedu od El-Beraa bin Aziba prenosi se da je rekao: (478) "Došao je čovjek, pa je rekao: 'O Allahov Poslaniče, uputi me da radim djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti me od Vatre?' Pa je rekao: 'Oslobodi jednu osobu i izbavi roba iz ropstva!' Zatim je upitao: 'Allahov Poslaniče, zar to nije jedno?' Rekao je: 'Ne, oslobađanje jedne osobe jeste da je sam oslobodiš, a izbavljanje roba iz ropstva jeste da pomogneš u vezi sa cijenom za to.'"

A što se tiče prezaduženih, njih ima više grupa. Od njih su: Onaj ko pozajmi imetak pa njime plati krvarinu ili pomiri dva plemena, onaj ko podnese dug za drugoga i njime se obaveže, pa osiromaši svoj imetak, ili pretrpi gubitak u izvršavanju svog duga, ili u činjenju grijeha, a zatim se pokaje. Ovo su oni kojima se daje iz zekata.

Osnova je ovoj grupi hadis koji prenosi Kabis bin Meharik El-Hilali koji je rekao: (479) "Platio sam krvarinu za drugoga, pa sam došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da mi nadoknadi to (iz zekata), pa je rekao: 'Sačekaj dok nam ne dođe zekat, pa ćemo narediti da ti ga dadne.' Zatim je rekao: 'O Kabise, zaista tražiti iz zekata nije dopušteno osim nekom od trojice: čovjeku koji je pozajmio imetak pa ga dao radi pomirenja dva plemena ili krvarine, njemu je dozvoljeno da traži dok ne dobije, zatim prestane da traži; čovjeku kojeg zadesi nepogoda (nesreća) pa mu uništi imetak, njemu je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno i čovjeku kojeg zadesi bijeda tako da ustanu trojica mudrih i dostojnih iz rodbine njegova naroda, pa kažu: Zadesila je bijeda tog i tog. Njemu je dozvoljeno da traži kako bi dobio ono što mu je dovoljno. Svako drugo traženje nedozvoljen je imetak i taj čovjek jede nezakonito stečeni imetak.'" Prenosi ga Muslim.

A što se tiče "onih na Allahovom putu", to su borci koji nemaju udjela u državnoj blagajni, tj. koji ne primaju mjesečne plaće, nego su dobrovoljci; te oni imaju pravo na zekat.

Kod El-Imama, Ahmeda i El-Hasana i Ishaka: i hadž je na Allahovom putu po hadisu...[363] Također: putnik namjernik jeste putnik koji je doputovao u grad (zemlju), a nema ništa sa sobom da nastavi putovanje, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno do njegovog grada (zemlje) i ako ima imetak. Ovakav je propis za onog koji želi da se uputi na putovanje iz njegovog grada (zemlje), a nema sa sobom ništa, daje mu se iz zekata koliko mu je dovoljno za odlazak i dolazak.

Dokaz je za to ajet i ono što prenose El-Imam Ebu-Davud i Ibn-Madže od Ebu-Seida, radijAllahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (480) 'Nije dozvoljen zekat bogatim osim peterice: onome koji ga sakuplja ili čovjeku koji ga kupi svojim imetkom (ako se radi o stoci i sl.), ili prezaduženom, ili borcu na Allahovom putu ili nevoljniku kome se udjeli, pa on to pokloni bogatom.'"

U riječima Uzvišenog: "Allah je odredio tako", tj. određenim propisom, Allahovom odredbom i Njegovim propisom i Njegovim kismetom. "...a Allah sve zna", tj. spoljašnost stvari i njihovu unutrašnjost i koje su koristi Njegovim robovima. "...i Mudar je" , u onom što kaže i što radi i što propisuje i što određuje, nema drugog boga osim Njega.

"Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: 'On vjeruje što čuje!' Reci: 'On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima između vas koji vjeruju.' A one koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna."/61/

Kaže Uzvišeni, ima ljudi licemjera koji vrijeđaju Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, govoreći: "...on vjeruje što čuje!", tj. ko mu nešto kaže o nama on mu povjeruje; kada mu mi dođemo i zakunemo se - povjeruje nam. Rekao je Uzvišeni Allah: "Reci: 'On čuje ono što je dobro'", tj. On čuje dobro, poznaje iskrenog od lažljivca. "...vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike", tj. vjeruje vjernicima. "...i milost je onima između vas koji vjeruju", tj. on je dokaz protiv onih koji ne vjeruju. Zato je rekao: "...a one koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna."

"Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a preče bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici." /62/ "Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehenemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko." /63/

Katade povodom riječi Uzvišenog: "Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili" kaže: (481) "Spominje se da je čovjek, licemjer, rekao: 'Tako mi Allaha, zaista ovi naši ugledni su gori od magaraca ako bude istina ono što Muhammed kaže.' Čuo ga je čovjek od muslimana, pa je rekao: 'Tako mi Allaha, istina je, zaista, ono što Muhammed kaže, a ti si gori od magarca.' Čovjek je pohitao ka Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim ga obavijestio o tome, pa je poslao po drugog čovjeka da dođe, zatim ga je upitao: 'Šta te je navelo na to što si govorio?' Pa je počeo kleti samog sebe i zaklinjati se Allahom da to nije rekao, pa je čovjek musliman počeo govoriti: 'Dragi moj Bože, istinu je rekao iskreni, a laž je govorio lažljivac.'"

Pa je Allah objavio ajet. U riječima Uzvišenog: "...zar oni ne znaju da onoga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu?", tj. nisu znali da onaj koji se protivio Allahu, borio se protiv Njega i suprotstavljao mu se, tj. bio na strani, a Allah i Njegov Poslanik na drugoj strani. "...čeka vatra džehenemska, u kojoj će vječno ostati", tj. njemu pripada poniženje i velika nesreća. "To je ruglo veliko", tj. poniženje i velika propast.

"Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: 'Samo se vi rugajte.' Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite." /64/

Rekao je Mudžahid: "Govore između sebe, a zatim kažu: 'Možda Allah neće razotkriti ovu našu tajnu'", pa im je Allah odgovorio, riječima Uzvišenog: "Reci: 'Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite'", tj. zaista će Uzvišeni Allah objaviti Svome Poslaniku čime će vas osramotiti i objasniti mu vašu stvar. Zato je Katade rekao: "Ova sura se zvala 'ona koja razotkriva sramote' .

"Ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali?'" /65/ "Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci." /66/
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 747 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: