29-12-2022.21:43
Komentar dvadesetog trećeg ajeta
Nakon što je Uzvišeni Allah jasno ukazao na razliku između vjere i nevjere, upute i zablude, Svevišnji Allah ponovo se vraća i ukazuje na Sebe i Svoje blagodati, te ponovo kori nevjernike koji su Mu nezahvalni na Njegovim blagodatima. Uzvišeni Allah kaže:
“Reci: ‘On je Taj koji vas stvario i dao vam sluh i vid i pameti, a vi se uistinu malo zahvaljujete!’”
(El-Mulk, 23)
To jest, reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je iz ničega stvorio, učinio da vaše začeće i razvoj u majčinom stomaku prolazi kroz nekoliko faza, a zatim je dao da dođete na ovaj svijet, pa vam je dao sluh da njime slušate, vid da njime gledate, i razum da njime shvatate i razumijevate.
“...a vi se uistinu malo zahvaljujete!”
Ali vi ste u osnovi Allahu nezahvalni, vi Allaha poričete i na Njegovo dobročinstvo nezahvalnošću uzvraćate.
Poruke ajeta
• Ajet je od posebnog značenja jer otpočinje riječju: “Reci”.
• Ajet je dokaz da je Uzvišeni Allah Taj koji naređuje i čije se naredbe izvršavaju.
• Također iz ajeta se zaključuje da je Alahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj kojem se naređuje i koji se pokorava Allahu. Takav je slučaj i sa svim njegovim istinskim sljedbenicima.
• Ajet je dokaz da je Kur’an Allahov govor, a ne Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem. Na njemu je bilo samo da dostavi i pojasni Allahov govor ljudima, kao što je to obaveza i njegovim istinskim sljedbenicima.
• Ajet je dokaz da Uzvišeni Allah stvara ljude, te da im On daje sluh, vid i razum.
• Sluh, vid i razum posebne su Allahove blagodati za ljude. Tim blagodatima ljudi mogu da saznaju i uviđaju korisno od štetnog.
• Također, ove blagodati su predmet ispita i provjere hoće li ljudi biti zahvalni ili ne Uzvišenom Allahu na njima, odnosno hoće li ih koristiti u pokornosti Njemu ili u griješenju prema Njemu.
• Upravo zbog toga je ajet i počeo s naredbom dostavljanja i podsjećanja na ove blagodati.
• Iz ajeta se može zaključiti da moramo više slušati, gledati i razmišljati nego govoriti, jer blagodat govora nije uopće spomenuta u ovom ajetu.
• Spomnute blagodati međusobno su povezane. Osoba slušanjem i gledanjem dolazi do novih saznanja, a razum je taj koji rasuđuje jesu li ta saznanja korisna ili ne za tu osobu. Stoga se ove tri blagodati često zajedno i spominju.
• Također, ajet nas podstiče da u pozivu Allahu navodimo Njegove blagodati koje je ukazao ljudima, govorimo o Njegovom gospodarstvu.
• Uzvišeni Allah ove i druge blagodati daje ljudima da ih ispita hoće li Mu biti zahvalni na njima ili ne.
• Nevjernici su nezahvalni Allahu na blagodatima sluha, vida i razuma; ne koriste ih u pokornosti Njemu, Uzvišenom. Čuju i vide Allahova znamenja, ali njihov razum ne zaključuje da se Allahu, Vlasniku tih znamenja, moraju pokoriti.
• Svevišnji Allah kori sve koji Mu nisu zahvalni na Njegovim blagodatima.
• Iz ajeta se može zaključiti da Uzvišeni Allah voli da Mu se zahvaljuje.
Nakon što je Uzvišeni Allah jasno ukazao na razliku između vjere i nevjere, upute i zablude, Svevišnji Allah ponovo se vraća i ukazuje na Sebe i Svoje blagodati, te ponovo kori nevjernike koji su Mu nezahvalni na Njegovim blagodatima. Uzvišeni Allah kaže:
“Reci: ‘On je Taj koji vas stvario i dao vam sluh i vid i pameti, a vi se uistinu malo zahvaljujete!’”
(El-Mulk, 23)
To jest, reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je iz ničega stvorio, učinio da vaše začeće i razvoj u majčinom stomaku prolazi kroz nekoliko faza, a zatim je dao da dođete na ovaj svijet, pa vam je dao sluh da njime slušate, vid da njime gledate, i razum da njime shvatate i razumijevate.
“...a vi se uistinu malo zahvaljujete!”
Ali vi ste u osnovi Allahu nezahvalni, vi Allaha poričete i na Njegovo dobročinstvo nezahvalnošću uzvraćate.
Poruke ajeta
• Ajet je od posebnog značenja jer otpočinje riječju: “Reci”.
• Ajet je dokaz da je Uzvišeni Allah Taj koji naređuje i čije se naredbe izvršavaju.
• Također iz ajeta se zaključuje da je Alahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj kojem se naređuje i koji se pokorava Allahu. Takav je slučaj i sa svim njegovim istinskim sljedbenicima.
• Ajet je dokaz da je Kur’an Allahov govor, a ne Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem. Na njemu je bilo samo da dostavi i pojasni Allahov govor ljudima, kao što je to obaveza i njegovim istinskim sljedbenicima.
• Ajet je dokaz da Uzvišeni Allah stvara ljude, te da im On daje sluh, vid i razum.
• Sluh, vid i razum posebne su Allahove blagodati za ljude. Tim blagodatima ljudi mogu da saznaju i uviđaju korisno od štetnog.
• Također, ove blagodati su predmet ispita i provjere hoće li ljudi biti zahvalni ili ne Uzvišenom Allahu na njima, odnosno hoće li ih koristiti u pokornosti Njemu ili u griješenju prema Njemu.
• Upravo zbog toga je ajet i počeo s naredbom dostavljanja i podsjećanja na ove blagodati.
• Iz ajeta se može zaključiti da moramo više slušati, gledati i razmišljati nego govoriti, jer blagodat govora nije uopće spomenuta u ovom ajetu.
• Spomnute blagodati međusobno su povezane. Osoba slušanjem i gledanjem dolazi do novih saznanja, a razum je taj koji rasuđuje jesu li ta saznanja korisna ili ne za tu osobu. Stoga se ove tri blagodati često zajedno i spominju.
• Također, ajet nas podstiče da u pozivu Allahu navodimo Njegove blagodati koje je ukazao ljudima, govorimo o Njegovom gospodarstvu.
• Uzvišeni Allah ove i druge blagodati daje ljudima da ih ispita hoće li Mu biti zahvalni na njima ili ne.
• Nevjernici su nezahvalni Allahu na blagodatima sluha, vida i razuma; ne koriste ih u pokornosti Njemu, Uzvišenom. Čuju i vide Allahova znamenja, ali njihov razum ne zaključuje da se Allahu, Vlasniku tih znamenja, moraju pokoriti.
• Svevišnji Allah kori sve koji Mu nisu zahvalni na Njegovim blagodatima.
• Iz ajeta se može zaključiti da Uzvišeni Allah voli da Mu se zahvaljuje.