[Media]

Poruke ajeta

• Ajet pojašnjava djelimični izgled dunjalučkog neba.

• Iz ajeta se zaključuje da su zvijezde stvorene da noću ukrase dunjalučko nebo, kao i da se plamenovima vatre iz njih gađaju šejtani.

• Ajet potvrđuje postojanje šejtana. Oni doista postoje, imaju tijela, sklonosti, žive, razmnožavaju se, zavode i obmanjuju ljude. A nisu to sile zla u čovjeku, kako to tvrde filozofi.

• Ajet potvrđuje postojanje džehennemske vatre. Ona je stvorena i sada postoji i u tome je odgovor mutezilijama, koje tvrde da Džennet i Vatra još nisu stvoreni.

• Iz ajeta se zaključuje da su i šejtani zaduženi da rade dobra djela, a klone se loših djela, da budu pokorni, jer ko ne bude pokoran, završit će u Vatri. Vatra je kazna za nepokorne.

• Ajet ukazuje na Allahovu veličinu i podstiče nas da Ga veličamo jer se Svevišnji Allah u ovom ajetu tri puta spominje po veliči: ukrasili smo, učinili smo i pripremili smo.

[Media]

Tefsir sure El-Mulk (6–12)

U broju 92 počeli smo sa komentarom sure El-Mulk, od prvog do petog ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od šestog do dvanaestog ajeta.
Komentar šestog ajeta

(6) A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga je patnja džehennemska, užasno li je on boravište!

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo kakvu je kaznu pripremio za šejtane na drugom svijetu, dalje kazuje kakvu je kaznu pripremio za njihove sljedbenike nevjernike – one ljude i džine koji su slijedili šejtane na dunjaluku. Dakle, Džehennem nije kazna samo za šejtane u džinskom liku, već i za šejtane u ljudskom liku, tj. ljude nevjernike.

“koji ne vjeruju u Gospodara svoga” – tj. one koji nisu vjerovali u Allaha – Njegovo postojanje, ili nisu vjerovali da je On jedini istinski Gospodar, ili nisu vjerovali da je On jedini dostojan da se obožava, ili nisu vjerovali u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, ili nisu vjerovali u Njegov šerijat, ili nisu vjerovali u Njegove poslanike, u sve ili u nešto od navedenog.

Er-Rabb je Gospodar, Onaj koji stvara i Svojim blagodatima obasipa stvoreno i tako ga održava. Ljudi bi trebali da budu zahvalni svome Gospodaru na tome, pa da Mu na Njegove blagodati uzvrate s vjerom u Njega i pokornost Njemu. Međutim, ima ljudi koji nisu takvi, pa ne vjeruju u svoga Stvoritelja i Opskrbitelja. Upravo zbog toga Uzvišeni Allah ovdje spominje ovo Svoje lijepo ime da dodatno ukaže na težinu prijestupa nevjernika.
“patnja džehennemska”
– tj. za prethodno spomenute pripremljena je patnja u Džehennemu. Riječi: “A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga”, spomenute su na početku da se ukaže i potvrdi da je posebno za nevjernike pripremljen Džehennem. Džehennem je jedno od imena Vatre na drugom svijetu, koja je dobila ovo ime zbog svojih tmina, svoje dubine i vreline. To će biti kazna za nevjernike, koja im je data srazmjerno njihovim djelima.
“užasno li je on boravište”
– tj. užasno li je Džehennem dolazište i stanište, boravište. Niko u potpunosti ne može da spozna kako izgleda Džehennem izuzev Onoga koji ga je stvorio i opisao,

Riječ: “bi’se – loše li je, užasno li je” koristi se za ukor, pa Svevišnji Allah ovim riječima kori nevjernike i poziva ih da razmisle i povjeruju u Njega kako mjesto njihova povratka i vječnog boravka ne bi bio Džehennem.
Poruke ajeta

• Uzvišeni Allah pripremio je Džehennem posebno za nevjernike, iz reda ljudi i džina, i oni će se u njemu neprestano i vječno kažnjavati. Ukoliko neko od vjernika zasluži da uđe u Džehennem, Allah mu ne oprosti počinjeni grijeh, privremeno će se kažnjavati u Džehennemu, nakon čega će biti uveden u Džennet.

• Džehennem je nazvan Džehennemom zbog svojih tmina, pa je on odgovarajuća kazna nevjernicima koji su na dunjaluku živjeli u tminama nevjerstva. Prema djelima koja su radili bit će im data i kazna.

• Nevjerstvo u Allaha je najveći razlog ulaska u Džehennem. U ovome je odgovor džebrijjama koje negiraju razloge i tvrde da su ljudi primorani na svoja djela.

• Džehennem je mjesto žestoke kazne i tegobno boravište, mjesto gdje će njegovi stanovnici biti maksimalno poniženi.

• Ajet je dokaz da je Džehennem stvoren i da sada postoji.

• Ajet potvrđuje da je Uzvišeni Allah Gospodar svih ljudi, pa i onih koji ne vjeruju u Njega; On ih je stvorio, oživio i On će ih usmrtiti, On vlada njima i njihovim životima.

[Media]

Komentar sedmog i osmog ajeta

7–8) Kad budu u njega bačeni, hučanje će njegovo čuti, i on će ključati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u njega baci, stražari u njemu će je upitati: “Zar nije niko dolazio da vas opominje?”

Uzvišeni Allah, nakon što je spomenuo mjesto boravka nevjernika iz reda ljudi i džina, i rekao da je ono užasno boravište, u ovom i narednom ajetu navodi opis tog boravišta, Allah nas sačuvao njega.
“Kad budu u njega bačeni”
– tj. kada one koji nisu vjerovali u svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, čuvara Džehennema ščepaju kukama i bace u Džehennem kao što se baca suho granje u ogromnu vatru ili kamen u vodu ne obraćajući pažnju na bačeno. Na ovakav način bit će uvedeni u Džehennem – bačeni, da im se odmah na samom početku ukaže da će neprestano biti omalovažavani i ponižavani u Džehennemu, kao što su i oni na dunjaluku omalovažavali Allahovu vjeru.
“...hučanje će njegovo čuti”
– tj. čut će glas Džehennema. Nakon poniženja za nevjernike, Uzvišeni Allah spominje kako će im Vatra iskazati dobrodošlicu. Kako će ih dočekati, kakvim glasom? Ovdje se spominje kazna za njihov sluh jer su bili gluhi na istinu. Spominje se prvo ova kazna jer osoba prvo ili sluša ili čita, pa tek nakon toga razmišlja i kreće za uputom. Imali su uši, ali njima nisu slušali istinu, već su slušali zabludu.

Džehennem će usljed svoje grozote ispuštati jeziv i prodoran zvuk. Kakav će to biti zvuk? Čut će džehennemski šehik, a šehik je glasan i užasan zvuk, krik, poput magarećijeg glasa kada počne da reve. To je najružniji glas. Šehik je u osnovi zvuk koji se čuje prilikom uvlačenja zraka u pluća, odnosno prilikom udisaja, ali udisaja popraćenog srdžbom. Dakle, ovdje je riječ o džehennemskom udisaju. Džehennem će biti srdit na svoje stanovnike pa će i ovaj udisaj biti pun srdžbe.

Stanovnici Džehennema, kada budu bacani u Džehennem, bit će dočekani ovakvim glasom. To će biti kazna za njihov sluh. Zatim, Uzvišeni Allah spominje kao dobrodošlicu početnu kaznu za vid džehennemlija.
“...i on će ključati”
– tj. Džehennem će usljed svoje vreline ključati kao što ključa kazan, vreti kao što malo zrna vrije u mnogo vode.

U sljedećem ajetu Uzvišeni Allah nastavljajući sa opisom džehennemske vatre pojašnjava zašto će Džehennem ključati.
“
gotovo da se od bijesa raspadne” – tj. skoro da se Džehennem iskomada i raspadne, odvoji u dijelove, razdvoji jedan dio od drugog, eksplodira od ključanja, jer će ga obuzeti žestoka srdžba prema nevjernicima, Allahovim neprijateljima, a sve zbog žestoke srdžbe kojom će ih obasuti Uzvišeni Allah. Šta li će tek biti sa džehennemlijama kada upadnu u ovakvu vatru?!

“Kad god se koja gomila u njega baci,
stražari u njemu upitat će je: ‘Zar nije niko dolazio da vas opominje?’” – tj. kad god se koja skupina nevjernika ubaci u Džehennem, pa počnu jaukovati i žaliti se, te požele i zatraže izlaz, meleki – čuvari Džehennema, zebanije upitat će tu skupinu nevjernika – s ciljem potvrde i prijekora i kazne za njihova srca: “Zar nije niko dolazio da vas opominje?” Zar vam na dunjaluku nisu dolazili Allahovi poslanici koji su vas upozoravali na ovaj Dan i strašili vas Džehennemom i njegovom kaznom?!

Uzvišeni Allah ovim ukazuje na Svoju pravdu, jer On nikoga ne kažnjava a da mu prethodno nije pružio dokaz Svoga postojanja i da mu nije poslao poslanika.

[Media]

Poruke ajeta

• Nevjernici će biti bacani u Džehennem u skupinama.

• Nevjernici će biti poniženi na drugom svijetu.

• Nagrada je srazmjerna djelu, kako se radi, tako će se i zaraditi: nevjernici su se na dunjaluku oholili nad Allahom i Allahovom vjerom, pa će ih na ahiretu Allah poniziti.

• Ajeti ukazuju na žestinu džehennemske vatre.

• Nevjernici u Džehennemu bit će kažnjavani svakim vidom kazne.

• Ajeti ukazuju na prezrenost i pogubnost nevjerstva, te na činjenicu da nevjernici samo sebi čine nepravdu i štetu.

• Za Džehennem su zaduženi meleki, njegovi čuvari. To će biti još jedan vid kazne nevjernicima, dokaz da im nema izlaza iz Džehennema.

• Nad svakom osobom koja uđe u Džehennem prethodno je uspostavljen dokaz.

• I ovo ukazuje na to da se osoba ne kažnjava prije nego što joj se pojasni i dostavi istina.

• A sve to opet govori o potpunoj Allahovoj pravdi.
Komentar deveteog, desetog i jedanestog ajeta

9–11) I reći će: “Jeste, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao, ali mi smo ga odmah poricali i govorili: ‘Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!’ I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!’ Tako će oni priznati svoj grijeh – pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!’”

Nevjernici će uzvratiti čuvarima Vatre na pitanje, te odgovoriti prvo općenitim odgovorom, a onda će ga početi pojašnjavati, što ukazuje na njihovo žaljenje i kajanje.
“I reći će: ‘Jeste, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao’”
– tj. dolazio nam je izaslanik od Allaha, našeg Gospodara, koji nas je opominjao, zastrašivao i obavijestio o ovom danu, pojasnio istinu i upozorio na zabludu, dostavio propise.
“...ali mi smo ga odmah poricali i govorili: ‘Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!’”
– tj. pojasnit će da bi oni, čim bi im došao i obratio se poslanik od Allaha, odmah poricali njegovo poslanstvo, te tvrdili da Allah – ni tom njihovom poslaniku ni bilo kome drugom – nikada ništa nije objavio i da je on, poslanik, u očitoj i velikoj zabludi, daleko od istine, da je zabluda i laž to čemu ih je on pozivao, da je umislio da poziva u istinu.

Prema poslanicima postupali su na tri načina, svaki naredni gori od prethodnog:

prvo bi porekli svoga poslanika koji bi im bio poslan, zatim bi, nastavljajući sa svojim nevjerstvom, zanegirali sve poslanike i sve objave tvrdeći da Allah nikada nikome od ljudi ništa nije objavio po pitanju upute, te tako iznijeli potvoru na Allaha, i na kraju bi za poslanike – koji su zasigurno bili na pravom putu i koji su dolazili da druge ljude upute na pravi put – tvrdili da su u velikoj zabludi, daleko od istine. Tvrdili su da su poslanici u stanju u kojem su oni zapravo bili, i ovako su postupali da odbiju poslanike od sebe, kao i da druge ljude odvrate od poslanika šireći tvrdnju da su poslanici u zabludi.

Koliko li su se samo oholili, inatili i zulum činili?!
“I reći će: Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Ognja bili”
– u Džehennemu, na drugom svijetu, nevjernici će žalosno pričati drugu priču, kajat će se za svoje postupke na dunjaluku. Međutim, tog Dana njihovo im kajanje neće biti od koristi. Priznat će da su pogriješili, te da im je bilo bolje da su slušali poslanike i razmišljali o njihovom pozivu i prihvatali ga, vjerovali u Allaha i ono sa čime su poslanici dolazili. Da su tako postupali, sigurno ne bi na drugome svijetu bili stanovnici paklene džehennemske vatre.
“
Tako će oni priznati svoj grijeh – pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!” – tj. nevjernici na drugom svijetu, u Džehennemu, kada ih poniženje bude obuhvatalo sa svih strana, kada nestane inata i oholosti, priznat će da su oni činili grijeh, da su oni bili daleko od pravog puta, da nisu vjerovali u Allaha i da su poricali poslanika. Međutim, tada im priznanje nimalo neće koristiti.
“...pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!”
– tj. neka su nevjernici, stanovnici Džehennema, daleko od Allaha i Njegove milosti kao što su na dunjaluku tvrdili da su daleko od istine bili poslanici koji bi im dolazili.

[Media]

Poruke ajeta

• Džehennemlije, stanovnici Vatre, razgovarat će u Džehennemu s njegovim čuvarima. Čut će i razumjeti pitanja čuvara i odgovarati na njih.

• Ovo također ukazuje na različitost dunjalučke i ahiretske vatre, te veličinu i svemoć Uzvišenog Allaha.

• Nevjernici će na drugome svijetu priznati da su pogriješili u svom odabiru načina života na dunjaluku, te da nisu trebali poricati i od sebe udaljavati poslanike koji su ih upozoravali na drugi svijet.

• Ajeti jasno ukazuju na to da je poricanje poslanika i ono sa čime su oni dolazili od Uzvišenog Allaha nevjerstvo zbog kojeg će se vječno kažnjavati u Džehennemu, ukoliko se osoba ne pokaje za to.

• Na osnovu prethodnog zaključuje se da je prihvatanje poslanika i onoga sa čime su oni dolazili od Uzvišenog Allaha siguran put do vječnog uživanja u Džennetu.

• Dokazi u kojima se nalazi Uputa jesu dokazi koji se čitaju, odnosno slušaju i dokazi, odnosno Allahova stvaranja o kojima se razmišlja. Prednost se daje dokazima, tj. Allahovim riječima koje se čitaju i slušaju.

• Pouka je u slušanju nakon kojeg slijedi odziv i razmišljanju nakon kojeg slijedi pokornost, a ne u pukom slušanju i beskorisnom razmišljanju.

• Nevjernici od prvih dana pa do Sudnjega dana koristit će se svim sredstvima da udaljavaju ljude od vjere i njenih istinskih nosilaca.

• Priznanje grijeha i kajanje za njega vrijede samo na dunjaluku, prije izlaska duše i izlaska sunca sa zapada.

[Media]

Komentar dvanaestog ajeta

Nakon što je Svevišnji Allah u prethodnim ajetima govorio o nevjernicima i kakvu im je bolnu kaznu pripremio na drugom svijetu, dalje kazuje o vjernicima i nagradi koju im je pripremio.

12) Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi pripada oprost i nagrada velika!

Uzvišeni Allah obavještava nas o vjernicima koji se istinski boje svoga Gospodara. U ajetu je spomenuta posebna vrsta straha – hašjeta, jer ovaj strah dolazi sa znanjem o Allahu.

Vjernici, poznajući svoga Gospodara i poznajući Njegovu kaznu na drugom svijetu, pokoravaju se Njemu i onda kada ih ne vidi niko osim Allaha. Zašto? Zato što oni znaju za svoga Gospodara i ubijeđeni su u Njega iako Ga nisu vidjeli, te im je svejedno da li oni bili u društvu drugih ili u osami, oni su svome Gospodaru pokorni.

Takvima je Svevišnji Allah obećao oprost grijeha, te ih neće osramotiti na Sudnjem danu i poniziti, već će ih darivati velikom nagradom, ulaskom u Džennet. Svevišnji Allah i brisanje grijeha tj. magfiret i nagradu tj. edžr spomenuo je u neodređenom obliku da se ukaže i na takav način na obilan oprost i obilnu nagradu.

Zatim, Uzvišeni Allah spomenuo je zajedno brisanje grijeha i postizanje nagrade da vjernici doista budu sigurni u svoj put, da će na njemu sigurno biti nagrađeni, jer sve dok postoji neoproštenih grijeha, osoba može strahovati od kazne.

I Svevišnji Allah spomenuo je prvo oprost grijeha pa onda dobivanje nagrade, jer čišćenje ide prije kićenja, tj. da bi se potpuno uživalo u dobivenoj nagradi, mora se prvo u potpunosti očistiti od grijeha.
Poruke ajeta

• Jedna od kur’anskih metoda jeste istovremeno spominjanje nagrade i kazne kako bi svaka osoba saznala šta je čeka bude li pokorna Allahu ili nepokorna.

• Ajet jasno ukazuje na vrijednost straha od Uzvišenog Allaha, a naročito ukoliko je taj strah popraćen znanjem i ubjeđenjem.

• Strah od Allaha rezultira vjerom i pokornosti, kao što oholost rezultira nevjerstvom i odbijanjem pokornosti.

• Također, strah od Allaha rezultira Allahovim oprostom grijeha i velikom nagradom.

• Strah od Allaha koji koristi jeste strah prije nego što se Allah vidi, odnosno strah na dunjaluku.

• Ajet ukazuje na vrijednost iskrenosti u pokornosti Uzvišenom Allahu, jer se iskreni vjernici boje Allaha i u javnosti i u tajnosti.

• U ajetu se nalazi i pojašnjenje o tome da, ma kako rob bio iskren i Allaha se bojao, to ne znači da će biti čist od grijeha. Jasno se kaže da će takvima Allah opraštati grijehe. Dakle, imat će grijeha. Stoga se iskreni i bogobojazni rob ne smije obmanuti svojom iskrenošću i bogobojaznošću.

• Ajet također ukazuje na vrijednost vjerovanja u gajb i vrijednost svjesnosti o Allahovom nadzoru.

• Ajet je dokaz da se Džennet ne može postići svojim djelima, već je to Allahova nagrada kojom će nagraditi Svoje robove vjernike.

[Media]

Tefsir sure El-Mulk (13–19)


Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima sure El-Mulk pojasnio šta čeka vjernike i nevjernike na Sudnjem danu, u narednom ajetu ukazuje na Svoje sveobuhvatno znanje na kojem se grade Njegovi postupci. Time Uzvišeni Allah pojašnjava zašto jedne kažnjava, a druge nagrađuje, te da je nagrada za dobre i kazna za loše pravedna Allahova presuda.

Komentar trinaestog ajeta

Svevišnji Allah ovim riječima obraća se svim ljudima, i vjernicima i nevjernicima, da se upoznaju s Njegovim sveobuhvatnim znanjem kako bi Ga se bojali i vodili računa o svojim postupcima. Uzvišeni Allah kaže:

    (13) Da li vi pritajili svoj govor ili bili glasni – pa, On, sigurno, zna šta se nalazi u grudima!
    (El-Mulk, 13)

“Da li vi pritajili svoj govor ili bili glasni”
– tj. ako želite, stišajte glasove, pritajite se, ili ako želite povisite glasove i budite glasni dok razgovarate, ali znajte da je to Allahu svejedno. Uzvišeni Allah je Sveznajući, pa je kod Njega tajnost i javnost ista, odnosno za Njega nema tajnosti. Tajnosti ima za nas jer smo mi stvorenja, manjkavi smo, naše znanje je ograničeno. Zato Uzvišeni Allah u ovom ajetu prvo spominje stišavanje i pritajivanje govora kako bi dokazao Svoje sveobuhvatno znanje i našu manjkavost.

“On, sigurno, zna šta se nalazi u grudima!”
– tj. da li bili tihi ili glasni, sve to Allah zna, jer Allah zna šta je sa srcima koja se nalaze u vašim grudima. On zna šta se nalazi u srcima: kakva ubjeđenja, želje, razmišljanja, ljubavi, mržnja i sve ostalo što jezici ni tiho ni glasno ne izgovaraju.

Ako Sveznajući Allah zna sve što grudi i srca u njima skrivaju, kako je moguće da ne zna ono što ljudi javno i tajno govore i rade, za što će ih On nagrađivati i kažnjavati?! Svakako da zna. Zato je na ljudima da povedu računa o svojim riječima i djelima.
Poruke ajeta

    Jedan od razloga straha od Allaha jeste i vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje.
    Ajet je dokaz da je Allahovo znanje sveobuhvatno, te da Mu ništa nije skriveno. On zna namjere i želje, kao što zna tihe i glasne riječi, djela urađena u tajnosti i javnosti.
    Iz ajeta se zaključuje da za Allaha nema nepoznatog, tihog i tajanstvenog, skrivenog.
    Ovaj ajet je odgovor kaderijama koji tvrde da Allah ne zna ni za što sve dok se to ne desi.
 
Također, ovaj ajet je odgovor filozofima koji odbacuju tvrdnju da Allah poznaje detalje svega, i najmanje sitnice.
    Ajet indirektno podsjeća na nagradu i kaznu za izrečene riječi i urađena djela jer se u ajetu kaže da Allah zna za sve to, tj. Njemu je poznato i kod Njega ostaje zabilježeno, te će se za to i nagrađivati i kažnjavati.
 
U ajetu se nalazi podstrek da preispitujemo i svoja srca kao što vodimo računa o svojim djelima, jer Allah zna šta se nalazi i u našim srcima.
    Ajetom se potvrđuje volja i htijenje ljudima u čemu je odgovor džebrijama koji tvrde da je osoba prisiljena na svoje postupke.

[Media]

Tefsir sure El-Mulk (20–23)

Nakon što je Uzvišeni Allah pojasnio šta čeka nevjernike na drugom svijetu, te im zaprijetio da se klone svojih postupaka koji dovode do takve loše završnice, i dokazao im da je On to u stanju i da uradi s njima, u narednim ajetima Svevišnji Allah ih pita imaju li oni nekoga ko će ih zaštiti od Njega pa zbog toga oni i dalje ustrajavaju u svom nevjerstvu.

Komentar dvadesetog ajeta

Uzvišeni Allah pita nevjernike i istovremeno potvrđuje da oni nikoga neće imati da ih zaštiti od Njega Svemogućeg jer jednostavno nema stvorenja da se može suprotstaviti Stvoritelju!

Uzvišeni Allah kaže: “Ili ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim Svemilosnog? A nevjernici su doista u velikoj obmani.” (El-Mulk, 20)

    Ili ko je taj koji će biti vojska vaša i pomoći vas protiv Svemilosnog?

Ajet počinje pitanjem koje ima za cilj prijetnju i ukor mnogobožaca koji mimo Allaha obožavaju druga božanstva i od njih traže pomoć i opskrbu. Svevišnji Allah pita ih u ovome ajetu ko je taj koji će ih kako oni misle pomoći i zaštititi od Njega ako On bude htio da ih kazni pa da ih u zemlju utjera ili na njih vjetar s kišom pošalje.

Ajet, kao i mnogi drugi, ima za cilj ukor i ima za cilj i potvrdu, tj. nemate vi, o nevjernici, te vojske koja će vas zaštititi i pomoći protiv Allaha Svemilosnog, pa zašto ustrajavate u nevjerstvu?!

    A nevjernici su doista u velikoj obmani

tj. nevjernici su u velikoj zabludi u koju ih šejtan odvodi i njome ih obmanjuje. Šejtan ih je obmanuo, te im uljepšao da će ih božanstva koja obožavaju zaštititi od Allaha, i da ih zbog njih Allah neće kazniti, već da će se, naprotiv, putem njih približiti Svevišnjem Allahu.

Uzvišeni Allah nakon direktnog obraćanja nevjernicima u ovom dijelu ajeta obraća se trećem licu. On se obraća istim nevjernicima, ali to čini sada na ovakav način okrećući se od njih s ciljem preciziranja onoga u čemu se oni nalaze i njihova nipodaštavanja.

U ajetu se kaže da su u velikoj obmani, tj. obmanjeni su sa svih strana, zašli su duboko u zabludu i šejtan ih obmanjuje sa svake strane da bi ih zadržao u zabludi; oni sve dublje i dublje u svojoj zabludi poniru.
Poruke ajeta

• Ajet je dokaz da niko nikoga ne može zaštititi od Uzvišenog Allaha.

• Ovaj je ajet upozorenje nevjernicima i grješnicima, a podrška vjernicima te podsticaj da se istinski oslone na Uzvišenog Allaha i od Njega traže zaštitu od nevjernika i zulumćara.

• Ajetom se poručuje da nevjernicima njihova snaga, imetak i vlast ništa neće biti od koristi, niti će im biti od koristi oni koje oni obožavaju.

• Ajet je jasan dokaz da je oslanjanje na ono što čovjek ima kod sebe samo puko obmanjivanje.

• Jedan od razloga ustrajnosti u nevjerstvu i grijesima jeste i obmanjenost sobom i onim što se ima pri sebi.

• I ovaj ajet potvrđuje Allahovo lijepo ime Er-Rahman.

[Media]

Komentar dvadesetog prvog ajeta

Svevišnji Allah prelazi na drugi ukor nevjernika pa im kaže:
“Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine.”
(El-Mulk, 21)

Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?

tj. ko je taj, mimo Uzvišenog Allaha, ko će vas nahraniti ako vam On uskrati opskrbu, ko je taj ko će vam spustiti kišu ako vam je On uskrati, ko je taj koji će vam omogućiti da privređujete i zarađujete opskrbu ako vam to On Svevišnji onemogući? Opskrba dolazi od Allaha. Tu činjenicu Allah potvrđuje u mnogobrojnim ajetima:

“I nema nijednog živog bića a da njegova opskrba nije na Allahu.”
(Hud, 6)

“A na nebesima je vaša opskrba i ono što vam se obećava.”
(Ez-Zarijat, 22)

“Doista je Allah Onaj koji obilno opskrbljuje, Onaj koji posjeduje veliku snagu.”
(Ez-Zarijat, 58)

Niko drugi mimo Njega Uzvišenog u svojoj vlasti nema opskrbu. Svevišnji to jasno naglašava: “I oni obožavaju mimo Allaha onoga koji u svojoj vlasti ne posjeduje ama baš nimalo opskrbe, ni na nebesima ni na Zemlji!” (En-Nahl, 73) Pa, kako da im drugi, njihova božanstva, daju opskrbu kada je nemaju u svojoj vlasti?!

Kao i prethodni ajet, i ovaj ajet dolazi u vidu pitanja s ciljem ukora, ali i potvrde. Tako je poruka ajeta: Nema nikoga, osim Uzvišenog Allaha, ko bi vam bilo šta darovao i opskrbio vas bilo kako.

Međutim, nevjernici iako to znaju, i dalje obožavaju božanstva mimo Allaha. Zato Uzvišeni kaže dalje:

Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine

tj. inate se i ustrajavaju u svome nevjerstvu i svojoj zabludi, ustrajavaju u mržnji prema Istini tako da ni u svojim posljednjim časovima ne žele da čuju Istinu i da joj se pokore. Oni su u zabludi, ohole se i inate, udaljavaju od istine i ne žele da razmišljaju, te stoga i pouku ne uzimaju.
Poruke ajeta

• Ajetom se poručuje da je Uzvišeni Allah jedini Opskrbitelj, da jedini On daje opskrbu stvorenjima, On je izvor njihove opskrbe. On je Taj koji daje i uskraćuje opskrbu.

• Prethodno nas podstiče da opskrbu tražimo od Allaha, da Njega molimo da nam podari blagoslova u našoj opskrbi te da nas učini zadovoljnim i Njemu zahvalnim na toj opskrbi.

• Također, ajet nas podstiče da se istinski oslonimo na Uzvišenog Allaha u traganju za našom opskrbom.

• Iz ajeta se zaključuje da se opskrba ne može postići, imetak zaraditi i steći bez Allahove dozvolje, Njegove volje i htijenja.

• Iz ovog i prethodnog ajeta može se zaključiti da su dvije čovjekove najveće potrebe na dunjaluku: sigurnost za život i opskrba.

• Ajet nam pojašnjava odnos nevjernika spram istine kada je spoznaju. Oni se okreću od istine i bahato nastavljaju tumarati u zabludi. Vjernici ne smiju biti ovakvi, već kada saznaju istinu i uvide da su prethodno pogrešno postupali, trebaju se povinovati istini i ostaviti se svojih prethodnih postupaka.

• U ovom ajetu spominju se dodatni razlozi ustrajavanja u nevjerstvu, a oni su oholost i okretanje od istine.

[Media]

Komentar dvadesetog drugog ajeta

Nakon što je Uzvišeni Allah opisao nevjernike i rekao da su obmanjeni sobom i svojom snagom, imetkom i vlašću, te da zbog toga ustrajavaju u nevjerstvu, ohole se i okreću od istine, Svevišnji Allah u narednom ajetu navodi primjer njih nevjernika i vjernika koji su ustrajni na Allahovom putu. Uzvišeni Allah kaže:
“Da li je onaj koji se idući spotiče i pada na lice na ispravnijem putu ili onaj koji Pravim putem uspravno ide?”
(El-Mulk, 22)

To jeste, da li može biti na Pravom putu onaj koji ide na svome licu, ili s licem oborenim prema zemlji pa ne vidi ispred sebe, niti vidi lijevo-desno; ne vidi gdje ide, ne zna kojim putem da krene, dvoumi se, izgubljen je, nesiguran; ili je preče da na Pravom putu bude onaj koji ide uspravno, na dvije noge, podignute glave pa gleda ispred sebe, i ide vidljivim i jasnim putem, pravim na kojem nema krivina i skretanja?!

Ajet je opet izrečen u formi pitanja pa ima za cilj ukor i negiranje, tj. ne može nikako biti onaj koji tumara, spotiče se i pada, na Pravom putu, već je na Pravom putu onaj koji ide uspravno.

U ajetu se kaže “na ispravnijem putu”, a to ne znači da su nevjernici na ispravnom putu, ali su vjernici na ispravnijem. Ovo je čest kur’anski metod kada se porede dva primjera u nečemu gdje jedan u tome nema nikakvog udjela.

Značenje ajeta jeste da se ne može sa zabludom biti na Pravom putu, već se na Pravom putu biva samo sa uputom i znanjem.

Svevišnji Allah u ovom ajetu navodi dvije skupine ljudi na dunjaluku, nevjernika i vjernika, čije će stanje slično biti i na drugome svijetu kada će nevjenici biti vučeni na licima do Džehennema i bacani u njega kako Uzvišeni Allah govori o tome: “I Mi ćemo ih na Sudnjem danu skupiti na njihovim licima: slijepe, nijeme, gluhe! Njihovo boravište Džehennem će biti! Kad god plamen jenja, Mi ćemo im oganj pojačati!” (El-Isra, 97)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: “Kako će ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!”, pa je odgovorio: “A zar Onaj koji je učinio da hodaju nogama nije u stanju da učini da hodaju na svojim licima?!” (Buhari i Muslim)
Poruke ajeta

• Ajet pojašnjava da je nevjernik u svojoj zabludi poput onoga koji hodi na ovome svijetu oborene glave pa se spotiče i pada na lice, kao što također ajet pojašnjava da je vjernik koji ustrajava u svojoj ispravnoj vjeri poput onoga koji hodi na svoje dvije noge, čvrsto i postojano.

• Ajet jasno ukazuje da je nevjerovanje u Allaha – i pored svih blagodati i dobrota koje On ukazuje – nenormalno ponašanje i suprotno razumu.

• Nevjerovanje i vjerovanje nikada ne mogu biti isti, a pogotovo da nevjerstvo i udaljenost od Allaha budu bolji od vjere i pokornosti Uzvišenom Allahu.

• Iz ajeta se prejasno zaključuje da je vjerovanje Pravi put, dok je nevjerovanje stranputica i zabluda.

• Samim time ajet kori svakog onoga koji da prednost zabludi nad uputom.