[Boots]

"Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila vam je naočigled!" Priželjkivali ste susret s neprijateljem kako biste se s njim borili; pa eto, dobili ste to što ste tražili i zato se borite i strpljivi budite!" U oba Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /573/ "Ne priželjkujte susret s neprijateljima, nego Allaha molite za oprost! A ako se s njima sus­retnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Džennet pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvišeni i kaže: "pa ste je vidjeli" u vrijeme izravnog susreta u borbenim redovima, "vama naočigled" (gledajući to svojim očima).

"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, a ko želi nagradu na dru­gom svijetu, dat ćemo mu je. I zahvalne ćemo nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjes­nika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/ "Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospo­daru naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' /147/ Pa im je Allah dao na­gradu na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!" /148/

Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika", tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesni­cima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejhe­ki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se? "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Oba­vijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, radijAllahu anhu, kazala kako je Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom:

"Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i um­rijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nag­raditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na noga­ma, pa sam sjeo na zemlju!"

"Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog i časa suđenog." Niko umrijeti neće bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje mu je Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kaže "i časa suđenog", kao što na drugom mjestu kaže: "i ničiji se život ne produži niti skrati, a da to nije u Knjizi zabilježeno!" (35:11) Ovim se aje­tom hrabre plašljivi na borbu, jer doista ni kretanje naprijed niti povlačenje ne skraćuju niti produžavaju život, niti ga povećavaju! "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je; a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je." To znači: ko bude ra­dio samo za ovaj svijet, postići će ono što mu je Allah odredio i na drugom svijetu neće udjela imati, a ko bude za drugi svijet radio, Allah će mu to dati uz ono što mu pripada na ovome svijetu, kao što kaže: "Ko bude želio nagradu na drugome svijetu, povećat ćemo mu tu nagradu, a ko bude želio nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na drugome svijetu udjela nema!" (42:20) Zatim kaže: "i nag­radit ćemo zahvalne!" Njima ćemo dati nagradu iz Naše Dobrote i Milosti na ovome i onome svijetu, prema njihovoj zahvalnosti i radu.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, umirujući vjernike povodom svega što im se desilo u Bitki na Uhudu:"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougod­nici borili!" Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slije­deći način: "a s njima je ubije­no i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..."

[Boots]

"i vraćate se nazad". Ima još drugih mišljenja. Međutim, Ibn-Ishak u "Biografiji Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem" kaže, a Allah to najbolje zna, isto: "Koliko je vjerovjesnika koji su bili ubijeni, dok su s njima bile mnoge njihove pristalice, tj. skupine, koje nisu klonule nakon pada vjerovjesni­ka, niti su posustale pred neprijateljem, pa se nisu predale zbog toga što ih je zadesilo u borbi napuštajući Allaha i svoju vjeru, nego su bili strpljivi"; "jer Allah voli strpljive!" Riječi Allaha Uzvišenog: "uz koje su brojni bogougodnici bili" . U ovom ajetu stoje kao akuzativ stanja. Suhejli to pose­bno ističe, pretjerujući, a on ima i svoje tumačenje riječi: "pa nisu klonuli stoga što ih je to zadesilo". To bilježi El-Emevi u svom djelu "El-Megazi" prenoseći iz knjige Muhammeda ibn Ibra­hima, a drugi ne navode.

"pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali!" U vezi s tim, Katade i Er-Rebi' kažu: "niti su posustajali" zbog ubistva vjerovjesnika, "niti se predavali", tj. nisu odustajali od pobjede, odnosno vjere, boreći se protiv onih protiv kojih se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, borio sve dok se nisu preselili Allahu, tj. umrli. "A Allah voli strpljive." Oni nisu govorili ništa drugo nego: "Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i neumjerenost našu u pos­tupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruju!" "Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu!", tj. pomoć, pobjedu i zasluženu nagradu, "i ljepotu nagrade na drugom svijetu", tj. to im je dao uz ono prethodno, "jer Allah voli one koji dob­ro čine!"

"O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit će vas unazad pa ćete postati gubitnici!" /149/ "Jer, samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač." /150/ "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što Allahu pridružuju ono o čemu Allah nije spustio nikakav dokaz; Vatra je njihovo boravište, a grozno je stjecište sil­nika!" /151/ "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, kada ste ih vi uništavali, voljom Njego­vom, dok niste neuspjeh doživjeli i o naredbi se razišli, i nepokorni bili, nakon što vam je pokazao šta volite: jedni od vas žele ovaj svi­jet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvo­jio od njih, kako bi vas iskušao! I oprostio vam je, jer Allah je prema vjernicima neizmjerno dobar!" /152/ "Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših, Allah vas je kaznio nedaćom na nedaću, kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo i nije vas zadesilo! A Allah dobro zna ono što radite!" /153/

Allah Uzvišeni upozorava Svoje robove, vjernike, da se ne pokoravaju nevjernicima i licemjerima, jer ta pokornost vodi propasti na ovome i u budućem svi­jetu. U tom smislu kaže: "Ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit će vas unazad i strovalit ćete se kao gubitnici!" Zatim im naređuje da Njemu budu pokorni i podložni i da od Njega pomoć traže i u Njega se pouzdaju, pa kaže: "Jer, samo je Allah zaštitnik vaš i On je najbolji pomagač." Nakon toga On im šalje radosnu vijest da će u srca njihovih neprijatelja uliti strah od njih i poniznost zbog nevjerstva i idolopoklonstva, uz kaznu koja im slijedi na drugome svijetu, pa kaže: "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju, zato što druge Allahu pridružuju iako im Allah nije spustio moć; Vatra je njihovo boravište, a grozno je stjecište silnika!"

U dva Sahiha navodi se predanje od Džabira ibn Abdullaha, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /574/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nijednom vjerovjesniku prije mene:

[Boots]

- pomoć u strahu i panici na razdaljini od mjesec dana hoda,

- Zemlja kao Mesdžid i čistoća,

- dozvola da uzimam ratni plijen,

- pravo zagovora (šefaat) i

- dok su drugi vjerovjesnici slani samo svojim narodima, ja sam poslansvim ljudima!"

U vezi s riječima: "Mi ćemo uliti strah u srca onih koji ne vjeruju..." El-Avfi na­vodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Allah je ulio strah u srce Ebu-Sufjana, pa se on vratio u Meku. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /575/ "Ebu-Sufjan se doista vratio ugledavši vas, jer je Allah u srce njegovo strah ulio!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. U vezi s riječima: "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih, voljom Njegovom, uništavali..." Ibn-Abbas kaže: "Allah im je obećao pomoć i pobjedu."

Kada su se muslimani sukobili s idolopoklonicima, pobjeda i pomoć došli su već početkom dana. Međutim, kada je došlo do greške koju su učinili strijelci i kada je izgubljen dio borbe, obećanje je odgođeno, s obzirom da je bilo uvjetovano pokornošću i postoja­nošću, pa Allah kaže: "kada ste ih vi uništavali", tj. ubijali, "Voljom Njegovom", tj. time što je dao da budete nadmoćni,nad njima "dok niste neuspjeh doživjeli!", tj. dok se niste prestrašili. Ibn-Abbas kaže: "Neuspjeh je, ustvari, kukavičluk"; "i o naredbi se razišli i nepokorni bili", kao što se desilo strijelcima, "nakon

što vam je poka­zao šta volite", kada ste pobjedu izvojevali na početku. "Jedni od vas žele ovaj svi­jet", a to su oni koji su željeli plijen kada su vidjeli poraz idolopoklonika, "a drugi žele onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskušao!", tj. zatim ih je pomo­gao protiv vas. "Oprostio vam je", tj. oprostio vam je taj čin;[147] "A Allah je neizmjerno dobar prema vjernicima!" Allah vas nije uništio zato što ste postupili suprotno zapo­vijedi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, nego vam je oprostio, jer Allah obasipa vjernike Svojom milošću, posebno zato što vjeruju u Njega i Njego­va Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.

El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaže: /576/ Tom prilikom smo se susreli s idolopokloni­cima, pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, postavio grupu strijelaca, a za emira (zapovjednika), postavio im je Abdullaha ibn Džubejra i rekao: "Ne napuštajte svoja mjesta! Ako vidite da smo ih savla­dali, ne napuštajte svoja mjesta, a ako vidite da su nas oni savladali, ne pomažite nam!" Kada smo došli do njih, oni su bili pobjegli, tako da sam čak vidio i žene kako su se ražestile po brdu podigavši svoje ogrtače da su im se i nakiti na nogama vidjeli! Govo­rili su: "Plijen, plijen!" Abdullah ibn Džubejr je rekao: "Vjerovjesnik me je obavezao da ne napuštate svoja mjesta!" Ali su oni to odbili. Kada su to učinili, bili su potisnuti i bilo je sedamdeset poginulih. Ebu-Sufjan je likujući pitao: "Je li Muhammed među živima?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu!" Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ebu-Kuhafa?" Poslanik je rekao: "Ne odgovarajte mu! Zatim je pi­tao: "Je li među živima Ibn-Hatab?" I dodao: "Ovi su pobijeni, jer da su živi, odgovorili bi mi!" Omer se nije mogao suzdržati, pa je rekao: "Lažeš, neprijatelju

Allahov! Allah ti je ostavio ono što će te rastužiti!" Ebu-Sufjan je kazao: "Veličajte Hubela!" Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Odgovorite mu!" Oni su pitali: "Šta ćemo mu reći?" A on je kazao: "Re­cite: Allah je Najviši i Najuzvišeniji!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Mi imamo Uzzaa, a vi to nemate!" Vjerovjesnik je kazao: "Odgovorite mu!" "Šta ćemo reći?" pitali su oni, a on je kazao: "Recite, Allah je zaštitnik naš, a vi zaštitnika nemate!" Ebu-Sufjan je na to rekao: "Današnji dan je za onaj na Bedru, a rat je promjenjiva sreća! Naći ćete kaznu koju nisam naredio, i to mi ne smeta!..." El-Buhari navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, koja kaže: Kada je bio Dan Uhuda, idolopoklonici su bili poraženi, pa je Iblis po­vikao: "Robovi Božiji, držite pozadinu!" Zatim se nji­hova predhodnica vratila i ustalila pozadinom. To je gledao Ebu-Huzejfe i ugledao svoga oca Jemana, pa je rekao: "Robovi Allahovi, to je moj otac, moj otac!..."

Zatim kaže: Ona dodaje: "Tako mi Allaha, nisu stali dok ga nisu ubili, a Huzejfe je rekao: 'Allah će vam oprostiti!...' Urve je dodao: 'Boga mi, Huzejfe je zbilja bio dobar sve do tvoje smrti!...' " Ibn-Ishak kaže da mu je pričao Kasim ibn Abdurrahman ibn Rafi, jedan od članova porodice Benu-Adijja ibn en-Nedžara: Enes ibn en-Nadr, amidža Enesa ibn Malika, došao je kod Omera ibn el-Hataba i Talhe ibn Ubejdullaha, među muhadžire i ensarije koji su pobacali sve što im je bilo u rukama, pa je upitao: "Šta vam je?" Oni su kazali: "Ubijen je Allahov Poslanik!" On im je rekao: "Šta ćete onda sa životom poslije njega? Ustanite i umrite kako je i on umro!" Nakon toga je krenuo u susret neprijatelju i borio se dok nije pao,

Allah s njim bio zadovoljan! El-Buhari navodi predanje od Enesa ibn Malika, kako je njegov amidža Enes ibn en-Nadr bio izostao u Bitki na Bedru, pa je rekao: "Izostao sam iz prve bitke Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem. Ako mi Allah da, pa drugi put krenem sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem, Allah će pokazati šta ću uraditi!" Dočekao je Dan Uhuda, pa kada su ljudi doživjeli poraz, rekao je: "Allahu moj, ja Ti se is­pričavam za ono što su ovi (tj. muslimani) učinili!" Nakon toga krenuo je sa sabljom naprijed i sreo Sa'da ibn Muaza. Rekao je: "Gdje ideš, Sade? Ja osjećam miris

Dženeta pod Uhudom!" Zatim je krenuo dalje i poginuo. Nisu ga prepoznali dok ga sestra nije poznala po mladežu, odnosno po rukama, jer mu je na tijelu bilo osamdeset i nekoliko udaraca i uboda od strijele. (Prenosi Muslim.) Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /577/ "U Bitki na Uhudu žene su bile iza muslimana i ubijale ranjenike mušrika! Da mi je tada neko tražio da se zakunem, mislim da bih rekao da među nama nema nikoga da želi ovaj svi­jet. " Ali Allah je objavio: "Jedni od vas žele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je odvojio od njih, kako bi vas iskušao!" Naime, kada su ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, postupili suprot­no njemu i počinili grešku u odnosu na zapovijed koju su dobili, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, izdvojio je devetericu; sedam ensarija i dvojicu Ku­rejša, a on im je bio deseti. Pošto su ga neprijatelji dobro namučili, on je rekao: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!" Zatim je rekao: "Izišao je jedan od ensarija i borio se čitav sat, dok nije poginuo."A kada su ga još pritijesnili, rekao je: "Allah se smilovao čovjeku koji ih odbije od nas!..."

On je to govorio dok nisu ubijena sedmerica, pa je rekao: "Nismo bili pravedni prema našim drugovima!" Nakon toga je došao Ebu-Sufjan i rekao: "Veličajte Hubela!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kažite Allah je viši i uzvišeniji!" Oni su po­vikali: "Allah je viši i uzvišeniji!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Imamo Uzzaa, a vi ga nemate!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: Recite: "Allah je zaštitnik naš, a nevjernici zaštitnika nemaju!" Ebu-Sufjan je potom rekao: "Današnji dan je za Dan Bedra! Jedan dan je protiv, nas a jedan za nas!

Jedan dan je Nusaov,[148] a jedan Nesrov. [149] Hanzala[150] je za Hanzalu,[151] drugi za drugoga!" Allahov Poslanik je rekao: "Nije to isto! Naši poginuli su živi, i bit će opskrbljeni, a vaši poginuli će u Vatru i bit će kažnjeni!" Ebu-Sufjan je kazao: "Među ljudima je bilo unakaženih, a da toga nije bilo među nama, ja ne bih naredio niti zabranio, ne bih volio niti mrzio, ne bi me to oneraspoložilo niti raspoložilo!" Pogledali su i vidjeli kako je kod Hamze rasporen stomak i kako je Hinda uzela njegovu džigericu i čupa je zubima... ali nije mogla jesti! Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upitao je: "Je li što pojela?" "Ne!" rekli su oni. On je na to kazao: "Allah neće ništa od Hamze u vat­ru staviti!'..." Zatim kaže: "Nakon toga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, položio Hamzu i klanjao mu dženazu. Zatim je donesen jedan čovjek, ensarija, pa mu je klanjao, a potom ga podignuo, a ostavio Hamzu da bi mu klanjao sedamdeset puta!" Navodi ga jedino Ahmed.

[Boots]

"Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga", tj. od­vojio vas je od njih kada ste se penjali uz brdo bježeći od neprijatelja i ne obazirući se ni na koga zbog straha, bojazni i panike; "dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših", tj. dok ste se ponašali sup­rotno njemu, on vas je iza leđa zvao da ne bježite od neprijatelja, da se vratite i zaustavite, a zvao je i druge ljude: /578/ "Za mnom, robovi Allahovi, za mnom!" Ibn-Abbas kaže: "Sa Allahovim Poslanikom nije ostalo više od dvanaest ljudi koji su ga branili!... Među njima je bio Talha, koji je ostao, dok su drugi pali. Zatim je i Talha zamolio da se bori i borio se kao i drugi prije njega, pa kada je ranjen u ruke (prste), rekao je: 'Hissin!'[152]

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada je rekao: /579/ 'Da si rekao: Bismillah ("U ime Allaha") i spomenuo ime Allahovo, meleci bi te podigli i ljudi bi to gledali sve dok te ne uvedu u nebesku sferu!' Zatim se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, uspeo do svojih ashaba, koji su bili sakupljeni zajedno." El-Buhari navodi predanje od Kajsa ibn Ebi-Hazima, koji kaže: /580/ "Vidio sam ruku Talhe kako je odsječena, a on njom štiti Vjerovjes­nika, sallAllahu alejhi ve sellem, dakle, na Uhudu!" U dva sahiha se navodi hadis Mu'temera ibn Sulejman, koji to navodi od svoga oca, a on od Ebu-Osmana en-Nehdija, koji kaže: /581/ "Tih dana kada se borio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, s njim nije ostao niko osim Talhe ibn Ubejda i Sa'da!" Hasan ibn Arefe navodi od Seida ibn Musejjeba, koji kaže: Čuo sam Sa'da ibn Ebi-Vekkasa kako kaže: /582/ "U Bici na Uhudu meni je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, svoje strijele istresao iz tobolca i rekao: 'Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!'"

El-Buhari navodi predanje od Sa'da ibn Ebi-Vek­kasa: /583/ kako je on, u Bici na Uhudu, gađao is­pred Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika kako mi dodaje strijele i govori: "Gađaj, žrtvovao bih oca i majku za tebe!" Čak mi je dodao strijelu na kojoj nije bilo šiljka, pa sam i njom gađao! U dva sahiha se navodi hadis Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji navodi od svoga oca, da je rekao: /584/ "Na Dan Uhuda vidio sam s desne strane Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, a sa lijeve dva čovjeka na kojima je bila bijela odjeća kako ga žestoko brane i nikada ih više nisam vidio ni prije ni poslije toga (tj. Džibrila i Mikaila, alejhi selam).

Ebu-Esved navodi predanje od Urve, a on od Zu­bejra: /585/ Ubejj ibn Halef, brat Beni-Džumeha, bio se zakleo dok je bio u Meki da će ubiti Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa kada je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla vijest o njegovoj zakletvi, rekao je: "Ne, nego ću ja njega ubiti, ako Allah da!" Kada je došlo do Bitke na Bedru, Ubejj je krenuo naprijed u željeznom oklopu govoreći: "Neću se spasiti, ako se Muhammed spasi!" Zatim je krenuo prema Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, s ciljem da ga ubije. Dočekao ga je Musab ibn Umejr, brat Beni Abdid-Dara, koji je lično štitio Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i poginuo je. Allahov Poslanik je tada ugledao ključnu kost Ubejje ibn Halefa između pancira i šljema i tu ga udario svojim oružjem. On je pao na zemlju s konja, a od udarca nije bilo krvi. Do njega su došli njegovi drugovi i ponijeli ga dok je on rikao kao vo! Oni su govorili: "Šta te je uzrujalo? To je samo ogrebotina. Tada im je on naveo riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: ("Ne, nego ću ja Ubejja ubiti!"), a zatim je rekao: "Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da se ovo što se desilo meni, desilo drugim lju­dima ( iz Medžaza), svi bi pomrli!" I on je umro otišavši u Vatru! "pa daleko bili oni koji su u Vatri žestokoj!" (67:11)

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /586/ "Srdžba Allahova je žestoka prema onome koga je ubio Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, na Allahovom putu, a žestoka je srdžba Njegova i prema ljudima koji su okrvavili lice Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" U dva Sahiha utvrđeno je predanje Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /587/ "Allahova srdžba je velika prema lju­dima koji su ovo učinili sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem, pokazujući pritom na svoj prednji zub. A žestoka je srdžba Allahova i prema čovjeku koga Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ubije na Allahovom putu!"

Ibn-Ishak kaže: "Nastradao je i prednji zub Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pukla mu je arkada i usna kada ga je pogodio Utbe ibn Ebi-Vekkas. Salih ibn Kejsan priča kako mu je neko pri­povijedao od Sa'da ibn Ebi-Vekkasa, koji kaže: /588/ "Nikada nisam želio nikoga ubiti kao što sam to želio učiniti s Utbetom ibn Ebi-Vekkasom, iako je on kako sam saznao bio omražen među svojim ljudima. Zato su mi bile dostatne riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Žestoka je srdžba Allahova prema onome ko je okrvavio lice Allahovog Poslanika!"

"Allah vas je kaznio nedaćom iza nedaće," tj. kaznio vas je brigom na brigu (jer prijedlog ovdje znači). Ovo značenje imaju i riječi Allaha Uzvišenog: "i po stablima palmi ćemo vas razapeti!" (20:71), tj. na stabla palmi. U tom smislu, prvi izazov je zabrana plijena idolopoklonika, pobjeda i nadmoć nad njima, te pogibije i rane što su zadesile musli­mane nakon pobjede, koju su bili postigli u početku. Na koncu, ono što im je promaklo na kraju samo je zbog grijeha prema Allahu i ponašanja suprotnog Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Drugi izazov bila je njihova sumnja da je Vjerovjes­nik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, navala ne­prijatelja na njih i njegovo ovladavanje vrhom brda s kojeg je dominirao nad njima. "kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo", tj. zbog plijena i pobjede nad neprijateljem, koja vam je izmakla; "niti zbog onoga što vas je zadesi­lo" u pogledu rana i pogibija. To navode Ibn-Abbas, Abdurrahman ibn Avf i drugi. "A Allah dobro zna ono što radite!" On je Veliki i Hvale Vrijedan i nema drugog boga osim Allaha Uzvišenog.

[Boots]

Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo spustio snom koji je neke od vas obuzeo, dok su se drugi brinuli samo o sebi, misleći o Al­lahu ono što nije istina, mislima paganstva, govoreći: "Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?" Reci: "Sva popjeda pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. Govore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na mjesta pogibije svoje, da Al­lah iskuša š ta je u grudima vašim i da ispita šta je u srcima vašim! A Allah dobro zna šta je u grudima!" /154/ "One od vas koji su uz­makli na dan kada su se dvije skupine suko­bile, doista je šejtan naveo da posrnu zbog nečeg od onoga što su prije zaradili! A Allah im je već oprostio, jer Allah prašta i blag je!"/155/

Allah Uzvišeni navodi Svojim robovima spokoj­stvo i mir koje je na njih spustio kroza san, koji ih je obuzeo dok su bili pod oružjem, zabrinuti i ophrvani nevoljom. Drijemež u ovakvoj situaciji dokaz je spokojstva, kao što Allah kazuje u poglavlju "El-Enfal" kada govori o Bedru: "I kada vas san obuze kao spokojstvo od Njega" (8:11). Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Drijemež u borbi je od Allaha, a u namazu od šejtana!" El-Buhari donosi drugo predanje od Enesa, koji prenosi od Talhe da je rekao: "Bio sam od onih koje je obuzeo drijemež u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja više puta iz ruke ispala; ispala bi i uzeo bih je, ispala i uzeo bih je!" Ovako to prenosi u pog­lavlju "El-Megazi" kao muallek (predanje), a u pog­lavlju "Et-tefsir" navodi ga direktno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, s lancem od Šejbana, Katade, Enesa i Ebi-Talhe, koji kaže: "Obuzeo nas je san dok smo bili u bojnom poretku u Bici na Uhudu!" Potom kaže: "pa mi je sablja ispadala iz ruku, pa sam je uzi­mao, ispadala, pa sam je uzimao!" U vezi s ovim, Al­lah Uzvišeni kaže:

"Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio kroza san koji je neke od vas obuzeo", znači one koji imaju vjeru, izvjesnost, postojanost i iskreno pouzdanje u Njega. Oni su čvrsto uvjereni da će Al­lah pomoći Svoga Poslanika i dati da mu se ispune njegove nade. U tom smislu kaže: "dok su se drugi brinuli samo o sebi", tj. njih nije obuzimao san zbog uzbuđenja, nemira i straha; "misleći o Allahu ono što nije istina, mislima paganstva". U dru­gom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "Nego ste pomislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim!" (48:12) Naime, oni su mislili da je pobjeda idolopoklonika postala odlučujuća, te da su islam i njegovi sljedbenici uništeni. Ista stvar je i s onima koji sumnjaju, budući da i njima naumpadaju također ovako loše misli.

Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da oni "govore" u toj situaciji: "Imamo li mi ikakva udjela u pobjedi?", pa kaže: - Reci: "Sve pripada samo Allahu!" Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju i govore!, a zatim komentira šta u sebi kriju, pa kaže: “Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali ne bi ovdje izginuli!", tj. to kriju od Allahovog Poslanika sallAllahu alejhi ve sellem. Ibn-Ishak navodi predanje od Zubejra, koji kaže: "S Allahovim Poslanikom doživio sam da nam je Al­lah dao san kada je među nama zavladao strah, pa nije bilo nijednog da mu brada nije pala na grudi!" Zatim kaže: "Tako mi Allaha, čujem riječi Mu'teba ibn Kušajra, kao u snu, kako govori: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Od njega sam ih ja napamet naučio! U vezi s tim, Allah Uzvišeni je objavio: “Oni go­vore: "Da smo ikakva udjela u pobjedi imali, ne bismo ovdje izginuli!" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

- Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je propisano da poginu izišli na stratišta svoja." Ovo je sudbinska odredba koju je Allah Uzvišeni odredio i nepobitna presuda od koje se ne može izbjeći niti izvrdati; "kako bi Allah iskušao šta je u grudima vašim i kako bi ispitao što je u srcima vašim!" On vas iskušava onim što vam se događa, kako bi razlik­ovao lošeg od dobroga i izdvojio vjernika od licem­jera u riječima i djelima. "A Allah zna šta je u grudima!" Kakve tajne i skrivene stvari se tu nalaze. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "One među vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije skupine sukobile, doista je šejtan naveo da posrnu zbog onoga što su prije zaradili!" Znači, posrnuli su zbog nekih njihovih prethodnih grijeha. Neki predstavnici zdrave tradicije kažu: "U nagradu za dobro djelo spada dobro djelo i poslije njega, a u kaznu za loše djelo spada loše djelo poslije njega!" Zatim kaže: "A Allah im je već oprostio!" To što su pobjegli, "jer Allah prašta i blag je!" On oprašta grijeh, blag je prema Svojim stvorenjima, pa prelazi preko toga.

- O vjernici, ne budite kao oni, koji ne vjeruju i koji govore za braću svoju, kada odu na put po Zemlji ili se budu borili: "Da su bili s nama, ne bi umrli, niti poginuli!" pa Allah time čini tugu u srcima njihovim, a Allah daje i život, i smrt! On dobro vidi ono što vi radite!" /156/ "A ako vi na Allahovom putu poginete ili um­rete, doista su oprost od Allaha i milost bolji od onoga što oni gomilaju!" /157/ "I bilo da umrete ili poginete, vi ćete kod Allaha sigurno sakupljeni biti!"/158/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima, da budu kao nevjernici koji imaju iskvareno vjerovanje, pa govore o svojoj braći koji umru na putu ili u ratu: "Da su to ostavili, ne bi im se desilo to što se desilo!"- pa kaže: "O vjernici, ne budite kao oni koji ne vjeruju i koji govore za braću svoju", tj. o braći svojoj, "kada odu na put po Zemlji", tj. otputuju radi trgovine ili nečega sličnog, "ili se budu borili", tj. učestvuju u boju: "Da su s nama bili", tj. u gradu, "ne bi umrli niti poginuli" na putu ili u boju. "pa Allah time čini tugu u srcima njihovim", tj. stvara ovo uvjerenje u dušama njihovim, kako bi osjećali još viši bol za svojim mrtvim i poginulim.

Nakon toga, Allah Uzvišeni odgovara: "jer Allah daje i život i smrt", tj. u Njegovoj je ruci stvaranje i Njemu se sve vraća, tako da niko ne može niti živjeti, niti umrijeti bez Njegove volje i određenja, kao što se nikome život ne može produžiti ili skratiti bez Njegove presude i određenja.

[Boots]

"Allah dobro vidi šta vi radite!" Njegovo znanje i vid dopiru do svih stvorenja i ništa Mu se ne može sakriti. "A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, doista su oprost i milost bolji od onoga što oni gomilaju!" To znači da je pogibija na Allahovom putu, kao i smrt, sredstvo za postiza­nje Allahove milosti, oprosta i zadovoljstva, što je bolje od opstanka na ovome svijetu i svih njegovih prolaznih stvari, jer svako ko umre, Njemu će se vratiti, pa će ga On nagraditi za njegova djela, bila dobra ili zla. Zato Allah Uzvišeni kaže: "I bilo da umrete ili poginete, vi ćete sigurno oživljeni i sakupljeni biti!"

"S Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj; Allah, doista voli one koji se (u Njega) uzdaju!" /159/ "Ako vas Allah pomogne, niko vas po­bijediti neće; a ako vas napusti, pa ko je taj koji vam, osim Njega, može pomoći? I u Alla­ha neka se uzdaju vjernici!" /160/ "Nije moguće da Vjerovjesnik šta utaji! A onaj ko šta utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio! Zatim će svakome u potpunosti biti dano ono što je zaslužio, i nikome neće ne­pravda biti učinjena!" /161/ "Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu navukao i prebiva­lište mu je Džehennem, a užasno je to stjecište!" /162/ "Oni su kod Allaha po stupnjevima i Allah dobro vidi šta oni rade!" /163/ "Allah je vjernike (milošću Svojom) da­rovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili!"/164/

Allah Uzvišeni obraća se ovdje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazujući mu, kao i vjernicima, na blagost i lijepu riječ koju je pokazao prema svojim sljedbenicima, koji slijede njegovu zapovijed, a izbjegavaju ono što zabranjuje: "Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima", tj. uz milost od Allaha. Hasan el-Basri kaže: Ovo je moral Muhammedov, sallAllahu alejhi ve sellem, s kojim ga je Allah Uzvišeni poslao, a ovaj časni ajet liči riječima Uzvišenog: "Došao vam je poslanik između vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv!" (9:128)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A da si grub i tvrda srca bio, razbjegli bi se iz tvoje blizine", tj. da si ti imao ružnu riječ i grubo srce prema njima, oni bi se razbježali od tebe i napustili te. Međutim, Allah ih je oko tebe sakupio, učinio te blagim prema njima, što je omekšalo i njihova srca. U tom smislu, Abdullah ibn Amr kaže: "Ja nalazim svojstva Allahovog Poslanika i u prethodnim knjiga­ma: on nije osoran, niti grub, niti bučan po trgovištima; on na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa!"

"Zato im praštaj, moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima!" Zato se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dogovarao sa svojim ashabima u vezi s onim što se dešavalo, omekšavajući im srca kako bi bila djelotvornija. Tako se on s njima dogova­rao prilikom Bitke na Bedru da idu prema karavanu. Oni su tada rekli: "Allahov Poslaniče, da si nam predložio da idemo preko mora, išli bismo s tobom! Da si krenuo s nama do Berkul-Gamada, pošli bismo s tobom i ne bismo ti rekli kao što su Musaovi ljudi njemu rekli: 'Idite ti, i Gospodar tvoj, pa se borite, a mi ovdje ostajemo!', nego ti kažemo: Kreni, i mi ćemo s tobom i pred tobom, kao borci s tvoje lijeve i desne strane!"

On se s njima savjetovao također na Uhudu: da li da ostanu u Medini ili krenu prema ne­prijatelju? Većina je predložila da iziđu prema nepri­jatelju, pa je i izišao. Savjetovao se i na Dan saveza u pogledu potpisivanja primirja za trećinu tadašnje Medine, što su odbili Sad ibn Muaz i Sad ibn Ubade, pa je i on od toga odustao; savjeto­vao se na Hudejbiji da krene prema porodicama idolopoklonika, kada mu je Siddik rekao: "Mi nismo došli da napadamo bilo koga, nego smo došli da obavimo umru!", pa je i njemu tako odgovorio složivši se s njim.

U vezi sa "slučajem Potvore" on je rekao: /589/ "Recite mi šta da radim, o muslimani, s onima koji su potvorili moju suprugu. Tako mi Alla­ha, ja o svojoj supruzi ne znam nikakvo zlo. Oni su je potvorili s kim? Tako mi Allaha, ja od njega znam samo dobro." Dakle, on se s njima savjetovao kako o ratovima, tako i o drugim stvarima. Ibn-Madže na­vodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem: /590/ "Onaj s kim se savjetuje pod obavezom je!" Od Džabira također navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /591/ "Kada se neko od vas po­savjetuje sa svojim bratom, neka mu da savjet!"

"A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj!" Kada se s njima posavjetuješ o nečemu i na to se odlučiš, onda se u Allaha pouzdaj!; "jer Allah, doista, voli one koji se u Allaha uzdaju!" "Ako vas Allah pomogne, niko vas pobije­diti neće, a ako vas ponizi, pa ko je taj ko vam osim Njega može pomoći? I u Allaha neka se uzdaju vjernici!" Ovaj ajet vezuje sa za naprijed navedene riječi: "A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" (3:126) Nakon toga, Allah Uzvišeni im naređuje da se u Allaha pouzdaju, pa kaže: "I u Allaha neka se uzdaju vjernici!"

"Nije moguće da Vjerovjes­nik šta utaji!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: U Bitki na Bedru bili su izgu­bili jedan pokrivač od kadife, pa su rekli: "Možda ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, uzeo!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet: "Nije na Vjerovjesniku da šta utaji!" tj. da iznevjeri. Ovo je tvrdnja da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čist od svake vrste pronevjere pri izvršavanju povjerenja koje mu je ukazano, podjeli plijena i sl.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A onaj ko šta utaji, donijet će na Sudnji dan to što je utajio! Zatim će svakome u potpu­nosti biti dano ono što je zaslužio i nikome neće nepravda biti učinjena!" To predstavlja snažnu prijetnju i žestok prijekor. U pogledu toga postoji i sunetska zabrana u više hadisa. Imam Ah­med navodi predanje od Ebu-Malika el-Ešdže'ija, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /592/ "Najgora je utaja kod Allaha kada čovjek čovjeku uzme aršin zemlje, ili komšija komšiji, makar i pedalj, kad je zemlja jedna do druge. Ako to uzme, na Sudnjem danu će mu o vrat biti okačen taj aršin od sedam zemalja!"

[Boots]

Imam Ahmed navodi od Mustevreda ibn Šedda­da hadis u kome stoji: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /593/ "Ko bude nama u službi pa ako nema stan, neka uzme stan, ako nema supruge, neka se oženi, ako nema sluge neka pronađe slugu, ako nema životi­nje (jahalice), neka je uzme! Ko uzme nešto drugo, osim toga, on je varalica!" Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Humejda es-Sadija, koji kaže: /594/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zaposlio je nekog čovjeka po imenu Ebul-Letebijje, iz plemena Ezd, na sakupljanju zekata, pa mu je taj došao i rekao: "Ovo pripada vama, a ovo je meni poklonjeno!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, tada se uspeo na minber i rekao: "Šta je s čovjekom kojeg mi pošaljemo da radi, pa on kaže: 'Ovo pripada vama, a ovo je meni pok­lonjeno!' Što nije sjedio u kući svoga oca i majke, pa da vidi hoće li mu biti poklonjeno ili ne?!... Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, niko od vas neće uzeti od toga bilo šta, a da to na Sudnji dan ne do­nese na svom vratu, pa ako bude deva ona će rika­ti, ako bude krava ona će mukati, a ako bude ovca ona će blejati!" Nakon toga, podignuo je ruke toliko da smo mu vidjeli bjelinu pazuha, a zatim rekao: "Allahu moj, jesam li saopćio?" I to ponovio tri puta. Navode ga El-Buharija i Muslim od Sufjana ibn Ujej­ne.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /595/ Među nama je ustao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, spomenuo varanje i kazao koliko je to veliko, a zatim rekao: "Na Sudnji dan neki od vas će doći s devom na vratu dok ona riče, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!' A ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Alla­ha! Ja sam te već prije upozorio'... Neki od vas će doći s konjem za vratom koji hrže, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći od Allaha, ja sam te već prije upo­zorio!' Neki će od vas doći s blagom na plećima, pa će govoriti: 'Allahov Poslaniče, pomozi mi!'... Ja ću reći: 'Ja ti ništa ne mogu pomoći, ja sam te već prije upozorio!'..." Autori Sahiha to navode od Ebu-Hajja­na. Od Ibn-Šuajba, od njegovog oca, odnosno djeda, prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /596/ "Vratite iglu i ono što je sašiveno, jer na Sudnjem danu varanje će biti sramota, vatra i pogrda za onoga ko to učini!..." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Burej­de, koji prenosi od Vjerovjesnika da je rekao: /597/ "Kamen će biti bačen u Džehennem i padat će se­damdeset godina a neće stići do dna. Isto tako će se donijeti ono što je utajeno i bacit će se s njim, a za­tim će se reći onome koji ga je utajio: Donesi ga..." To je značenje riječi Allaha Uzvišenoga: "A onaj koji utaji, doći će na Sudnji dan s tim što je utajio!" Ebu-Davud navodi predanje od Semure ibn Džunduba, koji kaže: /598/ Kada bi Allahov Poslanik dobio neki plijen, on bi naredio Bilalu da pozove ljude da prime svoj plijen, pa bi zatim određivao petinu i ostalo di­jelio. Tako je jednom nakon poziva došao neki čovjek s pletenom uzdom i rekao: "Allahov Poslaniče, ovo je sve što smo uzeli od ratnog plijena!" On mu je rekao tri puta: "Jesi li čuo Bilala kako zove?" Odgovorio je: "Da", a on ga je upitao: "Šta te je spriječilo da dođeš?" Kada se ovaj izvinio, on mu je rekao: "Ne, ti ćeš s tim doći na Sudnji dan, ali ti ja to neću primiti!..."

"Zar je onaj koji je Allahovo zadovoljstvo slijedio kao i onaj koji je Allahovu srdžbu na­vukao? Jer tog je prebivalište Džehennem, a užasno je to prebivalište!" To znači: nije jednak onaj koji slijedi Šerijat Allahov, zaslužuje Njegovo zadovoljstvo i nagradu, pa je udaljen od teškoće Njegove kazne s onim koji je zaslužio srdžbu Alla­hovu i navukao je na sebe, jer on od nje neće moći pobjeći. Njegovo je prebivalište Džehennem, a loše je to prebivalište! U tom smislu Allah Uzvišeni također kaže: "Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti je objavljeno od Gospodara tvoga, kao onaj koji je slijep?" (13:19)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripadaju stupnjevi kod Allaha", tj. oni koji čine dobro i oni koji čine zlo imaju odgovarajuće stupnjeve; stupnjevi jednih su u Džennetu, a drugih u Džehennemu, kao što Allah kaže: "Svakome će pripasti stupnjevi prema onome što su radili." Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah do­bro vidi što oni rade!" Znači, On će im to ispuniti. "Allah je vjernike milošću Svojom darivao kada im je za poslanika jednoga između njih poslao." On je ukazao milost ovoj vrsti, kako bi mu se mogli obraćati, pitati ga, s njim sjediti i korist imati, kao što na drugome mjestu kaže: - Reci: "Ja sam čovjek kao i vi! Meni se objav­ljuje da je vaš Bog Jedan Bog!" (18:110) Najočitije ukazivanje milosti jeste to da je Poslanik između njih tako da oni s njim mogu razgovarati i obraćati mu se u pogledu razumijevanja onoga što kaže. Zato Allah Uzvišeni kaže: "da im ajete Njegove kazuje", tj. Kur'an, "i da ih očisti", tj. zapovijeda im dobro, a odvraća od zla, kako bi im se duše oslobo­dile i očistile od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo. "...i da ih Knjizi i mudrosti pouči", tj. Kur'anu i sunnetu. "... iako su bili prije", tj. prije ovog Poslanika, "u očitoj zabludi", tj. u zabludi i neznanju, očitom i jasnom za svakoga.

[Boots]

Zar niste rekli, kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli: "Odakle sada ovo?" Reci: "To je od vas samih!" Allah doista sve može! /165/ "Ono što vas je zade­silo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom i da bi znao ko su vjernici!" /166/ I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: "Dođite, borite se na Allahovom putu, ili se branite!", a oni su kazali: "Da znamo da će biti borbe, mi bismo vas slijedili!" Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjero­vanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim! A Allah najbolje zna što oni kriju! /167/ Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" reci: "Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!"/168/

Allah Uzvišeni kaže: "Zar, kada vas je snašla nevolja", tj. pogibija koja ih je zadesila u Bitki na Uhudu, "koju ste vi njima dvostruko nanijeli", u Bitki na Bedru, kada su muslimani ubili sedamdeset idolopoklonika a se­damdeset zarobili, "zar niste rekli: Odakle sada ovo?", tj. odakle nam je sada ovo došlo? "To je od vas samih!" Znači, zbog vašeg grijeha prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada vam je naredio da ne napuštate svoja mjesta, a vi ste to prekršili. To se odnosi na strijelce."Allah doista sve može!" On čini što hoće i sudi kako hoće, bez mogućnosti prigovora Njegovom sudu.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ono što vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom", tj. vaše bježanje is­pred neprijatelja, pogibija jedne vaše grupe, te ranja­vanje druge grupe, bilo je po Allahovoj odredbi i određenju, a smisao toga za Njega je: "da bi znao ko su vjernici!", tj. ko su oni koji su strpljivi i postojani, odnosno koje to nije pokolebalo. "I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: 'Dođite, borite se na Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!'" Pod tim se misli na sljedbenike Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula koji su se s njim vratili s puta, a bilo ih je trećina. Abdullah ibn Ubejj je rekao: "On ih je (Muhammed, alejhi selam) poslušao i izišao izvan Medine da se suprotstavi Ku­rejšima! Ljudi, tako mi Boga, ja ne znam zašto ovdje da ginemo!" Nakon toga, on se vratio sa licemjerima i skepticima, koji su krenuli s njim. Zatim ih je stigao Abdullah ibn Amr ibn Haram, brat Benu-Seleme i rekao: "Ljudi, podsjećam vas na Allaha i nemojte ponižavati svoga Vjerovjesnika i svoj narod kada se vrate od neprijatelja!" A oni su kazali: "Kada bismo znali da ćete se boriti, i mi bismo krenuli s vama! Ali mi ne znamo hoće li biti borbe!" Pošto ga nisu poslušali, te su odbili, nije mu preostalo ništa drugo nego da ih ostavi. Tada im je rekao: "Neka ste daleko, neprijatelji Allahovi, jer Allah nema potrebe za vama!", a zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, otišao.

Allah Uzvišeni kaže: "Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju", a zatim kaže: "jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima nji­hovim!" Dakle, oni govore ono u što nisu uvjereni da je ispravno. U to spadaju i njihove riječi: "Da se znamo boriti, mi bismo vas slijedili!", iako oni sigurno znaju da su idolopoklonici došli iz dalekoga kraja, kako bi se os­vetili i uzvratili muslimanima za ono što je zadesilo njihove prvake na Bedru, te da će sigurno doći do sukoba. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah najbolje zna šta oni kriju!" Zatim kaže: - Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" Da su slušali naše savjete da ostanu i ne idu, oni ne bi izgi­nuli s onima koji su izginuli. Reci: " Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govori­te!" Znači, ako se ostajanjem čovjek može spasiti od smrti, onda vi ne bi trebali umrijeti! Međutim, smrt će sigurno doći, pa makar vi bili i u kulama utvrđenim! Odagnajte smrt od sebe, ako istinu govo­rite! Mudžahid navodi od Džabira ibn Abdullaha: "Ovaj je ajet objavljen u vezi s Abdullahom ibn Ube­jjem ibn Selulom i njegovim sljedbenicima."

"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!" /169/ "Radosni su zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao, i obradovani su onim koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće!" /170/ "Oni se raduju Allahovoj blago­dati dobroti, te tome što Allah neće dopus­titi da propadne nagrada koja pripada vjer­nicima." /171/ "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon zadobijenih rana, onima između njih koji su dobro činili i bogobojazni bili pripada nagrada velika!" /172/ Onima kojima se kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerovanje povećalo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" /173/ "Pa su se vratili s Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo. Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, a Allah je neizmjerno dobar!" /174/ "To vam je samo šejtan (koji je) plašio pristalice svoje, pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!"/175/

[Boots]

U gornjim ajetima Allah Uzvišeni ukazuje na šehide koji poginu na ovome svijetu, ali čije su duše žive i osigurane na onome svijetu. Muhammed ibn Džerir navodi predanje od Ishaka ibn Ebi-Talhe, koji kaže: /599/ Enes ibn Malik govorio mi je o ashabima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koje je Vjerovjesnik poslao sta­novnicima bunara Meune. On kaže: Ne znam da li ih je bilo četrdeset ili sedamdeset, a na toj vodi je bio Amir ibn Tufejl el-Džaferi. Ta grupa ashaba Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, krenula je i stigli su do jedne pećine koja stoji iznad vode, gdje su odsjeli. Potom su jedni druge pitali: "Ko će predati poruku Allahovog Poslanika stanovnicima ovoga vrela?" Zatim je rekao, mislim da je to bio Ebu-Mil­han el-Ensari: "Ja ću prenijeti poruku Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem!" Krenuo je i došao do dvorišta njihovih domova, zastao pred njima, a zatim rekao: "Stanovnici bunara Meune! Poslan sam vam od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa vjerujte u Allaha i Njegovoga Poslanika!" Pred njega je izišao jedan čovjek iza ugla kuće s kopljem, i tako ga jako udario da mu je ono izišlo na drugu stranu. On je rekao: "Allah je najveći! Pobije­dio sam, tako mi Gospodara Kabe!" Zatim su njego­vim tragovima došli do pećine u kojoj su bili njegovi drugovi. Pa ih je Amir ibn Tufejl sve pobio. Ibn-Ishak kaže da mu je Enes ibn Malik pričao: /600/ Allah je o njima objavio ajet Kur'ana: "Obavijestite naš narod da smo se sreli sa svojim Gospodarom, Koji je zado­voljan s nama, i s Kojim smo mi zadovoljni." To smo učili jedno vrijeme, a potom je derogirano i dokinu­to, da bi Allah potom objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i osigurani su kod Gospodara svoga!"

Muslim u svom Sahihu navodi predanje od Mes­ruka, koji kaže: /601/ Pitali smo Abdullaha u vezi s ajetom: "Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: "Mi smo to pitali Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je rekao: Njihove duše bit će u utrobama zelenih ptica koje imaju kandilje obješene na Aršu. One lete Džennetom gdje hoće, a zatim se vraćaju prema tim kandiljima. To će vidjeti Gospodar njihov, pa će reći: 'Da li želite nešto?' One će odgo­voriti: 'Šta da poželimo kada letimo po Džennetu kud god hoćemo?!' To će ih upitati tri puta, a kada one vide da pitanje neće prestati, odgovorit će: 'Go­spodaru naš, želimo da nam duše naše vratiš u tijela naša kako bismo na Tvome putu ponovo poginule!' Kada vidi da nemaju nikakve potrebe, On će ih osta­viti!"

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /602/ "Nema duše koja umre, a ima kod Alla­ha dobro, da želi vratiti se na ovaj svijet, osim duše šehida! Ona se raduje povratku na ovaj svijet, pa da ponovo pogine zbog vrijednosti šehadeta koji vidi!" U dva Sahiha, kao i u drugim zbirkama, stoji: /603/ "da je Ebu-Džabir, tj. Abdullah ibn Amr ibn Haram el-Ensari, radijAllahu anhu, ubijen na Uhudu kao šehid!" Imam Ahmed navodi predanje od Džabira, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao mi je: /604/ "Znaš li da je Allah oživio tvoga oca i rekao mu: 'Poželi nešto!', a on je odgovorio: 'Da se vratim na dunjaluk i Tebe radi ponovo poginem!' Zatim je rekao: 'Odredio sam da se oni otamo neće vraćati!'" El-Buhari navodi predanje od Ibn-Munkedira, koji kaže: /605/ Čuo sam Džabira kako kaže: "Kada mi je poginuo otac, plakao sam i otkrio mu lice. Ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, to su mi sprečavali, a Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije, nego je rekao: 'Ne oplakuj ga, odnosno ne plači, jer meleci su ga natkrivali svojim krilima sve dok nije podignut!'" Navode ga Muslim i Nesa'i u različitim predanjima...

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /606/ "Kada je vašu braću zadesila nevolja u Bitki na Uhudu, Allah je dao da njihove duše budu u utrobama zelenih ptica, koje se napa­jaju iz rijeka dženetskih, hrane plodovima njegovim i vraćaju zlatnim kandiljima u sjenci Arša. Kada one osjete ljepotu toga jela i pića, te ljepotu govora, go­vorit će: 'Kamo sreće da naša braća znaju šta nam je Allah učinio, pa da se ne štede u džihadu i ne izbje­gavaju ratovanje.' Allah Uzvišeni tada je rekao: 'Ja ću im to kazati', a zatim je objavio ovaj ajet: “'Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga!' te ajete nakon toga." Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Idrisa eš-Šafija, koji to navodi od Malika ibn Enesa al-Asbehija, a on od Zuhrija Abdurrahmana ibn Kaba ibn Malika, koji to navodi od svoga oca, radijAllahu anhu, a on kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /607/ "Duša vjernika je ptica (obješena) na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u tijelo na Dan oživljenja!"

Ovaj hadis sadrži radosnu vijest za svakog vjernika: da će njegova duša biti u Džennetu, gdje će lebdjeti i hraniti se plodovima dženetskim, odnosno biti radosna i vesela, jer će vidjeti kakvu čast joj je Al­lah pripremio. To je značajan hadis, oko kojeg se slažu sva četverica imama, prvaka četiri prihvaćene pravne škole. Međutim, duše šehida su, u odnosu na duše dru­gih vjernika, kao zvijezde, pa molimo Allaha Uzvišenog da nas usmrti u imanu. "Radosni su zbog onoga što im je Allah" dao, od blagodati i ljepote, "i obradovani", tj. radosni što im se pridružuju oni koji su za njima krenuli u džihad, kako bi im se pri­družili u nagradi koju im Allah daje. Seid ibn Džubejr kaže: Kada oni uđu u Džennet i vide čast koja se ukazuje šehidima, reći će: "Kamo sreće da naša braća koja su na dunjaluku znaju za čast koju smo mi upoznali i o kojoj nas je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izvijestio!" Zatim će ih obradovati Gospodar njihov slijedećim: "Ja sam obja­vio vašem Vjerovjesniku, čime sam ga obavijestio o vama i vašem stanju, pa budite radosni zbog toga!" To su riječi Allaha Uzvišenog: "i obradovani su onima koji im se još nisu pridružili", a već smo ukazali na slučaj učesnika kod bunara Meune, koji se spominju u oba sahiha.

[Boots]

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće", tj. koji ne treba da se plaše onoga što je pred njima, niti da tuguju za onim što su ostavili iza sebe. Zatim kaže: "Oni se raduju Allahovoj blagodati i dobroti te tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada koja pripada vjernicima." Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su se obradovali velikoj nagradi, tj. bili radosni ispunjenjem obećanja koje su vidjeli." "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja." To je bio dan Hamraul-Esed, kada su se idolopoklonici, nakon što ih je zadesilo to što ih je zadesilo od muslimana, vratili u svoj grad. Idući putem oni su se kajali što nisu okončali sa stanovnicima Medine i učinili to pri­jelomnicom. Kada je za to saznao Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poslao je jednu grupu iza njih, da ih prestraše i pokažu im da imaju snage i hrabrosti. Nije dozvolio nikome osim onima koji su učestvovali u Bitki na Uhudu, te Džabiru ibn Abdullahu, radijAllahu anhu, koji je istupio u ime svojih sedam sestara, među kojima nije bilo nijednog muškarca. Muslimani su se i pored rana i prevelikog umora odazvali tom pozivu, pokoravajući se Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem.

Ibn Ebi-Hatim navodi od Ikrime da je rekao: Kada su se idolopoklonici vratili s Uhuda, kazali su: "Niti ste Muhammeda ubili, niti zarobljenice doveli! To ste loše uradili, pa vratite se ponovo!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čuo je to i poslao jednu grupu koja je otišla prema njima stigavši do Hamraul-Eseda. Nakon toga, Allah Uzvišeni je obja­vio ajet: "Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja, te onima između njih koji su dobro činili i čuvali se pripada nagrada velika!" Kada je Ebu-Sufjan saznao da ga Vjerovjesnik traži, Allah mu je ulio strah u kosti pa je, susrevši jedan trgovački karavan, rekao: "Vratite Muhammeda, a vama ću od karavana dati toliko i toliko!... Obavijes­tite ih da sam sakupio veliku vojsku i da ću se pono­vo tamo vratiti!" Trgovci su došli i obavijestili Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, a on je rekao: "Dovoljan nam je Allah i On je najdivniji Zaštitnik!"

Ibn-Hišam navodi predanje od Ebu-Ubejde, koji kaže: Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, saznao za njihov povratak, rekao je: /608/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, za njih je pripremljeno kamenje! Ako osvanu s tim, otići će kao i jučer!" - Onima kojima su ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" vjerova­nje se povećalo. Znači, oni kojima su ljudi prijetili da će se sakupiti i plašili ih brojnošću neprijatelja, nisu se zbog toga prepali, nego su se u Allaha uzdali i od Njega pomoć tražili, "pa su kazali: "Nama je samo Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!" Prenosi El-Buhari od Ebu-Abbasa da je to rekao Ibra­him, alejhi selam, kada je bačen u vatru, a rekao je i Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, kada su mu kazali: "Ljudi su se sakupili, pa pazite se!" To je njima povećalo vjeru, pa su kazali: "Nama je Allah dovo­ljan, a On je divan Zaštitnik!" U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "I oni su se vratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, pa ih nikakvo zlo nije zadesilo", tj. nakon što su se u Allaha pouzdali, bilo im je dovoljno to što On brine o njima, pa su se vratili u svoj grad; "zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikak­vo zlo nije zadesilo", što im je potajno pripemao neprijatelj. "Slijedili su zadovoljstvo Allahovo, jer Allah je neizmjerno dobar!"

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Onima kojima je, kada su im ljudi rekli: "Ne­prijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" Mudžahid kaže: "To se odnosi na Ebu-Sufjana, koji je rekao Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem: 'S vama ćemo se sastati na Bedru, gdje ste pobili naše ljude!' Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, na to je rekao: 'Možda!', a zatim je krenuo na zaka­zano mjesto i stigao do Bedra. Tamo su zatekli pijacu i tu trgovali." Na to se odnose riječi Allaha Uzvišenog: "Pa su se povratili zahvaljujući Allahovim blagodatima i dobroti, te ih nikakvo zlo nije zadesilo!" Za­tim kaže: "To je mala Bitka na Bedru." To prenosi Ibn-Džerir. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To vas je samo šejtan plašio kao pristalice svoje", tj. plašio vas je svojim štićenicima predstavljajući vam kao da oni imaju snagu i moć. Allah Uzvišeni kaže: "pa ne bojte ih se, nego se Mene bojte ako ste vjernici!" jer Ja sam vam dovoljan i Ja ću vam pomoći kao što, također, Uzvišeni Allah kaže: "Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se pored Njega klanjaju..." do riječi ... Reci: "Meni je dovoljan samo Allah i u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdaju!" (39: 36-38)

"Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjero­vanje! Oni nimalo neće Allahu nauditi! Allah želi da im ne učini bilo kakvo dobro na dru­gom svijetu i njima pripada kazna velika!" /176/ "Oni koji su vjerovanje za nevjerovanje prodali, Allahu neće ništa nauditi! Njima pripada kazna bolna!" /177/ "Neka nevjernici nikako ne misle da je dobro za njih to što im dajemo dug život! Mi im dug život dajemo samo zbog toga kako bi ogrezli u grijehu i njima pripada patnja sramna!" /178/ "I ne može biti da Allah vjernike ostavi u stanju u kojem ste vi, dok loše od dobrih ne odvoji! I ne može biti da vam Allah otkrije ono što je skriveno, nego On odabire koga hoće od poslanika Svojih! Zato, vjerujte u Allaha i poslanike Njegove, a ako vjerovali budete i čuvali se, vama pripada velika nagrada!" /179/ "Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omota­no ono čime su škrtarili! A Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje i Allah je obavi­ješten o onome što vi radite!"/180/