Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir ali ibn imran tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Ali-Imran
#1
Rainbow 
ALI IMRAN / IMRANOVA PORODICA - OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 200 AJETA

"Elif lam mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni!" /2/ "On tebi objavljuje Knjigu s istinom, koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio", /3/ "još prije kao putokaz ljudima, a objavio je i Furkan. Onima koji u Allahove ajete ne vjeruju, pripada teška kazna, a Allah je silan i žestoko kažnjava!"/4/

Ranije smo komentirajući Ajetul-Kursiju naveli hadis u kojem stoji da se najveće Allahovo ime nalazi u ova dva ajeta.

"Elif-lam-mim!" /1/ "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni, Održavatelj!" Na početku pog­lavlja "El-Bekare" ("Krava") bilo je govora o komenta­ru riječi "Elif-lam-mim!", a u komentaru "Ajetul-Kursije" govorili smo o ajetu: "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi i Vječni, Održavatelj!" pa nema potrebe da se to ponavlja. "On tebi objavljuje Knjigu Istinitu", tj. On ti objavljuje Kur'an, Muhammede, sa Istinom, u koji nema nikakve sum­nje. "potvrđujući ono što je pred njom", tj. u knjigama objavljenim prije nje, jer te knjige potvrđuju ono što ona saopćava nago­vještavajući još od davnih vremena obećanje od Al­laha da će poslati Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i objaviti Kur'an časni. "A i Tevrat je objavio", tj. Musau, sinu Imranovu, "i Indžil" Isau, sinu Merje­minu, alejhi selam, "prije" ovog Kur'ana, "kao putokaz ljudima" u njihovo vri­jeme. “A objavio je i Furkan", koji ras­tavlja Pravi put od zablude dokazima i pokazatelji­ma koje Allah navodi, kojim objašnjava i na koje upo-zorava. Katade i Rebi' ibn Enes kažu: "Furkan je ovdje Kur'an!" "Onima koji u Allahove ajete/znakove ne vjeruju", tj. koji ih negiraju i odbijaju kao lažne, "pripada žestoka kazna" na Sudnjem danu. “A Allah je silan i strog!" prema svakome ko Njegove znakove smatra lažnim i ponaša se suprotno Njegovom Poslaniku.

"Allahu doista ništa nije skriveno, ni na Zemlji, ni na nebu!" /5/ "On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!"/6/

Allah Uzvišeni saopćava da je On Znalac Nevidljivog i Vidljivog, te da mu ni na Zemlji, ni na nebu ništa nije skriveno. On je Onaj Koji vas, po Svojoj volji, u matericama stvara kao muškarce ili žene, lije­pe ili ružne, nesretne ili sretne. "Nema drugog boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" To znači, On je Tvorac te, prema tome, jedino On zaslužuje obožavanje; Njemu nema sudruga i Njemu pripadaju nedostižna Veličina, Mudrost i šerijatske odredbe. Ovaj ajet sadrži jasan stav da je Isa, sin Merjemin, rob stvoreni kao što su stvoreni drugi ljudi, jer i njega je Allah Uzvišeni oblikovao u materici i stvorio kako je On htio! Pa kako će on biti bog, što tvrde kršćani!? Jer, i on se prevrtao u utrobi prolazeći iz faze u fazu !

- On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su ne­jasni. Oni u čijim je srcima zastrana u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem, oni slijede nejasne ajete. A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni kažu: "Mi u to vjerujemo; sve je to od našega Gospodara! Samo razumni shvaćaju!" /7/ "Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost! Ti si doista obilni Darovalac!" /8/ "Go­spodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sumnje! Allah doista ne krši obećanje Svoje!"/9/

Allah Uzvišeni saopćava da u Kur'anu ima ajeta koji su jasni i koji čine Srž Knjige, tj. koji su sasvim jasni i u kojima ni za koga nema dvosmislenosti, te drugih, čija su značenja za mnoge ljude i pojedince nejasna. Smisao toga je da se nejasni usklade sa jas­nim ajetima. Ko to učini na Pravom je putu, a ko učini suprotno na suprotnom je putu. Zato Allah Uzvišeni kaže: "oni su matica Knjige", tj. srž, matri­ca kojoj se vraća u slučaju nejasnoće, "a drugi su nejasni", tj. njihovo značenje formalno-jezički i strukturalno, ali ne i stvarno, može biti u skladu s jasnim, ili nečim dru­gim.

Postoji razilaženje u pogledu pojmova jasni i ne­jasni ajeti. Tako Ibn-Abbas kaže: "Jasni ajeti" "jesu oni koji derogiraju, koji određuju halal, haram, šerijatske odredbe i propise, oni kojim se zapovijeda i prema kojima se postupa"; od njega se isto tako prenosi: "Jasni ajeti" riječi su Allaha Uzvišenog": Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospo­dar vaš propisuje: da mu ništa ne pri­družujete... !" (6:151), zatim: "Gospodar tvoj je odredio da nikome osim Njemu ne robujete!" (17:23) te ajeti nakon toga. Jahja ibn Ja'mur kaže: "Stroge zapovijedi farzovi, naređenja i zabrane, dopušteno halal i nedopušteno haram."

"Nejasni ajeti su", kako kaže Ebu-Fahita, "počeci sura", a u vezi sa nejasnim ajetima ima više drugih mišljenja: da su to derogirani ajeti, da je to inverzija reda riječi, te da su to primjeri, odnosno, zakletve i ono u što se vjeruje, ali se ne provodi u praksi. To prenosi Ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa, a Muhammed ibn Ishak kaže: "Jasni ajeti su oni koji se odnose na dokaz Gospodara, zaštitu Allahovih robo­va, odnosno, oni koji otklanjaju bespotrebnu pole­miku. Ne mogu se mijenjati niti iskrivljavati, nego ostaju onakvi kakvi su. Nejasni ajeti odnose se na isti­nitost i potvrdu, i ne mogu se mijenjati, iskrivljavati, niti subjektivno tumačiti. Njima Allah iskušava robo­ve, kao što ih iskušava halalom i haramom, kako ne bi skrenuli na put neistine i napustili istinu.
Odgovori
Hvala od:
#2
Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni u čijim srcima je zastrana", tj. napuštanje istine i prihvaćanje neistine, "oni slijede nejasne ajete", tj. oni uzimaju ono što je nejasno, kako bi to mogli iskriviti prema svojim pokvarenim namjerama, budući da postoji mogućnost promjene izraza. Što se tiče onoga što je jasno utvrđeno, oni se time ne bave jer to ih žigoše i stoji kao dokaz protiv njih.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "u težnji za smutnjom", tj. za dovođenjem u zabludu onih koji ih slijede, pokazujući im prividno da se oni bore protiv njihovih novotarija u vezi s Kur'anom, iako je to dokaz protiv njih a ne u njihovu korist. Tako kršćani dokazuju kako Kur'an govori da je Isa Božiji Duh i Riječ koju je On spustio Merjemi kao Svoj Duh, ostavljajući pritom dokaze u riječima Allaha Uzvišenog: Primjer Isaa kod Allaha je isti kao i primjer Adema: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" (3:59), te druge utvrđene i jasne ajete koji kazuju da je on jedno od Allahovih stvorenja, rob i jedan od Njegovih poslanika!

"i svojim tumačenjem", tj. iskrivljavanjem po svojim željama kao da oni znaju šta jeste i šta će biti. El-Buhari, Muslim i Ebu-Davud navode predanje od El-Aknebija, odnosno od Aiše, radijAllahu anhu, koja kaže da je /465/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kazao ovaj ajet: "On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu ..." do riječi "...Samo razumni shvaćaju!" Zatim kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vidite one koji slijede nejasne ajete, to su oni koje je Allah žigosao, pa ih se pričuvajte!" Ovo je predanje El-Buharija, a prenosi i Et-Tirmizi.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Umame koji prenosi da je Vjerovjesnik rekao u vezi s riječima Uzvišenog: /466/ "Oni u čijim srcima je zastrana", "To su haridžije, tj. secesionisti!" Najmanje što se može reći za ovaj hadis je da je "mevkuf", tj. predanje govora ashaba Allahovog Poslanika, a značenje mu je vjerodostojno, jer je prva velika novotarija u islamu bila pobuna ha­ridžija koji su se pojavili zbog ovosvjetskih razloga, odnosno prilikom Poslanikove, sallAllahu alejhi ve sellem, podjele ratnog plijena iz Bitke na Hunejnu. Njima se tada učinilo u njihovim pokvarenim umovima da on nije pravedno izvršio podjelu, pa su ga iznenadili svojim stavom! Jedan od njih, po imenu Zul-Huvejsire, rekao je: "Budi pravedan, jer nisi pravedno postupio!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, na to je rekao: /467/ "Ako nisam bio pravedan, onda za mene nema nade i propao sam! Allah mi je povjerio sve stanovnike Zemlje, a vi mi ne vjerujete?!" Kada je čovjek otišao, Omer ibn El-Hattab je zamolio, odnosno prema drugoj verziji, Halid ibn El-Velid je zamolio da ga ubije. On je rekao: "Ostavi ga...! Od ovog čovjeka (njegove vrste) pojavit će se ljudi koji će biti tako pobožni, da ćete vi potcjenjivati vlastiti namaz poredeći ga s njihovim, i vaše učenje s njihovim, ali koji će izlaziti iz vjere kao što strijela izlazi iz luka! Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, jer u njiho­vom ubistvu je nagrada za onoga koji ih ubije!" Na­kon toga, oni su se pojavili u vrijeme Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, i on se s njima borio u Nehrevanu. Od njih su nastali mnogi narodi, plemena, mišljenja, sljedbe, tekstovi i frakcije, zatim su iz toga proizašle kaderije (indeterministi), mutezile, džehmijje (fatalisti) i druge grupacije o kojima govori iskreni i posvjedočeni Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: /468/ "Ovaj ummet će se podijeliti na se­damdeset i tri grupe. Sve one će u Vatru izuzev jedne!" Kazali su mu: "A koja je to, Allahov Poslaniče?", a Vjerovjesnik je odgovorio: "Ona koja bude na onome na čemu sam ja, i moji ashabi!" To navodi Hakim s ovim dodatkom u svom "Mustedre­ku".

"njihovo tumačenje zna samo Allah!" Učači Kur'ana se razilaze u pogledu stajanja ovdje; neki zastaju na Imenu Uzvišenom, kao što stoji u naprijed navedenom predanju od Ibn-Ab­basa, radijAllahu anhu, koji kaže: "Tumačenja imaju četiri vrste: tumačenje za koje niko nema opravdanja da ga ne zna, tumačenje koje znaju Arapi samim poznava­njem jezika, tumačenje koje znaju upućeni u znanost i tumačenje koje zna samo Allah!" Ibn-Merdevejh navodi predanje s lancem od Ibn El-Asa, koji navodi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /469/ "Kur'an nije objavljen da bi jedan dio drugom kontrirao. Stoga, ono što spoznate iz njega radite po njemu, a u ono u čemu se dvoumite vjerujte!" Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Tavu­sa, koji navodi od svoga oca da je rekao: Ibn-Abbas je čitao:

"a tumačenje njihovo zna samo Allah, a oni pak koji su u znanost upućeni kažu: 'Mi u to vjerujemo!?...' Isto tako, Ibn-Džerir prenosi od Omera ibn Abdul-Aziza i Malika ibn Enesa, da oni u to vjeruju ne znajući "njegovo tumačenje". Od Ibn-Džerira se navodi da u učenju Abdullaha ibn Mesuda stoji: "da je njegovo tumačenje samo kod Allaha, dok upućeni u znanost govore: "Mi vjerujemo u to!..." Ovako se navodi i od Ubejja ibn Ka'ba, a i Ibn-Džerir se opredjeljuje za ovo mišljenje.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Muhammeda ibn Džafera ibn Zubejra: Njegovo tumačenje, kojim je htio to što je htio, niko ne zna osim Allaha, a upućeni u znanost kažu: "Vjerujemo u to." Zatim tumačenje nejasnih (nefiksiranih) ajeta dovode u vezu s onim što znaju iz tumačenja jasnih (fiksiranih) ajeta, koje niko ne može tumačiti na više od jednog načina. Ovim se Knjiga čini koherentnom, tako da jedan dio potvrđuje drugi, potvrđuje se kao dokaz, pokazuje razložnost, otklanja laž i odbacuje nevjerstvo. Prema jednom hadisu, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, pozvao je Ibn-Abbasa i rekao: /470/ "Allahu, daj mu razumijevanje vjere i pouči ga tumačenju!"

Govoreći o njima, Allah Uzvišeni navodi da oni kažu: "Vjerujemo u to", tj. u ono što je nejasno, "sve je to od Gospodara našega", tj. svi ajeti, i jasni (fiksirani) i nejasni (nefiksirani) istini­ti su i pravi. Svaki od njih potvrđuje istinitost drugoga i posvjedočuje ga, budući da su svi od Allaha, a ništa od Njega nije proturječno. Allah Uzvišeni kaže: "A zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!" (2:82) Zato Allah Uzvišeni kaže: "Niko ne shvaća osim razumni!" To znači da samo oni koji imaju zdravog razuma i pravog ra­zumijevanja shvaćaju, razumiju, promišljaju i razma­traju prava značenja! Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Šuajba, koji to navodi od svoga oca, a on od djeda, da je rekao kako je /471/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, čuo jednom da polemiziraju, pa je rekao: "Propali su oni koji su to činili prije vas, jer oni su suprotstavljali jedan dio Alla­hove Knjige drugome, iako je Allahova Knjiga objav­ljena da svaki dio potvrđuje drugi. Stoga, ne pro­glašavajte lažnim jedan dio pomoću drugoga! Ono što znate iz nje, to i go vorite, a ono što ne znate, tražite od onoga ko to zna!"

Zatim Allah Uzvišeni kaže za upućene u znanost da oni mole Allaha govoreći: "Gospodaru naš, ne­moj skrenuti srca naša nakon što si nas upu­tio!", tj. ne okreni ih od Pravog puta nakon što si ih postavio na njemu i ne učini nas kao one u čijim srcima je pristranost i koji slijede ono što je u Kur'anu nejasno, nego nas učvrsti na Tvome Pravom putu! "i daruj nam Svoju milost!" kojom ćeš učvrstiti naša srca, kojom ćeš nas ujediniti, kojom ćeš nam povećati uvjerenje i vjeru.
Odgovori
Hvala od:
#3
"Ti si, doista, obilni Darovalac" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, kako je rekla: /472/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, često bi molio: "O Ti, Koji srca okrećeš, moje srce učvrsti na Tvojoj vjeri!", pa sam mu rekla: "Allahov Poslaniče, mnogo učiš ovu dovu!?" On je rekao: "Nema srca koje nije između dva prsta Svemilosnog, ako On hoće da ga učini postojanim, On će to i učiniti, a ako hoće da ga izok­rene, i učini to! Zar ne slušaš riječi: 'Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si, doista, obilni Darova­lac! Ovaj hadis je "garib" u ovoj ver­ziji, ali je njegova osnovna verzija navedena u dva Sahiha, te drugim zbirkama, u više predanja bez do­datka ovog časnog ajeta. "Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema sum­nje!" Dakle oni u svojim dovama govore: "Doista ćeš Ti, Gospodaru naš, sakupiti Svoja stvorenja na Dan njihova povratka, razvrstati ih i suditi im u stvarima u kojima su se razilazili, nagrađujući svako­ga za njegovo djelo na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo."

"Doista onima koji ne vjeruju neće ništa ko­ristiti imeci njihovi, ni djeca njihova kod Alla­ha, i oni su gorivo za Vatru!" /10/ "Kao što su to i Faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su znakove naše lažnim smatrali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio. A Allah žes­toko kažnjava!"/11/

"Doista one koji ne vjeruju ..." u ajete (znakove) Allahove, u laž utjeruju poslanike Njegove i ponašaju se suprotno Knjizi Njegovoj, "neće ništa korititi imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni su gorivo za Vatru!", tj. drvo ko­jim se loži ova vatra, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete go­rivo džehenemsko!" (21:98) Ibn-Merde­vejh navodi predanje s lancem od Ummi-Fadla da je /473/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ustao jedne noći u Meki i rekao: "Jesam li prenio?" ponavljajući to tri puta. Tada je ustao Omer Allaha prizivajući, i rekao: "Da, Allahom se kunem! Bio si pažljiv, trudio si se i davao savjete, pa budi strpljiv!" Tada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera će se, doista, manifestirati tako da se nevjer­stvo vrati na svoje mjesto, i ljudi će preko mora krenuti sa islamom! Doći će vrijeme da ljudi uče Kur'an! Oni će ga učiti, upoznavati i govoriti: 'Učili smo ga i upoznali, pa ko je to bolji od nas?' Ali u takvim nema nikakva dobra!" Tada su ga upitali: "Al­lahov Poslaniče, koji su to?", a on je odgovorio: "Ti su među vama i oni će biti gorivo Vatre!"

"Kao što su to i Faraonovi ljudi", tj. kao što su činili Faraonovi ljudi. To znači da nevjernicima neće koristiti njihovi imeci niti djeca njihova, nego će oni propasti i kažnjeni biti kao što su to bili Faraonovi ljudi i oni prije njih koji su u laž utjerivali poslanike i ajete Allahove, odnosno dokaze koje su oni donosili. "A Allah, doista, žestoko kažnjava!", tj. On žestoko uzvraća, bolno kažnjava i od Njega se niko neće moći zaštititi. On je Onaj Koji čini ono što hoće i sve savladava. Nema boga osim Njega, niti Gospodara osim Njega.

- Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobijeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" /12/ "Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više! A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista pouka za one koji su dalekovidni!"/13/

Muhammed ibn Ishak navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, /474/ kada je učinio sa borcima na Bedru to što je učinio i vratio se u Medinu, sakupio židove i rekao: "Skupino židova, primite islam prije nego vas Allah pogodi onako kako je Kurejše pogodio!" Oni su kazali: "Muhammede, neka te ne zavara to što si pobio jedan broj Kurejša koji su bili nevješti i nisu znali da se bore! Allahom se kunemo, ako se budeš borio protiv nas, vidjet ćeš da smo mi hrabri ljudi i da nisi sreo slične nama!" Nakon toga, Allah Uzvišeni objavio je slijedeće riječi: - Reci onima koji ne vjeruju: "Bit ćete pobi­jeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!" do riječi "pouka za one koji vid imaju!" To znači: "Reci, Muhammede, nevjernici­ma: 'Bit ćete pobijeđeni na ovome svijetu i sakupljeni na Sudnji dan u Džehennemu, a grozno je to bora­vište!'” Zato Allah Uzvišeni kaže: "Vi ste imali znak", tj. pouku, "u dvjema grupama", tj. dvjema skupi­nama, "koje su se sukobile" u borbi: "jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj", "kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više!", tj. na Bedru su idolopoklonici vidjeli muslimane u dvostruko većem broju, što je Allah učinio uzrokom pobjede muslimana nad njima. Ovako navodi Ibn-Džerir od nekih učenjaka.

Muhammed ibn Ishak navodi predanje od Urve ibn Zubejra da je /475/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je upitao jednog crnog roba iz plemena Benu-Hadžadž, koliki je broj Kurejša, dobio odgovor: "Mnogo ih je!" On je zatim upitao: "Koliko grla kolju dnevno?" Rob je kazao: "Jednoga dana de­vet, a drugog deset." Na to je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Ima ih između devet stotina i hiljadu!"

Jasno je da je Allah Uzvišeni umanjio broj idolo-poklonika u očima muslimana, a umanjio broj musli­mana u očima idolopoklonika kada su se poredali za borbu, kako bi jedni na druge krenuli. Allah Uzvišeni kaže: "A kada ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima nji­hovim, također, u malom broju." (8:44) Kada su se dvije vojske sukobile, muslimani su vidjeli da je idolopoklonika malo! Ebu-Ishak navodi od Ab­dullaha ibn Mesuda: U našim očima ih je bilo malo, pa sam rekao čovjeku pored sebe: "Vidiš, ima ih se­damdeset?" On je kazao: "Vidim ih stotinu!" Zatim kaže: "Nakon toga smo zarobili jednog od njihovih i upitali ga: "Koliko vas je bilo?", a on je odgovorio: "Hiljadu!" Međutim, idolopoklonici su vidjeli musli­mane u dvostruko većem od stvarnoga broja, što je dovelo do straha, haosa i panike u srcima njihovim. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "činilo im se da ih svojim očima vide dva puta više!" To znači, oni su vidjeli njih dvije hiljade svojim očima. To je bio vid podrške muslimanima od Allaha Uzvišenog. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!", tj. On uzdiže vjernike i ponižava nevjernike. U tome je pouka za onog koji vid, razboritosti i ra­zumima, kako bi se uputio prema Allahovoj odredbi, Njegovim djelima i određenju, čime On pomaže vjernike na ovome svijetu, i za Dan kada će ustati svjedoci!
Odgovori
Hvala od:
#4
"Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima, ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, ras nim konjima, stoci i zemlji za obra-đivanje! To su užici ovosvjetskoga života, a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!" /14/ Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?" Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boravili, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha! Allah dobro vidi robove Svoje!"/15/

Allah Uzvišeni navodi više vrsta užitaka koji se ljudima čine lijepim na ovome svijetu, kao što su žene i sinovi. Započeo je sa ženama, jer one predstavljaju najjače iskušenje (izazov). U Sahihu stoji da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /476/ "Nakon mene nisam ostavio za ljude štetnijeg iskušenja od žena!" Ako je namjera prema ženama čednost i mnogo djece, to je ono što se traži, što je poželjno i lijepo. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: /477/ "Ovaj svijet je užitak, a najbolji užitak na njemu je dobra žena: kada je pogleda, ona ga obraduje, kada joj naredi, ona ga posluša, a kada je odsutan, ona ga čuva, čuvajući sebe i njegovu imovinu." On je, alejhi selam, također, rekao: /478/ "Oženite se dragom i plodnom ženom, jer ja ću se na Sudnjem danu, preko vas, natjecati u brojnosti s drugim narodima!" Isto tako, i imovina: nekada je za ponos i uznesenost što je pokuđeno, a nekada za di­jeljenje u svrhu dobra, rodbini, za dobročinstvo i pokornost, a to je lijepo i pohvalno sa šerijatskog sta­novišta. Komentatori se razilaze u pogledu iznosa "kintara", ali se slažu da je to obilan imetak. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Enesa, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /479/ "Kintar znači hiljadu dinara."

"Ljubavi prema konjima imaju tri vrste: - nekada je to na Allahovom putu, na bojnom polju, pa ko to naumi, taj će biti nagrađen, - nekada je to vezano za ugled i ponos nad pripadnicima islama, i tada je teret na onome ko to namjerava, - nekada je to u funkciji čednosti, krjeposti i očuvanja rase, ne zaboravljajući Allahovo pravo (zekat), i tada je to dozvoljeno, kao što će biti navedeno u hadisu u vezi s tim, inšaallah, uz riječi Allaha Uzvišenog: "I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj!" (8:60) znači "koji slobodno pase", a ima mišljenja da to znači i "obilježen na čelu ili noga­ma" i sl. Imam Ahmed navodi od Suvejda ibn Hu­bejre, koji navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /480/ "Najbolji imetak za čovjeka je rasplodna ždrebica ili oprašen drvored palmi!" Riječ znači "sa dosta potom­stva", a riječ znači "drvored palmi", a znači "oprašena". "stoke" znači: deva, goveda i ovaca, a "i usjeva" znači: zemlja uzeta za zasade i obrađivanje. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su užici ovosvjetskoga života", tj. to je lje­pota ovosvjetskog života i njegov prolazni ukras. "a najljepše je mjesto povratka kod Allaha!", tj. mjesto vraćanja i nag­rade. Ibn-Džerir navodi od Omera ibn Hattaba da je on, kada je objavljen ajet: "Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima", rekao: "Sada si to rekao, Gospodaru naš, kada si nam to uljepšao!" Nakon toga objavljeno je: Reci: "Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga?", tj. reci, Muhammede, ljudima: "Hoćete li da vas obavijestim koje su blagodati bolje od toga što se vama čini lijepim, a što je, bez sumnje, prolazno... ?!" Zatim je to saopćio rekavši: "Oni koji se budu bojali, kod Gospodara svoga će imati dženetske bašče kroz koje rijeke teku." To znači, tamo na sve strane izbijaju rijeke s raznim vrstama pića od meda, mlijeka, vina, vode i drugih vrsta kakve oči nisu vidjele, niti su uši čule, niti čovjeku može pasti na pamet "koji će tamo ostati vječno", tj."i supruge čiste" od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja; "i zadovoljstvo od Alla­ha", tj. njima pripada Njegovo zadovoljstvo, pa se neće na njih poslije toga nikada rasrditi, kao što kaže: "a i zadovoljstvo od Allaha je naj­veće!" (9:72), tj. to je najveća blagodat koju im On daje. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Al­lah dobro vidi robove Svoje!", tj. On daje svakome ono što zaslužuje da mu se da.

- Oni koji govore: "Gospodaru naš, mi doista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas od patnje u Vatri!" /16/ "Strpljivi, i iskreni, i Allahu poslušni, i koji od imetka dijele, i koji u osvit zore za oprost mole!"/17/

Allah Uzvišeni opisuje Svoje vjerne robove, kojima je obećao veliku nagradu, pa kaže: Oni koji budu govorili: "Gospodaru naš, mi, doista, vjerujemo!" u Tebe, Tvoju Knjigu i Poslanika Tvoga, "pa oprosti nam grijehe naše!" Tj. uz našu vjeru u Tebe i ono što si nam propisao,[124] oprosti nam grijehe i nedostatke naše Svojom dobrotom i milošću. "i sačuvaj nas od patnje u Vat­ri!" "Oni koji budu strpljivi", čineći djela pokornosti i izbjegavajući zabrane, "i iskreni" u vjeri koja im je dostavljena, "i Allahu poslušni", tj. pokorni i pos lušni, "i koji budu od imetka dijelili" za sve što im je naređeno, kako rodbini, tako i svima onima koji su u nuždi, "i koji se budu u osvit zore za oprost molili". To ukazuje na vrijednost traženja oprosta u osvit zore.

U oba Sahiha, Musnedima i Sunenima stoji predanje od ashaba da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /481/ Allah Uzvišeni se spušta svaku noć na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje posljednju trećinu noći, pa kaže: "Ima li koga da nešto traži, pa da mu dam? Ima li koga da nešto moli, pa da mu udovoljim molbi? Ima li koga da traži oprost, pa da mu oprostim?"... Abdullah ibn Omer bi klanjao noću, a zatim govorio: "O Nafi', je li nastupila zadnja trećina noći?" Ako bi mu odgovorio da jeste, on bi tada počeo s dovom i is­tigfarom (traženjem oprosta) sve dok ne bi svanulo. To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Ibn-Džerir navodi predanje od Hatiba, koji kaže: Čuo sam nekog čovjeka u drugom dijelu džamije kako u zadnjoj trećini noći govori: "Gospodaru moj, zapovjedio si mi, pa Ti se pokoravam! Ovo je 'sehar', pa oprosti mi grijehe!" Pogledao sam tamo, i vidim Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu Ibn-Merdevejh navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji kaže: /482/ "Bilo nam je zapovjeđeno da nakon klanjanja noću, pred zoru, sedamdeset puta uputimo Allahu molbu za oprost grijeha."

"Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" /18/ "Vjera je kod Allaha, doista, islam! A oni kojima je data Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti (zavisti)! A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove pa, Allah brzo sviđa račune!" /19/ Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu predajem, kao i oni koji me slijede!" I reci onima kojima je dana Knjiga i nepismenima: "Da li ste islam primili?" Pa ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš! A Allah dobro vidi robove Svoje!"/20/
Odgovori
Hvala od:
#5
Allah Uzvišeni svjedoči, a On je za svjedoka dovo­ljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On na­jistinitije govori i da nema drugog boga osim Njega , tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja. Tako On kaže: "ali, Allah svjedoči ono što ti objavljuje." (4:166) Zatim, On uporedo sa Svojim svjedočenjem navodi i svjedočenje meleka i učenih ljudi, pa kaže: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni", što predstavlja posebno priznanje učenima u ovom pitanju; "postupajući pravedno", što On inače čini u svakoj situaciji. "nema drugog boga osim Njega" predstavlja potvrdu prethodnog iskaza.

"Silnog i Mudrog", tj. Onaj čiju uzvišenost ne može niko dostići, Koji je Mudar u riječima, djelima, šerijatskim propisima i odredbama. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Zubejra: /483/ On kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je proučio ovaj ajet: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleci i učeni" kako kaže: "...I ja svjedočim, Gos­podaru moj!" Ebul-Kasim Et-Taberani navodi predanje u svom djelu: "El-Mu'džem el-Kebir" s lancem od Galiba el-Kattana: /484/ "Došao sam u Kufu radi trgovine i odsjeo nedaleko od A'meša. Pošto je bila noć, ja sam htio da prilegnem, a on je ustao i klanjao noćni namaz. Naišao je na ovaj ajet: "Allah svjedoči..." do riječi: "Vjera je kod Allaha doista islam!" "I ja svjedočim ono što svjedoči Al­lah, dželle šanuhu I ovaj šehadet ostavljam kod Allaha kao za­log. Vjera je kod Allaha doista islam!" To je ponovio više puta. Ja rekoh: "O njemu je nešto čuo!" Ustao sam rano i otišao do njega, oprostio se, a potom rekao: "Ebu-Muhammede, čuo sam te kako ponav­ljaš ovaj ajet?!" On će na to: "Da li znaš šta ima u njemu?" Ja rekoh: "Kod tebe sam već mjesec dana, ali mi nisi govorio o tome!" On reče: "Tako mi Allaha, neću ti o njemu govoriti dok ne prođe godinu dana!" Nakon toga, ja sam se strpio godinu dana dolazeći na njegova vrata, a nakon godine dana re­koh: "Ebu-Muhammede, već je prošla godina!" On tada reče: "Govorio mi je Ebu-Va'il navodeći kako je Abdullah pričao da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: Onaj koji je to učio, doći će na Sudnji dan, pa će mu Allah Uzvišeni reći: "Moj rob Mi je povjerio, a ja sam Onaj Koji ispunja­va povjerenje. Uvedite Mog roba u Džennet!"

"Vjera je kod Allaha doista islam!" To je izviješće od Allaha Uzvišenog da kod Njega nema druge vjere koja će biti primljena osim islama, a to znači slijediti poslanike, koje je ljudima Allah poslao dovršivši to poslanstvo s Muhammedom, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve putove Allahu osim sa svoje strane. Stoga, ko dođe u susret Allahu sa nekom drugom vjerom, nakon poslanstva Muhammedova, to od njega neće biti primljeno, kao što Allah Uzvišeni kaže: "A ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena!" (3:85)

"A oni kojima je dana Knjiga podvojili su se baš onda kada im je došlo znanje, i to iz međusobne nepravednosti!" Bili su nepravedni jedni prema drugima, pa su se razišli zbog međusobne zavisti i mržnje. To je dovelo do međusobnog razilaženja o pitanju svih stavova i djela, iako se radilo o Istini. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A onaj ko ne vjeruje u znakove Allahove, pa Allah brzo sviđa račune!" nagrađujući, odnosno obračunavajući se s onima koji ga negiraju i kažnjavajući za to. Zatim kaže: "A ako se oni s tobom budu prepirali", tj. ako s tobom budu polemizirali o "tevhidu" ("Allahovo jednoći"), "reci: 'Ja se samo Allahu predajem kao i oni koji me slijede!'" Tj. reci: Ja se iskreno klanjam samo Allahu, Koji nema druga, "kao i oni koji me slijede" u mojoj vjeri.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, da pozove pripadnike Knjige i idolopoklonike u is­lam: "I reci onima kojima je dana Knjiga i nepis­menima: Da li ste islam primili? Pa, ako prime islam, onda su oni na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš!" Tj. Al­lah će se s njima obračunati i Njemu će se oni vratiti, jer On je Onaj Koji u zabludi ostavlja ili upućuje koga hoće, a Njemu pripada nepobitan dokaz.

"A Allah dobro vidi robove Svoje!" On dobro zna ko zaslužuje uputu, a ko zab­ludu. Ovaj i slični ajeti predstavljaju jedan od naj­rječitijih dokaza da je on, sallAllahu alejhi ve sellem, poslat svim stvorenjima. U tom smislu On kaže: Reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama." (7:158) U Sahihima i drugim zbirkama ima više predanja koja potvrđuju nizom činjenica da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, slao pisma vladarima i grupama ljudi, Arapima i nearapima, pismenima i nepismenima, pozivajući ih Allahu i tako izvršavajući Allahovu naredbu.

Abdurrezzak navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /485/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, svako ko čuje za mene od ovoga ummeta, bio on i jevrej ili kršćanin, a zatim umre, a ne povjeruje u ono s čim sam poslan, ući će u Vatru!" (Prenosi ga Muslim.) Zatim je rekao: /486/ "Poslan sam i crvenima i crnima!", i još dodaje: /487/ "Vjerovjesnici su slani svaki svom narodu, a ja sam poslan svim ljudima!"

"Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubi­jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" /21/ "To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći"/22/

Ovo je prijekor od Allaha Uzvišenog pripadnicima Knjige zbog grijeha koje su počinili, kako u drevna vremena, tako i kasnije, proglašavajući, iz oholosti i inada, lažnim Allahove ajete koje su im dostavljali poslanici, izbjegavajući da slijede Istinu, te ubijajući vjerovjesnike bez ikakvog razloga osim zato što su pozivali Istini. "...i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubijaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima." To predstavlja vrhunac drskosti i oholosti što potvrđuje i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada kaže: /488/ "Oholost je potcjenjiva­nje istine i omalovažavanje ljudi!" Ibn Ebi-Hatim na­vodi predanje Ebu-Ubejde el-Džerraha, radijAllahu anhu, koji kaže: /489/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koji će ljudi na Sudnjem danu biti najžešće kažnjeni?", a on, sallAllahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Čovjek koji je ubio vjerovjesnika ili onoga koji naređuje dobro, a odvraća od zla!"

Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio: "Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano i ubi­jaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu kaznu!" A za­tim je rekao: "Ebu-Ubejde, Izraelićani su ubili četrdeset i tri vjerovjesnika samo u jednom satu na početku dana. Zatim je ustalo sedamdeset Izraelićana da pozovu one koji su pobili te vjerovjesnike na dob­ro, a odvrate ih od zla. Krajem dana oni su i njih sve pobili. Na njih ukazuje Allah Uzvišeni!" Stoga je njima Allah Uzvišeni i dao poniženje i ništavnost na ovome svijetu, a kaznu nepodnošljivu na drugome svijetu. "To su oni čija djela su bezvrijedna i na ovome i na drugome svijetu i kojima niko neće u pomoć priteći."
Odgovori
Hvala od:
#6
"Zar ne vidiš one kojima je dat dio Knjige, kada se pozovu Allahovoj Knjizi da im se po njoj sudi, zatim neki od njih to odbijaju, jer oni se ionako okreću." /23/ To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!", i u njihovoj vjeri ih zavarava to što su izmišljali! /24/ "A šta će biti kada ih skupimo onoga Dana u koji nema sumnje, i kada svako dobije ono što je zaslužio? A njima nepravda neće biti učinjena!"/25/

Allah Uzvišeni ovo navodi prigovarajući židovima i kršćanima koji se drže onoga što smatraju Tevratom i Indžilom, a kada se pozovu da se po njima donese presuda o slijeđenju Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, oni to odbijaju. Ovo je veliki prijekor zbog njihovog ponašanja suprotnog Allahu i inada. Zatim Allah Uzvišeni kaže: - To je zato što oni govore: "Vatra nas neće ni do­dirnuti više od nekoliko dana!" To znači da oni na Allaha izmišljaju da će biti kažnjeni vatrom samo sedam dana, o čemu je bilo komentara u suri El-Bekara.[125]

Zatim kaže: "te što ih u vjeri zavarava to što su izmišljali!" Tj. što ih učvršćuje na neistini kojom se zavaravaju tvrdeći da ih vatra neće pržiti više od nekoliko dana, iako je to čista izmišljotina njihova. Zato im Allah Uzvišeni prijeti riječima: "A šta će biti kada ih sakupimo onoga Dana u koji nema sum­nje?" Tj. šta će biti s njima na Sudnjem danu pred Allahom budući da su oni Njegove poslanike i vjerovjesnike u laž utjerivali i ubijali kao što su ubijali i najbolje među sobom. On će ih toga Dana, u čiji dolazak nema sumnje, pitati za to i kazniti, "kada svako dobije ono što je zaslužio. Tada njima nepravda neće biti učinjena!"

- Reci: "Allahu moj! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a uni­zuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti doista Svemoćan si!" /26/ "Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć! Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog! Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez ikakva računa!"/27/

Allah Uzvišeni kaže: Reci, Muhammede, veličajući svoga Gospodara, zahvaljujući mu se, Njemu se predajući i u Njega se pouzdavajući: 'Allahu moj, Koji svu vlast imaš!'" Tj., Ti raspolažeš Svojim stvore­njima, činiš što hoćeš i Tebi pripada sva vlast. "Ti vlast daješ kome Ti hoćeš, a oduzimaš od koga Ti hoćeš! Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš!" Tj., Ti si Onaj Koji daje i Onaj Koji sprečava! Što Ti hoćeš to biva, a što nećeš i ne biva! U ovom ajetu je upozorenje i uputa da se Njemu zahvaljujemo na Njegovim blagodatima ovoj zajednici (ummetu) što je prebacio vjerovjesništvo od Izraelićana arapskom, kurejšiskom, mekanskom Vjerovjesniku, Pečatu svih vjerovjesnika i Njegovom Poslaniku, kojega je poslao ljudima i džinima, i koga odlikuju odlike koje nisu dane nijednom vjerovjesni­ku, niti poslaniku prije njega, da svoj ummet proširi po svijetu, da svoju vjeru i njene propise uzdigne nad drugim vjerama i propisima, Allah neka ga obaspe blagodatima i mirom. Tako Allah Uzvišeni poslanstvo daje kome On hoće, pa kaže:اللّه "Allah najbolje zna gdje će dati poslanstvo Svoje!" (6:124)

"Ti uvodiš noć u dan i uvodiš dan u noć!" Tj. Ti uzimaš od dužine jednome i dodaješ drugome, pa se izjednače, zatim, uzimaš od ovoga i dodaješ drugome, pa se međusobno razlikuju, a potom izjednače. I tako to biva u toku četiri godišnja doba. "Živo izvodiš iz mrtvog i mrtvo izvodiš iz živog!" Dakle, Ti izvodiš usjev iz sjemenke i sjemenku iz usje­va, palmu iz sjemenke i sjemenku iz palme, vjernika iz nevjernika i nevjernika iz vjernika, kokoš iz jajeta i jaje iz kokoši, te sve druge stvari koje idu ovim to­kom. "Ti opskrbljuješ koga hoćeš bez ikakva računa!", tj. daješ kome hoćeš, a uzimaš od koga hoćeš u skladu s Tvojom neprikos­novenom mudrošću, voljom i htijenjem. Et-Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, koji navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: /490/ "Najuzvišenije ime Allaha, dželle šanuhu, kojim kada se zamoli dovu uslišava, nalazi se u ovom ajetu sure "Ali-Imrana": - Reci: "Allahu moj, Koji svu vlast imaš..." do riječi "...Ti doista sve možeš!"

"Vjernici za prijatelje ne uzimaju nevjernike mimo vjernika, a ko to čini, sa Allahom nema ništa! Izuzev ako se time od njih štite! Allah vas na Sebe upozorava. A Allahu se sve vraća!"/28/

Allah Blagi i Uzvišeni zabranjuje vjernicima da nevjernike uzimaju za prijatelje prema kojima iska­zuju ljubav umjesto prema vjernicima, a zatim im prijeti riječima: "a ko to čini, s Allahom nema ništa!", tj. on je sas­vim daleko od Allaha, kao što Allah Uzvišeni kaže: “O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" ( 4:144) "Izuzev ako se time od njih štite!", tj. izuzev onih koji se boje u pojedinim zemljama i vremenima od njihova zla, oni mogu od njih potražiti zaštitu, tj. da im se priklone formalno, ali ne i dušom i namjerom, kao što to navodi i El-Buhari od Ebu-Derda'a: On kaže: "Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!" Es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa: "Tekijja (pretvaranje) nije u stvarnoj praksi, nego je to samo na jeziku!" To potvrđuju i riječi Uzvišenog: "Onoga ko pokaže nevjerstvo u Allaha nakon što je u Njega vjerovao, osim ako bude prisi­ljen a srce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka bolna kazna!" (16:106) El-Buhari navodi slijedeće predanje: Hasan kaže: "Tekijja važi do Dana sudnjega!"

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Al­lah vas upozorava na Sebe", tj. podsjeća vas na Svoj revanš ako Mu se suprotstavite, na Svoju silu i kaznu prema svakome ko se sprijatelji s Njegovim neprijateljima, a suprotstavi Njegovim pravim prija­teljima. Zatim kaže: "jer Allahu se sve vraća!", tj. Njemu se vraća i priklanja sve kako bi svakoga nagradio za njegovo djelo. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mejmuna ibn Mehrana, koji kaže: Između nas je ustao Muaz i rekao: "O ljudi, ja sam izaslanik Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, vama, a vi znate da je povratak Allahu sigu­ran, u Džennet ili u Vatru!"
Odgovori
Hvala od:
#7
Reci: "Skrivali vi ono što je u prsima vašim ili pokazivali, Allah to zna! A On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Allah je nad svime moćan!"/29/ "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradi­la, ono zla što je uradila, poželjet će da je između njih i njega udaljenost velika! A Allah vas na Sebe upozorava i Allah je blag prema robovima Svojim!"/30/

Allah Uzvišeni obavještava robove Svoje da On zna njihove tajne i javne stvari i da mu se ništa ne može sakriti, odnosno, da ih Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, na nebesima i na Zemlji, tako da Mu ne može izmaći ni koliko trunka, niti manje od toga. "Allah je nad svime moćan", tj. Njegova moć se realizuje u svemu tome. Ovo je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što On ne voli da čine. Jer On zna što oni čine i moćan je da im odmah odgovori kaznom. Ako ih ne kazni odmah, to znači da se prema njima odnosi kao Silni i Moćni. Zato On pos­lije toga kaže: "Onoga dana kada svaka osoba nađe pred sobom dobro koje je uradila", ustvari na Sudnji dan će biti done­seno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega. Nakon toga, Allah Uzvišeni naglašavajući to i prijeteći kaže: "Allah vas na Sebe upozora­va!", tj. plaši vas Svojom kaznom. Nakon toga, ohrabrujući Svoje robove da ne gube nadu u Allaho­vu milost. On kaže: "A Allah je blag prema robovima Svojim!", tj. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Ple­menitog, Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.

- Reci: "Ako vi Allaha volite, onda mene slije­dite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam opros­titi! A Allah prašta i milostiv je!?" /31/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako se oni okrenu, Allah, doista, ne voli nevjer-nike!?"/32/

Ovaj časni ajet donosi sud o svakome onome koji tvrdi da voli Allaha, a nije na putu Muhammedo­vom, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok ne bude slijedio Šerijat Muhammedov riječju i dje­lom. To je potvrđeno i u sahih hadisu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: /491/ "Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu s isla­mom, on se odbacuje!" U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Ako vi Al­laha volite, onda mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti", tj. vi ćete dobiti i više od toga što ste tražili svojom ljubavlju, dobit ćete Allahovu ljubav prema vama, a ona je veća od vaše. Neki mudraci govore: "Nije stvar u tome da ti voliš, nego je stvar u tome da budeš voljen."

Nakon toga Allah Uzvišeni kaže: "i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!" Ukoliko budete slijedili Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, vi ćete to dobiti kao blagoslov njegove misije. Zatim, Allah Uzvišeni kaže naređujući svim ljudi­ma, kako odabranim tako i masama: Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako se okrenete od toga", tj. a ako se budete ponašali suprotno Njego­voj naredbi, "Allah, doista, ne voli nevjernike!" To pokazuje da je ponašanje suprotno Poslanikovom, sallAllahu alejhi ve sellem, putu nevjerstvo (kufr), te da Allah ne voli onoga koji je takav, pa makar i tvrdio i smatrao da voli Allaha i da Mu se približava tako da slijedi Poslanika i Vjerovjesnika Nepismenog, Pečat poslanika Allaho­vih, Poslanika koga je On poslao i ljudima i džinima, onoga kojega bi slijedili svi, uključujući i velike poslanike pokoravajući mu se i prih­vaćajući njegov Šerijat, da su bili živi u njegovo vri­jeme! O tome će biti govora kasnije, uz komentar ajeta: "I kada Allah od sva­kog vjerovjesnika uze obavezu..." ( 3:81), inšaallah.

"Doista je Allah odabrao Adema, i Nuha, i po­rodicu Ibrahimovu, i porodicu Imranovu nad svjetovima!" /33/ "Sav porod, jedan od dru­goga! A Allah sve čuje i sve zna!"/34/

Allah Uzvišeni navodi da je On odabrao ove po­rodice nad drugima na Zemlji, pa je odabrao Adema, kojega je Svojom rukom stvorio, udahnuo mu dušu, dao da mu se Njegovi meleci poklone, poučio ga svim imenima, nastanio u Džennetu, a za­tim dao da izađe iz njega, u skladu sa Svojom mud­rošću. On je odabrao Nuha, alejhi selam, prvog poslanika, koga je poslao stanovnicima Zemlje pošto su oni obožavali kipove i Allahu druga pripisali. Odabrao je porodicu Ibrahimovu, te iz nje prvaka ljudskog roda, Pečat vjerovjesnika, Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, te porodicu Imranovu, pod kojom se misli na oca Merjeme bint Imran, majku Isaa bin Merjem, alejhi selam I Isa je potomak Ibrahima, kao što u ajetu stoji:

- Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti, doista, sve čuješ i sve znaš!" /35/ A nakon što je ro­dila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko!" a Allah najbolje zna šta je ona ro­dila "a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!"/36/

Ova žena Imranova je ustvari majka Merjeme, alejhi selam Ona je molila Allaha Uzvišenog da joj pokloni dječaka, pa joj je On molbu uslišao tako da je nakon odnosa s mužem zanijela. Kada se trudnoća ostvarila, ona se zavjetovala da ga pokloni ibadetu (bogo-služju) kako bi služio u Svetom hramu. Rekla je: "Gospodaru moj", "ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, jer Ti doista čuješ i znaš!", tj. Ti čuješ moju molbu i znaš moju namjeru. - A nakon što je rodila, ona reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko...!!", tj. po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.
Odgovori
Hvala od:
#8
"Dala sam joj ime Merjem." Kao što se vidi iz konteksta, ovim se pokazuje da je dozvoljeno da se na dan rođenja djetetu nadije ime jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, koji kaže: /492/ "Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahi­ma!" Isto tako, navodi se /493/ da je Enes ibn Malik, kada mu se rodio brat, odnio ga do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je on premazao usta vlažnom hurmom i dao mu ime Ab­dullah. Međutim, u hadisu Hasana od Semura bin Džunduba navodi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /494/ "Svaki dječak vezan je za svoj kurban ("akiku"). Za njega se sedmi dan za­kolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!" To prenose Ahmed, autori Sunena, a Et-Tirmizi ističe da je sahih. U predanju stoji i: "da se nazove" i to je sigurnije i tačnije. Allah to najbolje zna!

Nakon toga dolaze riječi Allaha Uzvišenog da je majka Merjemina kazala: "Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!", tj. tražim utočište i zaštitu za nju i njeno potomstvo, tj. njenog sina Isaa, alejhi selam, što je Allah uslišao. Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /495/ "Nema nijednog novo­rođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina!" Zatim Ebu-Hurejre kaže: "Ako hoćete, učite: "Ja nju i po­rod njezin stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana!" Navode ga dvojica autora Sa­hiha.

- Pa je Gospodar njezin lijepo primi, i učini da lijepo izraste i da se o njoj Zekerijja brine. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, Merjema?", pitao bi on, a ona bi odgovorila: "To je od Allaha!" Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa!/37/

Naš Uzvišeni Gospodar saopćava da je On nju primao kao Njemu posvećenu i podario joj lijep od­goj vezujući je s Njegovim dobrim robovima kako bi od njih stekla znanje, dobro i vjeru. Zato Allah Uzvišeni kaže: "i dao je da se Zekeri­jja o njoj brine", tj. učinio ga je zaduženim za nju, odnosno njega je Allah zadužio kako bi bila sretna, kako bi od njega naučila svako korisno znanje i dob­ro djelo, budući da je on bio muž njene sestre. U sa­hihu stoji: /496/ "...a Jahja i Isa su tetići!" On obavještava o njihovom gospodstvu i postojanosti u ibadetu, pa kaže: "Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." Mudžahid, Ikreme, Seid ibn Džubejr i drugi kažu: "To znači da bi kod nje našao ljetnog voća u vrijeme zime, a zimskog u vrijeme ljeta." Ima mišljenja: "znanje ili spise sa znanjem", što prenosi Ibn Ebi-Hatim. Prvo mišljenje, međutim, ispravnije je i ono ukazuje na keramete evlija. U sunnetu ima do­sta sličnih primjera... Kada bi Zekerijja to vidio kod nje,"on bi rekao: Merjema, odakle ti to?", tj. odakle to tebi?, "a ona bi odgovorila: To je od Allaha! Allah, doista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa!"

- Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gos­podaru moj, podari mi od Sebe čestita potomka, jer Ti doista molbu čuješ!" /38/ I dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše i rekoše: "Allah te raduje Jahjaom koji će vjerovati u riječ od Allaha, prvakom, neženjenim (čednim čovjekom) i vjerovjesni­kom, potomkom dobrih!" /39/ "Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotki­nja?" "Eto tako", reče On, "Allah čini što On hoće!" /40/ "Gospodaru moj", zamoli Zekeri­jja, "daj mi neki znak!" "Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima! I mnogo spominji Gospoda­ra svoga i hvali Ga krajem dana i rano uju­tro!"/41/

Pošto je Zekerijja, alejhi selam, vidio da Allah opskrbljuje Merjemu, alejhi selam, zimskim voćem u ljeto i ljetnim voćem zimi, on je poželio da ima sina, iako je bio već oronuo starac bijele glave, a i žena mu je bila stara i nerotkinja. On se u sebi obratio Allahu govoreći: "Gospodaru moj, od Sebe mi podari!", tj. sa Tvoje strane, "čestita potomka", tj. dobrog dječaka; "jer Ti, doista, molbu čuješ!" Allah Uzvišeni kaže: dok se on stojeći u mihrabu molio, meleci ga pozvaše", tj. oni su mu govorili i slušali ga dok je klanjao u mih­rabu,[126] tj. mjestu gdje je obavljao molitvu. Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi radosnu vijest koju mu donose meleci: "Allah te raduje Jahjaom!", tj. dječakom iz tvoje kičme, po imenu Jahja, "koji je potvrđen riječju Allahovom!", tj. sa Isaom, sinom Merjeminim, jer on je prvi koji je njega potvrdio nastavljajući njegov put (sunnet) i pravac.

"prvakom", tj. prvakom u znanju, blagosti, ibadetu i moralnoj ćudi, "neženjom" (čednim čovjekom). No ova riječ nema značenje "neplodan", koje neki navode! Neki komentatori kažu da nije imao potrebe za ženama, da nije bio spolno sposoban, odnosno da nije imao spolnu po­tenciju i da mu je spolni organ bio suviše mali. A kadija Ijad u svom čuvenom djelu Eš-Šifa kaže: "Znaj da hvaljenje Jahjaa, alejhi selam, od Allaha, dželle šanuhu, riječima nema značenje: "neplodan." Naprotiv! Na­jbolji komentatori i kritičari kažu: "To je nedostatak i mahana, ne priliči vjerovjesnicima, alejhi selam To znači da je on bezgrješan kao da je operiran od njih."
Odgovori
Hvala od:
#9
Nesposobnost za brak je nedostatak. Vrlina je da ta sposobnost postoji, a potom da se obuzda, ili duhovnom vježbom kao što je to činio Isa, alejhi selam, ili zaštitom od Allaha, dželle šanuhu, kao što je to bilo u slučaju Jahjaa, alejhi selam Naprotiv, ženidba za onoga koji je u stanju da se oženi i svoje obaveze izvrši, a da ga to ne odvede od pokornosti Gospodaru, predstavlja viši stupanj. Taj stupanj je imao naš Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, tako da mu više žena nije smetalo da obavlja ibadet prema Allahu, dželle šanuhu, nego mu je to omogućilo da poveća ibadet time što ih je štitio, bri­nuo o njima, izdržavao ih i upućivao na Pravi put. U tom smislu, on je isticao da mu one nisu preokupa­cija u životu, iako nekima jesu, pa kaže: /497/ "Meni je omiljeno od ovog svijeta ... !" To su njegove riječi čiji je cilj pohvala Jahjaa zato što je on bio čedan, a ne zato što ne prilazi ženama. Prema njegovim riječima, te riječima drugih, to znači da je on sačuvan od loših i prljavih stvari, što ga ne sprečava da se oženi sa halal ženama i da s njima ima bračni intimni odnos. Čak se može razumjeti iz ranije navedene dove Zekkerijje da je on imao potomstvo, kada on kaže: "Podari mi od Sebe čestita potomka!", odnosno, kao da kaže: "sina koji će imati potomstvo i nasljednike". A Allah Uzvišeni to najbolje zna!

Riječi Allaha Uzvišenog: "vjerovjesnikom, potomkom dobrih" predsta­vljaju drugu radosnu vijest za vjerovjesništvo Jahjaa, alejhi selam, nakon što je ranije obradovan njegovim rođenjem, što je više od prethodnog, kao što su i riječi majci Musaa: "Mi ćemo ti ga doista vratiti i poslanikom učiniti." (28:7) Kada se Zekerijjau, alejhi selam, ostvario ovaj nago­vještaj, on je bio iznenađen rođenjem djeteta u starosti: "Gospodaru moj", reče on, "odakle ću ja imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?" A zatim je melek rekao: "Allah čini što On hoće!" To znači, Allahova naredba je tako velika da joj ništa ne može izmaći! "Gospodaru moj", reče on, "daj mi neki znak!", tj. nešto što će mi pokazati da ću imati dijete.

"Znak će biti", reče on, "što tri dana s ljudima nećeš govoriti, osim znakovima!" To znači da će se morati sporazumijevati gestikulacijom jer neće moći govoriti, iako je sasvim zdrav. Usto, zapovjedio mu je da sve to vrijeme mnogo Allaha spominje, veliča i hvali, pa mu kaže: "I često spominji Gospodara svoga i hvali ga krajem dana i ujutro rano!" Drugi dio komenta­ra ove teme doći će uz početak poglavlja "Merjem", inšaallah.

- I kada meleci kazaše: "Merjema, tebe je doista Allah odabrao i čistom učinio! On te je odabrao nad ženama svjetova!" /42/ "Mer­jema, budi skrušena (pokorna) Gospodaru svome, i sedždu učini i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" /43/ "To su neke od vijesti nepoznatih što ti ih objavljujemo! Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji će se o Merjemi brinuti, a nisi bio među njima ni kada su se prepirali!"/44/

Allah Uzvišeni navodi govor meleka upućen Merjemi bint Imran, alejhi selam, Božijoj zapovijedi, kojom se ističe da je nju Allah odabrao zbog velikog ibadeta koji je činila i čistoće od prljavština i sugestija, kao što ju je odabrao također zbog njene dobrote u odnosu na žene svjetova. Muslim navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, koji kaže: "Čuo sam Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /498/ "Najbolja žena je Merjem bint Imran, odnosno najbolja žena je Hatidža bint Huvejlid!" Navodi se u oba Sahiha.

Et-Tirmizi navodi predanje, s lancem od Enesa, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /499/ "Među ženama svjetova su četiri: Merjem bint Imran, Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed i Asja, supruga Faraona." Hadis navodi samo Et-Tirmizi, uz napomenu da je sahih.

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Musaa el-Eš'arija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /500/ "Savršenih ljudi je mnogo, a među ženama savršene su samo Merjem bint Imran i Asja, žena Faraona!" Navodi ga skupina prenosilaca osim Ebu-Davuda, posredstvom Šu'beta.

Verzija El-Buharija glasi: /501/ "Mnogo je ljudi koji su savršeni, a među ženama savršene su samo: Asja, žena Faraona, i Merjema bint Imran. A vrijednost Aiše nad drugim ženama je poput vrijednosti popare nad drugim jelima!" Allah Uzvišeni navodi da su meleci zapovjedili Merjemi da mnogo ibadet čini, da bude pokorna Allahu, da Mu klanja i sedždu čini, te da ustraje u poslu koji Allah želi, odnosno, koji joj je odredio i namijenio, što za nju predstavlja iskušenje, ali i posebnu čast oba svijeta. Naime, Allah Uzvišeni preko nje pokazuje Svoju Svemoć stvarajući joj dijete bez oca, pa kaže: "Merjema, budi skrušena i pokorna Gospoda­ru svome, i sedždu i ruku učini (i Njemu klanjaj) s onima koji Mu klanjaju!"

Riječ "potčinjenost" ovdje znači pokornost i skrušenost, pa Mudžahid kaže: "Merjem, alejhi selam, klanjala bi toliko da bi joj otjecali članci na nogama." A predsta­vlja dugo klanjanje na rukuu u namazu. "...i sedždu učini s onima koji to čine i Njemu klanjaj s onima koji Mu klanjaju!" Dakle, budi kao i oni! Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže Svom Poslaniku nakon što ga je upoznao s veličinom toga:"To su vijesti nepoznate što ti ih objavljujemo!", tj. koje ti pripovijedamo. "Ti nisi bio među njima", tj. ti, Muhammede, nisi bio s njima da bi ih obavijestio, nego te je Allah upoznao s tim kao da si bio tu i vidio šta su radili dok su bacali kocku oko toga ko će brinuti o Merjemi, i to isključivo radi nag­rade.
Odgovori
Hvala od:
#10
Ibn-Džerir navodi predanje od Ikrime, koji kaže: Zatim je majka Merjemina otišla s Merjemom noseći je u svom haljetku do Beni-Kahina ibn Haruna, brata Musaa, alejhi selam Zatim kaže: "Oni su tada stavljali na Sveti hram (Bejtul-makdis) pregrade i prekrivače kao na Kabi. Rekla im je: 'Ostavite to, ja sam se zavjeto­vala! Žensko je i neće ulaziti u crkvu nečista, a ni ja je neću kući vratiti!' Na to su joj oni rekli: 'To je kćerka našeg imama jer Imran ih je predvodio na namazu i vlasnika naše žrtve.' Zekerijja je rekao: 'Donesite je meni, jer njena tetka je moja supruga!' Oni su kazali: 'Ne odgovara nam, jer ona je kći našeg imama!' A zatim su bacili na kocku svoja pera kojima su zapisi­vali Tevrat, pa je pobijedio Zekerijja i on je uzeo da se o njoj brine." Usto, on, tj. Zekerijja, bio je i najstariji, najugledniji, najučeniji među njima, kao njihov imam i vjerovjesnik, neka je Allahov blagoslov na našeg Vjerovjesnika i sve druge vjerovjesnike.

- I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla­hu bliskih!" /45/ "On će govoriti ljudima i u kolijevci, i kao odrastao i jedan od dobrih!" /46/ Ona reče: "Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodir­nuo?!" "Eto, tako", reče, "Allah stvara što On hoće! Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!"/47/

Ovo je radosna vijest od meleka Merjemi, alejhi selam, da će ona imati sina, velikog i značajnog. Allah Uzvišeni kaže: “I kada meleci rekoše: "Merjema, Allah te raduje sinom koji je Riječju od Njega stvoren", tj. sinom do čijeg postojanja je došlo riječju Allaho­vom time što On kaže: "Budi!" i to biva. To je komentar i riječi Allaha Uzvišenog: "potvrđen istinitom riječju od Allaha" (2:39) što, kao što je spomenuto, navodi većina učenjaka. "čije će ime biti Mesih, Isa, sin Merjemin", koji je prezime dobio prema majci budući da nema oca. "ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alla­hu bliskih!" To znači koji ima ugled i mjesto kod Allaha na ovome svijetu time što mu objavljuje Šeri­jat, što mu objavljuje Knjigu, i drugim darovima koje mu je Allah darovao, te na drugom svijetu, time što će biti zagovornik kod Allaha za ono što mu bude dozvolio, tako da će od njega biti primljeno kao primjer sve svoje braće, poslanika odlučnih. "On će govoriti lju­dima i u kolijevci i kao odrastao", tj. koji poziva još kao mali (u kolijevci) klanjanju samo Allahu, Koji nema druga, što predstavlja mudžizu i dokaz u zreloj dobi. Mudžiza se ogleda u tome što mu Allah daje objavu.

"i jedan od dobrih" u svojim riječima i djelima, tj. on posjeduje ispravno znanje i dobra djela. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /502/ "U kolijevci nisu govo­rile više od tri osobe: Isa, dojenče u vrijeme Džurejdža i još jedno drugo dojenče!"[127] Kada je ona čula radosnu vijest koju su joj donijeli meleci od Allaha Uzvišenog u vezi s tim, rekla je: "Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije ni dodirnuo?!", tj. kako ja mogu roditi dijete kada nemam muža niti sa imam namje­ru udati. Melek je njoj rekao: "Eto tako! Allah stvara što On hoće!" Dakle, Moć Allaha je tako velika da Mu ništa nije nemoguće. Na ovome mjestu On kaže: "stvara što hoće", a ne kaže: "čini", kao što stoji u predanju o Zekerijjau, alejhi selam, kako ne bi u to bilo nikakve sumnje. To potvrđuje slijedećim riječima: "Kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva!", tj. nimalo ne kasni, nego nastupa neposred­no nakon zapovijedi i bez odlaganja. Allah Uzvišeni kaže: "I naređenje naše je samo jedna riječ, pa sve bude za tren oka!" (54:50) To znači: Mi samo jednom naredimo bez ponavljanja, i to se dogodi brzinom treptaja oka.

"On ga poučava knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu." /48/ "I šalje ga kao poslanika sino­vima Israilovim: "Donio sam vam znak od Go­spodara vašega: stvorit ću vam nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom vo­ljom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve voljom Allaho­vom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u do­movima vašim gomilate! U svemu tome ima dokaza za vas ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavlje­nog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega! Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte! To je Pravi put!"/51/

Allah Uzvišeni navodi u potpunosti radosnu vijest meleka Merjemi da će dobiti sina Isaa, alejhi selam, i da njega Allah poučava knjizi i mudrosti. Jasno je da se pod knjigom ovdje misli na pismo, a pojam mudrosti protumačen je ranije u poglavlju "Bekara".[128] Zatim: "Tevrat", tj. knjigu koja je objavljena Musau, alejhi selam, "i Indžil", knjigu koja je objavljena Isau, alejhi selam, a Isa, alejhi selam, znao je napamet i jednu i drugu. "I šalje ga kao poslanika sinovima Israilovim" pa im on kaže: "Donosim vam znak od Gospodara vašega: stvorit ću nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom voljom, kao prava ptica biti." Tako bi on od gline oblikovao pticu, zatim bi u nju puhnuo, pa bi ona, Allahovom voljom, polet­jela.

"i iscjeljivat ću slijepca" koji je rođen kao slijep, što je najrječitije čudo i najveći izazov, "i gubavca"i oživljavat ću mrtve voljom Allahovom." Mnogi učenjaci navode da je Allah slao sve vjerovjesnike sa čudima koja odgovaraju njihovom vremenu. Tako je u vrijeme Musaa, alejhi selam, prevladavalo čarobnjaštvo (sihr), pa je Musaov štap pohvatao nji­hove zmije koje nisu bile ništa drugo do konopci i štapovi. U vrijeme Isaa, alejhi selam, prevladavala je medici­na, pa je on došao s onim što oni nisu mogli učiniti, a to je oživljavanje mrtvih i liječenje slijepih i gubavih. Isto tako, Muhammed, alejhi selam, poslan je kao poslanik u vrijeme velikih oratora i pjesnika, pa im je on donio Knjigu od Allaha Uzvišenog: kada bi se sastavili i ljudi i džini, ne bi donijeli nijedno poglavlje slično toj knjizi, pa makar jedni drugima u tome pomagali.

"i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim gomilate!" sada i u budućnosti. "U svemu tome ima dokaza za vas" da potvrdi istinitost onoga što ja donosim, "ako vjernici budete!" /49/ "Potvrđujući tako isti­nitost Tevrata, objavljenog prije mene", tj. potvrđujući i učvršćujući to. "i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno." To pokazuje da je Isa, alejhi selam, dokinuo dio zakonodavstva Tevrata i to je ispravnije mišljenje. Zatim Allah Uzvišeni kaže: " jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega!", tj. dokaz koji pokazuje istinitost onoga što vam govorim. "Pa, Allaha se bojte, a meni pokorni budite!" /50/ "Allah je doista i moj i vaš Gospodar i Njemu se klanjajte!" Tj., ja i vi jednaki smo u pogledu bogoštovlja, skrušenosti i predanosti Allahu. "To je Pravi put."

- I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: "Ko su pomagači moji na putu prema Al­lahu?" "Mi smo pomagači Allahove vjere", rekoše učenici, "mi u Allaha vjerujemo", a ti budi svjedok da smo mi muslimani! /52/ "Go­spodaru naš, mi vjerujemo u ono što si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke!" /53/ "A oni su spletke prav­ili, pa je i Allah to pravio (njima)! A Allah to najbolje umije!"/54/

Allah Uzvišeni kaže: "I kada je Isa osjetio", tj. kada je kod njih osjetio odlučnost da ne vjeruju i ustraju u zabludi, on je rekao: "Ko su pomagači moji na Putu prema Allahu?", tj. ko su pomagači moji u poziva­nju Allahu? "Mi", rekoše učenici, "mi smo pomagači Alla­hove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!" /52/ "Gospo­daru naš, mi vjerujemo u ono što Ti objav­lju­ješ, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke vjere!" Riječ plural je od riječi , što znači "pomagač". U dva Sahiha stoji da se Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je bodrio ljude za boj na Dan savezništva, odazvao Zubejr. Zatim je ponovio po­ziv, i ponovo se odazvao Zubejr. Nakon toga je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /503/ "Svaki poslanik ima svog pomagača, a moj pomagač je Zubejr!" U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "pa upiši nas među svjedoke vjere!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "s umme­tom Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem." Ovaj lanac predanja je dobar.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 744 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: