[Boots]

Ovako to prenosi Ibn-Madže od Ibrahima ibn Zejda, El-Dževzija. Tirmiz kaže: "On ga ne navodi di­rektno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, osim u hadisu kojeg prenosi Ibrahim ibn Zejd, a hadiski su učenjaci imali primjedbi na njegovo pamćenje (hifz)." Et-Tirmizi dalje kaže: "Ali on ima potporu u hadisima koje prenose drugi." Prenose ga i Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, Enesa, Hasana, Mudžahida, Ata'a, Seid ibn Džubejra, Rebi'a ibn Enesa, Katade i drugi u sličnoj verziji. Hakim od Enesa navodi /528/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, postavljeno pitanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ko može doće do njega" na slijedeći način: "Šta je to 'sebil' (mogućnost)?", a on je odgovorio: "Opskrba i jahalica." Nakon toga, on navodi da je to sahih hadis u skladu sa uvjetima Muslima, iako ga autori dva Sa­hiha ne navode.

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /529/ "Požurite na hadž, tj. hadž koji je obavezan, jer niko od vas ne zna šta mu se može de­siti!" Ahmed, također, prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /530/ "Ko želi obaviti hadž neka požuri!" Prenosi Ebu-Davud. "A ko ne vjeruje u njega, pa Allah je doista neovisan o svjetovima!" Ko porekne dužnost hadža, on je nevjernik i Allah nema potrebe za njim. Seid ibn Mensur prenosi od Ikrime, koji kaže: /531/ Kada je objavljen ajet: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena!" (3:85) židovi su rekli: "Pa mi smo muslimani!" Allah Uzvišeni je obja­vio ajet (o hadžu) i time donio dokaz protiv njihove oholosti. Odnosno, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je doista muslimanima odredio kao strogu dužnost da hodočaste Kabu i to svaki koji može do nje doći." Oni su kazali: "To nije propisao nama!" i odbili su obaviti hadž. Allah Uzvišeni kaže: "A ko ne vjeruje pa Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"

- Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahova znamenja ne vjerujete. A Allah je svjedok svega što radite?!" /98/ Reci: "O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, želeći da je iskrivite iako ste svjedoci (da je istina)? A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/99/

Ovo je oštar prijekor Allaha Uzvišenog nevjerni­cima između sljedbenika Knjige što su suprotstavljeni istini, što ne vjeruju u Allahova znamenja i odvraćaju od puta Allahovog one među vjernicima koji ga žele prihvatiti, iako su znali da je istina ono što donosi Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, od ranijih vjerovjesnika, koji su ih izvijestili i nagovijestili dolazak Vjerovjesnika nepismenog, pečata vjerovjesnika i poslanika Gospodara svjetova. Pa, budući da i pored toga oni to poriču, Allah navodi da On neće zanemariti to što oni rade i da će ih za to kazniti na Sudnjem danu.

"O vjernici, ako se budete pokoravali jednoj skupini onih kojima je dana Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, po­novo vratiti u nevjernike!" /100/ "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Njegov? A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!"/101/

Allah Uzvišeni upozorava vjernike da se ne pokoravaju nekim sljedbenicima Knjige koji zavide vjernicima na njihovoj vjeri, kao što kaže: "Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon što ste bili vjernici, vrate u nevjernike..." (2:109), zatim: "A kako da ne vjerujete kada vam se kazuju Al­lahovi ajeti i kad je među vama Poslanik Nje­gov?" To znači: čuvajte se nevjerstva dok se ajeti Allahovi objavljuju Poslaniku Njegovom danonoćno! Isto tako, u hadisu stoji da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, jednog dana upitao svoje ashabe: /532/ "Koji vam se vjernici najviše dopadaju u svom vjerovanju?" "Meleki", odgovorili su oni. On je rekao: "Kako da ne vjeruju kada preko njih dolazi objava?" Upitali su: "A mi?", pa im je odgovorio: "Kako da ne vjerujete kada sam ja među vama?" Zatim su pitali: "Čije je vjerovanje najvrednije?" "Ljudi koji će doći poslije vas pa povjeruju u spise koje nađu!" Zatim kaže: "A ko se čvrsto drži Allaha, on je na Pravi put upućen!" Znači, držanje uz Allaha i pouzdavanje u Njega pred­stavljaju stup Pravog puta i sredstvo upute na Pravi put.

"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" /102/ "Svi se čvrsto držite za Al­lahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sakupio srca vaša i pos­tali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objašnjava znamenja Svoja da biste na Pravome putu bili!"/103/

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda: Riječi: "Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" znače da Mu se pokorava, a ne da griješi; da se sjeća, a ne da zabo­ravlja; da zahvaljuje, a ne da poriče. Ovo je vjerodos­tojan lanac koji seže do ashaba (mevkuf), iako postoji i predanje direktno od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ali je prethodna vjerodostojnija. Od Enesa se prenosi da je rekao: "Rob se ne boji Allaha istinskom bogobojaznošću dok ne obuzda svoj jezik!" Seid ibn Džubejr i neki drugi smatraju da je ovaj ajet derogi­ran riječima Allaha Uzvišenog: "Bojte se Allaha koliko možete!" (64:16) Od Ibn-Abbasa navodi se da nije derogiran, ali "istinskom bogo­bojaznošću" znači da se bore na Allahovom putu istinskom borbom i da ih na tome ne smeta ničiji prijekor, da primjenjuju pravdu, pa makar se to od­nosilo na njih, njihove roditelje i sinove.

[Boots]

"i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Dakle, čuvajte islam u sva­koj situaciji, tako da i umrete kao muslimani. U zako­ne Allaha Uzvišenog spada to da ko živi s nečim s tim i umre, a ko umre s nečim s tim će biti i oživljen. U suprotnom, Allah neka da zaštitu! Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /533/ "O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogo­bojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!" Kada bi samo kap drveta Zekum pala na ovaj svijet, pokvarila bi život stanovnika ovoga svijeta, a šta reći za onoga kome je Zekkum jedino jelo?" Predanje navodi Et-Tirmizi i kaže da je "hasen-sahih", zatim Nesa'i, Ibn-Madže, Ibn-Hibban u svom Sahihu, te Hakim u "Mustedreku" uz napomenu da je"sahih" i prema kriteriju dvojice učitelja koji ga ne navode. Imam Ahmed navodi predanje od Abdulla­ha ibn Omera, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /534/ "Ko želi izbjeći Vatru i ući u Džennet, neka ga zatekne smrt dok vjeruje u Allaha i Sudnji dan i daje ljudima ono što voli da se njemu da!"

"Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!" Ima mišljenja da "za Allahovo uže" znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što navodi slijedeći ajet: "Bit će poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu musli­mana." (3:112) Znači, pod ugovornu obavezu i zaštitu. Navodi se da je Kur'an "Allahovo uže", što stoji i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se pripisuje Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, (merfu') u kojem opisuje Kur'an. /535/ "On je čvrsto Allahovo uže i Pravi put Njegov!" Postoji također, i drugi hadis s ovim značenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /536/ "Allahova Knjiga je Allahovo uže pruženo od neba do Zemlje!" Riječi: "i ne razjedinjujte se!" predstavljaju zapovijed za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedin­javanja. U tom smislu postoje brojni hadisi. Tako se u Sahihu Muslimovom navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /537/ "Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što se Njemu klanjate i ništa Mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s pričama neute­meljenim (rekla kazala), s puno pitanja i s gublje­njem imetka!" Njima je garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. Ovoj zajednici, ummetu, desilo se da su se razišli u sedamdeset i tri grupe, od kojih je jedna spašena od kazne Vatrom i osiguran joj je Džennet. To su oni koji slijede Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, i ashabe njegove.[143]

"I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On složio srca vaša i postali ste Njegovom milošću braća!" Ovo se odnosi na članove plemena Evs i Hazredž, među kojima su u vrijeme paganstva vođeni dugi ra­tovi, a kada su ušli u islam postali su braća koja su, uz Allahovu pomoć, počela živjeti u ljubavi i povezano­sti, potpomažući se u dobru i bogobojaznosti. Allah Uzvišeni kaže: "On te je Svojom pomoći i vjernicima podržao" /62/ "I sjedinio je srca njihova! Da si ti potrošio sve što je na Zemlji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio." (8:62-63) Oni su bili na ivici provalije vatrene, pa ih je Allah spasio od nje, upućujući ih da vjeruju.

Muhammed ibn Ishak i neki drugi navode /538/ da je ovaj ajet objavljen u vezi s plemenima Evs i Hazredž. Naime, jedan židov je prošao pored skupi­ne ljudi iz plemena Evs i Hazredž, pa mu je zasmetala njihova sloga i jedinstvo. Poslao je čovjeka koji je bio s njim da sjedne s njima i podsjeti ih na ratove, posebno buaski bratoubilački rat, što je on i učinio. Dok je to on govorio, oni su se zagrijali, počeli se ljutiti jedni na druge, buniti i pozivati na svoja zna­menja. Zatražili su oružje i krenuli u Harru! (mjesto sukoba). To je došlo do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je došao da ih smiri. Govorio je: "Zar da se povodite za paganstvom dok sam ja među vama?", a zatim proučio ovaj ajet... Nakon toga su se vratili, pomirili, izgrlili i bacili oružje,[144] Allah s njima bio zadovoljan.

"I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni!" /104/ "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im već Jasni dokazi došli! Njima pripada kazna velika!" /105/ Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima čija lica budu pocrnjela (reći će se): "Zar ste postali nevjernici nakon vašeg vjero­vanja? Pa iskusite patnju zato što niste vjero­vali!" /106/ "A oni čija lica pobijele, pa u milosti Allahovoj su, oni su u njoj vječno!" /107/ "To su Allahova Znamenja, koja tebi is­tinito kazujemo! A Allah ne želi svjetovima nepravdu učiniti!" /108/ "i Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allahu se sve stvari vraćaju!"/109/

Allah Uzvišeni kaže: Neka među vama bude grupa ljudi spremna izvršavati Allahovu naredbu, pozivati na dobro, naređivati dobročinstvo i od­vraćati od zla. To su oni koji su spašeni, to znači (mudžahidi) borci i učenjaci. Ebu-Dža'fer el-Bakir kaže: /539/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio je riječi: "I neka među vama bude skupina ljudi koja će na dobro pozivati", a zatim je rekao: "Dobro je slijediti Kur'an i moj sun­net" (Prenosi Ibn-Merdevejh). Smisao ovog ajeta jeste da se odredi grupa ljudi iz ove zajednice (um­meta) i posveti se ovom poslu, iako je to obaveza svakog pojedinca, što potvrđuje predanje u Sahihu Muslimovom od Ebu-Hurejre, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /540/ "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni svojom rukom, a ako to ne mogne onda svojim jezikom, a ako ni to ne mogne onda svojim srcem, a to je naj­slabiji vid vjerovanja...!" U jednom predanju stoji: /541/ "Iza toga nema vjerovanja ni koliko zrno gorušice!" Imam Ahmed navodi predanje od Huzejfe ibn Jemana, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /542/ "Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, vi ćete naređivati dobro i zabranji­vati zlo, ili će vam Allah uskoro poslati kaznu, pa ćete zatim Njega moliti, ali vam se niko odazvati neće!" Prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi, koji navodi da je hadis hasen. Hadisa o ovoj temi ima više.

[Boots]

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli nakon što su im već Jasni dokazi došli!" Ovim nam Allah Veliki zabranjuje da idemo putem onih koji su se razilazili napuštajući rad na nare-đivanju dobra i zabranjivanju zla, i pored dokaza za to. "Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti" misli se na Sudnji dan, kada će biti bijela lica sljedbenika sunneta i džemaata, a crna lica pripadnika novotarija i nejedinstva. To navodi Ibn-Abbas, radijAllahu anhu - Onima čija lica budu pocrnjela, reći će se: "Zašto ste postali nevjernici pošto ste bili vjernici?" To su licemjeri. "Iskusite patnju zato što niste vjerovali!" Ovaj opis obuhvaća svakog nevjernika. "A oni čija lica pobijele, bit će u milosti Alla­hovoj, i u njoj će vječno ostati!" Ostat će u Džennetu, kojeg ne žele napustiti. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su, eto, Allahova Znamenja, koja tebi ka­zujemo", Muhammede, ovi ajeti su Allahovi ajeti, dokazi i objašnjenja koja ti kazujemo, "istini­to", tj. otkrivajući na što se odnose na ovom i dru­gom svijetu. "A Allah ne želi svjeto­vima nepravdu učiniti!" On nije nasilnik nad njima, nego je Pravedni Sudija, Koji neće učiniti ne­pravdu, budući da je On Svemoćan, Sveznajući, pa nema potrebe da uz to čini nepravdu ikome od Svo­jih stvorenja. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripada što je na nebesima i na Zemlji", tj. sve je Njego­vo vlasništvo i Njegovi robovi. "Allahu se stvari vraćaju!" On je Vladar, Koji vlada svim na ovome i na drugo­me svijetu.

"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici!" /110/ "Oni vam ne mogu nauditi, nego vas mogu samo vrijeđati. Ako vas napadnu, dat će se u bijeg, i poslije im pomoći biti neće!" /111/ "Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi. Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato što u ajete Allahove nisu vjerovali i (što su) vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu (u griješenju)!" /112/

Allah Uzvišeni govori o ovom ummetu navodeći da su oni najbolji, pa kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio." U vezi s ovim riječima El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio" "Najbolji za ljude su oni koje dovodite s lancima na vrato­vima, pa prihvate islam." Ovako navode i Ibn-Abbas i grupa tabiina, a to znači "da su oni najbolji ljudi, kao i najkorisniji za ljude." U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete!", a imam Ahmed navodi predanje od Durre bint Ebi-Leheba, koje kaže: /543/ Jedan je čovjek ustao dok je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, bio na minberu i upitao: "Allahov Poslaniče, koji su ljudi najbolji?" a on je odgovorio: "Najbolji ljudi su oni najučeniji i najbogobojazniji, oni koji najviše navode na dobro i odvraćaju od zla, te oni koji imaju najčvršće veze s rodbinom!" Ovaj ajet odnosi se na cio ummet i na svako vrijeme, a najbolje vrijeme bilo je vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, kao što Allah Uzvišeni ističe i u drugom ajetu: "Učinili smo vas također središnjom zajedni­com" (2:143), tj. najboljima, "da biste bili svjedoci drugim ljudima". (Ibid.)

U dva Sahiha stoji predanje Zuhrija koje on na­vodi od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi da mu je Ebu-Hurejre govorio: /544/ Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Iz mog ummeta u Džennet će ući odabrana skupina od sedamdeset hiljada ljudi, čija lica svijetle poput mjeseca u noći kada je pun." Ebu-Hurejre kaže: Za­tim je ustao Ukaše ibn Muhsin el-Esedi podižući svoj ogrtač i govoreći: "Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini jednim od njih!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allahu moj, učini ga jednim od njih!" Zatim je ustao jedan ensarija i rekao isto, a on je kazao: "Preduhitrio te je Ukkaše."

Imam Ahmed navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /545/ "Moj Gospodar mi je dao sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa", na što ga je Omer upitao: "Allahov Poslaniče, da li si tražio da se to poveća?". On je odgovorio: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog čovjeka dođe po sedamdeset hiljada ljudi!" Omer je upitao: "A da li si još tražio?" Rekao je: "Tražio sam, pa mi je dao da uz svakog od ovih dođe sedamdeset hiljada!" Omer je ponovo upitao: "Pa, da li si još tražio?" A on je raširio ruke i rekao: "Tražio sam pa mi je dao ovoliko! "Zatim je Abdurahman ibn Ebi-Bekr raširio ruke, a Hašim je kazao: "Ovo je od Allaha, a ne zna se koliki je broj!"

Et-Taberani navodi predanje od Imrana ibn Husajna, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /546/ "Iz mog ummeta u Džennet će ući sedamdeset hiljada ljudi bez polaga­nja računa i bez patnje." Postavljeno je pitanje: "Ko su ti?"; on je odgovorio: "To su oni koji ne traže spas vračanjem, ne tetoviraju se, ne gataju, nisu sujevjerni, nego se u svoga Gospodara pouzdaju!" Prenosi Muslim posredstvom Hišama ibn Hasana.

[Boots]

Muslim navodi predanje od Husajna ibn Abdurrahmana, koji kaže: /547/ Bio sam kod Seida ibn Džubejra kada je upitao: "Ko je od vas vidio zvijezdu što je sinoć pala?" Rekao sam: "Ja", a zatim dodao: "Nisam bio na namazu, jer sam imao ujed!" On je rekao: "Pa šta si radio?" Rekao sam: "Pokušavao se "rukjom" (učenjem) izliječiti!" Tada me je upitao: "Šta te je na to navelo?" Rekao sam: "Riječi koje nam je govorio Ša'bi". "Šta vam je govorio Ša'bi?", upitao je.

Ša'bi nam je govorio kako je Burejde ibn Husajb rekao: "Nema rukje osim od uroka ili groznice." Na to je rekao: "Dobro čini onaj ko uradi prema onome što čuje!" Međutim, Ibn-Abbas nam prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Poka­zani su mi narodi. Tom prilikom sam vidio jednog vjerovjesnika s grupom ljudi, jednog vjerovjesnika sa jednim ili dva čovjeka, te jednog s kim nije bilo nikoga. Preda mnom se podigla velika tama od mnoštva ljudi. Pomislio sam da su to ljudi iz mog ummeta! Tada mi je rečeno: 'Ovo je Musa i njegov narod! Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i vidio veliku grupu. Rečeno mi je: 'Pogledaj na drugu stranu!' Pogledao sam i opet sam vidio veliku grupu! Tada mi je rečeno: 'Ovo je tvoj ummet.

S njima je i sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa i patnje!' Zatim se podigao, ušao u svoj dom, a ljudi su raspravljali u vezi s ovih sedam­deset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaga­nja računa i bez ikakve patnje. Neki su govorili da su to možda oni koji su bili ashabi Allahovog Poslanika!", drugi da su to možda oni koji su rođeni u islamu i nikoga Allahu nisu pridruživali. Spominjali su koješta drugo, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izišao i upitao: "Šta to pričate?" Kazali su mu, a on je rekao: "To su oni koji se ne bave vračanjem, niti to od drugih traže, koji se ne tetovi­raju i ne gataju, nego se u Gospodara svoga pouzdaju!" Tada je ustao Ukkaše ibn Muhsin i rekao: "Zamoli Allaha da me učini jednim od tih!", pa mu je odgovorio: "Ti si jedan od tih!" Zatim je ustao drugi čovjek i rekao: "Zamoli Allaha da i mene učini jednim od tih!", a on mu je kazao: "Ukkaše te preduhitrio!" To navodi El-Buhari, ali bez riječi: "koji se ne bave vračanjem".

U dva Sahiha stoji predanje Abdullaha ibn Mesu­da, koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upitao nas je: /548/ "Zar ne želite da vas bude četvrtina u Džennetu?" Mi smo nato veličali Allaha govoreći: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Jeste li zadovoljni da vas bude trećina u Džennetu?", pa smo opet rekli: "Allahu ekber!", a on je rekao: "Ja se nadam da će vas biti polovina u Džennetu!" Et-Taberani navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /549/ Kada je objavljeno: "Bit će ih mnogo od naroda pređašnjih", "a mnogo i od kasni­jih!" (56:40) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vi ste četvrtina stanovnika Dženneta; vi ste trećina stanovnika Dženneta; vi ste polovina stanovnika Dženneta; vi ste dvije trećine stanovnika Dženneta!" Abdurrezzak navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji spominje da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /550/ "Mi zadnji, bit ćemo prvi na Sudnjem danu; mi ćemo prvi ući u Džennet iako je njima Knjiga dana prije, a nama poslije, jer Allah je nas uputio nakon što su se oni razišli u pogledu istine (tj. u pogledu sedmičnog blagdana), pa oni nas u tome slijede: jevreji praznuju dan poslije (subotom), a krščani dva (nedjeljom).

Ovi se hadisi odnose na riječi Allaha Uzvišenog: "Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i u Allaha vjerujete,” pa ko se u ovom ummetu okiti navedenim osobinama, on ulazi u ovaj krug ljudi. Tako Katade kaže: Do nas je došlo da je Omer, radijAllahu anhu, vidio prilikom hadža kako su ljudi smireni i blagi, pa je proučio ovaj ajet: "Vi ste narod najbolji od svih koji su se ikada pojavili", a zatim rekao: "Ko želi da spada u ovaj narod, neka ispuni Allahove uvjete!" Prenosi Ibn-Džerir. Ko se ne okiti tim osobi­nama, sličan je sljedbenicima Knjige koje Allah Uzvišeni kori kada kaže: "Oni nisu sprečavali jedni druge da čine zabranjena djela!" (5:78)

Zato Allah Uzvišeni kaže: "A kada bi sljed­benici Knjige vjerovali...", tj. ono što je objavljeno Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, "bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su iskvareni!" znači: malo je vjernika među njima, a većina su pokvareni nevjernici. Nakon toga, Allah Uzvišeni obavještava Svoje robo­ve, vjernike, donoseći im radosnu vijest pobjede na sljedbenicima Knjige, nevjernicima i ateistima, pa kaže: "Oni vam ne mogu nauditi, nego vas samo mogu vrijeđati.

Ako vas napadnu, dat će se u bijeg, i poslije im pomoći biti neće!" Ovako je i bilo, jer Allah je njih ponizio na Hajberu kao što je prije toga ponizio plemena Benu-Kajnuka, Nedir i Kurejzu, tako da im je slomio silu. To isto je učinio s kršćanima Šama, koje su ashabi razbili i za vijeke vjekova uzeli od njih vlast, pa će grupa muslimana u Šamu ostati u islamu sve do dolaska Isaa, sina Mer­jemina[145], koji će vladati po islamu i šerijatu Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, slomiti križ, ubiti svinju, ukinuti džizju i neće prihvatiti ništa drugo osim islama.

[Boots]

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi." Prema ovom ajetu Allah im je odredio poniženje i omalovažavanje gdje god bili, osim ako imaju zaštitu Allahovu, koja pretpostavlja status štićenika, džizju i obavezu pridržavanja propisa vjere te: "zaštitu ljudi", tj. ugovor s Alla­hom i ugovor o zaštiti s ljudima."Oni zaslužuju srdžbu Al­lahovu", tj. oni su obavezani i obavezno će ih stići srdžba Allahova koju oni zaslužuju. "i bijeda će ih snaći", tj. snaći će ih u skladu sa sudbinskim određenjem, od­nosno, Šerijatom. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "zato što u ajete Allahove ne vjeruju, što su vjerovjesnike bespravno ubijali", tj. njih na to navode oholost, osionost i zavist, što za posljedicu ima poniženje, omalovažavanje i vječnu bijedu vezanu i za poniženje na drugom svijetu. Zatim, Al­lah Uzvišeni kaže: "Što su Allahu bili nepokorni I što su prešli svaku granicu!" To ih je navelo da ne vjeruju u ajete Allahove, da ubijaju Allahove Poslanike, da mnogo griješe i budu agresori napadajući vas. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu, koji kaže: "Sinovi Israilovi su u jednom danu znali ubiti po tri stotine vjerovjesnika da bi zatim, krajem dana, nastavili s trgovinom povrća!"

"Nisu oni svi isti! Ima ispravnih sljedbenika Knjige, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine!" /113/ "Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro! To su oni dobri!" /114/ "Bilo kakvo dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje!" /115/ "Doista, one koji ne vjeruju od Allaha neće obraniti imeci njihovi, niti djeca njihova; oni će stanovnici Vatre biti, u kojoj će vječno ostati!" /116/ "Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi! Njima Allah nepravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"/117/

Kod većine mufessira (komentatora) Kur'ana poznato je ono što navode Muhammed ibn Ishak i drugi autori, a što prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni u vezi s onima koji su vjerovali među svećenicima sljedbenika Knjige, kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Esed ibn Ubejd, Salebe ibn Šu'be i drugi. To znači da se na ove, naprijed navedene sljedbenike Knjige, prijekor ne odnosi jed­nako kao i na one koji su primili islam. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni nisu isti", tj. oni nisu svi jednaki, jer među njima ima i vjernika i silnika. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "Ima ispravnih sljedbe­nika Knjige...", tj. onih koji izvršavaju Allahovu zapovijed, koji su pokorni Njegovom Šerijatu i koji slijede Njegova Vjerovjesnika. Oni su "ispravni", tj. "na Pravom putu", "koji po cijelu noć ajete Allahove uče i mole se!", tj. mole se noću i uče Kur'an u svojim molitvama. " Oni u Allaha i drugi svijet vjeruju, traže da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure ko će prije dobro učiniti! To su oni dobri!" Oni su spomenuti u slijedećem ajetu: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama, i što se objav­ljuje njima, koji su skrušeni prema Allahu!" (3:199) U tom smislu, Allah Uzvišeni i ovdje kaže: "Bilo kakvo dob­ro da urade, neće im biti negirano", tj. neće kod Allaha biti zagubljeno, nego će ih On za to na­graditi obilnom nagradom.

"Allah dobro zna za one koji se Njega boje!" Njemu se ne može sakriti nikakvo djelo, niti će mimoići nagrada onoga koji dobro djelo učini. Zatim Allah Uzvišeni obavještava o nevjernicima, idolopoklonicima, kazujući da ih "od Alla­ha neće obraniti imeci njihovi, niti djeca nji­hova", tj. da ih neće mimoići sila Allahova, niti kazna, ako On to bude htio. "Oni će stanovnici Vatre biti, u kojoj će vječno ostati!" Nakon toga, On navodi primjer dijeljenja koje obavljaju nevjernici na ovome svijetu, pa kaže: "Primjer onoga što oni u ovosvjetskom životu udijele sličan je ledenom vjetru", tj. vrlo hlad­nom vjetru, "koji pogodi usjeve ljudi koji su sami sebi nepravdu učinili, pa ih uništi", tj. spali ih i uništi sa onim što nose. Iako je došlo vrijeme branja i žetve, on to poruši i uništi plodove i usjeve koje sobom nosi ništeći ih. To je za vlasnika najgore, jer je izgubio u času kada mu je najpotrebnije. Isto je s nevjernicima u čijim djelima Allah uništava nagradu i plod na ovome svijetu, kao što plodovi ovih usjeva nestaju s grijesima vlasnika njihovih. To je tako, jer su sve gra­dili bez osnova i temelja, "Njima Allah ne­pravdu nije učinio, nego je oni sami sebi čine!"

"O vjernici, ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas, jer (drugi) vam propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete! Mržnja izbija iz usta njihovih, dok je ono što kriju prsa njihova još gore! Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!" /118/ "Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se nasamo nađu, od zlobe (prema vama) vrhove prstiju grizu! Reci: 'Um­rite od muke!' Allah doista dobro zna šta je u svačijim prsima!" /119/ "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako se budete strpjeli i bogobojazni bili, njihovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi! A Allah, doista, do­bro zna šta oni rade!"/120/

[Boots]

Allah Blagi i Uzvišeni ovim zabranjuje Svojim ro­bovima koji Ga vjeruju da uzimaju licemjere za inti­mne prijatelje, tj.upoznaju ih sa svojim tajnama i onim što kriju od neprijatelja, budući da licemjeri ne prestaju ulagati napor i snagu kako bi doveli do propasti vjernika, tj. uporno rade na suprotstavljanju njima, i svemu što im nanosi štetu, koristeći sva moguća sredstva, praveći spletke i varke. Usto, oni žele samo ono što stvara teškoće i nevolje vjernicima. "ne uzimajte za bliske prijatelje druge mimo vas", tj. ne uzimajte one koji pripadaju drugim vjerama. Bliski prijatelji nekog čovjeka su oni koji su u posebnom odnosu s njim i koji znaju njegove tajne.

El-Buhari i Nesa'i navode predanje od Ebu-Seida, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /551/ "Al­lah nije poslao nijednog vjerovjesnika, niti odredio namjesnika, a da on nije imao dva pratioca onoga koji ga navodi i podstiče na dobro, i drugoga koji ga navodi i podstiče na zlo. Nepogrješiv je onaj koga Allah zaštiti od grijeha!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Dahkane, koji kaže: Neko je rekao Omeru ibn Hattabu, radijAllahu anhu: "Ovdje je jedan dječak iz Hire, hafiz i pisar, pa mogao bi ga uzeti za pisara!?" On je kazao: "Uzeo bih time za bliskog saradnika ne­koga ko nije vjernik!" Ovo predanje uz ovaj ajet po­kazuje da se štićenici ne mogu uzeti za pisare na mjesta od posebnog značaja za muslimane, od­nosno, na položaje na kojima je moguć uvid u stvari za koje postoji bojazan da ih prenesu neprijateljima s kojima se vodi rat. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "jer drugi vam propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete!" Ove se riječi odnose na licemjere koji vam žele nevolje učiniti i napraviti razdor između vas.

"Mržnja izbija iz usta njihovih, dok je ono što kriju prsa njihova još gore!" Dakle, na njihovim licima i iz slučajnih omaški vidi se neprijateljstvo, uz mržnju koju skrivaju njihova prsa, a što se ne može skriti inteligentnom i pametnom čovjeku. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Mi vam dokaze iznosimo, ako pameti imate!" "Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole", tj. vi ih volite zato što pokazuju da vjeruju, a oni vas ne vole ni javno ni taj­no! "a vi vjerujete u sve Knjige". Nema ništa u što vi sumnjate i ne prih­vaćate. Ibn-Abbas kaže: "Tj., vi vjerujete u vašu Knjigu i njihovu Knjigu, te u ranije knjige, a oni poriču vašu Knjigu. I vi imate više prava za srdžbu prema njima nego oni prema vama."

"Kada vas sretnu, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se nasamo nađu, od zlobe prema vama jagodice prstiju grizu!" Riječ sa značenjem "vrhovi prstiju" govori o postupku licemjera, koji pokazuju vjerovanje i ljubav, a skrivaju nevjerstvo i mržnju, kao što Allah Uzvišeni kaže: "a kada se nađu nasamo, jagodice prstiju grizu od zlobe", što je najgora zloba i mržnja. Reci: "Umrite od muke!" Allah, doista, dobro zna šta je u svačijim prsima! Ako vam smeta njihovo vjerovanje, Allah će pomoću njih uzdići Svoju Riječ i pokazati Svoju vjeru! Zato, umrite od zlobe, jer Allah zna mržnju koju vi krijete prema vjernicima, pa će vas kazniti poniženjem, a njih nagraditi Svojom pomoći na ovome svijetu, dok vama na drugome svijetu slijedi patnja žestoka, u kojoj ćete vječno ostati.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi; a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se." To je zbog velikog neprijateljstva prema vjernicima pa, ako ih zadese kakvo dobro i pomoć, oni se ozlo­jede; a ako ih zadese kakvo zlo i nevolja, što Allah daje kao izraz mudrosti, kao što je bilo na Uhudu, licemjeri se raduju. Allah govori vjernicima: "Ako se budete strpjeli i Allahove se kazne čuvali, nji­hovo lukavstvo vam nimalo neće nauditi!" Ako se u Allaha pouzdate, njihovo lukavstvo neće do vas stići, jer vi ste pod Allahovom zaštitom i ništa vam se ne može dogoditi bez Njegove odredbe i volje. Ko se u Njega pouzda, dovoljno mu je! Nakon toga, Allah Uzvišeni počinje govoriti o slučaju Uhuda i iskušenju vjernika, o razlikama između vjernika i licemjera, te govori o strpljivima, pa kaže:

"I (sjeti se) kada ti porani, od porodice svoje, da vjernicima odrediš mjesta za borbu! A Al­lah dobro čuje i zna!" /121/ "Kada dvije sku­pine vaše gotovo ne uzmakoše, a Allah je nji­hov zaštitnik! I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju!" /122/ "Allah vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili manjina! Zato se Al­laha bojte, da biste bili zahvalni!"/123/

[Boots]

Prema većini učenjaka, ovaj događaj, Bitka na Uhudu, kako navode Ibn-Abbas i neki drugi, dogodio se u (prvu) subotu mjeseca ševvala, treće godine po Hidžri. Povod je bila želja idolopoklonika da se osvete za svoje poginule u Bitki na Bedru, a bilo je preostalo i trgovačke robe koju je na Bedru sačuvao Ebu-Sufjan i koju su iskoristili za borbu s Muhamme­dom, alejhi selam Sinovi ubijenih sve su to sakupili i utrošili dovodeći robove i brojne druge ratnike. Krenuli su sa oko tri hiljade ljudi i odsjeli uz mjesto Uhud, nedaleko od Medine. Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, završio džuma-namaz, savjeto­vao se s ljudima: da li da iziđe pred njih ili ostane u Medini? Abdullah ibn Ubejj predložio je da ostanu u Medini, a drugi, koji nisu učestvovali na Bedru, predložili su da iziđu pred njih.

Tada je ušao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, obukao svoju ratnu odjeću, a zatim izišao. Neki su se u tome trenu kajali govoreći: "Možda smo nažao učinili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem?", a zatim su rekli: "Allahov Poslaniče, ako ti želiš, ostat ćemo!" Na to je on rekao: /552/ "Ne treba vjerovjesnik, ako je obukao svoju ratnu odjeću, da se vraća, sve dok mu Allah to ne odredi!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, krenuo je s hiljadu ashaba, pa kada su bili na pola puta, vratio se Abdullah ibn Ubejj sa trećinom vojske, ljutit što se nije prihvatilo njegovo mišljenje. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, nastavio je put i odsjeo u Uhudskom klancu pri vrhu doline, okrenut leđima prema Uhudu.

Rekao je: /553/ "Neka niko ne stupa u borbu dok mu to mi ne naredimo!" Muslimanske vojske bilo je sedam stotina. Na čelo strijelaca, kojih je bilo pedeset, postavio je Abdullaha ibn Džubejra. Rekao im je: /554/ "Štitite nas od konjice, koja nam nikako ne smije doći s vaše strane! Držite svoje mjesto bez obzira bude li borba išla u našu korist ili ne! Čak ako biste vidjeli da nas ptice grabljivice kljuju, ne napuštajte svoja mjesta!" Na čelo četa postavio je Musaba ibn Umejra, neke mladiće je stavio naprijed, a neke nazad. Kurejši su se pripremili, a bilo ih je tri hiljade; imali su i stotinu konja sa strane.

Na desno krilo konjice postavili su Halida ibn Velida, a na lijevo Ikrima ibn Ebi-Džehla. Zapovjedništvo nad jedinica­ma dali su Beni-Abdu-Daru. Nakon toga došlo je do sukoba dviju vojski. O tome će, inšallah, detaljnije biti govora na odgovarajućem mjestu. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "I kada ti porani, i porodicu svoju ostavi da vjernici­ma odrediš mjesta pred borbu!" Znači da ih postaviš na njihova mjesta, desno i lijevo;

"A Allah dobro čuje i zna" što vi govorite vašim jezikom i tajite u vašim srcima. "Kada dva krila vaša zamalo ne uzmakoše" itd. El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao: "U vezi s nama objavljen je ovaj ajet: "Kada dva krila...", a zatim: "Mi smo bili dvije grupe, Benu-Harise i Benu-Seleme"; "i Allah ih sačuva!" "Allah vas je i na Bedru pomogao", tj. na Dan Bedra, a to je bio petak, se­damnaestog ramazana druge godine po Hidžri. To je Dan pobjede Istine nad neistinom (Jevmul-Furkan) kojom je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike, odbacio idolopoklonstvo i porušio mjesto i sljedbu idolopoklonstva.

To se desilo iako je muslimana bilo malo, svega trista i trinaest, sa dva konjanika i se­damdeset deva. Ostatak su bili pješaci. Neprijatelja je bilo od devet stotina do hiljadu, sa širokim panci­ri­ma, kacigama, punom opremom, rasnim konjima i dodatnim ukrasima. Allah je, međutim, uzdigao Svoga Poslanika, njegove sljedbenike, odnosno sku­pinu, a ponizio šejtana i njegove sljedbenike. Zato Allah Uzvišeni kaže hrabreći Svoje robove, vjernike i Svoju bogobojaznu sljedbu: "i na Bedru pomoga­o, kada ste bili manjina", tj. iako vas je bio mali broj, a kako biste znali da pomoć ne dolazi s broj­nošću i opremom nego od Allaha. U tom smislu, u drugom ajetu kaže: "I na Dan Hunejna, kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, iako vam to ništa nije pomoglo..." do riječi "... Allah prašta i milostiv je!" (9:25) "Zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni!" Znači, budite Mu pokorni. Bedr je inače mjesto između Meke i Medine, poznato po bunaru koji je iskopao neki čovjek po imenu Bedr.

- Kada ti reče vjernicima: "Zar vam nije dovo­ljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hi­ljade poslanih meleka?" /124/ "Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete; i ako vas oni napadnu naglo, Gospodar vaš će vam osigu­rati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih!"/125/ "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" /126/ "Da jedan dio nevjernika uništi, ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani!" /127/ "Ništa ne zavisi od tebe, niti da im po­kajanje primi, niti da ih kazni, jer oni su doista nasilnici!" /128/ "Allahu pripada što je na nebesima i što je na Zemlji! On prašta kome On hoće, a kažnjava koga On hoće! Jer, Allah prašta i milostiv je!"/129/

Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu ovoga događaja, da li je to Bitka na Bedru ili na Uhudu? Vjerovatnije je da je to Bitka na Bedru, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kada ti reče vjer­nicima...", što se veže za riječi: "i Allah vas je pomogao na Bedru". To je predanje Hasana el-Basrija i drugih, a za to se opredijelio i Ibn-Džerir. Rebi' ibn Enes kaže: "Allah je pomogao muslimane s hiljade boraca, a to je vojska zatim prerasla u tri hiljade, potom u pet hiljada. Allah najbolje zna, ali meleci su učestvovali u borbi upravo na Bedru!

U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Zar vam nije dovoljno da vas Gospodar vaš pomogne sa tri hiljade poslanih meleka?" Hasan el-Basri kaže: "To se odnosi na Dan Bedra!" "Dakako! Ako strpljivi i bogobojazni budete", što znači: ako budete strpljivi da se sretnete s neprijateljem, ako Me se budete bojali i budete Mi pokorni bili! "...i ako vas oni naglo na­padnu" Ed-Dahhak kaže: "Sa svojom mržnjom i pojavom."

[Boots]

"Gos­podar vaš će vam osigurati pomoć od pet hiljada meleka obilježenih!", tj. s obilježjima na konjima sa strane. Katade i Ikrima kažu: "s obilježjima" znači: sa znacima za borbu, a znaci meleka su bili bijeli turbani koje su oni prepuštali po svojim leđima, odnosno znaci od bijele vune sa strana na njihovim konjima. Od Ebu-Hurejrea preno­si se "od crvene vune". "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire!" Allah nije poslao meleke i samo vas o tome obavijestio, nego da vas obraduje i pouzdanje ulije u vaša srca. Doista je pomoć od Alla­ha, jer da je On htio, pobijedio bi Svoje neprijatelje bez vas i bez potrebe da se vi borite. Tako On kaže: "Tako! Jer da je Allah htio, On bi ih pobijedio, ali On hoće da vas jedne drugima iskuša... (47:4) U tom smislu, ovdje kaže: "To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time srca vaša smire! A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog!" On je Uzvišeni, Kome nema ravna, te Mudri, i u odredbama i u pro­pisima. Nakon toga kaže: "Da jedan dio nevjernika uništi", tj. naredio vam je borbu i postojanost mudrošću koju On ima u svakoj odredbi. Zato On navodi sva moguća stanja nevjernika protiv kojih se vodi borba, pa kaže: "da uništi jedan dio", tj. da uništi grupu "...nevjernika ili ih osramoti, pa se oni vrate", znači , tj. vrate "razočarani", bez nade. Zatim, Allah Uzvišeni ubacuje rečenicu kojom ka­zuje da odredba i na ovom i na drugom svijetu pripada samo Njemu Jedinome, u čemu Mu se ništa ne može pridružiti, pa kaže: "To ništa ne zavisi od tebe!", nego sve zavisi od Mene, kao što kaže: "Ti ne možeš uputiti koga ti želiš, nego Allah upućuje koga On hoće!" (28:56) Dakle, nije tvoje da donosiš sud i odredbu robovima Mojim, osim kako sam ti zapovjedio! Nakon toga, navodi os­tale dijelove, pa kaže: "ili da im po­kajanje primi", pa ih uputi nakon što su u zabludi bili, "ili ih kazni" na oba svijeta, zbog nevjerstva, pa kaže: "jer oni su doista nasilnici!" Znači – oni to zaslužuju. El-Buhari prenosi predanje od Sali­ma, koji navodi od svoga oca, koji kaže da je čuo Al­lahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako govori kada podigne glavu s rukua na drugom rekatu sabaha: /555/ "Allahu moj, prokuni tog i tog; Allahu moj, prokuni Harisa ibn Hišama; Allahu moj, prokuni Suhejla ibn Amra, Allahu moj, prokuni Safvana ibn Umejju!" Poslije toga objavljen je ovaj ajet:

"Ništa ne zavisi od tebe, niti da im se poka­janje primi, niti da ih kaznim, jer oni su doista nasilnici!" Pokajanje im je svima primljeno i oprošteno im je. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripada što je na nebesima i na Zemlji!" Sve je u vlasti Njegovoj, a stanovnici su robovi Njegovi; "On prašta kome On hoće, a kažnjava koga On hoće!" On raspolaže svime i nema nikoga iznad Njegove odredbe, ne odgovara za ono što čini, a oni odgovaraju za sve što čine. Allah doista prašta i milostiv je!

"O vjernici, ne jedite kamatu više puta udvo­s­tručenu, i Allaha se bojte da biste spašeni bili!" /130/ "I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena!" /131/ "I pokoravaj­te se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila!" /132/ "I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pripremljenim za bogobo­jazne!" /133/ "Za one koji udjeljuju, i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli do­bročinitelje!" /134/ "I onima koji, kada učine što loše, ili sebi nasilje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole! A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I koji ne ustraju u onome što su činili znajući to!" /135/ "To su oni čija je nagrada oprost od Gospodara nji­hova, i bašče ispod kojih rijeke teku, gdje će vječno ostati. Divne li nagrade za one koji tako postupaju!"/136/

Allah Uzvišeni u ovome ajetu govori zabranjujući Svojim robovima, vjernicima, davanje i uzimanje kamate i njeno korištenje uz višestruko uvećavanje, što je bila praksa pagana koji su govorili: "Kada prođe dužnički rok, dug se mora ili realizirati ili povećati. Ako se ne vrati, onda jedna strana produžuje rok, a druga povećava količinu. Tako se čini svake godine, tako da mala količina može višestruko porasti da postane ogromna." Stoga, Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da se čuvaju kako bi bili spašeni na ovom i onom svijetu, a zatim im prijeti Vatrom upo­zoravajući ih na to, pa kaže: "I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pri­premljena!", "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana billa." Nakon toga slijedi podsticaj da oni nastoje činiti dob­ra i podsticati jedni druge na postizanje blizine prema Allahu Uzvišenom riječima: "I požurite oprostu od Gospodara vašega, i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pri­premljenim za bogobojazne", odnosno, kao što je i Vatra pripremljena za nevjernike. Ima mišljenja da riječi Allaha Uzvišenog: "širok kao nebesa i Zem­lja" znače ukazivanje na njihovu širinu i dužinu, kao što Allah Uzvišeni kaže opisujući Džennet: "posteljama će postave od kadife biti" (55:54). Šta onda reći za vanjski iz­gled? Neki kažu: jer njegova je širina kao i dužina, budući da se nalazi pod kupolom ispod Arša (Prijes­tolja), što pretpostavlja da je okruglog oblika s jedna­kom dužinom i širinom. Na to upućuju i riječi koje stoje u slijedećem sahih hadisu: /556/ "Kada budete od Allaha molili Džennet, tražite Firdevs, jer to je naj­viši i srednji dio Dženneta, odakle izviru rijeke i čiji je krov Arš Svemilosnog!"

U svom Musnedu Ahmed navodi predanje: /557/ "da je Heraklije napisao pismo Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem: Ti me pozivaš u Džennet, pros­tran kao nebesa i Zemlja, pa gdje se onda nalazi Vat­ra?!" pa je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, od­govorio: "Subhanallah, gdje je noć kada dođe dan?" Bezzar navodi od Ebu-Hurejre, koji kaže: /558/ Neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekao mu: Šta misliš o riječima Allaha Uzvišenog: “Džennetu, širokom kao nebesa i Zemlja' a gdje je Vatra? " On je kazao: "Zar ne vidiš da noć kada nastupi, prekrije sve? Gdje je tada dan?" Rekao je: "Tamo gdje Allah to hoće!" On mu je kazao: "Tako je i s Vatrom. Ona je tamo gdje Allah hoće da bude!" To znači kao što to što ne vidimo noć kada nastupi dan, ne znači da ona nije na nekom mjestu, pa ako i ne znamo gdje, tako je i Vatra tamo gdje to Allah želi. To se jasno vidi i iz naprijed navedenog hadisa Ebu-Hurejre, koji pre­nosi Bezzar.

[Boots]

Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi opis stanovni­ka Dženneta, pa kaže: "Za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju...", tj. kada su u teškoćama ili raskoši, raspoloženi ili neraspoloženi, zdravi ili bolesni, te u bilo kojim dru­gim uvjetima, kao što Allah kaže: "oni koji dijele imovinu svoju, danju i noću, tajno i javno..." (2:274) To znači: da njih ništa ne može omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za Njegovo zadovoljstvo.

"...koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju", tj. ako oni padnu u srdžbu, oni je i savladaju, tj. prikriju i ne pokazuju, a usto praštaju onome ko im je zlo učinio. U nekim predanjima stoji da "Allah Uzvišeni kaže: Sine Ade­mov, sjeti Me se kada se rasrdiš, pa ću se i Ja tebe sjetiti kada se rasrdim, i neću te uništiti s onima koje uništavam!" Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /560/ "Nije silan onaj koji pobjeđuje druge, nego je silan onaj koji sobom vlada u srdžbi!" Prenose ga El-Buharija i Muslim.

Imam Ahmed navodi predanje od Harise ibn Kuddame es-Sadija, koji spominje da je pitao Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: /561/ "Alla­hov Poslaniče, kaži mi riječ koja će mi koristiti, a da je kratka, pa da je zapamtim!" "Ne ljuti se!", rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. To mu je ponovio više puta, stalno govoreći: "Ne ljuti se!" Imam Ahmed navodi predanje od Atijje ibn Sa'da es-Sa´dija, koji je ashab, da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: /562/ "Srdžba je od šejtana; a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom! Stoga, kada se neko od vas naljuti, neka se abdesti!" Ovako predanje navodi Ebu-Davud.Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurej­rea, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, u vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: “i koji srdžbu savlađuju” rekao: /563/ "Ko savlada srdžbu, a može je ostvariti, Allah će mu napuniti nutrinu sigurnošću i vjerom!" Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Omera, radijAllahu anhu, kako kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /564/ "Allahov rob neće progutati gutljaj vrjedniji od gutljaja srdžbe koju savlada u težnji za Allahom!"

"...i koji ljudima praštaju", tj. koji praštaju onima koji im nepravdu učine, tako da kod njih ne ostane išta protiv bilo koga. To je najsa­vršenije stanje i zato Allah Uzvišeni kaže: "A Allah voli one koji dobro čine" budući da je to jedan od stupnjeva dob­ročinstva (ihsana). U hadisu stoji: /565/ "Za troje se zaklinjem: da se imovina neće umanjiti od milostinje (sadake), da će Allah robu koji oprosti samo povećati veličinu, i da će Allah uzdići onoga koji radi Allaha bude skroman!" El-Hakim u svom Mustedreku navodi predanje hadisa Muse ibn Ukbeta s lancem od Ubade ibn Sa­mita, koji prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /566/ "Kome je drago da ima ugled i čast, i da mu se po­digne stupanj, neka oprosti onome ko mu je nasilje učinio, dade onome koji je njemu uskratio, i uspostavi vezu s onim koji ju je s njim prekinuo!" Za­tim kaže: "Hadis ispunjava uvjete El-Buharije i Musli­ma, koji ga ne navode."

"I za one, koji kada učine što loše, ili sebi na­silje učine, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole!" Ako učine neki grijeh, nakon toga se pokaju i traže oprost. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, radijAllahu anhu, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /567/ Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!" Allah Uzvišeni će na to reći: "Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospo­dara Koji oprašta grijehe i za to kažnjava. Zato ja praštam Svom robu!" Ako, zatim,učini drugi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji oprašta grije­he, ili kažnjava. Pa ću mu oprostiti!" Ako, za­tim, učini novi grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe, ili za njih kažnjava, pa oprostit ću mu!" Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: "Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!", Allah Uzvišeni će reći: "Moj rob je znao da ima Gospodara koji prašta grijehe, ili kažnjava za njih! Svjedočim da sam oprostio Svom robu, pa neka radi što hoće!" Navode ga autori dva Sahiha od Ishaka ibn Ebi-Talhe ovako i slično ovome.

Kod pokajanja utvrđena je obaveza abdesta i klanjanja dva rekata namaza u skladu s predanjem koje navodi Ahmed ibn Hanbel od Alije, radijAllahu anhu, koji kaže: /568/ "Kada bih čuo neki hadis od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Allah bi mi dao koristi od njega Svojom voljom, a ako bi mi to od njega prenio neko drugi, tražio bih da se zakune, pa ako bi to učinio, povjerovao bih mu. Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, govorio mi je, a on je istinu govorio, da je čuo Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nema čovjeka koji učini grijeh, pa se, zatim abdesti po propisu i klanja dva rekata, te zamoli Alla­ha za oprost, da mu On to ne oprosti!' " Prenose ga, također, i Ali el-Medini, El-Humejdi, Ibn Ebi-Šejbe, autori Sunena, Ibn-Hibban u svom Sahihu, Bezzar i Ed-Darekutni posredstvom Osmana ibn Mugire, a Tirmizi kaže: "To je hadis hasen." Općenito uzevši, to je hadis hasen i to u predanju vladara vjernika Alije ibn Ebi-Taliba, koji ga navodi od halife Allahovog Poslanika, Ebu-Bekra Siddika, radijAllahu anhu

[Boots]

Vjerodostojnost ovog hadisa potvrđuje i slije­deće predanje u dva Sahiha: /569/ Od vladara vjernika, Osmana ibn Affana, radijAllahu anhu, navodi se da je uzeo abdest kako je to činio Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, a zatim rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Ko se abdesti kako sam se ja abdestio, zatim klanja dva rekata ne razgovarajući sa samim sobom, bit će mu oprošteni prethodni grijesi!" Ovaj hadis je utvrđen prema predanju četverice imama i pravednih halifa od prvaka pređašnjih i kasnijih poslanika Gospodara svjetova, što pokazuje i Jasna knjiga s obzirom da traženje oprosta od grijeha koristi grješnicima. Imam Ahmed navodi predanje od Seida, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /570/ Iblis je obećao: "Gospodaru moj, Tvoje mi veličine, ja ću zavoditi sinove Ademove sve dok im je duša u tijelima!", a Allah Uzvišeni kaže: "Tako mi Uzvišenisti i Veličine Moje, Ja ću im opraštati dok oni od Mene oprosta traže!"

"A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?!", tj. niko osim Njega ne može ih oprostiti. Tako, imam Ahmed navodi predanje od Esveda ibn Seri'a: /571/ da je Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, doveden jedan zarobljenik koji je rekao: "Allahu moj, ja se Tebi kajem, a ne kajem se Muhammedu!" Na to je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "On zna da je to pravo Onoga Čije jeste!" "...koji ne us­traju u onome što su činili znajući to!" Odnosi se na one koji se pokaju i ne ustraju u grijehu insisti­rajući na tome, pa ako i učine grijeh, pokaju se, kao što prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svome Mus­nedu od sluge Ebu-Bekrova, koji to navodi od Ebu-Bekra, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /572/ "Onaj koji traži oprost neće pretjerati, pa makar to učinio sedamdeset puta u jednom danu!" To je hasen hadis; "znajući to", tj. da će, ukoliko se pokaje, Allah primiti pokajanje njegovo, kao što na drugome mjestu kaže: "Zar ne znaju oni da je Allah Onaj Koji prima pokaja­nje od robova Svojih...?" (9:104), te na mnogim drugim mjestima. "To su oni kojima za nagradu pripada oprost od Gospodara njihova", tj. nagrada ako budu imali takve osobine; "i bašče ispod kojih rijeke teku", tj. s različitim vrstama pića, "u kojim će vječno boraviti", tj. ostati, "a divna li je nagrada za one koji tako postupaju!" Ovim Allah Uzvišeni hvali Džennet.

"Prije vas su mnogi narodi bili i nestali! Zato, putujte po zemlji i gledajte kako su završili oni koji su istinu poricali!" /137/ "To je objašnjenje ljudima, i putokaz i pouka za one koji se Allaha boje!" /138/ "Ne klonite duhom, i ne žalostite se! Vi ćete gornji biti, ako vjernici budete!" /139/ "Ako vas rane dopadnu pa i drugi rana takvih dopadaju i te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo lju­dima, da bi Allah znao one koji vjeruju, i od­abrao neke od vas za šehide. A Allah ne voli nasilnike!" /140/ "I da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio!" /141/ "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i zna one koji su strpljivi!" /142/ "Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila je vama naočigled!"/143/

Allah Uzvišeni tješi Svoje robove vjernike zbog toga što ih je zadesilo u Bitki na Uhudu, kada ih je poginulo sedamdeset, riječima: "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali." Dakle, ovako se dešavalo i prije vas sljedbenicima vjerovjesnika, da bi potom dolazilo do njihove pob­jede, a propasti nevjernika. U tom smislu On kaže: "Zato, putujte po svijetu i gledajte kako su završili oni koji su laž zagovarali!" Zatim kaže: "Ovo je objašnjenje ljudima...", tj. u Kur'anu su jasno navedene obavi­jesti o odnosima drevnih naroda s njihovim neprija­teljima; "i putokaz, i pouka", znači, Kur'an, u kojem su obavijesti o onome prije vas, uputa za srca vaša i pouka, tj. prepreka zabranama i grijesima. Nakon toga, umirujući vjernike On kaže: "Ne klonite duhom!" Nemojte malaksati zbog toga što se desilo,

"i ne žalostite se! Vi ćete gornji biti, ako vjernici budete!" Znači da završetak i pobjeda pripadaju vama, vjerni­cima! "A ako dopadate rana i drugi rana dopadaju", tj. ako vas zadesi da ranjeni budete i dio vas pogine, rane i pogibija zadesit će i neprijatelje vaše. "I te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima" pa tako odredi da vas neprijatelji pobijede iako je završetak vaš, iz razloga kojeg On zna. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "da bi Allah znao one koji vjeruju".[146] Ibn-Abbas kaže: "U situaciji kao što je ova to se odnosi na one koji su strpljivi u borbi protiv neprijatelja"; "i odabrao neke od vas kao šehide", tj. da poginu na Njegovom putu i žrtvuju svoj život za Njegovo zadovoljstvo. "A Allah ne voli nasilnike!"; "I da bi vjernike očistio...", tj. od grijehova, ako ih imaju; u protiv­nom da bi im podignuo stupnjeve prema onome što ih je zadesilo; "a nevjernike uništio", tj. oni, ako i pobijede, ostanu obijesni i ra­zuzdani, što postane uzrokom njihove propasti i nes­tanka. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i ne zna one koji su strpljivi!" Zar ste mislili da ćete ući u Džennet bez iskušenja borbom i teškoćama, kako bi Allah vidio koji su među vama mudžahidi ustrajni na Njegovom putu i strpljivi u borbi protiv neprijatelja?!