[Boots]

Nakon toga, Allah Uzvišeni govori o jednoj grupi sinova Israilovih koji su nastojali da napadnu Isaa, alejhi selam, učine mu zlo, raspnu ga okomivši se na njega, a zatim su se žalili svom vladaru, koji je bio nevjernik. Oni su govorili da je on čovjek koji ljude navodi na zabludu, odvraća ih od pokornosti kralju i kvari po­danike njegove, te da je sin bludnice, kako bi pod­stakli srdžbu kraljevu. Kralj ih je poslao da ga pronađu, a kada su oni opkolili njegovu kuću i bili uvjereni da su ga uhvatili, Allah ga je spasio od njih, uzdigao ga Sebi, učinivši jednog od njih sličnim njemu. Oni su bili uvjereni da je to Isa, uhvatili su ga, ponižavali, raspeli i stavili mu bodlju na glavu. To je bila intriga Allahova prema njima, jer On je spasio Svog roba i poslanika uzdignuvši ga kod Sebe, a njih ostavio da lutaju u zabludi. "A oni su spletke pravili, pa je i Allah to pravio! A Allah to najbolje umije!"

- I kad Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti! Očistiti te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome u čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugom svijetu, i oni neće imati pomagača!" /56/ "A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati. A, Allah ne voli nasilnike!" /57/ "Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Opomena mudra!"/58/

Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' kao što Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji vam noću dušu uzima!" (6:60), odnosno: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504/ "Hvala Allahu, Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio!" Ima mišljenja da to znači: "uzdizanje u snu".[129] Allah Uzvišeni kaže: "...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdi­gao." ( 4:157) Zatim kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, neće u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Riječi Allaha Uzvišenog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, alejhi selam, tj. kada siđe na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome će, inšallah, biti govora kasnije.

"Spasit ću te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon što je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u više grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s čime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otišli u krajnost smatrajući ga Božijim sinom. Neki kažu da je on Bog, a drugi da je "treći u trojstvu", o čemu nam Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, dajući odgovor svakoj grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kršćanstvo. Navodi se da je on to učinio u želji da ih prevari i iskvari ga. On je u kršćanstvo ponešto dodao, a ponešto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i određeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okrećući se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam počinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao više od dvanaest hiljada crkava, sa­mostana, hramova i manastira, kao što je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad židovima, Allah ga je pomogao protiv njih budući da je bio bliži istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici.

Kada je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedo­vi, sallAllahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budući da ih je on pozivao da vjeruju u sve što je istinito. Oni su postali preči svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njego­vom putu. Stoga su oni, budući da su uistinu vjero­vali u Mesiha, protjerali kršćane iz Šama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako će islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega!

Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da će oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu[130] i izvojevati veliku bitku nad Bizan­tincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti će vidjeti. Zato Allah Uzvišeni kaže: "I učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome o čemu ste se razilazili!" /55/ "Što se tiče onih koji ne vjeruju, njih ću na strašne muke staviti na ovom i drugome svijetu, i oni neće imati pomagača!" Isto to je učinio i sa žido­vima koji nisu vjerovali, odnosno, kršćanima koji su otišli u krajnost i u zvijezde ga ukivali. Na ovome svi­jetu ih je kaznio ubistvima, zarobljeništvom i spre-čavanjem da vladaju u pojedinim zemljama, a na drugom svijetu kazna će biti teža i žešća.

"A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će punu nagradu dati", tj. na ovome svijetu dat će im pomoć i pobjedu, a na drugom svijetu vi­soke dženetske stupnjeve. "A, Allah ne voli nasilnike!" "Ovo što ti kazujem jesu ajeti i Opomena mudra!", tj. u ovome što smo ti pripovijedali, Muhammede, o Isau, alejhi selam, njegovom rođenju i načinu života, nema nikak­ve sumnje, kao što Allah Uzvišeni također kaže: "To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju!" /34/ Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On! Kada nešto odluči, On samo kaže: "Budi!" i to biva! /35/ (19:34-35) Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:

- Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim mu rekao: "Budi!" i on bi! /59/ "Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!" /60/ A onima koji s tobom o Njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo nešto od znanja, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi, pa ćemo se prokli­njati i Allahovo prokletstvo na one koji lažu prizvati" /61/ "Ovo je doista istinito kaziva­nje, i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljiv­ce."/63/

Allah Uzvišeni kaže: "Slučaj Isaov doista je kod Allaha" u smislu Moći Allaha, Koji ga je stvorio bez oca, "kao i slučaj Ademov", kojega je stvorio bez oca i majke, odnos­no, "od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' i on bi!" Onaj Koji je stvorio Adema bez oca, pogotovu je u stanju stvoriti i Isaa na isti način. Ako bi bilo dozvoljeno da se tvrdi da je Isa sin što je stvoren bez oca, to bi bilo još normalnije za Adema. Međutim, poznato je, i mišlljenje je svih, da to nije tačno. Stoga je i tvrdnja u vezi sa Isaom još netačnija i nemoralnija. Međutim, Gospodar Uzvišeni htio je pokazati Svoju Moć stvaranja kada je stvorio Adema bez muškarca i žene, i Havu, koju je stvorio od muškarca bez žene, te kada je stvorio Isaa od žene ali bez muškarca, te time što stvara sva stvorenja od muškarca i žene. Zato Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "Merjem" "kako bismo ga učinili znakom ljudima" (19:21), a ovdje kaže: " Istina je od Gospodara tvoga i ne budi od onih koji sumnjaju!", tj. ovo je istina u vezi sa Isaaom koja se ne može negirati i osim koje druge nema, a osim istine postoji samo zabluda.

[Boots]

Zatim Allah Uzvišeni kaže: A onima koji s tobom o njemu budu raspravljali nakon što ti je došlo znanje, reci: "Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi i vi", tj. i njih ćemo pridružiti ovoj usrdnoj molitvi, "pa ćemo se proklinjati", tj. prokletstvo zamoliti, "pa ćemo na one koji lažu Allahovo prokletstvo prizvati", tj. i između nas i između vas.

Povod objave ovoga proklinjanja kao i onoga prije njega, na početku poglavlja, bila je delegacija Nedžranaca. Naime, kada su kršćani došli i počeli raspravljati o Isau navodeći ono što su tvrdili da je sin i bog, Allah je objavio prvi dio ovoga poglavlja kao odgovor njima. Imam Muhammed ibn Ishak ibn Je­sar u svojoj "Biografiji Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem" navodi kako je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla delegacija Nedžrana, u ko­joj je bilo šezdeset konjanika, među kojima i četrnaest njihovih uglednih ljudi, koje su oni slušali, a njih četrnaesterica su opet poslušni trojici između njih, i to: El-Akibu, koji je bio njihov emir, čije se mišljenje poštovalo, Seyyidu, koji je bio najučeniji među njima i Ebu-Harise ibn Alkameu, koji je bio nji­hov svećenik. On je inače bio Arap koji je primio kršćanstvo, pa su ga Bizantinci i njihovi vladari zbog toga cijenili i čast mu ukazivali.

On je bio upoznat s pitanjem Allahovog Poslanika, njegovim osobinama i drugim stvarima što je navedeno u knjigama drev­nim, ali ga je učvršćivalo da nastavi kao kršćanin to što je bio cijenjen i imao visok ugled kod pripadnika kršćanstva. On navodi: "Oni su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, u Medinu, ušli kod njega u džamiju dok je klanjao ikindiju sa svojim prugastim ogrtačima, mantijama i drugom opre­mom. Pošto je bilo vrijeme njihove molitve, oni su se počeli moliti u džamiji Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: /505/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavite ih! i oni su kla­njali okrećući se prema istoku." Zatim kaže: "Trojica su se obratila Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, tvrdeći da je Isa Bog, Božiji sin i Treći u Trojstvu. Allah je daleko iznad toga što tvrde!"

Svoj stav da je on Bog dokazivali su time što je on oživljavao mrtve, liječio slijepe, gubave i bolesne, obavještavao o stvarima Nevidljivog svijeta i sl. Stav da je on Božiji sin oni su dokazivali time da nema poznatog oca, te da je govorio u bešici, a stav da je treći u Trojstvu dokazivali su riječima Allaha Uzvišenog: "Učinili smo, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili smo." Pri tome su tvrdili: Da je jedan, go­vorio bi: "Učinio sam, zapovjedio sam, stvorio sam i odredio sam." On, dželle šanuhu, i Isa i Merjem doista su čisti od svega što govore silnici! Povodom ovih njihovih riječi Allah je u Kur'anu objavio gornje ajete, a na go­vor dvojice svećenika Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Primite islam!" A oni su ka­zali: "Već smo primili!" Zatim je rekao: "Niste to istin­ski učinili, pa primite islam!" Oni su kazali: "Jesmo, islam smo primili prije tebe!" Zatim im je rekao: "Lažete, jer vaša tvrdnja da Allah ima sina, vaše kla­njanje križu i jedenje svinjskog mesa, ne dozvoljava vam da primite islam!" Oni su zatim upitali: "Pa, ko je onda njegov otac, Muhammede?" Allahov Poslanik je ušutio i nije im na to odgovorio. Nakon toga,

Allah je povodom njihovih tvrdnji i različitih stavova obja­vio prvi dio poglavlja "Ali-Imran" do osamdeset i ne­kog ajeta. Ibn-Ishak kaže: Kada je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, došla obavijest od Allaha Uzvišenog, i presuda između njega i njih, on je naredio da se prokunu za ono što su mu govo­rili, pa ih je zatim pozvao, a oni su kazali: "Ebu-Kasi­me, ostavi nas da se preispitamo, a zatim da dođemo i kažemo šta ćemo uraditi u vezi s tvojim pozivom!" Potom su se udaljili i izdvojili se zajedno s Akibom, čije je mišljenje među njima bilo cijenjeno, rekavši:

"Robe Mesihov, šta ti misliš?" On je odgovo­rio: "Skupino kršćana, tako mi Allaha, vi ste se uvjerili da je Muhammed, doista, vjerovjesnik i poslanik! On vam je donio jasne i odlučne vijesti o vašem drugu. Vi znate da nijedan narod nije proklinjao vjerovjesni­ka, a da su ostali njihovi stari i odrasli mladi! To će i vas iskorijeniti, ako to budete činili! Ako se budete suzdržali držeći se svoje vjere i ostajući pri stavu u vezi s vašim Gospodarom, ostavite ga i idite u svoj grad!" Nakon toga, oni su došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekli: "Ebu-Kasime, zaključili smo da te ne proklinjemo i da te ostavimo u tvojoj vjeri, a mi se vratimo svojoj vjeri.

Ali, pošalji nam jed­noga od tvojih ashaba po svom izboru da nam do­nese presudu u vezi s imovinom oko koje se razi­lazimo, jer mi vas cijenimo!" Muhammed ibn Džafer kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao im je: "Dođite mi večeras, pa da s vama pošaljem jakog i povjerljivog čovjeka!" Omer ibn El-Hattab, radijAllahu anhu, kaže: "Nikada nisam volio zapovjedništvo, ali sam se tada nadao da to budem ja, pa sam otišao na podne-namaz po velikoj žezi. Kada je

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, klanjao podne i predao selam, pogledao je desno i lijevo, a ja sam se ispinjao da me vidi. On je gledao u nas, pa kada je ugledao Ebu-Ubejdu ibnu el-Džerrah, pozvao ga je i rekao: "Pođi s njima ti i pravedno pre­sudi o onome u čemu se razilaze!" Ta počast je pripala Ebu-Ubejdi, radijAllahu anhu"

[Boots]

Po svemu sudeći ova delegacija je došla devete godine po Hidžri. Naime, Zuhri u vezi s tim kaže: "Stanovnici Nedžrana bili su prvi koji su počeli plaćati džizju/glavarinu Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem." Ajet o džizji objavljen je nakon Osvaja­nja Meke: - "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Alla­ha i Sudnji dan" do riječi "dok ne budu dali džizju poslušno i ponizno!" (9:29) Džabir kaže: "mi i vi" odnosi se na Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i Ali ibn Ebi-Taliba, "sinovi naši" na Hasana i Husejna, a "žene naše" na Fatimu. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ovo je, doista, istinito kazivanje." To znači: ovo što smo ti kazivali, Muhammede, o Isau jeste is­tina koja se ne može iskriviti niti izbjeći. "i nema boga osim Allaha! A Allah je doista Silan i Mudar!" /62/ "A ako oni glave okrenu, pa Allah doista dobro zna smutljivce." To znači, ko skrene, napusti istinu i prihvati laž, on je smutljivac pokvareni. Allah za njega dobro zna i za to će ga najstrožije kazniti jer On je Moćni, Kome ništa ne može promaći, On je Veliki i Hvaljeni, pa Mu se utječemo da nas ne zadesi Njegova kazna.

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"/64/

Ove riječi obuhvaćaju sve sljedbenike Knjige, židove i kršćane, kao i one koji idu njihovim putem. - Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi!" Riječ se ovdje koristi u značenju rečenice koju, potom, opisuje, pa kaže: "zajedničke i nama i vama", tj. pravedne, jednake i za vas i za nas. Nakon toga to komentira, pa kaže: "da nikoga osim Al­laha ne obožavamo i ništa Mu ne pri­družujemo", ni kip, ni križ, ni kumir, ni Taguta, ni vatru, niti bilo što drugo, nego se samo Njemu kla­njamo nikoga Mu ne pridružujući, što je poziv svih poslanika. Allah Uzvišeni kaže: - Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu ibadet činete, a Taguta se klonite!" (16:36) Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatra­mo!" Ibn-Džurejdž kaže: "To znači, da jedni drugima primjer ne budemo u griješenju prema Allahu."

- Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!", tj. ako se okrenu od pravednosti i ovog poziva, vi svjedočite ustrajnošću u islamu, koji vam je Allah propisao!

U Komentaru El-Buharije, uz predanje ez-Zuhrija, s lancem od Ebu-Sufjana, naveli smo slučaj kada je on (Ebu-Sufjan) išao kod vladara Bizantije, te kako ga je taj pitao o porijeklu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, o njegovim osobinama i karakteristi­kama i o tome čemu poziva, te kako ga je on o svemu izvijestio vrlo jasno iako je Ebu-Sufjan u to vrijeme bio idolopoklonik i još nije bio primio islam. To je bilo nakon Sporazuma na Hudejbiji, a prije os­vajanja Meke, što se navodi i u hadisu. Interesantno je da je on to sve rekao, a nakon toga je dobio pismo od Allahovog Poslanika, koje je pročitao i u kojem je stajalo slijedeće:

/506/ "U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog, od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, gos­podaru Bizanta! Neka je mir na onoga koji slijedi Pravi put. Pozivam te da prijeđeš na islam. Ako to učiniš, bit ćeš miran i spašen! Prijeđi na islam, pa će ti Allah dati dvostruku nagradu! Ako se okreneš od toga, slijede ti grijesi podanika...

- Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"

Ibn-Ishak i drugi navode da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", oko osamdeset i nekoliko ajeta, objavljen povodom delegacije Nedžrana. Zuhri navodi da su oni bili prvi koji su počeli davati džizju, a svi se slažu da je ajet o džizji objavljen nakon osvajanja Meke. Stoga se postavlja pitanje kako uskladiti to što je ovaj ajet napisan u pismu Herakliju prije osvajanja i tvrdnji Ibn-Ishaka i Zuhrija? Odgovor se može dati uz neko­liko mogućnosti:

da je ajet objavljen dvaput, jednom prije Hudej­bije i drugi put nakon osvajanja Meke,
da je prvi dio poglavlja "Ali-Imran", do ovog ajeta, objavljen povodom delegacije iz Nedžrana, a da je ovaj ajet objavljen prije toga,
Da je dolazak delegacije iz Nedžrana bio prije Hudejbije, te da je bio u vezi sa pomirenjem oko proklinjanja (spomenutog u ajetu 61.), a nije bio taj dolazak zbog džizje.
Da ajet nije bio objavljen kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredio da se ovo napiše u pismu Herakliju, a da je potom objavljen potpuno podudaran Poslanikovim, sallAllahu alejhi ve sellem, riječima.[131]

"O Sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete kada su Tevrat i Indžil poslije njega objavljeni?! Zar vi ne shvaćate?" /65/ "Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja? A Allah zna, a vi ne znate!" /66/ "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On nije bio idolopoklonik!" /67/ "Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!"/68/

[Boots]

Allah Uzvišeni i Blagodarni ovim prebacuje žido­vima i kršćanima što se prepiru o Ibrahimu el-Halilu, alejhi selam, tako što svaka skupina tvrdi da je on njihov. To navodi i Muhammed ibn Ishak ibn Jesar od Ibn-Ab­basa, koji kaže: "Kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, sastali su se kršćani Nedžrana i židovski rabini i započeli raspravu. Rabini su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do židov!" Kršćani su govorili: "Ibrahim nije bio ništa drugo do kršćanin!" Tada je Allah objavio: "O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete...?", tj. kako vi kršćani možete tvrditi da je on bio kršćanin kada je vremenski vama prethodio, budući da su i židovska vjera i kršćanstvo bili za dugo vremena na­kon njega. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Zar vi ne razmišljate?"

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Eto vi raspravljate o onome o čemu imate neko znanje, ali zašto raspravljate o onome o čemu nemate nikakvoga znanja?" Dakle, obje su strane o Ibrahimu raspravljale bez ikakvog znanja, iako im je bilo bolje da raspravljaju o onome što znaju iz svoje vjere. Stoga, Allah Uzvišeni predbacuje to i židovima i kršćanima naređujući im da to ostave Njemu, Uzvišen je On, pa kaže: "Jer Allah zna, a vi ne znate!" Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik predani musliman", tj. privržen vjerovanju umjesto idolopoklonstva "i on nije bio idolopoklonik!"

Zatim kaže: "Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik, i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!" To znači, ljudi koji imaju najveće pravo na Ibrahima jesu oni koji su ga slijedili u vjeri dok je to propovijedao, te ovaj Vjerovjesnik, tj. Muhammed, alejhi selam, i oni koji vjeruju od njegovih ashaba i ljudi koji njih slijede. Se'id ibn Mensur navodi predanje s lancem od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /507/ "Svaki vjerovjesnik imao je pomagače (zaštitnike) među vjerovjesnicima, a moj pomagač (zaštitnik) je moj praotac i Prijatelj Gospodara moga Uzvišenog, Ibrahim, alejhi selam" Zatim je proučio: "Doista su naj­bliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili...", - a Allah je zaštitnik vjernika!", tj. svih vjernika, zajedno s vjerovjesnicima Svojim i poslanicima.

"Neki sljedbenici Knjige voljeli bi da vas na stranputicu odvedu. Ali oni ne odvode u zabludu nikoga drugoga do sebe, a da to i ne osjećaju." /69/ "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?" /70/ "O sljedbenici Knjige, zašto isti­nu neistinom zaogrćete, i krijete istinu iako je znate?" /71/ Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno, onima koji vjeruju, u početku dana, a porecite to na kraju dana, ne bi li i oni svoju vjeru napustili!" /72/ I nemojte povjerovati nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru! Ti reci: "Doista je prava uputa Allahova uputa!", te da li je dano ikome to što je vama dano, ili da će do­kaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim! Reci: "Zaista je sve dobro u ruci Alla­hovoj i On ga daje kome On hoće!" A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! /73/ "On Svoju milost daje kome hoće. A Allah je pos­jednik velikog dobra."/74/

Allah Uzvišeni ukazuje na zavist židova prema vjernicima koje žele da na stranputicu navedu, ne znajući da su sami zavedeni, te da će im se to vratiti kao bumerang, a da i sami to ne osjete. Nakon toga, On im predbacuje, govoreći: "O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove znakove ne vjerujete iako ih zorno vidite?", tj. znate njihovu istinitost i tačnost. "O sljedbenici Knjige, zašto istinu u neistinu uvijate i krijete istinu iako je znate?", tj. zašto krijete istinu koja se nalazi u vašim knjigama u vezi sa svojstvima Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, iako to sami znate i toga ste svjedoci.

- Neki sljedbenici Knjige govore: "Vjerujte u ono što je objavljeno onima koji vjeruju u početku dana, a porecite to na kraju dana!" To je varka za slabe ljude, koji se tako obmanjuju. Naime, oni su se dogovorili da početkom dana pokažu njima kao da vjeruju, pa s vjernicima klanjaju sabah-namaz, da bi se potom na kraju dana vratili u svoju vjeru, kako bi obmanuli ljude koji ne znaju, ka­zujući im da su spoznali nedostatke i mahane mus­limanske vjere. Zato oni govore: "ne bi li se oni povratili." "I nemojte povjerova­ti nikome osim onome koji slijedi vašu vjeru!" To znači, nemojte pristati ili pokazati ikome drugome osim svojim istovjernicima šta se kod vas u Tevratu navodi o Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, odnosno obavezi da se on slijedi, pa da to oni koriste kao dokaz protiv vas.

"Doista je prava uputa Allahova uputa!" On upućuje srca vjernika najsa­vršenijoj vjeri. "te da je dano ikome to što je vama dano, ili da će dokaze protiv vas davati pred Gospodarom vašim!" Tj., oni govore: ne pokazujte im to iz bojaz­ni da vam ne bi bili jednaki u znanju, odnosno da to oni ne uzmu kao dokaz protiv vas na ovom i budućem svijetu! "Dobro je samo u ruci Allahovoj i On ga daje kome On hoće!" Dobro je u Njegovoj nadležnosti i On je Onaj Koji daje i zabranjuje, Koji daruje koga hoće vjerovanjem, znanjem i raspolaganjem, a stavlja u zabludu koga hoće, tako da izgubi vid i unutarnji osjećaj okrćući se od istine. On raspolaže neprikos­novenim dokazom i nedostižnom mudrošću! "A Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući! On Svojom milošću odlikuje koga hoće, jer Allah je posjednik Velikog Dobra." On je vas, vjernici, odlikovao Svojom dobrotom i uputio u savršeni Šerijat učinivši vas sljedbenicima najčasnijeg vjerovjesnika.

- Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio. To je zato jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!", i o Allahu govore laži dok znaju istinu!" /75/ "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i grijeha se kloni, pa Allah voli bogobojazne."/76/

Allah Uzvišeni saopćava da su židovi prevrtljivi i upozorava vjernike da ih se čuvaju i kaže da među njima ima onih "koji će ti, ako im povjeriš tovar blaga", tj. imetka, "to vratiti", a pogotovu će to vratiti ako bude manje od toga, "a ima ih koji ti neće vratiti ako im povjeriš i samo jedan dinar, osim ako ga budeš stalno pratio." To znači: ako budeš ustrajno nastojao ost­variti svoje pravo. Ako je to tako kada je u pitanju di­nar, onda pogotovu neće ti vratiti nešto više. O mjeri kintar bilo je govora na početku poglavlja.[132] Što se tiče dinara, to je poznato, a ovdje možemo navesti hadis kojeg prenosi El-Buhari kao muallek predanje na više mjesta u svom Sahihu, čiji je najljepši sadržaj u knjizi "El-Kefale". Hadis prenosi i imam Ahmed, a naveden je prilikom tumačenja poglavlja "El-Bekare", pa ovdje nema potrebe da se ponavlja.[133]

[Boots]

To je tako, jer oni govore: "Nama nije grijeh što učinimo nepismenima!" To ih navodi na porica­nje, tj. negaciju istine, pa govore: "Nama u našoj vjeri nema smetnji da uzurpiramo imovinu nepisme­nih", tj. Arapa, jer Allah nam to dozvoljava. Allah Uzvišeni kaže: "i o Allahu govore laži, iako to oni znaju!" Dakle, oni su to izmislili i zabludama ispreturali, budući da je Allah njima zabranio da uzimaju bespravno ičiju imovinu. Oni su, međutim, narod koji laže. Ibn Ebi-Hatim na­vodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: /508/ Kada su sljedbenici Knjige kazali: "Nije nam grijeh što učinimo nepismenima", Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: "Lažu neprijatelji Allahovi, jer ništa nema što je bilo u vrijeme paganstva, a da nije pod ovim mojim dvjma nogama, izuzev povje­renja. Jer to je obavezno i prema dobročinitelju i prema nemoralnom čovjeku!"[134]

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Međutim, ko obavezu svoju ispunjava i Alla­ha se boji", tj. ali ko od vas, sljedbenici Knjige, bude ispunjavao svoje obaveze i Allaha se bojao u pogledu vjerovanja u Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, kada bude poslan, čime vas je On obavezao, kao što je utvrdio obavezu i drugih vjerovjesnika i njihovih naroda, te ko se bude čuvao Allahovih zabrana i sli­jedio ga u pokornosti i Šerijatu s kojim ga je poslao kao završnog poslanika i prvaka među njima "pa Allah, doista, voli one koji se čuvaju!" (zabrana).

"Doista oni koji za obavezu svoju prema Alla­hu i zakletve svoje kupuju nešto što malo vrijedi, na drugom svijetu nikakva dobra neće imati. Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati na Sudnjem danu, niti će ih očistiti! Njima pripada kazna bolna!"/77/

Allah Uzvišeni kaže: Oni koji zamjenjuju ono na što su se Allahu obavezali u pogledu slijeđenja Mu-hammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, i navođenja nje­govih. osobina i misije ljudima, svojim lažnim zaklet­vama za bagatelnu cijenu, odnosno, ovosvjetske prolazne ponude, "na drugom svijetu ni­kakva dobra neće imati", tj. nikakva dobitka. "Na Sudnjem danu Allah s njima neće govoriti, niti će na njih pogledati!" Svojom milošću, niti će s njima Svojim lijepim govorom govoriti, "niti će ih očistiti", tj. od grijeha i prljavština. Naprotiv, njih će uputiti u Vatru. "Njima pripada kazna bolna!"

U vezi s ovim časnim ajetom ima više hadisa. Mi ćemo navesti neke:

Dvojica šejhova, El-Buharija i Muslim, navode predanje hadisa od A'meša, koji navodi od Šekika, a on od Abdullaha,[135] koji kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /509/ "Ko se zakune zakletvom, pa slaže da bi uzurpirao imovinu musli­mana, kada se sretne s Allahom, On će biti srdit na njega!" Eš'as kaže: Tako mi Allaha, to se meni desilo. Između mene i jednog židova bilo je zemljište, pa mi je on uzurpirao zemlju, nakon čega sam otišao s njim Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji mi je rekao: "Imaš li siguran dokaz?" Rekao sam: "Ne." židov je rekao: "Kunem se!" Ja sam kazao: "Al­lahov Poslaniče, ako se zakune, moja imovina će otići!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio ajet: "Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zaklet­ve svoje kupuju za nešto što malo vrijedi..."

Imam Ahmed navodi predanje od Adijja ibn Umejre al-Kindija, koji kaže: /510/ Jedan čovjek iz plemena Kinda po imenu Imru'ul-Kajs ibn Amir tužio je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, nekog čovjeka iz Hadramevta zbog zemlje. On je presudio protiv čovjeka iz Hadramevta na osnovi do­kaza svjedočenja, a pošto ovaj nije imao dokaza, protiv Imru'ul-Kajsa presudu je donio na osnovi zak­letve. Čovjek iz Hadramevta tada je rekao: "Dao si mu, Allahov Poslaniče, da se zakune? Tako mi Gos­podara Kabe, moja zemlja je otišla!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je na to: "Ko se lažno zakune da bi prigrabio nečiju imovinu, kada se sretne s Allahom, On će biti na njega srdit!" Redža kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, proučio ajet: "Doista oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje kupuju za nešto što malo vrije­di..." Imru'ul-Kajs je rekao: "Šta pripada onome ko to ostavi, Allahov Poslaniče?", odgovorio je: "Džennet!" Zatim je on rekao: "Onda budi svjedok da mu je svu ostavljam!"

- Jedna skupina od njih uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige! I govore: "To je od Allaha!", a to nije od Allaha! I govore na Allaha laži, iako to dobro znaju!"/78/

Allah Uzvišeni govori o židovima, Allahovo prokletstvo neka je na njih, da među njima ima grupa koje iskrivljuju riječi, zamjenjuju Allahov govor i mije­njaju mu smisao kako bi doveli u sumnju neznalice da je to tako u Allahovoj Knjizi pripisujući to Allahu i tako lažući na Njega svjesno znajući da lažu i izmišljaju. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Oni na Allaha laži govore, iako to dobro znaju!" Mudžahid i drugi učenjaci kažu: "uvijaju jezike svoje Knjigu čitajući" znači "iskrivljavaju je". Jer nema sumnje da u onome što je pred njima ima dosta zamjene, iskrivljavanja, dodavanja i izostavljanja. "Oni go­vore: 'To je od Allaha!' a to nije od Allaha!"

- Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: "Budite robovi moji mimo Allaha!", nego: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" /79/ "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatra­te! Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!"/80/

[Boots]

"Nije primjereno čovjeku kada mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo" do riječi "nakon što ste postali muslimani!" To znači, ne treba bilo koji vjerovjesnik ili poslanik da kaže ljudi­ma: "Klanjajte meni zajedno sa klanjanjem Allahu!" Ako to nije primjereno vjerovjesniku i poslaniku, to pogotovo ne može biti primjereno nekom drugom čovjeku! To je stoga što su se sljedbenici Knjige kla­njali jedni drugima, tj. svojim svećenicima i monasi­ma. Allah Uzvišeni kaže: "Pored Al­laha, oni bogovima smatraju svećenike svoje i monahe!" (9:31)

U Ahmedovom "Musnedu" i Tirmizijevom "Sun­enu" stoji /511/: da je Adijj ibn Hatim rekao: "Allahov Poslaniče, nisu im se klanjali!", a on je rekao: "Jesu. Oni su njima dozvoljavali ono što je zabranjeno, a zabranjivali ono što je dopušteno, a oni su ih slijedili. To je klanjanje njima samima!"Ovaj prijekor i osuda odnose se na neuke svećenike i monahe, te zalutale šejhove, za razliku od poslanika i njihovih sljedbenika među uče nom ulemom, koji naređuju ono što je Allah zapovjedio i što su im dostavili poslanici časni, a zabranjuju ono što su zabranili Allah i Njegovi poslanici. Naime, poslanici su povjerljivi izaslanici između Allaha i Njegovih stvorenja, obavljajući to na najsavršeniji način, savjetujući stvorenja i dostavljajući istinu.

- nego da govori: "Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!.." Ovdje Poslanik kaže ljudima: "Budite rebbanijuni, tj. blagi učenjaci, znalci vjere, pobožni i bogobojazni!" U vezi s riječima: "time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!" Dahhak kaže: "Time što ljude upućujete da razumiju značenja i poučavate ih njegovim propisima, zapo­vijedima i zabranama, a ne samo da nauče napamet riječi... !"[136]

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospoda­rima smatrate!" Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam da ibadet činite ikome dru­gome osim Allahu Uzvišenome, ni poslaniku, ni me­leku. "Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?!", tj. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, ne naređuje vam nevjerstvo, niti klanjanje nekome drugome osim Allahu, jer vjerovjesnici isk­ljučivo naređuju vjerovanje koje je ustvari klanjanje Allahu Jedinom, Koji nema druga, kao što Allah Uzvišeni kaže: - Prije tebe, nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, pa Meni u ibadetu budite!" (21:25), za­tim kaže: - A onoga od njih koji kaže: "Ja sam doista pored Njega bog!" kaznit ćemo Dže-hennemom, jer tako Mi kažnjavamo sil­nike!" (21:29) To navodi govoreći o mele­cima.

- I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost, zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatiti i podržati”?! Reče Allah: "Da li potvrđujete i prihvaćate obavezu prema Meni?" Odgovoriše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja s vama svjedočim!" /81/ "A oni koji i poslije toga glave okrenu, doista su to grješnici."/82/

Allah Uzvišeni obavještava da je On uzeo obavezu od svakog vjerovjesnika kojeg je poslao, počevši od Adema, alejhi selam, do Isaa, alejhi selam, da bi, potom, svakome od njih dao nešto iz Knjige i mudrosti, kako bi to ostva­rio. Nakon njega došao bi poslanik u kojeg bi on obavezno povjerovao i podržao ga, a njegovo znanje i vjerovjesnička misija ne bi mu smetali da slijedi i podržava onoga koji je poslan nakon njega. Zato Al­lah Uzvišeni kaže: "I kada je Allah od vjerovjesnika obavezu uzeo: ”Kad god da vam podarim Knjigu i mudrost,..."

"zatim vam dođe Poslanik koji potvrđuje ono što je s vama, da ćete ga sigurno prihvatili i podržali?!" Reče (Allah): "Da li pristajete i prih­vaćate obavezu prema meni?" Ibn-Abbas i neki drugi kažu: "To znači da prihvatite obavezu prema Meni." - Oni rekoše: "Potvrđujemo." "Budite onda svjedoci!", reče On, "a i Ja ću s vama svjedočiti!" /81/ "A oni koji, i poslije toga, glave okrenu...", tj. od ove obaveze i ugovora,

"doista su to griješnici ljudi." Alija i njegov amidžić Ibn-Abbas, radijAllahu anhu, kažu: "Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu da će, kada pošalje Muham-meda, ako bude živ, obavezno ga prihvatiti i podržati." A Tavus, Hasan el-Basri i Katade ističu: "Al­lah je uzeo obavezu od vjerovjesnika da potvrđuju is­tinitost jedni drugima", što nije u suprotnosti s riječima Alije i Ibn-Abbasa, niti ih to dovodi u pitanje. Naprotiv, to isto obavezuje i zahtijeva da se prihvati. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Sabita, koji kaže: /512/ Omer je došao Vjerovjesni­ku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: "Alla­hov Poslaniče, naredio sam svome bratu jevreju iz plemena Kurejza, pa mi je prepisao sentence iz Tevrata. Hoćeš li da ti ih pokažem?" Pa se promije­nilo lice Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem! Abdullah ibn Sabit kaže: Ja sam mu rekao: "Jesi li vidio što u licu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem?" Omer je rekao: "Allah mi je Gospo­dar, islam mi je vjera, Muhammed mi je poslanik!"

To je obradovalo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, da je među vama osvanuo Musa, alejhi selam, i da ste počeli slijediti vjerovjesnika, a mene ostavili, bili biste na stranputici! Vi ste, doista, moja sudbina među narodima, a i ja sam vaša sudbina među vjerovjesnicima!" Hafiz Ebu-Ja'la od Džabira navodi predanje kako je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je: /513/ "Ne pitajte sljedbeni­ke Knjige za bilo što, jer oni vas uputiti neće, budući da su zalutali... Vi ćete ili povjerovati u neistinu ili ćete lažnom smatrati istinu! Tako mi Allaha, da je među vama živ Musa, ne bi mu bilo dozvoljeno ništa drugo osim da mene slijedi!"

[Boots]

Prema tome, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, veliki je imam kome se je obavezno pokora­vati, koji je ispred svih vjerovjesnika. On im je bio imam u noći Uspeća (Miradžu) u Svetom hramu "Bejtul-Makdis" i on je nosilac velikog zagovora i počasnog mjesta, neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih.

"Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji Njemu će vraćeni biti?!" /83/ Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i potomcima, i u ono što je dano Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovoga; mi nikakvu razliku između njih ne pravimo, i mi se Njemu predajemo." /84/ "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima."/85/

Allah Uzvišeni prigovara onima koji žele neku drugu vjeru osim Allahove vjere, o kojoj je objavio Svoje knjige i poslao poslanike, a koja predstavlja klanjanje Allahu Jedinome, Kome nema ravna, Kome se predanje svi, i oni na nebesima i oni na Zemlji, tj. Kojemu su svi, htjeli ili ne, potčinjeni. Tako Allah Uzvišeni kaže: "Al­lahu se klanja ko je na nebesima i na Zemlji, htio ili ne htio!" (13:15) Prema tome, musliman je predan Allahu srcem i tijelom, a nevjernik je predan prisilno, jer on je potčinjen i podvrgnut vlasti kojoj se ne može suprotstaviti, niti je spriječiti. Veki' u svom Komentaru (Tefsiru) navodi od Mudžahida: Riječi: "kada se Njemu predaju, htijući ili ne, i oni na nebesi­ma i oni na Zemlji" iste su kao riječi Uzvišenog: - A da ih upitate: ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni bi sigurno odgovorili: "Allah!" (31:25) Ibn-Abbas navodi mišljenje da je to bilo: "kada je uzeo obavezu". "...a i oni će Njemu vraćeni biti", tj. na Danu povratka, kada će nagra­diti svakoga za njegovo djelo.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama", tj. u Kur'an, "i što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku i Jakubu", tj. suhufe (spise) i Objavu, "i potomcima", a to su potomci Izraelićana razgranati od njihove djece, odnosno dvanaestero djece od Ja­kuba; "i u ono što je dano Musau i Isau". Pod tim se misli na Tevrat i Indžil; "i vjerovjesnicima od Gospoda­ra njihovoga". To obuhvaća sve vjerovjesnike. "...mi nikakvu razliku između njih ne pravimo", tj. nego vjerujemo u sve njih; "i mi se Njemu preda­jemo". Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poriču ništa od toga, nego prihvaćaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena", tj. ko bude krenuo putem koji nije Allah propisao, to mu neće biti primljeno, "i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima", kao što i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u sahih hadisu kaže: /514/ "Ko bude uradio neko djelo koje nije u skladu s islamom, odbacuje se!"

"Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i Jasni dokazi su mu došli !? Allah neće uputiti (na Pravi put) narod koji nasilje čini!" /86/ "A to su oni čija je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" /87/ "U njemu će vječno ostati i kazna im se neće olakšati, niti će im se vremena dati!" /88/ "Izuzetak čine oni koji se pokaju poslije toga i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!"/89/

Ibn-Džerir navodi da je Ibn-Abbas rekao: Jedan od ensarija,građana Medine, primio je islam, zatim ga napustio i priključio se idolopoklonicima, zatim se pokajao i poslao neke da izvide kod Allahovog Poslanika: može li donijeti tevbu, tj. pokajati se? Na­kon toga objavljeno je: "Kako će Allah uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i svjedočio da je Poslanik istinit, a i Jasni dokazi su mu došli!?" Dakle, ako su im došli dokazi i argumenti koji potvrđuju istinitost onog što donosi i objašnjava Poslanik, pa se oni, i pored toga, vrate idolopoklon­stvu. Pa kako mogu zaslužiti Pravi put nakon što su se upustili u zabludu?! Zato Allah Uzvišeni i kaže: "Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji nasilje čini", a zatim: "Njihova je kazna prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi!" Njih proklinje Allah, a prokli­nju ih i stvorenja Njegova. "U kome će vječno ostati" (tj. u prokletstvu); "i kazna im se neće olakšati niti će im se vremena dati!" Oni neće biti oslobođeni kazne nijedan časak. Zatim Allah Uzvišeni kaže:"Izuzetak čine oni koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah doista prašta i milostiv je!" To je stvar Njegove blagosti, dobrote, nježnosti i milosti prema stvorenjima, tako da On oprašta onome ko se pokaje.

"Onima koji postanu nevjernici, nakon što su vjerovali, zatim postanu još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" /90/ "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru, neće biti prihvaćeno da se otkupi pa makar to bilo sve blago na Zemlji. Njima pripada kazna bolna i oni nemaju ni­kakvog pomagača!"/91/

Allah prijeti onome koji postane nevjernik nakon što je bio vjernik, pa na tome ustraje i kao takav umre, navodeći da prilikom smrti pokajanje od takvih neće biti primljeno, kao što na drugome mjestu kaže: "Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, kada nekome od njih dođe smrt...!" (4:18). Zato ovdje kaže: "...pokajanje neće biti primljeno i oni su doista zalutali!" Znači napustili su istinu radi neistine. Bezzar navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa: /515/ "Neki su ljudi prihvatili islam, zatim ga napustili, za­tim ponovo prihvatili, zatim ponovo napustili, pa su potom poslali izaslanstvo svojoj rodbini da za njih pi­taju. Oni su to naveli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa je, potom, objavljen ovaj ajet: "Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjer­nici, da bi zatim postali još veći nevjernici, pokajanje neće biti primljeno." Lanac je ovog hadisa dobar.

[Boots]

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." Dakle, ko umre kao nevjernik, nikakvo dobro nikada od njega neće biti primljeno, pa makar on dočekivao goste, spašavao nevoljnike i hranio gladne. To mu neće koristiti, pa makar na to trošio sve blago ovoga svijeta koje mu je pri ruci: /516/ Isto tako, Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s Abdu­llahom ibn Džed'anom, koji je primao goste, poma­gao nevoljnike, hranio gladne: da li će mu to koristi­ti? On je rekao: Ne, jer on nikada nijednog dana nije izgovorio: "Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!" Isto tako, kada bi on dao u ime otkupa blaga koliko zemlja može držati, ne bi mu bilo primljeno, jer Allah Uzvišeni kaže: "kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zago­vor neće koristiti" (2:123). Zato Allah Uzvišeni kaže: "Nijednom od nevjernika koji kao takvi umru neće biti prihvaćeno da se otkupe, pa makar to bilo sve blago na Zemlji." To znači da ih od kazne Allahove ništa neće spasiti, pa makar potrošili sve blago na Zemlji.

Imam Ahmed navodi predanje od Enesa ibn Malika da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /517/ Na Sudnjem danu bit će rečeno sta­novniku Vatre: "Šta misliš, da li bi dao otkup da si imao sve na Zemlji?" , a on će kazati: "Da." Zatim će Allah Uzvišeni reći: "Od tebe sam htio lakše od toga. Naime, od tebe sam u kičmi tvoga praoca Adema uzeo obavezu da mi ništa ne pridružuješ, pa si to odbio i idolopoklonik bio!" Ovako navode El-Buhari i Muslim. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima pripada kazna bolna i oni nemaju poma­gača!" Znači,njih niko neće moći spasiti od Allahove kazne, niti zaštiti od njenog bola.

"Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago! A što god da dijelite, Allah to dobro zna!"/92/

U dva Sahiha stoji da je Omer rekao: /518/ "Alla­hov Poslaniče, nikada nisam dobio za mene vredniju imovinu od svog dijela s Hajbera. Šta mi zapovijedaš da učinim s tim?" On je odgovorio: "Uzmi glavnicu, a dijeli plod!"[137] Bezzar navodi od Hamze ibn Abdullaha ibn Om­era, koji je rekao da mu je Abdullah kazao: Naum­pao mi je ovaj ajet: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što volite!" Sjetio sam se šta mi je Allah dao i nisam našao ništa draže od bizantske robinje. Rekoh: "Oslobađam je ropstva, u ime Allaha, a ako bi pono­vo išta uradio u tom smislu, nju bih vjenčao, tj. oženio!"

- Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is­railovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!" /93/ "A oni koji o Allahu iznose laži i poslije toga, oni su, doista, nasilnici!" /94/ Reci: "Allah istinu govori!" da slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika. A on nije od idolopoklonika bio!"/95/

Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa: /519/ Jedna grupa židova došla je kod Allahovog Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: "Govori nam o nekim stvarima o kojima ćemo te pitati, a koje ne zna niko osim Vjerovjesnik Alla­hov!" On im je rekao: "Pitajte me što hoćete, ali mi se obavežite, u ime Allaha, obavezom koju je Jakub uzeo od svojih sinova: da ćete me slijediti u islamu, ako vam budem rekao ono što znate da je tako!" Rekli su: "Uredu! Izvijesti nas o četiri stvari: kaži nam koju je hranu Israil sam sebi zabranio? Kakva je voda žene i muškarca? Kako nastaje od nje muško i žen­sko? I izvijesti nas o Vjerovjesniku nepismenom u stanju sna i ko je njegov zaštitnik?"

On je od njih uzeo obavezu da će ga slijediti, ako ih o svemu tome izvijesti, a potom je rekao: "Zaklinjem vas Onim Koji je Musau Tevrat objavio, da li znate da se Israil bio jako razbolio, a što je duže potrajalo, pa se Allahu zavjetovao da će, ako ga Allah ozdravi, ostaviti svoju najdražu hranu i piće? A najdraža mu je hrana bila meso devino, a najdraže piće mlijeko devino!" Oni su kazali: "Da, tako je!" On je rekao: "Allahu moj, posvjedoči ovo..."[138] Ibn-Džerir u svom Komentaru kaže: "Pa su ga sli­jedili njegovi sinovi u zabrani toga, ugledajući se na njega i slijedeći njegov uzor!" Zatim kaže: Riječi Al­laha Uzvišenog"prije nego je Tevrat objavljen bio", znače da je on to sebi bio zabranio prije nego je Tevrat objavljen.[139]

[Boots]

Za prethodni tekst vezana su dva povoda:

- Prvo: da je Israil, alejhi selam, sebi zabranio najdraže stvari, ostavljajući ih u ime Allaha i to je ostalo u sklopu njihovih šerijatskih propisa, a dolazi nakon riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete postići dobro sve dok ne budete dije­lili od onoga što volite!" To je propisano i kod nas, jer to je dijeljenje onoga što Božiji rob voli i za čim čezne na putu pokornosti Allahu Uzvišenom, kao što Allah Uzvišeni kaže: "i koji daje od svog najdražeg imetka" (2:177), odnosno, kao što kaže: "I koji hranu daju iako je i sami žele" (76:8);

- Drugo: nakon što je prvo dat odgovor kršćanima na njihovo pogrešno mišljenje o Mesihu i njegovoj majci, odnosno pokazivanje istine o tome, početo je odgovorom židovima. Allah Uzvišeni ponizio ih je i objašnjenjem da je dokidanje koje su oni negirali i nisu dozvolili, stvar koja se dogodila. Naime, Allah Uzvišeni je naveo u njhovoj knjizi, Tevratu: "da je Allah Uzvišeni dozvolio Nuhu, alejhi selam, kada je izišao iz lađe, da koristi za jelo sve životinje na zemlji, zatim da je Israil sam sebi zabranio meso i mlijeko od deve, u čemu su ga slijedili sinovi njego­vi." Tevrat je donio tu zabranu kao i druge dodatne stvari. Tako je Allah, dželle šanuhu, bio dozvolio Ademu da svoje kćerke udaje za svoje sinove, ali je to kasnije zabranjeno. Isto tako, prilježništvo uz suprugu bilo je dozvoljeno u Šerijatu Ibrahima, alejhi selam, što je on i činio s Hadžerom, kada je uz nju uzeo i Saru. To je, međutim, zabranjeno u Tevratu. Pored toga, brak sa dvije sestre istovremeno bio je dozvoljen, a što je činio Jakub, alejhi selam, živeći u braku istovremeno sa dvije sestre, ali je to kasnije u Tevratu zabranjeno. Sve je to bilo navedeno u njihovom tekstu Tevrata i to je derogirano. Isto tako, ako je onim što je Allah propi­sao Mesihu bilo dozvoljeno nešto što je bilo zabra­njeno Tevratom, postavlja se pitanje zašto oni to nisu slijedili, odnosno, zašto su to proglasili lažnim i su­protstavljali mu se? Slično se može reći i u vezi s pra­vom vjerom i Pravim putem, koji je Allah dostavio preko Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, od­nosno vjere njihovog oca Ibrahima, alejhi selam: zašto nisu povjerovali? U tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Is­railovim osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio." To znači: njima su bila dozvoljena sva jela osim onih koja je Israil sam sebi zabranio prije objave Tevrata. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "Done­site Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite", čime se kaže upravo ono što smo naveli. "A oni koji i poslije toga o Allahu iznose laži, oni su doista silnici!" Dakle, silnik je onaj koji laže na Allaha i tvrdi da im je On propisao subotu, da se zauvijek pridržavaju Tevrata, te da On nije poslao drugog vjerovjesnika koji će pozivati Allahu Uzvišenom dokazima i argumentima i nakon pojaš-njenja derogacije koju smo već opisali. "Oni su doista silnici." Zatim Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Allah istinu govori!" Znači: Reci, Muhammede: "Istinu govori Allah u vezi s onim o čemu obavještava i što propisuje u Kur'anu!" "...i slijedite vjeru Ibrahima, pravog vjernika", tj. millet/vjeru koju je Allah propisao u Kur'anu, jezikom Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem, jer to je put od kojega nijedan vjerovjesnik savršeniji, jasniji, niti potpuniji nije donio, kao što Allah Uzvišeni i kaže: Reci: "Mene je doista Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik!" (6:161)

"Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim! I onaj ko u nj uđe, bit će siguran. Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći. A ko ne vjeruje pa, Allah je, doista, neovisan o svjetovima!"/97/

Allah Uzvišeni navodi ovdje da je prvi hram uopće koji je podignut za ljude da ibadet čine i obrede obavljaju, da oko njega obilaze, klanjaju prema njemu i kod njega se povlače u osamljenost, "onaj u Beki", tj. Kabi, koju je izgradio Ibrahim el-Halil, alejhi selam, za kojega svaka od dvije sljedbe, i židovi i kršćani, smatraju da slijede njegovu vjeru i njegov put, iako ne hodočaste Hram koji je on sa­gradio po zapovijedi Allahovoj, pozivajući ljude da ga hodočaste. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "kao blagoslov", tj. koji je podignut kao blagoslov i "putokaz svjetovima". Imam Ahmed na­vodi predanje od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, koji kaže: /520/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je hram prvi po­dignut?", pa je odgovorio: "Sveti hram (Kaba)!" Za­tim sam priupitao: "Koji poslije toga?", pa je rekao: "Krajnji hram" (Mesdžidul-Aksa). Upitao sam: "Koliki je vremenski period između njih?" "Četrdeset godina", kazao je on. Zatim sam još upitao: "Koji je poslije?", pa je rekao: "Ali ti, klanjaj gdje te zatekne vrijeme namaza, jer sve ostalo je mesdžid!" Navode El-Buhari i Muslim.

[Boots]

Ibn Ebi-Hatim prenosi predanje od Halida ibn Ar'are, koji kaže: "Neki čovjek je ustao i upitao Aliju, radijAllahu anhu: Hoćeš li nam govoriti o Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je rekao: "Ne, ali to je prvi hram koji je podignut i u kome je bla­godat i mjesto gdje je Ibrahim stajao 'Mekamu-Ibrahim'. Ko u njega uđe, siguran je!" ...onaj u Beki". Riječ , prema poznatim predanjima, jedan je od naziva Meke. Za Meku se, inače, spominje više naziva, kao što su: Meka, Beka, Drevni hram (El-bejtul-Atik), Sveti hram (El-bejtul-Haram), Sigurni Grad (El-beledul-Emin), Majka gradova (Ummul-qura) i drugi. U njemu su znamenja očevidna", tj. jasni znaci da je to građevina Ibrahi­mova, te da je nju Allah uzvisio i istaknuo nad dru­gim. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "mjesto gdje je Ibrahim stajao".[140]

On je bio vezan direktno za zid Hrama, pa ga je Omer ibn Hattab, radijAllahu anhu, za vrijeme svoje vladavine, povukao nazad, u pravcu istoka, kako bi se mogao obavljati tavaf (obilazak) a da se pri tome ne ometaju klanjači kod njega budući da nam Allah Uzvišeni naređuje da kod njega obavljamo namaz: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" (2:125) Od Ibn-Abbasa navodi se da među znamenja spada i "Mekam-Ibrahim," i druga mjesta obreda, a Mudžahid kaže: "Trag njegovih stopala na 'Mekamu' je jasni znak!" Ovako se prenosi od Omera ibn Ab­dul-Aziza i drugih, a Ebu-Talib u svojoj poznatoj "Ka­sidi lamijji" kaže: "U kamenu svjež je još trag Ibrahimov, što utiraše bosa stopala njegova!"

"I onaj ko u nj uđe, bit će sigu­ran." To znači, ako u Harem Meke uđe neko ko se boji nečega, bit će siguran od svakog zla. Tako je, također, bilo i u pagansko doba. Allah Uzvišeni kaže: "pa neka oni Gospodaru ove Kuće robuju!", "Koji ih gladne hrani i od straha brani" (106:3-4). U dva Sahiha, a prema verziji Muslima, od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, navodi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan osvajanja Meke: /521/ "Nema hidžre, nego imaju džihad i naum, pa kada se pozo­vete u mobilizaciju, odazovite se!" Isto tako, na Dan osvojenja Meke je rekao: /522/ "Ovaj grad Allah je doista učinio svetim onoga dana kada je stvorio ne­besa i Zemlju, pa je on svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana.

U njemu nije bila dopuštena borba nikome prije mene, a nije dopuštena ni meni osim jedan sat u jednom danu. On je nepovrediv Allahovom odredbom do Dana sudnjega, pa se ne može tu ni trn odsjeći, niti lov loviti, niti se može uzeti što se nađe osim ako će se to obznaniti, niti se mogu u njemu čupati biljke." Ibn-Abbas je rekao: "Allahov Poslaniče, osim lavande (despika), jer je ko­riste kovači i domaćinstva!", pa je i on rekao: "Osim lavande!" Od Džabira, radijAllahu anhu, navodi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kako kaže: /523/ "Nikome nije dopušteno da u Meki oružje nosi!" Prenosi Muslim.

Od Abdullaha ibn Adijja ibn Hamra ez-Zuhrija prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, dok je stajao na žezi u mekanskom trgovištu, kako kaže: /524/ "Tako mi Allaha, ti si naj­bolji zemaljski prostor Njegov, najdraža zemlja Alla­hu!" Predanje navode imam Ahmed, Et-Tirmizi, Ne­sa'i i Ibn-Madže. Et-Tirmizi ističe da je to hasen-sahih hadis.[141]

"Hodočastiti Hram, radi Allaha, dužan je svako ko bude u mogućnosti do njega doći." Po mišljenju većine ovim ajetom se određuje obaveza hadža (hodočašća) iako ima mišljenja da se to regulira slijedećim ajetom: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (2:196) Međutim, prvo mišljenje nadvladava. Postoje brojni hadisi koji ukazuju da je to jedan od temelja i osnovnih dužnosti u islamu, o čemu postoji i kon­senzus među muslimanima. Prema samom tekstu i konsenzusu islamskih učenjaka, to je dužnost musli­mana pod obavezom (mukellef) jednom u životu. Imam

Ahmed, r.h., navodi predanje od Ebu-Hurejre, radijAllahu anhu, koji kaže: Govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, slijedeće: /525/ "O ljudi, hadž vam je strogo naređen, pa ga obavljajte!" Tada je jedan čovjek rekao: "Je li to svake godine, Allahov Poslaniče?" On je šutio dok ovaj to nije ponovio tri puta, a zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam rekao: 'da', bili biste obavezni, a to ne biste mogli učiniti!" Zatim je dodao: "Pustite onako kako sam vam ostavio, jer prije vas su propali oni koji su puno pitali i nisu se slagali sa svojim vjerovjesni­cima! Ako vam nešto naredim, učinite to prema svo­jim mogućnostima, a ako vam nešto zabranim, napustite to!" Prenosi Muslim.

U dva "Sahiha" navodi se hadis koji prenosi Ibn-Džurejdž od Ata ibn Džabira, a on od Surake ibn Maljka, koji je rekao: "Allahov Poslaniče, je li ovaj naš hadž zajedno s um­rom (temettu) samo za ovu godinu ili zauvijek?" "Ne za ovu godinu, nego zauvijek!" U drugom predanju stoji: "...nego za vijeke vjekova!" Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Ibn-Omera, radijAllahu anhu, koji kaže: Jedan čovjek je ustao i rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem: "Ko je hadžija, Allahov Poslaniče?" Odgovorio mu je: "Razbarušen i neuredan!" Zatim je ustao drugi i zapitao: "Koji hadž je najvredniji, Allahov Poslaniče?" Njemu je odgovorio: "Krcat i bučan!" Treći ga je zapitao: "A šta je to 'sebil',[142] Allahov Poslaniče?" Pa mu je rekao: "Opskrba i jahalica..."