[Boots]

Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Aiše, koja kaže: /782/ - Jednom prilikom došao je neki čovjek Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od mene sa­mog! Draži si mi od moje porodice! Draži si mi od moga djeteta! Kada sam ja u kući, pa te se sjetim, ne mogu se suzdržati da ti ne dođem i vidim te! Kada se sjetim svoje i tvoje smrti, znam da ćeš ti, kada uđeš u Džennet, biti sa vjerovjesnicima, a ja kada uđem tamo, bojim se da te neću vidjeti." Vjerovjesnik mu na to nije odgovorio, pa je objavljen ovaj ajet: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" U Sahihu Musli­movom navodi se predanje od Rebie ibn Ka'b el-Eslemija, koji kaže: /783/ - Zanoćio sam kod Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa sam mu donio vodu za abdest i ostalo što mu je trebalo. Rekao mi je: "Pitaj!", pa sam upitao: "Allahov Poslaniče, želim te zamoliti da budem s tobom u Džennetu?" On je rekao: "Ima li još nešto?", pa sam rekao: "Samo to!" Odgovorio je: "Pobrini se da dosta sedždu činiš!"

Allah Uzvišeni kaže: "Ta je bla­godat od Allaha!" Tj. to je milost od Allaha, pa ih On time osigurava, a ne njihovim djelima; "i dovoljno je da Allah sve to zna!" Tj. On zna onog koji zaslužuje uputu i Pravi put.

"O vjernici, budite oprezni i idite (u džihad) u grupama, ili odjednom svi!"/71/ - Među vama ima doista onih koji će oklijevati, pa će, ako vas pogodi nevolja, reći: "Sam Allah me blagodario što s njima prisutan nisam bio!" /72/ - A ako vas od Allaha dobro zadesi, on će, kao da između vas i njega nije bilo nikak­vo prijateljstvo, sigurno reći: "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki plijen bih dobio!" /73/ "I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji život na ovome svijetu daju za onaj svijet, jer ko se na Allahovu putu bori, pa pogine ili po­bijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nagrad­om nagraditi!" /74/

Allah Uzvišeni zapovijeda Svojim robovima, vjer­nicima, da budu oprezni pred neprijateljem, što pretpostavlja spremnost u pogledu oružja i druge opreme te mobiliziranje što većeg broja ljudi na Alla­hovom putu, "u grupama", tj. skupini do sku­pine, أو " ili idite u džihad, odjednom svi!", tj. svi do jednoga. "Među vama ima doista onih koji će oklijevati", tj. koji će sigurno izostajati od borbe, te koji će zadržavati druge kao što je činio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Allah ga prezreo! Zato i Allah Uzvišeni govoreći o licemjerima i navodeći da: "kada izostanu iz borbe", "a ako vas zadesi nevolja", tj. pogibija i šehadet, odnos­no, savlada vas neprijatelj iz razloga koji Allah zna", on kaže: "Sam Allah me je blagodario što s njima prisutan nisam bio!"

To znači: što nisam bio prisutan u ovoj bitki ističući kako je to Allahova blagodat, a ne znajući koju nagradu je izgubio za strpljenje ili šehadet ukoli­ko pogine kao šehid! "A ako vas od Allaha dobro zadesi", tj. ako vam se desi da pobijedite i plijen uzmete, "on će, kao da nije između vas i njega bilo neko prijateljstvo, sigurno reći: (tj. on će govoriti kao da nije pripadnik vaše vjere) "Kamo sreće da sam s njima bio, veliki bih plijen dobio!" Znači, žali samo što nema učešća u tome, što pred­stavlja njegov jedini cilj. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I neka se zato bori!" Odnosi se na vjernika koji je mobiliziran, "na Allahovom putu protiv onih koji su spremni život na ovome svijetu kupovati za onaj svijet", tj. protiv onih koji prodaju svoju vjeru za malu čast na ovome svijetu i to, isključivo, zbog toga što ne vjeruju.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "jer ko se na Allahovom putu bori, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo ga sigurno velikom nag­radom nagraditi!" Svako ko pogine ili pobijedi kod Allaha ima veliku nagradu, što potvrđuje i hadis u dva Sahiha: /784/ "Allah garantira borcu na Nje­govom putu da će ga uvesti u Džennet ukoliko ga usmrti, ili će ga vratiti u njegov dom iz kojega je izašao uz nagradu i plijen koji je stekao!"

- Šta je s vama, pa se ne borite na Allahovom putu za nemoćne, muškarce, žene i djecu koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe poma­gača!" /75/ "Oni koji vjeruju bore se na Alla­hovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta. Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!"/76/

Allah Uzvišeni podstiče vjernike na borbu na Nje­govom putu i angažman na spašavanju potlačenih ljudi, žena i djece kojima je dodijao boravak u Meki, pa kaže:"koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada", tj. iz Meke, "čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe poma­gača!", tj. odredi nam od Sebe zaštitnika i poma­gača!

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Ja i moja majka bili smo nemoćni!" Zatim, Al­lah Uzvišeni kaže: "Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na putu Taguta." Vjernici se bore pokoravajući se Allahu, a nevjernici se bore pokoravajući se šejtanu. Nakon toga, Allah Uzvišeni podstiče vjernike da se bore protiv svojih neprijatelja riječima: "Zato se borite protiv štićenika šejtanovih, jer šejtanovo lukavstvo je doista slabo!"

[Boots]

Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "K sebi ruke svoje, već namaz obavljajte i zekat daji­te!" A kada im bi propisana borba, odjednom se grupa njih poboja ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: 'Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!' Reci: 'Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za bogobojazne!' A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!" /77/ "Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim! Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kažu: 'To je od Allaha!', a ako ih zadesi kakvo zlo, oni govore: 'To je od tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa šta je s ovim ljudi­ma?! - Oni kao da ne razumiju što im se go­vori!" /78/ "Dobro koje te zadesi, to je od Allaha, a zlo koje te zadesi, to je od tebe! Mi smo te kao poslanika ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok!"/79/

U početku islama vjernicima u Meki je bilo nare -đeno da obavljaju namaz i dijele zekat, iako to nije bilo na nekom posebnom nivou, a bilo im je naređeno i da tješe siromašne među njima, da praštajuju idoolopoklonicima i oslobađaju ih, te izdrže do određenog vremena. Usto, oni su gorjeli od čežnje za borbom protiv neprijatelja kako bi ispu­nili svoje ciljeve, iako ih je bio mali broj a bili su i loše opremljeni, odnosno oni su bili u Svetom gradu. Stoga, džihad (borba) nije bio ni propisan dok nisu došli u Medinu, koja je postala grad odbrane i savezništva. Kada im je naređena borba, neki od njih su bili zabrinuti i veoma su se bojali sukoba s ljudima.

Oni su govorili: "Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. zašto nam naredbu o džihadu nisi odgodio za drugo vrijeme? Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže /785/ da su Abdurrahman ibn Avf i njegovi drugovi došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, u Meki i rekli: "Božiji Vjerovjesniče, bili smo ugledni dok smo bili idolopoklonici, a ot­kako smo postali vjernici - postali smo poniženi!" On je rekao: "Meni je naređeno da praštam i nemojte se boriti protiv ljudi!" Kada ga je Allah Uzvišeni prebacio u Medinu, naredio mu je da se bori. Pošto su oni to odbijali, Allah je objavio: - Zar nisi vidio one kojima je rečeno: "Dalje od boja...!" To pre­nose Nesa'i, El-Hakim i Ibn-Merdevejh od Alije ibn Hasana ibn Šekika.

Suddi kaže: - Njima nije bilo ništa drugo osim namaza i zekata, pa su molili Allaha da im naredi borbu. Kada im je to naredio, “odjednom se grupa njih pobojala ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: "Gos­podaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!", tj. do smrti. Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za one koji se čuvaju!" A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!, tj. ni u kakvom djelu, nego će vam se to nadoknaditi. Ovo predstavlja utjehu za njih zbog nji­hovog malog udjela na dunjaluku, te podsticanje za drugi svijet, i podsticanje na borbu. U tom smislu, Ebu-Masher pjeva:

[Boots]

Nema dobra u ovome svijetu onome ko nema

od Allaha u kući boravka udjela.

Jer zanos ovim svijetom za ljude samo je

kratko uživanje i skori prestanak.

"Gdje god bili, stići će vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim!" Tj. vi ste svi smrtnici, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Svaka duša će smrt okusiti." (I3:185) Prema tome, svako ima određen rok smrti i mjesto dodijeljeno. "...pa makar to bilo i u kulama visokim!", tj. utvrđenim i zaštićenim, tako da nema koristi od opreza i nema zaštite od smrti. Zuhejr ibn Ebi-Sulma kaže: Ko se boji od uzroka smrti, stići će ga, Makar se penjao pod okrilje neba ljestvama! "...a ako ih zadesi kakvo do­bro", tj. kakav plod, dobitak, prinos, djeca i sl., oni kažu: "To je od Allaha!"; a ako ih zadesi kakvo zlo..., kao što su suša, šteta u imovini, slabi prinosi - oni govore: "Ovo je od tebe!", , tj. od strane tvoje, zato što smo te slijedili i što smo primili tvoju vjeru, kao što Allah Uzvišeni kaže za Faraonov narod: Kada bi im bilo dobro, oni su govorili: "Ovo je naše!", a kada bi ih zadesila kakva nevolja, oni bi to pripisali Musau i onima s njim! (I7:131) Tako su govorili i ovi licemjeri, koji su javno prihvatili islam dok su ga u isto vrijeme mrzili. Stoga, kada bi ih zadesilo nešto dobro, kao što je obilan prinos u poljoprivredi, uzgoju stoke, konja, ili bi im žene rodile mušku djecu, oni su govorili:

"Ovo je od Allaha!" - "a kada bi ih zadesila kakva nevolja", kao što su suša, štete u imovini i djeci, oni bi se žalili na Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i govorili: "Ovo je od tebe!", jer kada smo ostavili našu vjeru i počeli slijediti Muhammeda, zadesila nas je ova nesreća. Zato je Allah Uzvišeni objavio: - Reci: "Sve je od Allaha!", tj. sve je po Allahovoj odredbi i određenju jer On određuje sudbinu i onome ko čini dobro i onome ko čini zlo, i vjerniku i nevjerniku! Ibn-Abbas kaže: "Sve je od Al­laha!". - znači i dobro i zlo! Nakon toga, Allah Uzvišeni prekorava one koji govore ove ružne riječi koje su izraz sumnje, kolebljivosti, nedovoljnog ra­zumijevanja i znanja, te sile (nepravde), pa kaže: "Pa šta je s ovim ljudima?! Oni kao da ne razumiju što im se govori!"

Nakon toga, On se obraća Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, odnosno ljudskoj vrsti, kako bi dobio odgovor: "Dobro koje te zadesi, to je od Allaha!" - to je iz Njego­ve dobrote, plemenitosti, nježnosti i milosti,

"a zlo koje te zadesi, to je od tebe!" - od tvoje strane, tebe i tvoga djela, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Kakva god vas nevolja zadesi, to je zarada vaših ruku, a On će mnogima oprostiti!" (I42:30) U sahih hadisu stoji: /786/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, vjernika neće zadesiti ni briga, ni tuga, niti kakva nezgoda, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah time ne pokrije njegove grijehe!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Mutrifa ibn Abdu­llaha, koji kaže: - Šta očekujete od sudbine? Zar vam nije dovoljan ajet u poglavlju o ženama: "Ako vas zadesi kakvo dobro..." do riječi "...od tebe!", tj. od samog tebe?! Tako mi Allaha, oni nisu prepušteni sudbini, nego im je naređeno i prema tome se ponašaju! Ovo su sasvim jasne i određene riječi kojim se odgovara deterministima i indetermi­nistima, a o tome će više biti govora na drugom mjestu. "Mi smo te kao Poslanika ljudima poslali", tj. da im dostaviš Allahove propise i preneseš šta On voli i čime je zadovoljan, a šta ne voli i što odbija; "a Allah je dovo­ljan svjedok!" Znači, ti si od Njega poslan i On je svjedok između tebe i njih, On zna što im prenosiš i kako ti oni uzvraćaju nevjerstvom i inadom.

"Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" /80/ - Oni govore: "Pokorava­mo se!", a kada od tebe odu, neki od njih noću smišljaju drugačije nego ti govoriš! Al­lah zapisuje ono što oni noću smišljaju! Zato se okreni od njih i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan!"/81/

Allah Uzvišeni navodi da onaj koji se pokori Nje­govom robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu se pokorio, a ko prema njemu pogriješi, pogriješio je i prema Allahu. To je samo zato jer on ne govori po svom nahođenju, nego je to Objava njemu objavljena. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Al­lahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /787/ "Ko se meni pokori - pokorio se i Allahu, a ko prema meni pogriješi - pogriješio je i prema Allahu! Ko se pokori emiru - i meni se pokorio, a ko pogriješi prema emiru - i prema meni je pogriješio!" Ovaj hadis navodi se u dva Sahiha od El-E'meša.

"a ko glavu ok­rene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Znači: ti nemaš druge obaveze osim da preneseš poruku, pa ko te bude slijedio, bit će sretan i spašen, a ti ćeš imati nagradu kakva i njemu pripada. Ko se, međutim, okrene od tebe, taj će biti na gubitku i ti s tim nemaš ništa. U hadisu stoji: /788/ "Ko se pokori Allahu i Njegovom Poslaniku, taj je na Pravom putu, a ko griješi prema Allahu i Nje­govom Poslaniku, neće štetiti nikome osim sebi!"

- Oni govore: "Pokoravamo se!" Ovim Allah Uzvišeni navodi da licemjeri javno poka­zuju da sve prihvaćaju i pokoravaju se, "a kada od tebe odu", tj. kada od tebe iziđu, "neki od njih noću smišljaju drugačije nego što ti go­voriš", tj. oni noću skrivaju ono što smjeraju ne po­kazujući to tebi. Stoga, Allah Uzvišeni kaže: "Allah zapisuje ono što oni noću smišljaju!" On to zna i to im zapisuje naređujući to Svojim pisarima, čuvarima. To znači da Allah Uzvišeni zna sve što oni kriju protiv Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, griješeći prema njemu na­kon što pokažu da su pokorni, pa će ih Allah za to kazniti. Allah Uzvišeni kaže: - I oni govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokora­vamo se!" (I24:47) "Zato se okreni od njih!" Znači, ostavi ih, kloni ih se, ne otkrivaj ih i ne boj ih se; "i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je kao Zaštitnik dovoljan", tj. Allah je dovoljan kao Zaštitnik i Pomagač onome koji se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

"A zašto oni ne proučavaju Kur'an? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivurječnosti!" /82/ "A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojima, to bi zasigurno znali oni koji od njih saznali oni koji to žele znati. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, vi biste, osim nekoli­cine, šejtana slijedili!"/83/

[Boots]

Allah Uzvišeni naređuje da se razmatra Kur'an i razumiju njegova značenja, a zabranjuje da se okre­ne od njega, da se zapostave njegovo razumijevanje i Jasni izrazi, ukazujući da u njemu nema protu­r­ječnosti, nesklada i suprotnosti budući da je to istina objavljena od Istine. Zatim kaže: "Jer, da je on od nekog drugog, a ne od Allaha", tj. da je od nekoga dru­gog mimo Allaha, kako tvrde idolopoklonici i licem­jeri u tajnosti, u njemu bi našli brojne suprotnosti. To znači da je on čist od proturječnosti, jer je od Allaha, što ukazuju i riječi "oni koji su u znanost upućeni" i koji kažu: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg" (I3:7). To znači: i jasni i nejasni ajeti istiniti su, pa zato nejasne objašnjavajte pomoću jasnih i bit ćete na Pravom putu. Međutim, oni koji su pristrani, oni jasne ajete objašnjavaju pomoću nejasnih, pa lutaju. Imam Ah­med navodi predanje od Amra ibn Šuajba, on od svog oca, a on od djeda, koji kaže: /789/ - Ja i moj brat bili smo na jednom skupu koji ne bih dao za sve blago svijeta. Kada sam došao s bratom, stariji ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bili su na jednim vratima i ne želeći da se s njima tiskamo sjeli smo ukraj. Oni su tada naveli jedan ajet iz Kur'ana i počeli raspravljati podigavši glasove. Alla­hov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izišao je ljut i crvenog lica, bacajući na njih prašinu i govoreći im: "Polahko, ljudi, tako su propali narodi prije vas razila­zeći se sa svojim vjerovjesnicima i okrećući dijelove knjiga protiv drugih. Kur'an nije objavljen da doka­zuje lažnost jednog dijela drugim, nego je objavljen da jednim dijelom dokazuje istinitost drugog dijela. Stoga, ono što znate iz njega, radite po tome, a ono što ne znate - tražite da saznate od onoga koji to zna!" To prenose Muslim i En-Nesa'i od Hamada ibn Zejda.

"A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase." To je zabrana onome ko žuri razglasiti nešto prije nego se to provjeri. U tom smislu i Muslim u uvodu svoga "Sahiha" navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi od Vjerovjes­nika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /790/ "Za čovjeka je dovoljno laži samo da govori što god čuje!" U dva Sahiha navodi se predanje od Mugire ibn Šu'beta, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /791/ - Najgore oruđe za čovjeka je: "Oni kažu..." U hadisu o čijoj vjerodostoj­nosti postoji suglasnost El-Buharije i Muslima navodi se /792/ kako je Omer ibn el-Hattab saznao da je Al­lahov Poslanik pustio svoje žene, pa je krenuo iz kuće i došavši u džamiju čuo ljude kako o tome govore. Nije mogao izdržati da ne upita Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: "Jesi li pustio svoje žene?" On je odgovorio: "Ne!" Potom sam rekao: "Allahu ekber (Allah je najveći)..." Kod Muslima stoji: /793/ pa sam rekao: "Jesi li ih pustio?", a on je odgovorio: "Ne!" Nakon toga sam ja stao na vrata džamije i počeo snažno vikati: "Allahov Poslanik nije pustio svoje žene!" Zatim je objavljen ovaj ajet:

- A kada im dođe nešto što se odnosi na sigurnost ili strah, oni to razglase. A da se oni time obrate Poslaniku ili pretpostavljenim svojim, to bi od njih saznali oni koji to žele znati, "a ja sam bio taj koji je želio znati!" Glagol: znači "koji to utvrde, provjere, izvedu iz osnova." “vi biste, osim nekolici­ne, šejtana slijedili!" Tj. - svi. To navodi Katade, a Ibn-Abbas kaže: "Tj. - vjernici!" i to je ispravnije. Allah to najbolje zna!

"Zato se bori na Allahovom putu, ne obave­zujući osim sebe, a vjernike podstiči! Možda će Allah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!" /84/ "Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome, a ko se bude za zlo zala­gao, i on će imati udio u tome! A Allah nad svakom stvari bdije!" /85/ "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpoz­dravite, ili pozdrav uzvratite, jer Allah doista sve obračunava!" /86/ "Allah, osim Koga drugoga boga nema, sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje, jer čiji je govor istinitiji od Allahovog?!"/87/

Allah Uzvišeni naređuje Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, da sam krene u borbu, a ko s njim ne krene, on za njega neće odgovarati. U tom smislu, On kaže: "ne obavezujući osim sebe." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Ishaka, koji kaže: /794/ - Rekao sam Berra'u:[181] "Da li je čovjek koji sam navali protiv idolopoklonika onaj koji sam sebe baca u propast?" Odgovorio je: "Ne! Allah Uzvišeni je poslao Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: 'Zato se bori na Allahovom putu, ne obavezujući osim sebe!' - To se odnosi na trošenje imetka."[182]

"...a vjernike podstiči!" Pod­stiči ih i navodi na borbu. Tako je on rekao na Bedru, dok je postrojavao vojsku: /795/ "Krenite prema Džennetu, čija je širina koliko nebesa i Zemlja!" U tom smislu je i predanje koje navodi El-Buhari: /796/ "... U Džennetu ima stotinu stepeni koje je Allah pri­premio za borce na Allahovom putu. Između svaka dva stupnja je kao između neba i Zemlje. Kada Alla­ha molite, molite ga za Firdevs, jer to je sredina Dženneta i gornji dio Dženneta, iznad kojega se nalazi Prijesto Milostivog i odakle izviru rijeke Dženneta!"

"Možda će Al­lah zaustaviti silu onih koji ne vjeruju", tj. nji­hovim podsticanjem na borbu probudit će se interes za suprostavljanje neprijatelju i odbranu prostora is­lama. "jer Allah je silniji i kazne Njegove su strožije!", tj. On je Svemoćan i na ovome i na drugome svijetu. Allah Uzvišeni, također, kaže: "Tako činite, a da Allah hoće, On bi im se os­vetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih!" (I47:4)

"Ko se bude zalagao za dobro, i on će imati udio u tome", tj. ko se bude trudio za nešto što donosi do­bro, i on će imati udio u tome, "a ko se bude za zlo zalagao, i on će imati udio u tome!" Znači, na njega pada teret toga što proistječe iz nje­govog truda i namjere. U sahih hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /796/ "Zagovarajte, bit ćete nagrađeni!" Tako, preko jezika Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, Allah Uzvišeni naređuje što hoće. Mudžahid ibn Džebr kaže: "Ovaj ajet objavljen je u vezi sa zauzima­njem ljudi jednih za druge!"

[Boots]

"A Allah nad sva­kom stvari bdije!" Tj. čuva je, a ima mišljenja da to znači: "svjedoči", odnosno, "obračunava je!" "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" To znači, kada vam musliman nazove selam, uzvratite mu ljepše nego je on nazvao ili mu uzvratite isto. Prema tome, uzvratiti više - pohvalno je, a isto - obavezno. Ibn-Džerir navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: /797/ - Neki čovjek je došao Al­lahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče!" On mu je odgovorio: "Neka je i na tebe mir i milost Alla­hova!" Zatim je došao drugi i rekao: "Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče, i milost Allahova!", a Allahov Poslanik je odgovorio: "Neka je i na tebe mir, Allaho­va milost i blagoslov!" Nakon toga je došao i treći pa rekao: "Neka je na tebe mir, Allahov Poslaniče, milost Allahova i blagoslov!" - a on je odgovorio: "I na tebe!" Čovjek mu tada reče: "Allahov Poslaniče, ti si mi draži od oca i majke! Došli su ti ova dvojica pa su ti nazvali selam, i uzvratio si im više nego meni!" On mu je na to odgovorio: "Ti nam nisi ništa ostavio da dodamo!" Allah Uzvišeni kaže: "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili pozdrav uzvratite!" - pa smo ti tako i uzvratili.

Ovaj hadis ukazuje da u selamu (pozdravu) nema povećanja iznad navedenoga: "Es-selamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu!" Jer da je propisano više od toga, Alla­hov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, to bi dodao. Stoga, ako muslimanu bude nazvan selam kako je propisano, on će na to uzvratiti. Nemuslimani (zimije) se, međutim, prvi ne pozdravljaju, niti se njima šta dodaje, nego im se samo uzvraća, što potvrđuje predanje u dva Sahiha od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /798/ "Kada vam neki od židova naziva selam, kaže: "Es-Samu alejkum!" ("Neka je smrt na vas!") - pa im odgovori: "Ve alej­ke!" ( "I na tebe!")

Ibn-Abbas kaže: - Koje od Allahovih stvorenja tebi nazove selam, uzvrati mu, pa makar bio vatropoklo­nik, jer Allah Uzvišeni kaže: "ljepšim od njega ot­pozdravite, ili pozdrav uzvratite!" Od Hasana el-Basrije prenosi se da je rekao: "Selam (pozdrav) stvar je dobre volje, a uzvraćanje obaveza!" To je stav i svih učenjaka, jer uzvraćanje pozdrava uistinu je obaveza za onoga ko je pozdravljen i on je grješan ukoliko ne uzvrati, budući da time radi suprotno Al­lahovoj naredbi: "ljepšim od njega ot­pozdravite, ili pozdrav uzvratite!" U hadisu koji prenosi Ebu-Davud s lancem prenosilaca od Ebu-Hurejrea stoji: /799/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, vi nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli! Hoćete li da vas uputim na stvar koju ako budete izvršavali, voljet ćete se međusobno? Širite selam među sobom!"

Riječi: "Allah, osim Koga dru­goga boga nema" predstavljaju izraz tevhida (monoteizma) i Allahove jedinstvene božanstvenosti za sva stvorenja, a sadrže i zakletvu uz riječi: "sigurno će vas sakupiti na Sudnji dan, u što nema nimalo sumnje", gdje je "lam" riječca zakletve. Prema tome, riječi: "Allah, osim Koga drugoga boga nema" , iskaz je i zakletva da će On sakupiti prve i posljednje na jednome mjestu, i svakoga nag­raditi, odnosno kazniti za njegovo djelo. "jer čiji je govor istini­tiji od Allahovog?!" Niko od Njega nije istinitiji u govoru, u sudu, obećanju i prijetnji i nema boga niti gospodara osim Njega!

"Zašto se podvajate kada su u pitanju licem­jeri koje je Allah vratio u nevjerstvo zbog onoga što su sami zaslužili? Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi učinio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš Put naći!" /88/ "Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki! Zato između njih ne uzimajte prija­telje dok se na Allahovom Putu ne isele! A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" /89/ "Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor, ili dođu kod vas, jer im je teško boriti se protiv vas ili svoga roda. A da Allah hoće, on bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas! Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir, onda vam Allah ne daje put protiv njih!" /90/ "Vi ćete nalaziti druge koji žele biti sigurni od vas i naroda svog, pa kada god budu vraćeni na smutnju, oni se vrate u ranije stanje! Ako se oni ne okanu vas, i ne ponude vam mir, i ako vas se ne klone, onda ih hvatajte i ubijaj­te gdje god stignete, a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!" /91/

Allah Uzvišeni ovo kaže osuđujući razilaženja vjernika na dvije grupe u pogledu licemjera. Naime, imam Ahmed navodi predanje od Zejda ibn Sabita, koji kaže /800/ da je Allahov Poslanik krenuo na Uhud, pa su se neki ljudi koji su krenuli s njim vratili. U vezi s tim, ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, podijelili su se u dvije grupe: grupu koja je smatrala da ih treba pobiti, i grupu koja je bila protiv toga... To su bili vjernici. Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ajet: "Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri..." Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ona je (Medina) Tajjiba i ona uklanja prljavštinu, kao što kovački mijeh uklanja prljavštinu sa željeza!" To navode autori dva Sahiha na osnovu hadisa Šubeta, a Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, povodom Bitke na Uhudu spominje da se Abdullah ibn Ubejj ibn Selul tada vratio s trećinom vojske, tj. sa oko tri stotine ljudi, a da je sa Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, ostalo se­dam stotina ljudi.

[Boots]

"koje je Allah vratio u nevjer­stvo", tj. koje je vratio da ogreznu u grijehu, "zbog onoga što su sami zaslužili", tj. zbog njihovih grijeha i postupaka suprotnih Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, odnosno, zbog slijeđenja neistine. "Zar želite na Pravi put uputiti one koje je Allah u zabludi ostavio? A koga Allah stavi u zabludu, ti mu nećeš puta naći!", tj. za njega nema Pravoga puta. "Oni bi voljeli da i vi ne vjerujete, kao što oni ne vjeruju, pa da budete jednaki!" To znači da oni zbog svog velikog neprijateljstva žele da vi zalutate kako biste bili kao i oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:"Zato između njih ne uzimajte prijatelje (zaštitnike) dok se na Allahovom putu ne isele! A ako okrenu leđa...", tj. ako napuste hidžru,

"onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete i između njih prijatelje niti pomagače ne uzimajte!" Znači, ne uzimajte ih za zaštitnike niti za pomagače protiv Allahovih neprijatelja sve dok su takvi! Nakon toga Allah Uzvišeni navodi one koji se izuzimaju od toga, pa kaže: "Osim onih koji se sklone kod plemena s kojim vi imate ugovor", tj. osim onih koji nađu utočište i sklone se kod plemena s kojim vi imate sporazum o miru ili ugovor o štićeništvu. U tom slučaju njih ćeš tretirati kao i ove. U Sahihu El-Buharijevom, povodom Ugo­vora o miru na Hudejbiji, stoji: "Ko želi biti u miru s Kurejšima i njima se obaveže, a ko želi biti u miru s Muhammedom i njegovim ashabima i njima se obaveže!" Od Ibn-Abbasa navodi se predanje da je rekao: - To je dokinuto riječima Allaha Uzvišenog: “Pa, kada prođu sveti mjeseci, idolopokloni­ke ubijajte gdje god ih nađete..." (I9:5)

"ili dođu kod vas jer im je teško..." itd. To je druga skupina ljudi koji su izuzeti i protiv kojih se ne treba boriti, a to su oni koji dođu kod vas pokazujući da im je teško i da se ne žele protiv vas boriti, ali ne mogu se ni s vama boriti protiv svojih, tako da oni nisu ni s vama ni protiv vas. "A da Allah hoće, On bi ih okrenuo protiv vas, pa bi se oni borili protiv vas!" Svojom dobrotom prema vama On ih je okrenuo od vas. "Ako vas oni ostave na miru i ne bore se protiv vas, nego vam ponude mir...", tj. mirovni sporazum, "onda vam Allah ne daje puta protiv njih!" Vi se ne možete protiv njih boriti sve dok su u toj poziciji. Takva je bila sku­pina iz Benu-Hašima koji su došli na Bedr s idolopo­klonicima, pa su prisustvovali bitki, ali to nisu željeli, kao što je bio Abbas i drugi. Stoga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio da se ubije Abbas, nego je naredio da se zarobi.

"Vi ćete nalaziti druge koji žele da budu sigurni od vas i naroda svog..." Ovi su javno kao i oni naprijed navedeni. Međutim, njihova je namje­ra sasvim drugačija, jer oni su licemjeri koji javno po­kazuju da su muslimani, kako bi time bili sigurni kod muslimana za svoje živote, imetak i potomstvo, dok tajno sarađuju s nevjernicima, obožavajući ono što i oni obožavaju, kako bi bili sigurni i kod njih. Ustvari, oni su s njima kao što Allah Uzvišeni kaže: "a kada se osame sa svojim šejtanima, oni kažu: 'Mi smo s vama!' (I2:14) Na ovome mjestu, Allah Uzvišeni kaže: "pa kada god se vrate na smutnju, oni se vrate u ranije stanje!" Suddi kaže: "Smutnja je ovdje ido­lopoklonstvo (širk)!" Ibn-Džerir pripovijeda od Mudžahida da je to objavljeno u vezi s ljudima iz Meke, koji su dolazili Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i javno prihvaćali islam, a zatim se vraćali Ku­rejšima i predavali se kipovima, želeći se time osigu­rati i kod jednih i kod drugih. Stoga je naređena borba protiv njih, ukoliko se ne okane toga i ne pop­rave. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Ako se oni ne okane vas, i ne ponude vam mir", tj. sporazum o miru i pomirenju, "ako vas se ne klone", tj. ne prestanu sa borbom, "onda ih hvatajte" kao zarobljenike, "ubijajte gdje god stignete", tj. gdje god ih sret­nete. "a Mi ćemo vam protiv njih dati jasnu podršku!", tj. jasnu i otvorenu.

"Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako pak pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Alla­hu! A Allah sve zna i mudar je!" /92/ "A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!" /93/

Allah Uzvišeni kaže: "Vjernik ne može ubiti svoga brata vjernika osim greškom", a to se potvrđuje i hadisom koji stoji u dva Sahiha, u kojem se prenosi od Ibn-Mesuda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /801/ "Nije dozvo­ljena krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jed­nom od tri slučaja: glavu za glavu, oženjenog (udatu) bludnika ili bludnicu, i onoga koji napusti vjeru i izdvoji se iz zajednice!" Ukoliko se desi nešto od ovo troje, nijedan pojedinac nema pravo da ga ubije, jer to je stvar imama ili njegovog zamjenika. Za riječi Allaha Uzvišenog: "osim greškom" kažu da je to izuzimanje kojim se prekida slijed riječ (el-istisna´ el-munkati´).

[Boots]

Povod za objavu ovog ajeta bio je, kako kažu Mudžahid i više drugih prenosilaca, slijedeći: "Objav­ljen je u vezi s Ajjašom ibn Ebi-Rebi'em, bratom Ebu-Džehla po majci, Esmi bint Mahrem. Naime, on je ubio jednog čovjeka koga je izlagao kazni, zajedno s njegovim bratom, zbog islama. To je bio Haris ibn Jezid el-Gamidi. Njemu je Ajjaš pripremio zlo, ali je on primio islam i iselio se bez znanja Ajjašova. Kada je došlo do osvajanja Meke, on ga je vidio, pa misleći da je u istoj vjeri, napao ga je i ubio. Potom je Allah objavio ovaj ajet.

"a ko ubije vjernika greškom, on mora oslobotiti roba vjernika i predati krvarinu po­rodici njegovoj". To su dvije obaveze u slučaju ne­hotičnog ubistva: jedna je kefaret (naknada) zato što je učinio veliki grijeh, pa makar to bilo greškom. Usto, uvjet je da oslobodi roba - vjernika, i to se ne može nadoknaditi nevjernikom, punodobnim niti malodobnim dok ne bude namjeravao prihvatiti vjeru. Većina učenjaka smatra da se može nadoknaditi ukoliko je musliman, bio punoljetan ili ne.

Ahmed navodi predanje od jednog ensarije /802/ kako je doveo crnu robinju i rekao: "Allahov Poslaniče, obavezan sam osloboditi roba vjernika! Ukoliko ti smatraš da je ovo vjernica, oslobodit ću je!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Svjedočiš li da nema boga osim Allaha?" Ona je ka­zala: "Da!" Zatim je rekao: "Svjedočiš li da sam ja Al­lahov Poslanik!" "Da!", rekla je ona. Zatim je rekao: "Vjeruješ li u življenje poslije smrti?" "Da!", odgovorila je. "Oslobodi je!", rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. Ovo je sahih (vjerodostojan) lanac predanja, a neimenovanje ashaba tome ne smeta. U "Muvetta'u" od Malika, u "Musnedu" Šafije i Ahme­da, te u "Sahihu" Muslima i "Sunenu" Ebu-Davuda i En-Nesa'ije, navodi se predanje posredstvom Hilala ibn Ebi-Mejmune, od Ata'a ibn Jesara, od Muavije ibn Hakema /803/ da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kada je on doveo tu crnu robinju, rekao: "Gdje je Allah?" Ona je odgovorila: "Na nebu!" Zatim je rekao: "Ko sam ja?", a ona je odgovorila: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem!" On je rekao: "Oslobodi je, jer ona je vjernica!"[183]

"...i predati krvarinu po­rodici njegovoj" To je druga obaveza iz odnosa ubice i porodice ubijenog, kao vid naknade za gubi­tak ubijenog. Ova krvarina je obavezna za rodbinu po ocu ubice, a ne odnosi se na njegovu imovinu. Šafija, r.h., kaže: "Nije mi poznato da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, određivao krvarinu drugačije nego kao obavezu za rodbinu po ocu ubice. U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Hurejrea, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /804/ "Dvije žene iz plemena Huzejl sukobile su se, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila je zajedno s onim što je nosila u sto­maku. Nakon toga, tužili su to Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on presudio da za krvarinu ploda treba dati najboljeg roba ili robinju, a krvarinu za ženu treba dati njena rodbina po ocu!" To pret­postavlja sud o namjernoj grešci, obavezuje plaćanje krvarine, a ovdje je krvarina obavezna u trećinama zbog sumnje u namjernu grešku. Međutim, greška koja je ranije navedena u riječima Allaha Uzvišenog odnosi se na drugu obavezu, u kojoj se krvarina daje kao petina. U tom smislu, imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /805/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio je krvarinu za nenamjerno ubistvo dvadeset jednogo­dišnjih deva, dvadeset jednogodišnjih mužjaka, dvadeset dvogodišnjih deva, dvadeset trogodišnjih mužjaka i dvadeset ženki." Ovo je verzija Nesa'ija, a Tirmizi kaže: "To nam nije poznato kao merfu' predanje osim u ovoj verziji. Postoji i mevkuf predanje od Abdullaha ibn Mesuda, a u Sahihu El-Buharije navodi se predanje od Abdullaha ibn Ome­ra, koji kaže: /806/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao je Halida ibn Velida plemenu Benu-Džuzejma da ih pozove u islam. On je to učinio, ali oni nisu lijepo kazali: "Primamo islam!", nego su rekli: "Promijenili smo vjeru, promijenili smo vjeru!", zbog čega je Halid započeo borbu s njima. To je saznao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pa je po­digao ruke rekavši: "Allahu moj, ja nemam ništa s tim što je učinio Halid!" Zatim je poslao Aliju da preda krvarinu za njihove ubijene i nadoknadi imovinu koja im je propala, pa čak i zdjelu iz koje pas jede! Iz ovog hadisa vidi se da greška imama ili njegovog zamjeni­ka može biti otkupljena iz blagajne muslimana (bej­tul-mal).

"izuzev ako oni to oproste", tj. osim da rodbina ubijenog izrazi samilost i oprosti krvarinu, i tada ona nije obavezna."Ako on pripada narodu koji vam je neprija­telj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika!" To znači, ako je ubijeni bio vjernik, a njegovi zaštitnici nevjernici s kojima se vodi rat, tada krvarina nije obavezna, nego je u tom slučaju ubica obavezan osloboditi roba, vjernika i ništa drugo;

"Ako, pak, pripada narodu sa kojim imate sporazum" i ako su zaštitnici ubijenog štićenici - Zimmije - ili pod ugovorom o miru, njima pripada krvarina za ubije­nog. Ukoliko je bio vjernik, tada je obavezna kom­pletna krvarina, a i ukoliko je bio nevjernik, po nekim učenjacima, i tada je obavezna kompletna krvarina. Ima mišljenja "da je za nevjernika obavezno pola krvarine koliko se daje za vjernika", a ima mišljenja "da je obavezna trećina", što se objašnjava u fikhskim djelima. Ubica je obavezan osloboditi roba, vjernika, a "ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mje­seca uzastopno..." ,

da se ne mrsi između njih, nego da nastavi postiti do kraja. Ukoliko se, pak, omrsi bez razloga (osim u slučaju bolesti, menstruacije ili porođajnog pranja), dužan je ponovo započeti post. Što se tiče puta, od­nosno pitanja da li se u tom slučaju može prekinuti ili ne, učenjaci se razilaze i postoje dva mišljenja...

[Boots]

"kajući se tako Allahu! A Allah sve zna i mudar je!" To znači, ovo je pokajanje ubice greškom (nehotice), takvo da on, ukoliko ne nađe mogućnosti da oslobodi roba, treba da posti uzastopno dva mjeseca. Postoje razi­laženja u pogledu onoga koji nije u stanju postiti, u smislu da li je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, kao što je to u slučaju kaznene naknade (kefaret) za zihar (predislamsko puštanje) riječima: "Ti si mi kao moja majka!" U tom pogledu, postoje dva mišljenja: jedno pozitivno, odnosno kao što je u slučaju zihara, tj. predislamskog puštanja, a koje se ovdje ne spomi­nje, budući da je ovo prijetnja i opomena uz koju ne odgovara da se navodi olakšica i pogodnost; i drugo, negativno, koje ne prihvaća da se to zamijeni hra­njenjem siromaha, jer da je to obaveza, ona se ne bi izostavila bez potrebe;

"A Allah sve zna i mudar je!" To je do sada više puta komentirano. Ovim je objašnjeno pitanje nehotičnog ubistva. Što se tiče namjernog ubistva, Allah Uzvišeni kaže: "A ko hotimično ubije vjernika..." što predstavlja žestoku prijetnju i sigurno obećanje onome ko počini ovaj veliki grijeh, koji se u više ajeta u Allahovoj Knjizi povezuje uz idolopoklonstvo (širk). Tako Allah Uzvišeni kaže u poglavlju "El - Furkan":

"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne prizivaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva." (I25: 68) U vezi sa zabranom ubistva postoje brojni ajeti i hadisi, među kojima je i hadis koji se u dva Sa­hiha prenosi od Ibn-Mesuda, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Prvo što će biti suđeno među ljudima na Sudnji dan, jeste pi­tanje krvi!" Ebu-Davud navodi predanje od Ubadeta ibn Samita, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /808/ "Vjernik je dobar na svom putu[184] sve dok ne prolije zabranjenu krv, a kada prolije zabranjenu krv - on je propao!"[185]

U drugom hadisu stoji: /809/ "Kada bi se svi sta­novnici nebesa i Zemlje sastali i ubili jednog musli­mana, Allah bi ih sve bacio u Vatru!" Zatim: /810/ "Kod Allaha je manja šteta da nestane ovaj svijet nego da bude ubijen jedan musliman!" Ibn-Abbas je smatrao da nema pokajanja za hotimičnog ubicu vjernika, na osnovi riječi Allaha Uzvišenog:

"A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem" (I4:93). To je posljednje što je objavljeno iz ove oblasti i ničim nije derogirano. Prenosi se od Ibn-Abbasa u više predanja. Među onima koji također imaju ovaj stav jesu i Zejd ibn Sabit, Ebu-Hurejre, Abdullah ibn Omer, Ebu-Seleme ibn Abdurrahman, Ubejd ibn Umejr, Hasan, Katade i Ed-Dahhak, a predanje navodi Ibn Ebi-Hatim. U ovoj oblasti, međutim, ima nekoliko hadisa koji nemaju snagu dokaza!

Mišljenje je većine predstavnika Selefa i Halefa da je pokajanje ubice stvar između njega i njegovog Gospodara Uzvišenog, jer ukoliko se pokaje i obrati za oprost, zatim bude skrušen i pokoran, pa čini do­bro, Allah će njegova loša djela zamijeniti dobrim, dati naknadu ubijenome za njegovo nasilje i učiniti ga zadovoljnim. Allah Uzvišeni kaže:

"I oni koji mimo Allaha drugoga boga ne prizivaju..." do riječi: "osim onih koji se pokaju i dobra djela čine." (I25:68) To su riječi koje nije dopušteno dokidati, niti smatrati da se one od­nose na idolopoklonike! Allah Uzvišeni, također, kaže: - Reci: "O robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (I39:53) Ovo se odnosi općenito na sve grijehe, i nevjerstvo, i idolopoklonstvo, i sumnju, i licemjerstvo, i ubistvo, i pokvarenost i sve drugo, izuzev idolopoklonstva, ukoliko čovjek s tim umre. Allah Uzvišeni kaže: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" (I4:48) Ovaj ajet navodi se također u ovoj časnoj suri (poglavlju), prije i poslije ajeta: "A ko hotimično ubije vjernika..." [186], što je u funkciji jačanja nade. Allah to najbolje zna!

U dva Sahiha stoji /811/ predanje o Izraelićaninu koji je ubio stotinu osoba, a potom pitao jednog učenjaka: "Mogu li se ja pokajati?" On mu je odgovorio: "A ko stoji između tebe i pokajanja?" Zatim ga je uputio u grad u kome se Allah obožava, pa on tamo iseli i umre na putu, gdje su ga uzeli meleci milosti...!" Ako je to tako kada su u pitanju Israelićani, onda je sigurnije da će pokajanje biti primljeno od pripadnika ovoga ummeta budući da je Allah s nas skinuo teret i breme koje je bilo na njima, šaljući nam Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, sa pravom vjerom. Stoga je najljepše obećanje i prijetnja koja je navedena ona:

"u kome će vječno ostati...!" Allah najbolje zna šta je ispravno i On određuje ulazak ubice u Vatru! Što se pak tiče riječi Ibn-Abbasa i onih koji to prihvaćaju, da za njega nema pokajanja, od­nosno stava većine učenjaka da on nema dobrog djela koje bi ga spasilo, te da neće ostati vječno, nego da izraz "vječno" ovdje znači "dugo ostajanje", to objašnjavaju "mutevatir" hadisi u kojima se prenosi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, /812/ da će iz Vatre izići svako u čijem srcu bude i koliko najmanja trunka vjere!" Međutim, u hadisu Muavije, koji glasi: /813/ "Možda će Allah oprostiti svaki grijeh, osim čovjeku koji umre kao nevjernik, odnosno čovjeku koji hotimično ubije vjernika!" Riječ "možda" u funkciji je izražavanja nade. Stoga, ako se negira nada u ova dva slučaja, to ne znači da se ona negira i u jednom od njih, tj. u pogledu ubis­tva, s obzirom na dokaze koje smo naveli. Što se tiče onoga ko umre kao nevjernik, tekst Kur'ana sasvim izričito potvrđuje da za njega nema oprosta.

Traženje pak koje ima ubijeni prema ubici na Sudnji dan, predstavlja jedno od osnovnih ljudskih prava, koje ne prestaje činom pokajanja, nego prestaje uzvraćanjem (odnosno), naknadom. Ovdje nema razlike između ubijenog, pokradenog, porobljenog, otetog, potvo­renog i drugih prava čovjeka prema čovjeku, jer uko­liko se ta prava ne nadoknade, nužno slijedi pot­raživanje na Sudnjem danu! Međutim, sam čin pot­raživanja ne pretpostavlja naknadu, jer iz dobrih djela ubice može se dati naknada kojom se izvršava obaveza prema ubijenom, dok ostaje višak dobrih djela s kojim može ući u Džennet, odnosno, Allah ubijenom naknadi iz Svoje dobrote dženetskim dvorima i blagodatima, te podizanjem njegovog ranga u Dženetu koliko

On hoće i Allah to najbolje zna! Za hotimičnog ubicu postoje posebni propisi koji se odnose na ovaj svijet, a posebni za onaj svijet. Na ovom svijetu prema njemu imaju prava zaštitnici (srodnici) ubijenog, jer Allah Uzvišeni kaže: "ako bude ni kriv ni dužan ubijen, onda njegovom zaštitniku dajemo vlast!" (I17:33) U tom slučaju, oni imaju pravo izbora: da ga ubiju ili oproste, ili, pak, uzmu krvarinu u tri dijela: trideset trogodišnjih, trideset mladih i četrdeset nosećih deva, kao što stoji u "Knjizi propisa."

[Boots]

Imami se razilaze u pogledu naknade, tj. da li je ona za njega obavezna kao što je obavezna za ubicu greškom u vidu oslobađanja roba, ili posta dva mjeseca uzastopno, ili hrane za siromahe - prema jednom mišljenju. U vezi s tim postoje dva stava: prvi, da njemu nije obaveza kefaret, jer za to nema osnova, budući da hotimično ubistvo prevazilazi okvir kefareta. Međutim, oni koji smatraju da je kef­a­ret obavezan, to temelje na predanju imama Ah­meda, koji to navodi s lancem od Vasila ibn Eska'a, koji kaže: - Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, došla je grupa ljudi iz plemena Benu-Selim i rekla: /814/ "Jedan je naš drug učinio težak grijeh?" On je rekao: "Neka oslobodi roba, pa će Allah za svaki nje­gov organ sačuvati njegov organ od Vatre!"

"O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete, sve dobro provjerite i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!' u želji za koristi ovosvjetskog života, jer kod Allaha su mnoga dobra! Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju! Zato, sve dobro provjerite, jer Allah je doista obaviješten o onome što vi radite!"/94/

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: - Musli­mani su našli jednog čovjeka dok je uzimao plijen, pa je on rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir s vama!", a oni su ga ubili i uzeli njegov plijen! Nakon toga, objavljen je ajet: - i onome ko vam nazove selam nemojte reći: "Ti nisi vjernik!" U Biografiji stoji: "da se njegov brat Fizar bio uputio Allahovom Poslaniku s namjerom da ga obavijesti da su on i njegov narod primili islam, pa ga je tom prilikom srela izvidnica Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u tami noći. On im je rekao: 'Ja sam musliman!' Oni to nisu prihvatili, nego su ga ubili. Njegov otac kaže: 'Tada sam ja došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i on mi je dao hiljadu dinara, te drugu krvarinu, a zatim mi rekao da idem." Nakon toga, objavljeno je: "O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..."

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Mikdadu: "Šta ako bi to bio vjernik koji krije svoju vjeru sa nevjernicima, pa tu vjeru pokazao i ti ga ubiješ?! I ti si tako prije krio vjeru u Meki!" Ovako prenosi El-Buhari u skraćenoj verziji, kao muallek-predanje. Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /815/ - Jedan čovjek iz Benu-Selima prošao je pored grupe ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, čuvajući ovce i nazvao im je selam. Oni su kazali: "Ne naziva nam selam osim zato da nam se dodvori, pa su pošli prema njemu i ubili ga, a njegove ovce doveli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem. Nakon toga, objavljen je ajet: "O vjernici, kada u boj na Allahovom putu krenete..." A od Ibn-Abbasa El-Buhari također prenosi da je, u vezi sa riječima: /816/

" i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!'” rekao: - Jedan je čovjek uzimao svoj plijen, pa ga je našla grupa muslimana, a on im je rekao: - "Es-selamu alejkum" - "Mir na vas!" Potom su ga ubili i uzeli njegov plijen, pa je Allah objavio: "i onome ko vam nazove selam nemojte reći: 'Ti nisi vjernik!' Potom, Ibn-Abbas kaže: "Taj plijen je ovos­vjetska prolazna dobit!"

"jer kod Allaha su mnoga dobra!" Dakle, kod Njega je bolja dobit od dunja­lučke, koju vi želite i što vas je navelo da ubijete ovog čovjeka koji vam je nazvao selam i izjavio da vjeruje. Vi ste to zanemarili i optužili ga za pretvaranje i skrivanje nevjerstva, kako biste uzeli od njega to što ste uzeli. Međutim, halal opskrba koja je kod Allaha za vas je bolja od te koju ste uzeli!

"Takvi ste ranije i vi bili, pa vam je Allah darovao milost Svoju!" I vi ste, kao i on, krili vjeru ne pokazujući to u svome plemenu! Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis, a Allah Uzvišeni, također, kaže: "I sjetite se kada vas je bilo malo, kada ste na Zemlji potlačeni bili!" (I8:26) U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Takvi ste ra­nije i vi bili" Seid ibn Džubejr kaže: "Skrivali ste svoju vjeru od idolopoklonika!"; "pa vam je Allah darovao milost Svoju", tj. pokaja­nje vam primio i oprostio. "...pa sve provjerite!" Ovo je potvrda prethodno navedenih riječi; “Allah je doista obavi­ješten o onome što vi radite!" Seid ibn Džubejr kaže: "To je prijetnja i obećanje prijetnje!"

"Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni, ne mogu se izjednačiti s onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim! One koji se bore imecima svojim i životima svojim Allah je odlikovao za stupanj nad onima koji se ne bore, i svima Allah obećava lijepu nagradu! Allah je odli­kovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom!" /95/ "Od Njega su stupnjevi, oprost i milost, jer Allah prašta i milostiv je!" /96/

[Boots]

/817/ El-Buhari navodi predanje od Berra'a, koji kaže: "Kada je objavljen ajet: "Vjernici koji se ne bore...", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao je Zejda,[187] pa je to zapisao. Nakon toga, došao je Ibn-Ummi-Mektum i požalio se na sljepoću, pa je Allah objavio riječi: "osim onih koji su nesposobni." El-Buhari također navodi predanje od Sehla ibn Sada es-Saidija /818/ kako je on vidio Mervana ibn Hakema u džamiji i kaže: - Išao sam i sjeo pored njega, a on nam je kazao da je Zejd ibn Sabit njemu rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, meni je diktirao:'Vjernici koji koji se ne bore ne mogu se izjednačiti sa borcima na Allahovom putu...' Potom je došao Ibn-Ummi-Mektum dok mi je to dik­tirao, pa je rekao: 'Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, kada bih mogao ići u borbu (džihad), išao bih!' On je bio slijep. Nakon toga, Allah je ovo objavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Dok je to govo­rio, koljenima je bio naslonjen na mene, što mi je bilo veoma teško. Učinilo mi se da će me zgnječiti. Potom je to stalo, a Allah je objavio riječi: 'osim onih koji su nesposobni'." To preno­si. jedino El-Buhari, dok ga Muslim ne donosi. Međutim, u drugoj verziji ovo se navodi i kod Ah­meda,. a to predanje donose i Ebu-Davud i Abdurre­zak.

Tirmizi navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /819/ "Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni..." To se odnosi na Bedr i one koji su izišli na Bedr! Kada je došlo do boja na Bedru, Ab­dullah ibn Džahš i Ibn-Ummi-Mektum kazali su: "Mi smo slijepi, Allahov Poslaniče! Imamo li olakšicu za to?" Nakon toga objavljen je ajet: "Vjernici koji se ne bore, osim onih koji su nesposobni...", te također riječi Allaha Uzvišenog: "One koji se bore imecima svojim i životima svojim Allah je odlikovao za stupanj nad onima koji se ne bore." To su oni koji se ne bore, a koji nisu nesposobni!

"Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom! Od Njega su stupnjevi..." koji su iznad onih koji pripadaju onima koji se ne bore, a nisu nesposobni! Ovo je verzija koju navodi Tirmizi i on, usto, dodaje: "Ovaj hadis je ha­sen-garib u ovom predanju!"

"Vjer­nici koji se ne bore ne mogu se izjednačiti sa borcima..." Ove su riječi imale opće značenje dok ubrzo nisu objavljene riječi:"osim onih koji su nesposobni", čime je navedeno rješenje za one koji imaju opravdan razlog da ne idu u borbu, kao što su sljepoća, sakatost, bolest, u pogledu izjednačavanja s borcima koji se na Allahovom putu bore svojim ime­cima i životima. Nakon toga, Allah Uzvišeni ukazuje na vrijednost boraca (mudžahida) u odnosu na one koji se ne bore. Ibn-Abbas kaže: "Osim onih koji nisu sposobni i to ovako treba i da bude!" To potvrđuje i predanje u Sahihu El-Buharije od Zuhejra ibn Muavije koji prenosi od Humejda, a on od Enesa, kako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /820/ "U Medini ima ljudi koji su takvi da ne možete krenuti na put niti prijeći neku dolinu da oni ne krenu s vama!" Pitali su ga: "A oni su u Medini?" "Da", rekao je on. "Tamo su zadržani iz opravdanih razloga!" Ovako navode Ahmed i Ebu-Davud.

"i svima Allah obećava li­jepu nagradu!", tj. Džennet i lijepu nagradu. Ovim se pokazuje da džihad (borba) nije pojedinačna obli­gatna dužnost (farzi ajn), nego je to kolektivna obli­gatna dužnost (farzi kifaje).[188]

Allah Uzvišeni kaže: "Allah je odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom..." i to stupnjevima kojima ih odlikuje u baščama Dženneta, oprostom, milošću i blagoslovom, što je vid dobra i časti koju im poda­ruje. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Od Njega su stupnjevi, oprost i milost, jer Allah prašta i milostiv je!" To potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /821/ "U Džennetu ima stotinu stupnjeva koje je Al­lah pripremio za borce na Njegovom putu. Između svaka dva stupnja je koliko između neba i Zemlje!"

"Doista će meleci kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili, pitati: 'Šta je bilo s vama?', a oni će odgovoriti: 'Bili smo nemoćni na Zemlji!' 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reći će im oni. Zato će njihovo prebi­valište biti Džehennem, a loše je to bora­vište!" /97/ "Osim za nemoćne muškarce, i žene, i djecu, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!" /98/ "Možda će Allah tim oprostiti, jer Allah prelazi preko grijeha i prašta!" /99/ "Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilja! A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu! Allah mnogo prašta i milostiv je!" /100/

El-Buhari navodi predanje od Muhammeda ibn Abdurrahmana Ebul-Esveda, koji kaže: - Stanovnici­ma Medine bilo je naređeno da učestvuju u jednom od pohoda, pa sam se i ja prijavio. Zatim sam sreo Ikreme Mevla Ibn-Abbas i kazao mu, pa mi je on zabranio da to činim i rekao: /822/ "Ibn-Abbas mi je kazivao kako su neki muslimani išli sa idolopokloni­cima u borbu kako bi uvećali njihov broj. Tada bi došla strijela koju bi neko bacio i pogodila jednog od njih, pa ga ubila ili ga sablja posiječe pa umre!", pa je Allah Uzvišeni objavio: "Doista će meleci, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi nasilje učinili..." To prenosi El-Leys od Ebul-Esveda.