Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura nisa kesir en ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nisa
#11
Ovaj časni ajet predstavlja ajet kojim se zabranjuje brak s rodbinom po krvnom srodstvu, odnosno srodstvu po mlijeku i bračnim odnosima (tazbin­stvu). Tako Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: "Vama je zabranjeno sedam stvari po krvnom srod­stvu i sedam stvari po bračnom srodstvu!", a zatim je proučio: "Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše..." Od Ibn-Abbasa se, također, navodi da je rekao: "Od krvnog srodstva zabranjeno je sedam, a od bračnog sedam!", a zatim je proučio:"Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše", što pred­stavlja krvno srodstvo. Većina učenjaka kao dokaz da je djevojčica (žensko dijete) nastala iz sperme bludni­ka njemu zabranjena, uzimaju općenitost Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "i kćeri vaše", budući da mu je ona kći i ulazi u općenitost ovih riječi. To je stav Ebu-Hanife, Malika i Ibn-Hanbela. Od Šafije se navodi neka vrsta dozvole budući da to nije zakonita kći. Stoga, kao što ne ulazi u riječi: "Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvjema ženskim" ona, po općem konsenzusu, ne nasljeđuje, pa nije ni obuhvaćena ovim ajetom. Allah to najbolje zna!

"i pomajke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku". To znači, kao što su vam zabranjene majke vaše, koje su vas rodile, tako su vam zabranjene i pomajke, koje su vas dojile. U tom smislu, u dva Sahiha stoji predanje od Aiše, radijAllahu ‘anhu, /667/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dojenje zabranjuje ono što zabranjuje i rođenje!" U Muslimovoj verziji stoji: /668/ "Od doje­nja se zabranjuje isto što se zabranjuje od krvnog srodstva!" (bez izuzetka). Imami se razilaze u pogle­du broja dojenja za stjecanje zabrane, tako da neki smatraju da sami čin dojenja zabranjuje zbog općenitosti ajeta. To je stav Malika, a prenosi se i od Ibn-Omera i nekih tabiina. Drugi kažu da ne zabranjuje ako su manje od tri dojenja, što se potvrđuje i u Sahihu Muslimovom u predanju od Aiše, radijAllahu ‘anhu, koja navodi /669/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ne zabranjuje jedan niti dva gutljaja!" Ovo je mišljenje imama Ah­meda i drugih, a prenosi se i od Alije, Aiše, Ummil-Fadl i drugih. Ostali kažu: "Ne zabranjuje manje od pet dojenja!" To je u skladu s predanjem u Sahihu Muslimovom, koji navodi da je Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla: /670/ "U Kur'anu je bilo objavljeno 'deset poznatih načina dojenja koja čine osnov za zabranu!', a potom je to dokinuto s pet poznatih dojenja, tako da je i Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, umro, a te su se riječi ostale učiti kao dio Kur'ana!" Abdurrezzak navodi slično predanje od Aiše, a u hadisu Sehle bint Suhejl stoji /671/ da joj je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da zadoji Salima, roba Ebu-Huzejfe pet dojenja! Ovo mišljenje zastupaju Eš-Šafi´i i njegovi učenici. Treba, međutim, znati da - prema većini učenjaka - to dojenje treba biti u periodu ispod dvije godine, o čemu smo govorili ranije, u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog: "doje djecu svoju pune dvije godine” [160] (I2:233).

Oni se, međutim, razilaze u pitanju: da li dojenje ima uticaja na muškarca u smislu sklapanja bračne veze (npr. u slučaju kada je njegova supruga bila do­jilja ženi kojom se hoće oženiti), kao što misli većina učenjaka, te neki drugi, ili se rodbinska veza po mli­jeku odnosi samo na dojilju a ne prelazi na njenog muža, kao što misle neki predstavnici Selefa. To je navedeno u djelu: "Velika knjiga propisa".[161] "i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!" Majka žene zabranjena je samim činom sklapanja bračnog ugovora s njenom kćerkom, bez obzira da li s njom imao bračni odnos ili ne, dok pas­torka, tj. kćerka žene, nije zabranjena prije bračnog odnosa s njenom majkom, tako da je - ako njenu majku pusti prije bračnog odnosa - dopušteno čovjeku oženiti njenu kćer. U tom smislu, i Allah Uzvišeni kaže: "i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim ok­riljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose, a ako s njima niste imali bračne od­nose, onda vam nije grijeh!" oženiti ih. Ovo se odnosi posebno na pastorke, iako ima mišljenja da se povratna zamjenica odnosi na majke i pastorke, pa se navodi: - Nije zabranjena ni majka ni kćerka samim činom sklapanja ugovora dok ne dođe do bračnog odnosa, jer se u ajetu kaže: "a ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!"

Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, radijAllahu ‘anhu, u vezi s čovjekom koji je oženio jednu ženu, pa je zatim pus­tio prije bračnog odnosa, pa se postavilo pitanje: da li može oženiti njenu majku. On je rekao: "Ona ima stupanj pastorke!" Ibn-Beššar nam navodi da je Zejd ibn Sabit rekao: "Ako čovjek pusti svoju ženu prije nego je s njom imao bračni odnos, nema smetnje da se oženi njenom majkom!" Međutim, većina učenjaka smatra da pastorka nije zabranjena samim činom sklapanja braka s njenom majkom, za razliku od majke, koja je zabranjena samim činom sklapanja ugovora s njenom kćerkom. Ibn-Abbas kaže: "Ako čovjek pusti ženu prije bračnog odnosa s njom ili ona umre, nije mu dopuštena njena majka." To je stav četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine ranijih i kasnijih pravnika. Allahu hvala na tome!
Odgovori
Hvala od:
#12
Ibn-Džurejdž kaže: - Ispravno je mišljenje koje kaže: Majka[162] spada u neodređena imena, budući da Allah Uzvišeni nije uvjetovao uz nju bračni odnos kao što je uvjetovao uz majke pastorki, iako je to također na osnovi dokaza koji se ne može zanemariti, jer postoji opći konsenzus o tome. U vezi s tim, navodi se garib predanje od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, na čiji lanac postoje primjedbe, a navodi nam je Ibnul-Musenna s lancem predanja od Omera ibn Šuajba, koji to na­vodi od svoga oca, a on od djeda, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /672/ "Ako čovjek sklopi brak sa ženom, nije mu dozvoljeno oženiti njenu majku, bez obzira imao s njenom kćerkom bračni odnos ili ne imao. Ako se pak oženi majkom, i pusti je ne ulazeći s njom u bračni odnos, ako želi - može oženiti njenu kćerku!" Iako ovo predanje ima u lancu to što smo naveli, po općem je mišljenju to ispravan stav i nema potrebe za dokazivanjem njegove ispravnosti.

Što se tiče riječi: "i pas­torke vaše koje se nalaze pod vašim okri­ljem", treba reći da većina učenjaka smatra da je pastorka haram (zabranjena) bez obzira bila pod ok­riljem čovjeka ili ne. Oni kažu: - Ove riječi imaju opće značenje i drugačije se ne može shvatiti! Isto je i s riječima: "i ne prisiljavajte djevojke (robinje) vaše na razvrat ako one žele biti čestite!" (I24:33) U dva Sahiha stoji da /673/ je Ummu-Habiba rekla: "Alla­hov Poslaniče, uzmi za ženu moju sestru, Bint Ebi-Sufjan!", a u predanju Muslimovom: "Izzetu bint Ebi-Sufjan". On je kazao: "Želiš li to?" "Da", rekla je ona, "ne želim da ti budeš samo moj, nego želim da u dobru sa mnom učestvuje i moja sestra." On je ka­zao: "To meni nije dopušteno!" Ona je rekla: "Među nama se priča da želiš vjenčati kćer Ebu-Seleme?" "Kćer Ummi-Seleme?", upitao je on. "Da", rekla je. Zatim je on rekao: "Da ona i nije moja pastorka pod mojim okriljem, ne bi mi bila dopuštena, jer ona je kćerka moga brata po mlijeku, zato što je i mene i Ebu-Selemu dojila Suvejba! Zato mi ne nudite vaše kćerke, niti vaše sestre!" U predanju El-Buharija stoji: /674/ "Da i nisam oženio Ummi-Selemu, ona mi ne bi bila dopuštena...!"[163] Tako je činjenicu da je oženjen Ummi-Selemom on naveo kao osnovu zabrane i presudio je po tome.[164] To je mišljenje četverice imama, sedmerice istaknutih pravnika te većine pripadnika Selefa i Halefa.

Ima mišljenja da je pastorka zabranjena samo ako je pod zaštitom (okriljem) čovjeka, a ako nije u toj poziciji - nije ni zabranjena. Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se da je zastupao ovo mišljenje, dokazujući to ajetom: "i pastorke vaše koje su pod vašim okriljem", što je vrlo čudno mišljenje. Zastupaju ga i Davud ibn Ali ez-Zahiri te njegovi učenici, a navodi se i od Malika. Tome se priklonio i Ibn-Hazm, dok Zehebi prenosi od Ibn-
-Tejmijje, r.h., da je on to smatrao nejasnim, ostavši na tome. Allah to najbolje zna!

Od Katade se prenosi: "Kći pastorke, te kći njene kćeri i niže ne mogu se vjenčati." A riječi Uzvišenog "i one s kojima ste imali bračne odnose" znače: s kojima ste se oženili. Svi se slažu da osamljivanje čovjeka sa ženom ne čini to da mu njena kćerka bude zabranjena, ukoliko je razvede prije nego s njom ima spolni odnos.

"i žene vaših rođenih sinova", tj. vama su zabranjene žene vaših sinova koji su od vaše krvi. Ovim se onemogućavaju nastojanja posinaka koji su uzimani za sinove u vri­jeme paganstva. Tako Allah Uzvišeni kaže: " I pošto je Zejd s njom živio i od nje se raz­veo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više ženiti se ženama posi­naka svojih kada se oni od njih razvedu" (I33:37). Ata kaže: - Allah najbolje sve zna, ali čuli smo da su idolopoklonici, kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, oženio ženu Zejda, pričali o tome, pa je Allah Uzvišeni objavio riječi: “i žene vaših rođenih sinova", a potom je objavljeno i slijedeće: "i niti je posinke vaše sino­vima vašim učinio" (I33:4), odnosno: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi!" (I33:40) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Hasana ibn Muhammeda: - Ovi ajeti su (opći) neodređeni: "i žene vaših sinova", "i majke žena vaših." Od grupe tabiina navodi se slično. Ja bih dodao: "Opći (neodređeni) označava i onu s kojom je bilo bračnog odnosa i s kojom nije bilo, tako da se to zabranjuje samim činom sklapanja bračnog ugovora." O tome postoji opći konsenzus. Ako se kaže: - Odakle da se zabrani žena sina po do­jenju, koji nije rođeni sin, kao što navodi većina učenjaka, odgovor se može naći u riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /675/ "Dojenjem se zabranjuje isto ono što se zabranjuje krvnim srodstvom!"

"i da sastavite dvije sestre", tj. zabranjeno vam je sastaviti zajedno u braku dvije sestre, što se odnosi i na robinje, "osim što je ranije bilo" - tj. osim onoga što je bilo u vrijeme vašeg paganstva, što smo vam oprostili. Ibn-Madže navodi predanje od Ebu-Hurraša er-Re'inija, koji kaže: /676/ - Došao sam Alla­hovom. Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a za mnom su bile dvije sestre koje sam oženio u vrijeme paganstva, pa mi je rekao: /677/ "Kada se vratiš, jednu od njih pusti!" Ja bih dodao: "Ebu-Harraš je bio vjerovatno Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, a Allah to najbolje zna!" Ibn-Merdevejh navodi predanje od Dejlemija, koji kaže da je rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam brak i dvije sestre!" - Rekao mu je: /678/ "Pusti koju hoćeš!" Gore spomenuti Dejlemi je Ed-Dahhak ibn Fejruz ed-Dejlemi, radijAllahu ‘anhu, koji je bio u Jemenu jedan od emira (zapovjednika), te poduzeo ubistvo El-Es­veda el-Anesija, koji se samoproglasio Božijim poslanikom. Allah ga prokleo!
Odgovori
Hvala od:
#13
Što se pak tiče sastavljanja dvije sestre robinje, prema općem značenju ajeta, to je također haram (zabranjeno). Imam Malik navodi predanje od Ibn-Šihaba, koji navodi od Kubejse ibn Zu'ejba kako je neki čovjek pitao Osmana ibn Affana: "Da li se mogu sastaviti dvije sestre robinje?" Osman je odgovorio: "Jedan je ajet to dozvolio, a drugi zabranio, pa ja to ne mogu zabraniti!" Izišavši od njega, on je sreo jed­nog od ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa ga je upitao za to, a on je rekao: "Da ja u tome imam išta, pa da vidim nekoga da je to učinio, kaznio bih ga za primjer!" Malik kaže da je Ibn-Šihab rekao: "Mislim da je to Ali ibn Ebi-Talib!"

Ebu-Omer ibn Abdul-Berr navodi da je Ijas ibn Amir rekao: - Pitao sam Aliju ibn Ebi-Taliba: "Imam dvije sestre robinje, pa sam jednu od njih uzeo za priležnicu i ona mi je rodila nekoliko djece, ali sada bih želio i drugu, pa mogu li to učiniti?" Alija, radijAllahu ‘anhu, rekao je: "Oslobodi tu s kojom si živio, a potom možeš uzeti drugu!", da bi na kraju rekao: "Zabra­njeno ti je u vezi s robinjama isto što je zabranjeno u Knjizi Allaha Uzvišenog i u vezi sa slobodnim, osim određenog broja", ili je rekao: "osim četiri". Isto tako, zabranjeno ti je srodstvom po dojenju, što ti je, Alla­hovom Knjigom, zabranjeno krvnim srodstvom!" Za­tim, Ebu-Omer kaže: Ovaj se hadis odnosi na čovjeka koji krene na put s krajnjeg Zapada (Magriba) ili Isto­ka (Mašrika) u Meku i da ne sretne nikoga, njegovo putovanje ne bi propalo. Slično Osmanovim riječima navodi se predanje i od jedne grupe Selefa, među kojima je i Ibn-Abbas, ali u tome postoji neslaganje, iako na to ne ukazuje nijedan od pravnika... Musli­mani se općenito slažu da riječi Allaha Uzvišenog: "Zabranjene su vam majke vaše..." znače da je brak i sa slobodnim i sa robi­njama u ovom slučaju isti.

"I udate žene, osim onih koje zarobite", tj. zabranjene su vam i strankinje nearapke koje su kreposne, tj. udate, osim robinja, odnosno onih koje su vam pripale u posjed kao zarobljenice, koje su vam dopuštene na­kon što prođe zakonski rok čekanja, o čemu se govo­ri u ovim ajetima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: /679/ - Dobili smo zarobljenice iz Evtasa koje su imale muževe, pa nam je smetalo da s njima imamo odnos pošto su imale muževe. Upitali smo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je objavljen slijedeći ajet: "I udate žene, osim onih koje zarobite", čime nam je dozvoljen odnos s njima! Ovako prenose Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže, a to prenosi i Muslim u svom Sahihu.

Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je objavljen povodom zarobljenica na Hajberu, a sličan hadis na­vodi i Ebu-Seid. Međutim, jedna grupa pripadnika Selefa navodi da je "prodaja robinje njeno puštanje" (talak), a Ibn-Mesud kaže: "Ako se robinja koja[165] ima muža proda, njen gospodar ima najveće pravo na nju!" Od Ibn-Abbasa navodi se: "Njena je prodaja njeno puštanje!" Tako kažu i Ubejje ibn Ka'b i Džabir ibn Abdullah. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Šest je vrsta puštanja robinje: njena prodaja, oslobađanje, poklanjanje, oslobađanje krivice, te puštanje od muža je, također, njeno puštanje."

Abdurrezzak navodi predanje od Ibn-Musejjeba, koji u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "i udate žene" kaže: "Allah je zabranio brak sa ženama koje imaju muževe izuzev onih koje su zarobljenice, jer prodaja je njihovo puštanje!"

S tim se ne slaže većina, ni starijih ni novijih učenjaka, koji smatraju da "prodaja robinje nije i puštanje..." U tome se oni pozivaju na hadis Burejrea koji se navodi u oba Sahiha, te drugim djelima: "Naime, Aiša, majka vjernika, kupila je robinju, a potom je oslobodila, a njen brak s njenim mužem Mugisom nije negiran. Naprotiv, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio je njoj da izabere ili da ostane u braku ili da se razvede, pa je ona izabrala razvod. To je poznat slučaj i da kojim slučajem pro­daja robinje znači i njen razvod, kao što ovi navode, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, njoj ne bi dao mogućnost izbora. Pošto joj je dao tu mogućnost, time je potvrdio važenje braka. U ovom ajetu se misli na robinje, ratne zarobljenice. A Allah to najbolje zna!

"što vam je propis Allahov!" To znači, ova zabrana je propis koji je Allah vama propi­sao, tj. četiri, pa držite se Njegovog propisa, Njego­vih granica (zabrana), zakona i onoga što je On naredio!

"A ostalo vam je dozvo­ljeno da želite", tj. osim ovih koje su navedene kao za branjene (mahrem), druge su vam dopuštene.

"da želite, uz vašu imovinu da se njima oženite, a ne da blud činite!" Znači da uz vašu imovinu osigurate do četiri žene ili priležnica koliko hoćete, u skladu sa Šerijatom. Zato Allah Uzvišeni kaže: "da se njima oženite, a ne da blud činite!"

"A ženama vašim s kojima imate bračne odnose podajte vjenčane darove kao što je propisa­no." Kao što s njima nalazite užitak, tako im dajte i njihove bračne darove zauzvrat, jer Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli." Opći smisao ovog ajeta uzima se kao dokaz za "privremeni brak", koji je bez sumnje bio zakonit u prvom periodu islama, ali je potom derogiran. Eš-Šafi´i i dio učenjaka smatraju da je doz­voljen, a potom derogiran dva puta, dok drugi to još jače naglašavaju. Neki, međutim, navode da je doz­voljen u nuždi, iako većina učenjaka smatra suprot­no. Ispravan je međutim stav koji se navodi u dva Sahiha od vladara vjernih, Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /680/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio je "privremeni brak", te meso domaćih magaraca na dan Bitke na Hajberu!" U Muslimovom Sahihu navodi se predanje od Rebi' ibn Sebre ibn Mabed el-Džahenija, koji od svoga oca navodi /681/ da je on bio sa Allahovim Poslanikom u vojni i osva­janju Meke, kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "O ljudi, bio sam vam dozvolio privremeni brak sa ženama, a potom je Allah to zabranio do Dana sudnjega. Ko od vas bude imao bilo šta od njih, neka to vrati, a ne uzimajte od njih ništa što ste im dali!" U Muslimovom predanju stoji: /682/ "na Oprosnom hadžu", o čemu se može naći više u djelima o šerijatskim propisima (ahkam).
Odgovori
Hvala od:
#14
"I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite!" Ibn-Džerir navodi predanje od Mu'temida ibn Sulejmana, koji navodi od svoga oca kako kaže: - Hadremi smatra da je ljudima bilo naređeno davanje vjenčanog dara, ali su, po svemu sudeći, neki od njih imali poteškoća, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I nije vam grehota...", o ljudi, "ako se, poslije određenog vjenčanog dara s njima nagodite!" To znači, ako ti ona nešto od toga učini dozvoljenim (halali), to je tebi dopušteno. Za ovo mišljenje opredijelio se Ibn-Džerir.

"Allah, doista, sve dobro zna i mudar je!" Nakon šerijatski utvrđenih zabrana, normalno je da se ukaže na ova dva atributa.

"A onaj među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom - eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice - a Allah najbolje zna vjerovanje vaše - jedni ste od drugih. I ženite se njima uz odobrenje vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno, ako su čedne a nisu pre­ljubnice, niti tajne ljubavnice. A ako one budu udane, pa počine razvrat, neka se kazne polovinom kaz ne propisane za slo­bodne žene. To je za onoga od vas koji se boji razvrata, a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!"/25/

Allah Uzvišeni kaže: ... "A onaj među vama koji nema mogućnosti...", tj. imetka i mogućnosti ..."...da se oženi slobodnom vjernicom", tj. slo­bodnim i čednim vjernicama,

"eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice", tj. oženite se robinjama - vjernicama koje su u posjedu vjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "od robinja vaših, vjernica." Ibn-Abbas i neki drugi ističu: "Neka se oženi nekom od robinja vjernika!" Nakon toga stoji digresija u kojoj Allah Uzvišeni kaže: "a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše, jer jedni ste od drugih." On zna suštinu stvari. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ženite se s njima uz odobrenje vlasnika njiho­vih", čime ukazuje da je gospodar zaštitnik svoje robinje, pa se ona ne može udati bez njegovog odo­brenja, kao što je staratelj i svoga roba, koji se ne može oženiti bez njegova odobrenja. U hadisu stoji: /683/ "Ako se rob oženi bez odobrenja svoga sta­ratelja, on je razvratnik" (bludnik). Ako je vlasnik robinje žena, oženit će je onaj kome ona dozvoli, jer u hadisu stoji: /684/ "Žena ne može udati ženu, niti sebe, jer bludnica je ona koja sebe uda!" "i dajte im vjenčane darove kako je uobičajeno!" Platite im njihove vjenčane darove svojevoljno i ne škrtarite pri tome kako biste ih time omalovažili zato što su robinje u posjedu; "ako su čedne", tj. čiste od bluda, u koji ne ulaze. Zato, nakon toga kaže: "a nisu preljubnice", tj. javne bludnice,

"niti imaju ljubavnike", tj. in­timne prijatelje, jer Allah je zabranio da se žene, ako su takve. "A ako one budu udate, pa počine, razvrat neka se kazne polovinom kazne propisane za slobod­ne žene." Učači Kur'ana razilaze se u pogledu čitanja riječi: pa neki kažu da se pod "čednošću" misli na islam. Allah najbolje zna, ali je jasno da to znači "udaju" budući da kontekst ajeta na to upućuje. Allah Uzvišeni kaže: "A onaj među vama koji nema mogućnosti oženiti se slobodnom vjernicom, on može one koje su u vašem vlasništvu, robinje vaše vjernice." Prema tome, širi kontekst odnosi se "A ako one budu udane...", tj. ako se udaju, kako to tumače Ibn-Abbas i drugi.

Postoje razilaženja u pogledu kažnjavanja robinje ukoliko ona učini blud: većina učenjaka tvrdi da uko­liko robinja počini blud, slijedi joj kazna od pedeset udaraca bičem, bez obzira bila muslimanka ili nevjernica, udana ili neudana, iako širi smisao ajeta ukazuje da nema kazne za neudanu robinju koja počini blud, u čemu su glavne razlike. Većina učenjaka kaže: "Nema sumnje da ono što je kazano stoji ispred onoga što se podrazumijeva!" Postoji više hadisa koji ukazuju na kaznu nad robinjom, pa smo to pretpostavili općem smislu ajeta. Među tim je hadisima i predanje koje navodi Muslim u svom Sa­hihu od Alije, radijAllahu ‘anhu, koji je govorio: /685/ "O ljudi, izvršite kazne nad vašim robinjama, nad onim od njih koje su udane kao i nad onima koje nisu. Naime, jedna robinja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, počinila je blud, pa mi je on naredio da je bičujem. Međutim, pošto je ona bila u periodu tek nakon pranja poslije porođaja, pobojao sam se to učiniti kako je ne bih ubio, pa sam to rekao Allaho­vom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a on mi je rekao: 'Dobro si učinio, ostavi je dok se ne oporavi!'"

Od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: - Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /686/ "Ako robinja nekog od vas počini blud i to se utvrdi, neka je kazni bičevanjem i neka je ne pretjerano ne grdi! Ako, potom, ponovo počini blud, neka je kazni bičevanjem i ne grdi mnogo! Ako međutim ponovo počini blud i to se utvrdi, neka je proda, pa makar za uže od kose!" Kod Muslima stoji: /687/ "Ako tri puta počini blud, neka je četvrti put proda!" Malik navodi predanje s lancem od Abdulla­ha ibn Abbasa ibn Ebi-Rebi'e el-Mahzumija, koji kaže: "Omer ibn Hattab mi je naredio, pa sam zajedno sa mladićima iz Kurejša kaznio sa po pedeset bičeva svaku robinju za blud!"

Ima mišljenja da za robinju nema kazne prije udaje, nego da se treba samo istući kako bi to od­gojno na nju djelovalo. To se zasniva na općem značenju ajeta koje je uvjetno, što je za većinu dokaz koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, postavljeno pitanje u vezi s robinjom ukoliko počini blud a nije udata, pa je on odgovorio: "Ako počini blud, kaznite je, a potom, ako ponovo to učini, bičujte je, a zatim je prodajte, makar i za pletenicu!" To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Al­lahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno![166]
Odgovori
Hvala od:
#15
"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvo­ljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže: "a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!

"Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovi­ma kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!" /26/ "Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" /27/ "Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slabim!"/28/

Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane. "Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima. " A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među žido­vima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skre­nete sa Puta istine na put laži; "Allah vam želi olakšati", tj. Svojim šerijatskim propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta istine na put laž odnosno, Svojim šerijatskim propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju vam određuje. Zato je On dozvolio robinje pod određenim uvjetima. "...jer čovjek je stvoren sla­bim" pa zbog te njegove slabosti, kako u duši, tako i u odlučnosti i željama, odgovara mu olakšanje. Tavus kaže: "Kada su u pitanju žene!"

"O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijaj­te! Allah je doista prema vama milostiv!" /29/ "Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, jer Allahu je to lahko!" /30/ "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti!"/31/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima, da jedni od drugih na nedozvoljen način imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezako­nita (nisu u skladu sa Šerijatom, poput kamate i kocke,[167] te druge vrste poslova varanja koji se obavljaju na takav način), što se, prema šerijatskom sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se njima želi varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa primjer čovjeka koji od drugoga čovjeka kupi odjeću, pa mu kaže: "Ako mi se svidi, ja ću je uzeti, a ako ne svidi - s njom ću ti vratiti još dirhem!", pa kaže: To je ono na što ukazuje Allah Uzvišeni: "Jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte!" Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaže: "To je jasni ajet, koji neće biti dokinut do Sudnjega dana!";

"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj. ne vršite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To činite i na taj način imovinu stječite! Komentirajući ovaj ajet Mudžahid kaže: "Prodajom ili davanjem koje jedan drugom činite." Ibn-Džerir navodi od Mejmuna ibn Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /690/ Kupoprodaja je uz obostrani pris­tanak i izbor nakon pogodbe. Muslimanu nije doz­voljeno prevariti muslimana![168] U potpuni pristanak spada utvrđivanje slobodnog izbora na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /691/ "Dvojica trgo­vaca rade po izboru dok se ne raziđu!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je: /692/ "Kada dva čovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki od njih to čini po izboru dok se ne raziđu!" To navode Ahmed, Eš-Šafi´i i njegovi učenici te većina predstavnika Se­lefa i Halefa, a to pretpostavlja i pravosnažnost izbora uvjeta do tri dana nakon sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaže trgovačka roba, odnosno, do godine dana u nekom selu, što je poznato od Malika, r.h.

"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kršeći Allahove zabrane, čineći prema Njemu grijehe i prisvajajući imovinu jedan od drugoga na nedozvo­ljen način. "Allah je doista prema vama milostiv", tj. u svemu što vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Asa, radijAllahu ‘anhu, da je /693/ kada ga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u godini poznatoj kao, rekao: "U snu sam polucirao jedne jako hladne noći, pa sam se bojao ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao sabah!" Potom kaže: - Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, to sam mu kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a bio si nečist?!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, ja sam polucirao u noći koja je bila izuzetno hladna, pa sam se bojao da ne stradam", a potom sam mu spomenuo riječi Allaha Uzvišenog: "I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nasmijao i ništa nije rekao!

Ovako prenosi Ebu-Davud, a to na­vode i drugi. Allah najbolje zna, ali nam se čini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je Amr ibn el-As... itd." navodeći slično, a potom ukazujući na ovaj ajet u hadisu El-A'meša s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /694/ "Ko sebe ubije željeznim predmetom, tim će predmetom on svojim rukama udarati u sto­mak na Sudnjem danu i ostat će vječno u vatri džehenemskoj, a ko izvrši samoubistvo trovanjem, on će taj otrov držati u ruci i trovati se, ostajući vječno u vatri džehenemskoj!"[169] Ovaj hadis stoji u oba Sahiha, a u tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Onoga koji to nepravično i nasilno učini", tj. ko bude činio ono što je Allah zabranio, čineći time nepravdu i nasilje, tj. svjesno znajući da je to zabrana i namjerno praveći prekršaj, "Mi ćemo ga u Vatri pržiti." To je strašna prijetnja i upozorenje, pa to treba imati na umu svaki razborit čovjek koji ima sluha i koji vidi!
Odgovori
Hvala od:
#16
"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela." To znači, ukoliko se budete klonuli velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: "i u divno mjesto vas uvesti!" U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke: Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pitao je: /695/ "Znaš li šta je to petak?" Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoli­ko se kloni velikih grijeha!" Slično predanje od Sel­mana el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem predanja.

Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, koji kažu: /696/ - Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši tri puta: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Za­tim je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom "Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-Hakim kaže: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne na­vode."

Komentar ovih sedam velikih grijeha

Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grije­ha!" Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, koji su to gri­jesi?" On je odgovorio: "Pridruživanje nečega Allahu /širk/, ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom, vradžbine /sihr/, uzimanje kamate, pris­vajanje imovine siročeta, bježanje s bojnog polja i potvaranje čednih i povučenih vjernica!"

Navođenje ovih sedam prijestupa kao velikih gri­jeha ne negira druge, kao što ćemo to pokazati hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini navode kao primjer: te'arrub, što označava čovjeka koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a dužan je da se bori, a kada dođe po plijen - napusti borbu i vrati se u pustinju živjeti kao beduin, zatim neposlušnost roditeljima, skrnavljenje Časnog hrama, naše kible za žive i mrtve, grijeh onoga koji se izru­guje,[170] plač roditelja zbog neposlušnosti djece, laž i lažno svjedočenje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola, lažna zakletva, psovanje oca jedan drugom i psova­nje majke! Neki ashabi kažu: "To je kao i sastavljanje dva namaza bez razloga, izostavljanje namaza, sa­mouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u Allahovu milost, blud, krađa, šteta oporukom, varanje te prodaja obaveze prema Allahu za bagatel­nu cijenu!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto stavljate one koji obavezu prema Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"

Neki pripadnici Selefa kažu: "Napuštanje džemata, kršenje ugovora, sprečavanje korištenja viška vode nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje korištenja mužjaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "Eš-Šerhul-kebir" u poglavlju o svjedočenjima kaže: "Ashabi, radijAllahu ‘anhu, razilaze se, kako u pogledu određenja velikih grijeha, tako i razlike između njih i malih grijeha. Neki od njih velike gri­jehe objašnjavaju ovako:

- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja kaznu,

- drugo, to je grijeh koji počiniocu donosi žestoku prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, što je najčešće. Prvo određenje je vjerovatnije, ali drugo is­pravnije.

- treće, navode Imamul-Haremejn u "Iršadu" te neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovo­ljnu brigu počinioca za vjeru i slabost vjere, u suprot­nosti je sa pravičnošću.

- četvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki je grijeh svaki čin koji je zabranjen tekstom Knjige, odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja određenu kaznu, kao što je smrtna kazna i sl. te napuštanje bilo koje obavezne dužnosti, i laž pri svjedočenju, prenošenju i zakletvi!"

To oni zasigurno navode, a potom on kaže: - El-Kadi er-Revejani to tumači, pa kaže: "Velikih grijeha je sedam, a to su: ubistvo čovjeka bez razloga, blud, homoseksualizam, pijenje alkohola, krađa, nasilno prisvajanje nečije imovine i potvora." U "Šamilu" uz ovih sedam spomenutih on dodaje lažno svjedo -čenje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje još uzi­manje kamate, mršenje uz ramazan bez razloga, bes­tidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima, bijeg s bojnog polja, pris­vajanje imovine siročeta, varanje na vagi, obavljanje namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga, namjerno laganje na Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedočenja bez razloga, uzimanje mita, rukovođenje žena muškarcima, potvora kod vlasti, sprečavanje zekata, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla ukoliko ima mogućnosti, zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči, spaljivanje životinje, nedozvoljavanje ženi da bude sa svojim mužem bez razloga, gubljenje nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od Allahove zamke.

Tome se dodaje i mržnja prema učenim osobama i znalcima Kur'ana, te puštanje žene na paganski način (zihar), jedenje svinjskog mesa i mesa lešine, izuzev u nuždi. Er-Rafi'i kaže: "Za neke od ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!" Međutim, treba reći da je o velikim grije­sima napisano više djela, među kojima je i tekst našeg šejha Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaže da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Za­konodavac prijeti kažnjavanjem Vatrom, kao što na­vode Ibn-Abbas i drugi, te što je na tom tragu, onda ih ima mnogo. Ako se pak kaže da je to sve što je Al­lah zabranio, ima ih još puno više, ali Allah to najbo­lje zna!
Odgovori
Hvala od:
#17
Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe kazavši da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih više od sedam i još sedam!" Ne znam koliko puta je to po­novio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: - Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih gri­jeha?" On je odgovorio: "Bliži su broju sedamdeset nego broju sedam!"

"I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade! I molite Allaha za obilje Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!"/32/

Imam Ahmed navodi predanje od Mudžahida, koji kaže da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov Poslaniče, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlik­ovao nad drugima...!" Predanje navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom "Mustedreku" od Mudžhida prenosi se da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslaniče, mi se ne borimo i ne postajemo šehidi, a nasljedstvo se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet, a potom je Allah Uzvišeni objavio: "Nijednom djelatniku između vas, bio muš -karac ili žena, djelo neću poništiti" (I3:195) U vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba čovjek da poželi nešto i kaže: "Da je meni imovinu tog i tog čovjeka i njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz ajeta, a nije proturječno ni sa slijedećim hadisom u Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada npr. čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on podstakne da ga iskoristi za is­tinu, drugi čovjek kaže: "Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!" Njima obojici pripada ista nagra­da!... To je nešto što navedeni ajet nije zabranio, a hadis podstiče da se požele slične blagodati. Allah Uzvišeni kaže: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odli­kovao nad drugima...!", tj. u općim i vjerskim stvarima.

"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da sva­kome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže: "I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odli­kovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne ko­risti; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /701/ "Molite Al­laha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: “Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže: "Allah, doista, sve dobro zna!"

"Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/

U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Za sve smo odredili nasljed­nike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci." "Onima s ko­jima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovo­re, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi: "Za sve smo odredili nasljed­nike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".

Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi brat­stva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet: "Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugo­vor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene nas­lijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavlja­ti." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savez-ništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.

"Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsus­tva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njiho­ve, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!"/34/
Odgovori
Hvala od:
#18
Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene, "zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno odre -đeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane da­rove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesni­ka, sallAllahu alejhi we sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:

"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (I2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema nje­govoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"

"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajam­nim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"

"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u od­sustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu, ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.

Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je ovaj ajet: "Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavje­tuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:

"i one čije se neposlušnosti pribojavate"; "a onda napustite poste­lje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"

U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"

"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji. "Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zu­lum.
Odgovori
Hvala od:
#19
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jed­nog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/

Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jed­nog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz poro­dice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvati­lo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdur­rezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmi­renje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prih­vatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene po­rodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav dru­goga!"

"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putni­ku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/

Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pri­družuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u od­nosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjeto­vao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, na­vodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), od­nosno: Gos­podar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim ve­zuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su iz­gubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i si­romasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siroma­sima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"

"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sa­hiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed na­vodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"

Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to su­pruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"

Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robo­vima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odno­si na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
Odgovori
Hvala od:
#20
"(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju dru­gima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" /37/ "I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!" /38/ "A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!"/39/

Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropas­tilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"

"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i ajet nakon toga: "I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu poh­valjeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Al­lah Uzvišeni kaže: "a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprija­telj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao ud­jeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njego­vom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!

"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!

"Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogo­stručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" /41/ "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"/42/

Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (I21:47) U dva Sahiha na­vodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji preno­si dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedi­te ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, naj­manje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vat­re!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:"Allah neće ni trunku nep­ravde učiniti", zatim: "pa ako bude dobro djelo, On će to umnogo­stručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet: "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svije­ta, osim malenkost!" (I9:38)

"A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvišeni obavještava o Svojoj moći i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako će biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede svjedoka, tj. vjerovjesnike, alejhi selam, kao što kaže: "I Zemlja svjetlošću Gospodara svoga će za­s­jati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti..." (I39:69) El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Me­suda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /724/ Uči mi! Ja sam mu rekao: "Allahov Poslaniče, da ti ja učim, a tebi je objavlje­no!?" On je rekao: Da. Volim to slušati od drugoga! Potom sam mu učio poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta: "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 745 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: