[Boots]

Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Me­suda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Posla-nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!" "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjero­vali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Al­laha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide stra­hote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir na­vodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopok­lonike, da će na Sudnji dan govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim go­voriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi: "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."

"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"/43/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjer­nicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u po­glavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog: "Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).[171] Naime, to je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet: "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (I5:90-91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pi­tanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':

"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govori­te...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.

Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe na­vodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pri­premio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvali­sati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet: "O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah obja­vio: "O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govori­te..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Ab­durrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!

"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"

"i kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." To znači, ne ulazite u džamiju kada ste džunubi, tj. nečisti, osim da prijeđete put, prola­zeći bez zadržavanja. To navode Ibn-Abbas i skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji da je Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi hasuru iz džamije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!, a on je rekao:

"Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-Hurejrea navodi se slično predanje, a to ukazuje da je dozvoljeno da žena s mjesečnim pranjem, od­nosno, pranjem poslije porođaja, prođe kroz džamiju. Allah to najbolje zna! Neki učenjaci tvrde da je dozvoljeno ženi s pranjem da prođe ukoliko je sigurno da ništa neće uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno. Većina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta dokazuje da je onome ko je nečist zabranjeno zadržavanje u džamiji, a u tom smislu postoji i drugi hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s riječima: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." on kaže: "Ne može pristupiti namazu osim ako je putnik, pa postane nečist i ne nađe vode, pa klanja tako dok ne pronađe vodu!" To se dokazuje hadisom čije predanje navode Ahmed i autori "Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /732/ "Čista zemlja je sred­stvo čišćenja muslimana ako ne pronađeš vodu i de­set godina.

Ukoliko pak pronađeš vodu, njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi dva mišljenja: prvo, da riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." znače: osim onoga koji tu prelazi put,[172] jer je već objašnjena pozicija putnika, kada je nečist, a nema vode, riječima Uzvišenog: "a ako ste bolesni ili na putu" (I2:43) tako da je time poznato ukoliko bi se riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." odnosile na putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje riječi: "a ako ste bolesni ili na putu", o čemu je bilo govora ranije. To što on ističe, stav je i većine učenjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje zna!

[Boots]

"...dok se ne okupate". To je do­kaz stavu Ebu-Hanife, Malika i Šafije da je džunubu (nečistom) zabranjeno zadržavati se u džamiji dok se ne okupa, ili ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne može koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je džunubu dozvoljeno zadržavati se u džamiji ukoliko uzme abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim lancem, ashabi su tako činili. Tako, Seid ibn Mensur prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaže: /733/ "Vidio sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako sjede u džamiji kako se abdeste, iako su nečisti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!

"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite!" Što se tiče bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to je bolest u kojoj postoji bojazan da korištenjem vode ne dođe do štete ili izobličenja određenog or­gana ili produženja ozdravljenja. Ima učenjaka, međutim, koji dozvoljavaju tejemmum samom bolešću na osnovi općeg značenja ajeta. Što se pak tiče puta, to je poznato bez obzira bio dug ili kratak.

"ili ako je neko od vas došao nakon nužde", a to je mala nečistoća;

"ili ako ste se sastajali sa ženama". Ima čitanja: i komentatori se razilaze u pogledu značenja takvih čitanja. Postoje dva mišljenja: Prvo, da je to aluzija na seksualni od­nos, jer Allah Uzvišeni kaže: "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili." (I2:237) Zatim kaže: "O vjernici, kada se sa vjernicama vjenčate, a onda ih prije stupanja u bračni odnos pustite, vi nemate pravo da one provedu vrijeme čekanja koje ćete vi brojati!" (I33:49) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ili ako ste bili u dodi­ru sa ženama" od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To je sastajanje (seksualni odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode slično predanje, a Ibn-Džerir prenosi od Seida ibn Džubejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir, diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali ističu da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim organom, tako da je nakon svakog dodira žene od muškarca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev seksualnog odnosa!" Za­tim: "Poljubac je dodir i za njega je potreban abdest!" On je, također, govorio:

"ili ako ste bili u dodiru sa ženama" odnosi se na dodir! Za Ibn-Omera se na­vodi da je uzimao abdest nakon poljupca žene. To se također navodi od Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj. Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od Omera ibn Hattaba prenosi se sličan stav. Istaknuo bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema kojem bi on poljubio ženu, zatim klanjao ne mijenjajući abdest. Prema tome, od njega se navode različita predanja dok je stav o pot­rebi abdesta nakon dodira ustvari stav Šafije i njego­vih učenika, zatim Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni koji to zastupaju kažu: "Ovaj ajet se čita , a "dodir" se koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvišeni kaže: "A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da je oni rukama dodirnu!" (I6:7), tj. da je opipaju. U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio je kupo­prodaju kada kupac ili prodavač uhvati (dodirne) odjeću drugoga!"[173]

Isto tako, oni navode hadise koji bilježi Ahmed od Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki čovjek činio sa svojom ženom sve osim seksualnog odnosa, pa je za to pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom kla­njaj!" Mu'az kaže: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Da li se to od­nosi posebno na mene ili na sve vjernike?" Odgovo­rio mu je: "Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tir­mizi uz napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem) te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kažu: "Pa mu je zapovjedio da uzme abdest budući da je dirao ženu iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da hadis ima prekinut lanac između Ebu-Lejle i Muaza, te da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja propisani namaz, kao što stoji u hadisu Siddika: /737/

"Nema roba koji napravi gri­jeh, a potom uzme abdest i klanja dva rekata, da mu Allah neće oprostiti!" Zatim, Ibn-Džerir kaže: - Bliže je ispravnosti od navedena dva mišljenja ono koje tvrdi da riječima: "ili ako ste bili u dodi­ru sa ženama" Allah Uzvišeni ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, stoji da je on poljubio jednu od svojih žena, a potom klanjao ne uzimajući abdest! Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, da je rekla: /738/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo bi abdest, a potom bi poljubio i klanjao ne obnavljajući abdest!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Habiba, koji navodi predanje od Urveta, a on od Aiše: /739/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poljubio bi neku od svojih žena i nije uzi­mao abdest!", pa sam rekao:

"Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od svojih učitelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima mišljenja da Habib nije čuo predanje od Urve, dok neki kažu da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-Muzenija! A još jas­nije je predanje imama Ahmeda, koji navodi hadis Hišama ibn Urve, koji to prenosi od svoga oca, a on od Aiše, što ukazuje da je to Urve ibn Zubejr. To potvrđuju i njegove riječi: "Ko je to bio, ako ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Seleme: /740/ Allahov Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, /741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne uzimajući ponovo abdest! Predanje navodi imam Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Aiše, koja to navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem.

[Boots]

"...a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotakni­te". Riječ: "doticanje dlanovima zemlje radi simboličnog čišćenja" jezički znači namjeru, a "zemlja" sve što je na površini zemlje, u što ulazi zemlja, prašina, drveće, kamenje i biljke. To je stav Malika. Ima mišljenja da tu ulazi sve što spada u zemlju kao vrstu, kao što je: prašina, minerali, kreč i sl. i to je mišljenje Ebu-Hanife. Navodi se, također, da je to samo zemljana prašina, što smatraju Šafija, Ah­med i njihovi učenici, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "pa da osvane samo klizava ledina" (I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, koji kaže: da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad drugim ljudima s tri stvari: naši redovi su postali kao redovi meleka, cijela Zemlja nam je učinjena kao džamija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo čišćenja ukoliko ne nađemo vode!" Oni ističu da određenje čišćenja zemljom ima smisao zahvalnosti i ispunjenja obaveze, a da nešto drugo može biti umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, čist" ovdje, po nekima, znači dopušten, a po drugima, koji nije nečist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madže navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra ibn Nedždana, a on od Ebu-Zerra, koji kaže: - Alla­hov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /743/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađe vode deset godina. Ako je nađe, neka njom potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Ab­bas kaže: "Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh u svom komentaru.

"...i lica vaša i ruke vaše potarite!" Dakle, tejemmum je zamjena za čišćenje abdestom, ne zato što je to zamjena za to za sve organe, nego je, prema općem konsenzusu, do­voljno samo potrati lice i ruke. Međutim, imami se razilaze u pogledu načina obavljanja tejemmuma i postoji više mišljenja: jedni kažu da "treba potrti lice i ruke do laktova po dva puta", drugi "da treba potrti lice i šake po dva puta", a treći "da treba potrti lice i šake jednom". Ovo je i najispravnije na osnovi hadisa Ammara, čije predanje navodi imam Ahmed od Ab­durrahmana ibn Ebzija, koji prenosi od svoga oca /744/ kako je neki čovjek došao Omeru i rekao mu: "Postao sam džunub (nečist), pa nisam našao vode?!" Omer je rekao: "Nemoj onda klanjati!" Am­mar je kazao: "Sjećaš li se, vladaru vjernih, kada smo ti i ja bili na borbenom zadatku, pa smo bili nečisti i nismo našli vode? Ti nisi klanjao, a ja sam uzeo teje­mmum zemljom i klanjao! Kada smo došli Vjerovjes­niku, sallAllahu alejhi we sellem, ja sam mu to spo­menuo, a on je rekao: 'Bilo ti je dovoljno ovo!' Udario je rukama o zemlju, otresao ih i njima potrao lice i šake!" Ahmed prenosi od Ammara da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem /745/, o tejem­mumu rekao: "dotaknuti jednom zemlju i potrti lice i šake!"

Allah Uzvišeni je odlikovao ummet Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, određujući mu tejemmum, za razliku od drugih naroda, što potvrđuje i hadis koji se navodi u dva Sahiha od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu ‘anhu, u kome stoji da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /746/ "Dano mi je pet stvari koje nisu dane nikome prije mene: pomognut sam strahom koji hvata nep­rijatelja na udaljenosti mjesec dana hoda, zemlja mi je dana kao džamija i sredstvo čišćenja, pa gdje god se ljudi iz moga ummeta zateknu, neka klanjaju!" U drugoj verziji stoji: "On ima džamiju i sredstvo za čišćenje!" Nakon toga, naveo je ostatak hadisa.

U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!" To znači da u praštanje i brisanje grijeha spada i to što vam je propisao teje­mmum i dozvolio vam da s njim klanjate namaz ukoliko ne nađete vode, što je vid dobrote i olakšice prema vama. U ovom ajetu vodi se računa da se namaz ne obavlja na neodgovarajući način, počev od pijanstva, tako da čovjek treba biti trezven i znati šta govori, odnosno, velike nečistoće - dok se ne ok­upa, ili male nečistoće - dok ne uzme abdest. Izuze­tak je ako je čovjek bolestan ili nema vode, jer tada mu Allah Uzvišeni daje da kao olakšicu uzme tejem­mum, što je izraz Njegove milosti, blagosti i širine.

[Boots]

Povod propisivanja tejemmuma

El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /747/ - Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na jedno putovanje, a kada smo došli u Bejdu ili Zatul-Džejš, pukla mi je ogrlica. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostao je tražeći je zajedno s ostalim ljudima. Pošto nisu imali vode, ljudi su došli Ebu-Bekru i kazali: "Vidiš šta je Aiša uradila? Podigla je i Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i druge ljude, a oni nisu blizu vode, niti je uz njih voda." Tada je došao Ebu-Bekr dok je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio stavio glavu na moju natkoljenicu i zaspao! Rekao je: "Zadržala si Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i ove ljude, a oni nisu blizu vode, odnosno uz njih nije voda?" Zatim me je Ebu-Bekr prekorio i rekao što je Allah htio da kaže, a zatim počeo bockati rukom u pas, a samo me je glava Allahovog Poslanika sprečavala da se pomaknem. Zatim je Alla­hov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao u zoru, ali nije imao vode! Tada je Allah Uzvišeni objavio ajet o tejemmumu i oni su uzeli tejemmum! Usejid ibn Hudajr tom je prilikom rekao: "Ovo nije prva blago­dat što ju je donijela porodica Ebu-Bekra!" Potom smo poslali devu na kojoj sam ja jahala i našli smo is­pod nje ogrlicu! To prenosi El-Buhari od Kutejbe, a Muslim od Jahje ibn Jahje.

"Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige kupuju zabludu i žele da vi s Pravog puta skrenete?" /44/ "Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše; Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!" /45/ - Oni koji su judejstvo prihvatili, izvrću smisao riječi govo­reći: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i "Slušaj, ne čuli Te!" i "ra'ina" prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru! A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pog­ledaj na nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravni­je! Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje! /46/

Allah Uzvišeni govori ovdje o židovima, neka je na njih prokletstvo Allahovo do Dana sudnjega, kako oni kupuju zabludu za Pravi put, okreću se od onoga što je Allah objavio Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i ostavljaju znanje koje imaju od prethod­nih vjerovjesnika o osobinama Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, da bi to prodali za bagatelnu cijenu ovosvjetskih prolaznosti; "i žele da vi s Pravog puta skrenete", tj. žele da vi ne vjerujete i da napustite Uputu koju slijedite;"Allah najbolje poznaje neprijatelje vaše", tj. On ih najbolje zna, pa vas zato upozorava; "Allah je dovoljan Zaštitnik; Allah je dovoljan Pomagač!" Allah je dovoljan zaštitnik onome ko od Njega traži utočište i pomagač onome ko od Njega pomoć traži!

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su judejstvo prihvatili..." čime se ukazuje na vrstu kao i u riječima Uzvišenog: "pa klonite se nečistih kumira!" (I22:30); "Oni izvrću smisao riječi", tj. tumače ih na neodgovarajući način i komentiraju drugačije nego Allah to hoće, - govo­reći: "Slušamo", tj. čujemo što si rekao, Muhammede, ali ti se ne pokoravamo, što predstav­lja najteži oblik nevjerstva i inada! Oni odvraćaju od Knjige Allahove nakon što su je razumjeli, znajući kakva ih kazna za to čeka! Njihove riječi: "I slušaj, ne čuli te!", tj. slušaj šta kažemo, ne čuo!!... To je ironija i omalovažavanje od njih, Allah ih prokleo!

"i 'Ra'ina!' prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru!" To znači da oni simuliraju da govore: "Čuvaj nas i čuj!" - dok time misle na glupost napadajući tako Vjerovjes­nika, sallAllahu alejhi we sellem. O tome je bilo više govora uz riječi Allaha Uzvišenog: "O vjerni­ci, ne govorite 'Ra'ina!', nego recite 'Unzu­r­na!'” (I2:104) Zato Allah Uzvišeni kaže za ove židove da svojim govorom oni žele suprotno onome što kažu prevrćući svojim jezicima i huleći vjeru, odnosno, napadajući Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem.

Zatim kaže: - A da oni kažu: "Slušamo i pokoravamo se!" i "Slušaj!" i "Pogledaj nas!" - za njih bi bilo bolje i ispravnije! Ali, Allah je njih zbog nevjerova­nja njihovoga prokleo i malo ko od njih vjeruje!" Njihova su srca prazna od dobra i daleko od toga, tako da u njih ne ulazi ništa od vjere, koja bi im bila od koristi. O tome je bilo govora ranije uz riječi Allaha Uzvišenog: "jer malo je njih koji vjeruju" (I2:88), što znači da ne vjeruju korisnim vjerovanjem.

"O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate, prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad, ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu subotu poštivali, jer zapovijest Allahova biva izvršena!" /47/ "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" /48/

Allah Uzvišeni zapovijeda sljedbenicima Knjige da vjeruju u ono što je objavio Njegovom poslaniku, Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, iz Knjige velike, koja sadrži potvrdu radosnih vijesti koje oni imaju, prijeteći im ukoliko to ne budu činili, slije­dećim riječima: "prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad." Neki u vezi s tim kažu: "To znači, prije nego izbrišemo crte lica, jer brisanje tih crta znači njihovo vraćanje otraga tako da i njihovi pogledi budu straga i kreću se unazad, što najbolje govori o kazni. Ovo je primjer koji im Allah Uzvišeni navodi zbog toga što su se okrenuli od istine i vratili neistini vraćajući se tako sa Jasnoga puta na put zablude, ko­jim idu žurno krećući se nazad.

[Boots]

Navodi se da je svećenik Ka'b el-Ahbar prihvatio islam kada je čuo ovaj ajet, a Ibn-Džerir navodi predanje od Isa'a ibn Mugire, koji kaže: - Kod Ibra­hima smo razmatrali pitanje Ka'bovog prihvaćanja islama. Neki su tvrdili da je on primio islam u vrijeme Omera. Naime, on je krenuo na put do Svetog hrama u Kudsu i naišao kroz Medinu, pa je pred njega izišao Omer rekavši: "Ka'be, primi islam!" Od­govorio je: - Zar vi, u vašoj Knjizi ne kažete: "Oni kojima je dano da nose Tevrat, pa ga ne drže, slični su magarcu koji nosi knjige!" (I62:5) Meni je dano da nosim Tevrat?! Omer ga je, potom, pustio i on je otišao stigavši do Homsa. Tamo je čuo jednog tužnog čovjeka kako govori: "O vi kojima je Knjiga dana, povjerujte u ovo što objavljujemo potvrđujući ono što već imate prije nego što crte lica izbrišemo i vratimo ih nazad..." Tada je rekao: "Gospodaru moj, ja prihvaćam islam!" iz straha da se na njega ne odnosi ovo što donosi ovaj ajet. Nakon toga se vra­tio, otišao svojoj porodici u Jemen, a potom došao s njima kao muslimanima! Ovako prenosi Ibn Ebi-Hatim u drugoj verziji i sa drugim lancem predanja.

"ili ih prokunemo kao što smo proklinjali one koji nisu poštovali subotu", tj. one koji su u subotu varkom išli u lov, pa su se izobličili u majmune i svinje[174], o čemu će opširnije biti govora u poglavlju "O bedemima", inšallah!

"...jer zapovijest Allahova će izvršena biti!" Kada On nešto naredi, ne može biti drugačije, niti se to može omesti. Nakon toga, Allah Uzvišeni saopćava da neće oprostiti da se Njemu bilo što pridružuje, tj. da neće oprostiti robu koji bude idolopoklonik, dok će sve osim toga opros­titi kome hoće od Svojih robova. U vezi s ovim aje­tom ima više hadisa, od kojih ćemo mi neke ovdje navesti.

Prvi hadis: Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar u svom "Musnedu" navodi predanje od Enesa ibn Malika, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /748/ "Tri su vrste nasilja: nasilje koje Al­lah neće oprostiti, nasilje koje će Allah oprostiti i nasi­lje od kojega Allah neće ostaviti ništa! Nasilje koje Al­lah neće oprostiti jeste idolopoklonstvo (širk), jer Al­lah kaže: 'Idolopoklonstvo je veliko nasilje!' (I31:13) Nasilje koje će čovjek opros­titi. jeste nasilje koje robovi učine sebi u stvarima između njih i njihova Gospodara, a nasilje koje neće ostaviti jeste nasilje robova jednih prema drugima sve dok jedni drugima to duguju!"

Drugi hadis: Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Zerra, koji kaže: /749/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Nema roba koji kaže: Nema boga osim Allaha! a potom, na tome umre - da neće ući u Džennet!" Na to sam ja upitao: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" Rekao sam: "A ako učini blud ili ukrade?", pa je rekao: "Čak ako i blud počini i ukrade!" To je ponovljeno tri puta, a četvrti put je rekao: "Uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Zatim kaže: "Nakon toga je Ebu-Zerr izišao, a on je vukući svoj plašt govorio: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Nakon toga je Ebu-Zerr ovo govorio i ponavljao: "Da, uprkos protivljenju Ebu-Zerra!" Navode ga iz predanja Husejna.

Treći hadis: Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje u svom "Musnedu" od Džabira: /750/ da je Vjerovjes­nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Oprost prema robu važi sve dok ne padne zastor!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, a šta je zastor?" On je odgovorio: "To je pridruživanje Allahu bilo šta, jer nema duše koja će susresti Gospodara svoga ako Mu nikoga nije pridruživala, da joj se ne omogući oprost od Allaha Uzvišenog, pa ako On htjedne - kaznit će je, a ako htjedne - oprostit će joj!" Nakon toga, Božiji Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga, kome On hoće!"

Četvrti hadis: Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /751/ - Allah Uzvišeni kaže: "Ko bude znao da sam Ja moćan da oprostim grijehe, oprostit ću mu ukoliko mi ne bude nikoga pridruživao!"

Od Ibn-Omera se navodi da je rekao: - Nismo dozvoljavali da za oprost mole oni koji su počinili velike grijehe dok nismo čuli Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako uči: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /752/ "Ostavio sam Svoj zagovor (šefaat) za počinioce velikih grijeha iz Moga ummeta za Sudnji dan!" Naime, za traženje oprosta Allahovog uvjet je pokajanje, pa ko se pokaje od bilo kojeg grijeha, makar ga i opetovao, Allah će mu primiti pokajanje, jer Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer Allah sve grijehe oprašta!" (I39:53), ali pod uvjetom da se pokaju.[175]

"A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki", kao što Allah također kaže: "Idolopoklonstvo je veliko nasilje!" (I31:13) U dva Sahiha se navodi predanje od Ibn-Mesuda, koji kaže: /753/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Rekao je: "Da Allahu učiniš suparnika, a On te je stvorio!" On navodi kompletan hadis. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Imrana ibn Husajna: /754/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Da vas obavijestim o najvećim grijesima? To je pridruživanje Allahu nekoga ravnim!", a zatim je proučio: "A onaj ko dru­gog Allahu pridružuje, on čini potvoru i gri­jeh veliki!" te nepokornost roditeljima, pa je proučio: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim, a Meni se sve vraća!" (I31:14)

[Boots]

"Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!" /49/ "Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! To je Allahu dovoljno kao jasan gri­jeh!" /50/ - Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige kako u kumire i Taguta vjeruju, a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na is­pravnijem putu od onih koji vjeruju!" /51/ "To su oni koje je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao!"/52/

Hasan i Katade tvrde da je ajet: "Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim?" objavljen u vezi sa židovima i kršćanima koji su govorili: "Mi smo sinovi i miljenici Božiji!" - te: "U Džennet neće ući niko ko nije židov ili kršćanin!" Međutim, iako su židovi i kršćani bili povod objavi ajeta, on također ima opće značenje i odnosi se na svakoga onoga koji se hvališe i sam sebe ili druge oslobađa grijeha. Ustvari, to predstavlja prijekor samohvalisanju i oslobađanju od grijeha. U Sahihu Muslimovom navodi se predanje od Mikdada ibn El-Esveda, koji kaže: /755/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lica onih koji hvale!" U Dva Sa­hiha od Ebu-Bekreta se prenosi: /756/ da je Allahov Poslanik čuo nekog čovjeka kako hvali drugoga čovjeka, pa je rekao: "Teško tebi, prerezao si vrat svome drugu!" Zatim je rekao: "Ako neko od vas mora pohvaliti svoga druga, neka kaže: 'Mislim da je takav i takav!', a Allah najbolje zna!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ma'beda el-Džuhenija, koji kaže: - Muavija je rijetko navodio riječi Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, govo­reći "da je rekao", a rijetko bi i petkom, kada bi na­vodio hadis Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, izostavljao njegove riječi: /757/ "Kome Allah želi dob­ro, da mu da razumije vjeru! Ovaj kapital je sladak i svjež, pa ko ga uzme iskreno, bit će blagoslovljen! Čuvajte se hvalisanja, jer to je ubistvo!" O pokuđenosti hvalisanja i oslobađanja od grijeha bit će riječi više uz ajet: "I ne oslobađajte grijeha sami sebe, jer On najbolje zna ko se Allaha boji!" (I53: 32)[176] Zato Allah Uzvišeni ovdje kaže: "Međutim, Allah čisti od grijeha koga hoće!" To je stvar Allaha Uzvišenog, budući da On najbolje zna suštinu stvari i sve skriveno; "i nikome se neće, ni koliko trun, nepravde učiniti!" Dakle, ni koliko jedan trun, a to je ono što bude unutar sjemenke ili što ostane među prstima.

"Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu!" To znači: pogledaj kako židovi i kršćani sami sebe oslobađaju grijeha, tvrdeći da su oni Allahovi sinovi i miljenici, te "da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!" (I2:111), zatim: "Vatra nas neće ni dodirnuti više od nekoliko dana!" (I3:24) Usto, oni se pouzdaju u dobra djela svojih predaka, iako je Allah Uzvišeni odredio da dobra djela očeva neće ni u čemu biti od koristi sinovima, rekavši: "Taj narod je bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili!" (I2:134)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "To je Allahu dovoljno kao jasan grijeh!" Dovoljno je što su ovo učinili otvoreno lažući i klevećući. "Zar ne vidiš one kojima je dan dio Knjige, kako u kumire i Taguta vjeruju?" Riječ odnosi se na kumira, proroka, čarobnjaka i sl. U hadisu stoji: /758/ "Predskazivanje, vračanje i gatanje ulaze u značenje riječi 'el-džibt'!" Imam Ahmed navodi predanje u svom "Musnedu" od Kubejsea ibn Meharika, koji na­vodi da je čuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /759/ "Gatanje, vračanje i predskazi­vanje sudbine spadaju u idolopoklonstvo! Avf kaže: "Predskazivanje je gatanje iz leta ptica, a vračanje je gatanje iz linija po zemlji.[177] O Tagutu smo, međutim, govorili u poglavlju "El-Bekare", uz riječi Allaha Uzvišenog: "Onaj ko ne vjeruje u Taguta ,[178] a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti".

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Zubejra, da je on čuo od Džabira ibn Abdullaha kako mu je postavljeno pitanje u vezi sa "Tagutima", pa je rekao: "To su proroci kojima dolaze šejtani!" Imam Malik kaže: "To je sve što se obožava mimo Allaha Uzvišenog!" "...a onima koji ne vjeruju govore: "Ovi su na ispravnijem putu od onih koji vjeruju..." Oni preferiraju nevjernike u odnosu na muslimane i pored njihovog paganstva, pomanjkanja vjere i nevjerovanja u Allahovu Knjigu, koja im je dana. Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Kada je Ka'b ibn Ešref došao u Meku, Kurejši su rekli: "Zar ne vidiš ovog samotnog bijednika od­sječenog od svog naroda, koji misli da je bolji od nas...?!"

Mi smo čuvari hadžija, vrata Kabe i skrbnici vodom!" On je rekao: "Vi ste dobri!" Nakon toga objavljeno je: "a doista, će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati!" (108:3) Nakon toga je, također, objavljeno: "Zar ne vidiš kako oni kojima je dan dio Knjige..." do "pomagač!" (I3:44-45) Ovo je za njih prokletstvo i obavještenje da neće imati pomagača ni na ovome ni na onome svijetu, budući da idu tražiti pomoć od idolopoklonika, govoreći im to kako bi ih pridobili da im pomognu. Oni su im odgovorili došavši s njima na "Dan saveza", pa su Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi dru­govi iskopali oko Medine hendek, te je Allah otklonio njihovo zlo!

[Boots]

"I one koji ne vjeruju i nisu postigli nikakvo dobro, pune srdžbe je odbio, I vjernike je Allah borbe poštedio! Allah je doista moćan i silan!" (I33:25)

"Ili (da) bilo kakav udio u vlasti imaju, oni ljudima ništa ne bi dali!" /53/ "Ili ljudima za­vide na onome što im je Allah dao iz obilja svoga?! A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" /54/ "Pa, bilo ih je koji su vjerovali, a bilo je i onih koji su od toga odvraćali! A Džehennem je dovoljan kao oganj užareni!" /55/

Allah Uzvišeni kaže "Ili da bilo kakav udio u vlasti imaju..." u obliku nega­tivnog upita, što znači: oni nemaju nikakvog udjela u vlasti. Nakon toga, opisuje ih kao škrce, pa kaže: "oni ljudima ništa ne bi dali!" Znači, da oni imaju ikakav udio u vlasti i gospodar­stvu,. oni ne bi dali ništa, a pogotovu ne Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, pa čak ni toliko da se može ispuniti "neqir", tj. udubina na koštici hurme, po mišljenju Ibn-Abbasa i mnogih drugih.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ili bi ljudi­ma zavidjeli na onome što im je Allah dao iz obilja Svoga?!" Time se ukazuje na njihovu zavist prema Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, na veličanstvenoj vjerovjesničkoj misiji, koju mu je Allah Uzvišeni podario, te sprečavanje da ga priznaju iz za­visti prema njemu budući da je bio Arap, a ne Izraelićanin. Ibn-Abbas kaže: "Mi smo ljudi mimo drugih!"[179]

"A Mi smo potomcima Ibrahimovim Knjigu i mudrost dali, i dali smo im veliku vlast!" To znači, Mi smo sinovima Israilovim, kojima su potomci Ibrahimovi dali vjerovjesništvo, njima smo objavljivali knjige, pa su oni sudili među sobom po tradiciji, tj. mudrosti, a dali smo da između njih budu i vladari. Pored svega toga, među njima je bilo onih koji su vjerovali, te onih koji nisu vjerovali, i koji su ljude odvraćali i odbijali od vjerovanja u vjerovjesni­ke, iako su bili između njih, pa kako da povjeruju u tebe, Muhammede, jer ti nisi Izraelićanin?!

"A dovoljan je Džehennem kao užareni oganj!", tj. kao kazna za njihovo nevjerstvo, inad i suprotstavljanje Allahovim knjiga­ma i poslanicima, njima je dovoljna vatra!

"Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša, Mi ćemo u vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili! Allah je, doista, silan i mudar!" /56/ "A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati i žene čiste u njima imati; i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!"/57/

Allah Uzvišeni kazuje kako će kažnjavati u džehenemskoj vatri one koji ne vjeruju u Njegove ajete i odvraćaju od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa kaže: "Doista, one koji ne vjeruju u Znamenja Naša... itd.", tj. Mi ćemo uvesti u Vatru tako da kaznom i patnjom bude obuhvaćen svaki djelić njihovoga tijela. Zatim kaže: "pa kada im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama, kako bi kaznu osjetili!" E'meš navodi predanje od Ibn-Omera: "Kada njihove kože budu sagorjele, bit će zamijenjene drugim kožama, bijelim poput hartije!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. /760/ "Jedan je čovjek ovaj ajet proučio pred Omerom, pa je on rekao: "Ponovi mi ga!", što je on učinio. Tada je Muaz ibn Džebel rekao: "Ja imam njegov komentar! U jednom satu bit će promijenjene sto puta!" Omer je kazao: "Tako sam ja čuo od Alla­hovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"

"A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u dženetske bašče, ispod kojih rijeke teku. Tamo će zauvijek ostati!" To je kazivanje o stanju sretnika u dženetskim baščama, is­pod kojih rijeke teku u svim pravcima. Oni će u njima vječno ostati ne mijenjajući se i ne želeći da se bilo šta mijenja!; "i žene čiste imati", tj. žene čiste od mjesečnog i porodiljskog pranja, od neposlušnosti, lošeg morala i negativnih svojstava. "i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti!" U duboku, debelu i ugodnu hladovinu. Ibn-Džerir navodi predanje od Šu'beta, koji kaže: - Čuo sam Ed-Dahhaka kako prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /761/ "U Džennetu ima drvo ispod čijeg hlada jahač može putovati stotinu godina i neće ga prijeći. To je Drvo vječnosti...!"

"Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudi­ma sudite - da pravedno sudite. Savjet Alla­hov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi!"/58/

Allah Uzvišeni naređuje da se poslovi od povjere­nja daju onima koji su ih dostojni. U hadisu Hasana, koji on navodi od Semure, stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /762/ "Čuvaj emanet onoga koji ti ga je povjerio i ne iznevjeri onoga ko je tebe iznevjerio!" Predanje na­vode imam Ahmed i autori "Sunena" i to obuhvaća sve stvari i poslove od povjerenja kojima je obavezan čovjek, počevši od prava Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima (kao što su namaz, zekat, post, ke­fareti, zavjeti i druge obaveze koje su čovjeku povje­rene i za koje robovi ne znaju), do prava ljudi jednih prema drugima (kao što su: ugovori, stvari na čuvanju i drugo što povjeravaju jedni drugima bez dovoljnog uvida u to), a što je Allah naredio da se izvrši. Ko to ne učini na ovome svijetu, od njega će se nadoknaditi na Sudnjem danu, što potvrđuje i vjero­dostojan hadis, prema kome je /763/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Tada će se sigurno dati prava onome kome pripadaju, pa će se ovci bez rogova dati od one koja je imala rogove!"

Više komentatora navode da je ovaj ajet objavljen u vezi s Osmanom ibn Talhom ibn Ebi-Talhom, čuvarom (vratarom) časne Kabe. Povod je bio što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo od njega ključ od Kabe na dan osvajanja Meke, a zatim mu ga vratio. Ibn-Ishak kaže: "Neki ljudi od znanja su mi pričali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, stao na vrata Kabe i rekao: /764/ "Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema ortaka, Koji je potvrdio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam porazio saveznike. Svako djelo, krv i imetak koji se ističu, i spominju (iz doba džahilijeta) pod mojim su nogama osim brige o Kabi i vode za hadžije!" Ostatak hadisa naveden je u govoru (hutbi) Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, koju je tada održao. Zatim kaže: "... potom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sjeo u džamiji. Prišao mu je Alija ibn Ebi-Talib dok mu je ključ još bio u rukama i rekao: "Allahov Poslaniče, sastavi nam pokrivanje Kabe sa pojenjem hadžija, Allah te blagoslovio!" - a Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Gdje je Osman ibn Talha?" On je pozvan njemu, pa mu je rekao:

"Evo ti ključevi, Osmane. Danas je dan povjerenja i dobročinstva!" Ovaj ajet, iako je objav­ljen povodom vraćanja ključa Kabe Osmanu ibn Talhi koji je bio emanet što ga je predao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zatim mu ga je on vratio, kao što je naprijed navedeno u hadisu, ima opći smisao i odnosi se na svaki emanet koji čovjek povjeri. Zato Ibn-Abbas kaže: "To se odnosi i na dobročinitelja i na pokvarenjaka!" To se odnosi na svakoga, jer svako treba da vrati povjerene mu stvari.

[Boots]

"a kada među ljudima sudite - da pravedno sudite." Ovim Allah Uzvišeni naređuje da se među ljudima pravedno sudi. U hadisu stoji: /765/ "Allah je uz vladara sve dok ne postane nepravedan, a kada postane nepravedan - onda ga ostavi samog!" "Savjet Allahov je, uistinu, divan!" On vam time naređuje da stvari od povje­renja izvršavate i pravedno sudite među ljudima, uk­ljučujući i druge Njegove savršene i veličanstvene naredbe i propise. "i Allah, doista, sve čuje i vidi!" On dobro čuje što govorite i vidi što radite. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji je proučio ovaj ajet: "Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni..." do riječi: "Savjet Allahov je uistinu divan, i Allah, doista, sve čuje i vidi!" stavljajući palac na uho, a prst do njega na oko, rekavši: /766/ "Čuo sam da ga je ovako učio i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, stavljajući prste ovako!" Predanje navode Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom Sahihu, El-Hakim u "Mustedre­ku" i Ibn-Merdevejh u svom "Tefsiru." Ebu-Junus je bio sluga Ebu-Hurejrea po imenu Selim ibn Džubejr.

"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravaj­te se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Alla­hu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!"/59/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima: "pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas", kaže: /767/ "Objavljeno je u vezi s Abdullahom ibn Huzafe ibn Kajs ibn Adijjem, kada ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u izvidnici..." Ovako to navode ostali iz ove grupe, izuzev Ibn-Madžea, a imam Ahmed prenosi od Alije da je rekao: /768/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao je izvidnicu, odredivši im za pretpostavljenoga jednog od ensarija. Kada su oni krenuli, on je zapazio nešto, pa je rekao: "Zar vam Allahov Poslanik nije zapovjedio da mi budete poslušni?" Oni su kazali: "Dakako!" Zatim je rekao: "Sakupite mi drva!" Saku­pili su drva a on je tu naložio vatru i rekao: "Odlučio sam da uđete u ovu vatru!" Zatim, kaže: - Jedan mladić među njima tada je rekao: "Od vatre ste pobjegli Allahovom Poslaniku, pa ne žurite dok ne sretnete Poslanika! Ako vam on naredi da uđete u va­tru, uđite!" Oni su se potom vratili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i obavijestili ga o tome, a on je rekao: "Da ste u nju ušli, nikada ne biste izišli! Pokornost je samo u činjenju dobra!" To bilježe sastavljači dva Sahiha u predanju El-E'meša. Ebu-Davud navodi predanje od Abdullaha ibn Ome­ra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /769/ "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" To navode i El-Buharija i Muslim.

El-Buhari navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /770/ "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" Ibn-Džerir navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /771/ "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv je njih!" Od Ibn-Abbasa, radijAllahu ‘anhu, navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /772/ "Ko kod svoga pretpostavljenog (vladara) vidi nešto loše, neka se strpi, jer niko ko se razilazi sa zajednicom i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" Predanje navode Muslim i El-Buhari.

"i nadležne između vas!" Ima mišljenja da su to pretpostavljeni vladari, a ima mišljenja da su učeni. Koliko se vidi, a Allah to najbo­lje zna, to ima opće značenje i odnosi se na svakog pretpostvljenog, od vladara do učenjaka. U jednom sahih (vjerodostojnom) hadisu o čijoj su vjerodostoj­nosti saglasni El-Buhari i Muslim, od Ebu-Hurejrea se navodi kako on prenosi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /773/ "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zas­tupniku - i meni se je pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" Ove zapo­vijedi odnose se na poslušnost učenim i pret­postavljenim. Zato Allah Uzvišeni kaže: pokoravajte se Allahu", tj. slijedite Njegovu Knjigu, "i pokoravajte se Poslaniku", tj. držite se njegova sunneta,

"i nadležnim između vas", u svemu što vam narede u okviru pokornosti Allahu, a ne griješenju prema Njemu, jer "nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Allahu", kao što je to navedeno u hadisu, nego je "pokornost samo u dob­ru!"

"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Alla­hu i Poslaniku", tj. Knjizi i sunnetu. To je zapovijed od Allaha Uzvišenog, jer u svemu u čemu ljudi raspravljaju o pitanjima osnova vjere i izvedenih pro­pisa, dužni su da se obrate Knjizi i sunnetu, kao što i Allah Uzvišeni kaže:"Ma u čemu se razilazili, presuda pripada Allahu!" (I42:10) Prema tome, ono što presude Knjiga i sun­net, i što posvjedoče kao ispravno, to je istina, a na­kon istine nema ništa osim zablude! Zato i Allah Uzvišeni kaže: "ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!" To znači, vaša neslaganja i neznanje ostavite i obratite se Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, pa prema njima sudite u svemu u čemu se ne slažete. Ovaj ajet upućuje na to da onaj koji u pitanjima sukoba ne bude sudio po Knjizi i sunnetu, i njima se ne obrati, ne vjeruje u Allaha i drugi svijet.

[Boots]

Allah Uzvišeni kaže: "To je bolje", tj. suđenje na osnovi Allahove Knjige i sunneta Njego­voga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, te obraćanje njima bolje je, "i po poslje­dicama ljepše", tj. sa ljepšom posljedicom, rezulta­tom i nagradom.

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" /60/ - I kada im se kaže: "Dođite na ono što je Allah objavio i dođite Poslaniku!" - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću!" /61/ "A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih, pa ti dođu zaklinjući se Allahom: "Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!" /62/ "To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim, pa okreni se od njih i savjetuj ih, i reci im ono što će ih dirnuti!"/63/

Ovo je prijekor Allaha Uzvišenog onima koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah Objavio Svome Poslaniku i vjerovjesnicima koji njemu prethode, alejhi selam, a oni, pored toga, sude mimo Knjige i sunneta. Prema tome, ovaj ajet upućuje prijekor svakome ko napusti sud Allaha i Njegova Poslanika, uzimajući da sudi po nečemu drugome, što je lažno, a što se imenuje Tagutom. Zato Allah Uzvišeni kaže: "kako žele da im se pred Tagutom sudi... itd.", "kako se od tebe sasvim okreću", tj. kako se od tebe sasvim odbijaju kao oholi ljudi. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže za idolopoklonike: A kada im se kaže: "Slijedite ono što vam Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono što smo zatekli kod predaka naših!" (I31:21)

Nakon toga, Allah Uzvišeni koreći licemjere kaže: "A šta će tek biti kada ih pogodi nevolja zbog djela ruku njihovih? "To znači: šta će s njima biti kada ih sud­bina dovede u situaciju da ih zadese nevolje zbog njihovih grijeha i budu trebali tvoju pomoć, "pa ti dođu kunući se Allahom: 'Mi smo samo htjeli da dobro i pravo učinimo!', tj. dođu da ti se izvi­nu i kunu se govoreći: 'Mi time nismo htjeli drugog osim Tebe, nego smo se samo tako prikazivali, ne vjerujući u ispravnost tog suda!' ”

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "To su oni za koje Allah zna šta je u srcima njihovim!" Ta vrsta ljudi su licemjeri i Allah zna šta je u njihovim srcima, pa će ih prema tome i kazniti, jer Njemu se ništa ne može sakriti. Zato, Muhammede, to ti je dosta za njih, jer Allah zna što javno čine i što kriju. U tom smislu, njemu kaže: "pa okreni se od njih!", tj. nemoj prema njima biti strog zbog onog što je u srcima njihovim, "i savjetuj ih!" Ukazuj im na licemjerje koje je u srcima njihovim i zlo u duši njihovoj, "i reci im ono što će ih dirnuti!" Savjetuj ih riječima koje su njima razumljive i bliske!

"A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo uz Allahovo odobre­nje. A da ti oni dođu kada sami sebi nasilje učine i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti, oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!" /64/ "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!"/65/

Allah Uzvišeni kaže: "A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu se pokoravalo..." To znači, naložio sam da se pokoravaju onome koga sam im poslao; "uz odobrenje Allahovo". Mudžahid kaže: "To znači, niko mu se neće pokoravati, osim s Mojim odobrenjem", tj. neće mu se pokoravati osim onaj kome Ja dopustim, jer Allah Uzvišeni također kaže: "Allah je već potvrdio obećanje Svoje, pa ste ih vi, voljom Njegovom uništavali" (I3:152), tj. uz Nje­govu zapovijed, odredbu, volju i moć nad njima.

"A da ti dođu oni koji su sami sebi nasilje učinili i zamole Allaha da im oprosti, pa da i Poslanik zamoli da im se oprosti!" Allah Uzvišeni upućuje grješnike i prekršioce kada im se desi da pogriješe ili počine grijeh da dođu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kod njega od Allaha oprost zamole, tj. zamole i njega da traži oprost za njih. Jer, ukoliko oni to učine, Allah će primiti njihovo pokajanje, smilovati im se i oprostiti im. U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "Oni bi vidjeli da Allah doista prima pokajanje i da je milostiv!" [180]

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" Allah Uzvišeni se kune Svojom Svetom Osobom da niko neće biti vjernik dok ne uzme za sudiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u svim stvarima, tako da to što on presudi jeste istina koje se treba i javno i tajno držati. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a potom, u dušama svojim, nimalo tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" Znači, kada tebe za sudiju uzimaju, oni ti se u dubini duša svojih pokoravaju i ne nalaze ni­kakve tegobe što si im presudio, tako da to prih­vaćaju i javno i tajno, predajući se potpuno i bez rezerve. To potvrđuje i slijedeći hadis: /774/

"Tako mi Onoga u Čijim rukama je moj život, nijedan od vas neće biti vjernik sve dok njegove strasti ne budu sli­jedile ono što sam ja donio!" El-Buhari od Urveta prenosi da je rekao: /775/ - Zubejr se sukobio s ne­kim čovjekom u vezi s jamom sa vodom u Harri, pa mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Zubejre, zalij svoju zemlju a potom pusti vodu komšiji!" Tada je ensarija rekao: "To je zbog toga što ti je on tetić!" Na to se naljutio Allahov Poslanik sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Zalij svoju zemlju, Zu­bejre, a zatim zapriječi vodu dok ne poplavi tvoju zemlju, a zatim je pusti svome komšiji!" Tako je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, svojom pre­sudom dao potpuno pravo Zubejru, koje je bio pris­vojio ensarija ukazujući prije toga na rješenje koje je bilo prihvatljivo, pa je Zubejr rekao: - Mislim da je ovaj ajet:

[Boots]

"I tako Mi Gospodara tvojega, oni neće povjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate!" objavljen isključivo tim povodom! To prenosi Ahmed s prekidom u lancu predanja između Urveta i njegovog oca Zubejra, jer on to nije čuo od njega, nego je čuo od svoga brata Abdullaha, a predanje navodi i Ibn Ebi-Hatim prema kojem Urve to prenosi od Abdullaha ibn Zubejra, kome to pre­nosi Zubejr ibn Avam. Tako ga navodi i Nesa'i dok Ibn Ebi-Hatim to također prenosi od Seida ibn Muse­jjeba, koji kaže: /776/ "da je to objavljeno u vezi sa Zubejrom ibn Avamom i Hatibom ibn Ebi-Belte'om!" To je "mursel" predanje, u kojem, međutim, ima jedna korist, a to je da je spomenuto puno ime ensa­rije, a usto navodi se i drugi povod objave ovog ajeta.

Hafiz Ebu-Ishak Ibrahim ibn Abdurrahman navodi predanje od Damreta, koji kaže: /777/ - Dva čovjeka su se posvađala, pa su došli Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, koji je presudio za onoga koji je bio u pravu, a protiv drugoga, pa je ovaj rekao: "Nisam zadovoljan!" Drugi je rekao: "Pa šta hoćeš?" Odgovo­rio je: "Da pođemo do Ebu-Bekra es-Siddika!" Potom su otišli njemu, pa je rekao onaj u čiju korist je done­sena presuda: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on u moju korist pre­sudio!" Ebu-Bekr je na to rekao: "Na vama je to što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, presu­dio!" Drugi je tada izrazio nezadovoljstvo rekavši: "Da odemo do Omera ibn Hattaba!" Tamo je onaj u čiju korist je donesena presuda kazao: "Imali smo spor pred Vjerovjesnikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je presudio u moju korist, a protiv njega - i on nije zadovoljan!" Tada je Omer ibn Hattab upitao: "Je li tako?", zatim je ušao u svoj dom i izišao sa isukanom sabljom u rukama i udario po glavi onoga koji nije bio zadovoljan ubivši ga! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "I tako Mi Gospodara tvoje­ga, oni neće povjerovati..."

- I da smo Mi njima propisali "da sami sebe poubijate!" ili "da se iselite iz svoga zavičaja!", malo ko od njih bi to učinio! A kada bi onako kako im se savjetuje postupili, bilo bi im bolje i u vjeri čvršće! /66/ "I tada bismo im Mi, od Nas, veliku nagradu dali!" /67/ "I na Pravi put bismo ih uputili!" /68/ "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravedni­ka, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" /69/ "Ta blagodat je od Allaha i dovoljno je da Allah sve to zna!"/70/

Allah Uzvišeni kaže da, kada bi većini ljudi bilo naređeno da čine ono što oni već rade a što je zabranjeno, oni to ne bi činili budući da je njihova loša priroda takva da ih navodi da čine suprotno od naredbe. Ako, dakle, Allah Uzvišeni zna ono što nije bilo, pa kako neće znati ono što je bilo i što biva?! U tom smislu On kaže: - I da smo Mi njima propisali: "da sami sebe poubijate...!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od El-E'meša, koji kaže: /778/ - Kada je objavljen ajet: "I da smo Mi njima propisali: 'da sami sebe poubijate...!', neki ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kazali su: 'Da je to učinio Gospodar naš, i mi bismo učinili!' To je došlo do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao: 'Vjera je u srcima onih koji je imaju čvršća od brda ukotvljenih!'" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Šurejha ibn Ubejda, koji kaže: /779/ - Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ovaj ajet: “I da smo Mi njima propisali 'da sami sebe poubijate...!', svojom rukom je pokazao na Abdullaha ibn Revahu i rekao: "Da je to Allah propisao, ovaj bi bio u toj ma­loj skupini", aludirajući na Ibn-Revahu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "A kada bi onako kako im se savjetuje postupali...", tj. kada bi oni činili ono što im se naređuje i klonili se onoga što im se zabranjuje "to bi za njih bilo bolje" nego da rade suprotno i krše zabrane, "i u vjeri čvršće!" Es-Suddi kaže: "Tj. potvrdnije!"

"I tada bismo im Mi od Nas dali", tj. s Naše strane "veliku nag­radu", znači - Džennet; "I na Pravi put bismo ih uputili!" Misli se na ovome i onome svijetu. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo!" To znači, ko bude radio ono što su Allah i Njegov Poslanik zapovjedili, a klonio se onoga što su Allah i Njegov Poslanik zabranili, Allah će mu dati prebivalište u Kući Njegove počasti, u društvu s vjerovjesnicima, a potom drugima nakon njih po stepenu: pravedni­ci­ma, šehidima i dobrim ljudima čija su javna i tajna djela dobra. On njih hvali, pa kaže: "a divno li je to društvo!"

El-Buhari navodi predanje od Aiše, koja kaže: /780/ - Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: "Nema vjerovjesnika koji se razboli, a da mu se ne da izbor između ovoga i dru­goga svijeta!" To je rekao u bolesti od koje je umro, govoreći promuklim glasom! Čula sam kako kaže: "bit će u društvu onih koje je Allah blagoda­rio: vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi", pa sam vidjela da je to dobro! Ovako prenosi Muslim i to je smisao njegovih, sallAllahu alejhi we sellem, riječi u drugom hadisu: /781/ "Moj Allahu, pridruži me najčasnijem društvu! To je rekao tri puta, a zatim je umro, neka je na njega najbolji salavat i selam i bio mi je poput oca i majke!"