[Boots]

EN-NISA - ŽENE / OBJAVLJENA U MEDINI, IMA 176 AJETA.

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: "Poglavlje 'En-Nisa' objavljeno je u Medini." Ovako prenosi Ibn-Merde­vejh od Abdullaha ibn Zubejra i Zejda ibn Sabita.

U "Mustedreku" el-Hakim navodi predanje od Ma'n ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: - U poglavlju 'En-Nisa' postoji pet ajeta koje ne bih dao za ovaj svijet i sve što je na njemu: "Allah neće učiniti nikome ni trunku nepravde..." (I4:40), "Ako se budete klo­nili velikih grijehova koji su vam zabranje­ni..." (I4:31), "Allah neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će manje grijehe koje On hoće..." (I4:48), "Da su ti oni došli kada su sebi nepravdu učinili..." (I4: 64).[155] Zatim kaže: "Ovo je vjerodostojan lanac uko­liko je Abdurrahman to čuo od svoga oca. Međutim, o tome postoje različita mišljenja!"

Nakon toga, putem Saliha el-Merrija prenosi se od Katade, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: "Osam je ajeta objav­ljenih u poglavlju "En-Nisa" ("Žene") koji su bolji za ovaj ummet od svega što Sunce obasjava: Prvi je: "Allah želi da vam objasni i uputi vas putevima onih prije vas, i da vam oprosti! Jer, Allah sve zna i mudar je!" (I4:26); Drugi: "Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skre­nete!" (I4:27); Treći: "Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren sla­bim!" (I4:28) Nakon toga navodi riječi Ibn-Mesuda, tj. pet preostalih.

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao! Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze! Allah doista nad vama bdije!"/1/

Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svojim stvorenji­ma da budu bogobojazna, da se samo Njemu kla­njaju i ništa Mu ne pridružuju, i upozoravajući ih na Svoju moć kojom ih je stvorio od jedne osobe, a to je Adem, alejhi selam, "od koje je i njen par stvorio", a to je Hava, alejhi selam, koja je stvorena od nje­govog lijevog rebra sa zadnje strane, dok je spavao. Kada se probudio i ugledao je, ona mu se svidjela; obradovao joj se, a i ona se njemu obradovala. U vjerodostojnom hadisu stoji: /633/ "Žena je stvorena od rebra, a najkrivlji dio rebra je gornji! Ako ga želiš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se hoćeš time koristiti, koristit ćeš se i dok je krivo!"

"...a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao", tj. od njih dvoje, Adema i Have, zasijao je mnogo muškaraca i žena i proširio ih u različitim dijelovima svijeta, u različitim vrstama i osobinama, bojama i jezicima da bi se, nakon toga, Njemu vratili i oživjeli. Zatim kaže: "Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite i čuvajte rodbinske veze!" Znači čuvajte se Allaha pokornošću prema Njemu![156] Ed-Dahhak kaže: "Čuvajte se Allaha, s Kojim ste u ugovornoj obavezi i čuvajte rodbinske veze, da ih ne kidate, nego da ih jačate i uspostavljate!"

"Allah, doista, nad vama bdije!" On bdije nad svakim vašim stanjem i djelom, kao što na drugome mjestu kaže: "A Allah je svemu svjedok." (I58:6) U jednom vjerodostojnom hadisu stoji: /634/ "Robuj Allahu kao da Ga vidiš - jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi!" To se odnosi na nadzor Nadzornika. Stoga, Allah Uzvišeni navodi da stvorenja vode porijeklo od jednog oca i jedne majke, kako bi bili bliski jedni s drugima i kako bi ih podstaknuo da brinu o slabima. U Sahihu Muslimo­vom stoji /635/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz plemena Mudar u poderanim ogrtačima zbog siromaštva i bijede, ustao i obratio se ljudima poslije podne-namaza rekavši: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe", proučivši ovaj ajet do kraja, a zatim je dodao: "O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka osoba pogleda šta je učinila za sutra..." (I59:18) Nakon toga, podstaknuo ih je na milosrđe, pa je neko dao milostinju od svojih dinara, dirhema, sa'a žitarica i sa'a datula navodeći kompletan hadis. Ovako prenose Ahmed i autori Sunena od Ibn-Me­suda u poglavlju o "hutbi prilikom potrebe".[157]

"I siročadima imanja njihova dajte, hrđavo za dobro ne podmećite, i imetke njihove s ime­cima vašim ne trošite, jer to je doista veliki prijestup!" /2/ "Ako se bojite da prema siro­tama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri! A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete! Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!" /3/ "I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!"/4/

[Boots]

Allah Uzvišeni naređuje da se imovina siročadi u potpunosti preda njima kada postanu punoljetna, i zabranjuje da se uživa i priključi svojoj imovini. U tom smislu, kaže: "hrđavo za dobro ne podmećite!" Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Ne mijenjajte zabranjenu imovinu ljudi za dopušteno u vašem imetku!", a Es-Suddi ističe: "Neki bi od njih uzimali debelu ovcu iz imovine siročeta, pa bi umjesto nje dovodili mršavu ovcu, govoreći da mijenjaju ovcu za ovcu. Isto tako oni bi uzimali zdravi dirhem i na njegovo mjesto ostavljali krivotvoreni dirhem, govoreći: "Dirhem za dirhem."

"...i imetke njihove s imecima vašim ne trošite!", tj. ne miješajte ih da biste ih skupa sve trošili; " jer to je doista veliki prijestup!", tj. veliki grijeh. To navo­de Ibn-Abbas i grupa tabiina. U hadisu koji se prenosi u Sunenu Ebu-Davuda stoji: /636/ "Oprosti nam naše prijestupe i greške!" To znači: "to što trošite nji­hovu imovinu uz svoju, veliki je grijeh i prijestup, pa klonite se toga...!"

"Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije...", tj. ako pod zaštitom nekoga od vas bude sirotica, pa se bude bojao da joj neće dati isti mehr, kao i njoj sličnim ženama, neka uzme drugu ženu umjesto nje, jer pošto ih je više, Allah mu time ne sužava prostor.

El-Buhari navodi predanje Urve ibn Zubejra kako je on pitao Aišu, radijAllahu ‘anhu, u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni" na što je ona rekla: "Sestriću moj, ova je sirotica pod zaštitom svog staratelja u čijoj imovini je imala udio, pa mu se dopala i njena imovina i ljepota i htio je da je oženi, ali da ne postupi pravedno u pogledu njenog udad­benog. dara (mehra) i da joj da dar kakav daje i dru­gim. ženama. Stoga im je zabranjeno da sklapaju brak s tim ženama ukoliko neće prema njima pravedno postupati i dati im najviši iznos dara. Ujedno im je naređeno da sklapaju brak s drugim ženama koje im odgovaraju." Urve uz to kaže: Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla je: - Nakon objave ovog ajeta ljudi su tražili sud, fetvu od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je Allah objavio slijedeće: "Oni traže od tebe propi­se. o ženama" (4:127). Aiša, radijAllahu ‘anhu, kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog u drugom ajetu su: "a ne želite se njima oženiti" (4:127) kako se neki od vas odnose prema sirotici koja je kod njih s malo imovine i ljepo­te. Stoga im je zabranjeno da se žene onima koje žele radi imovine i ljepote, izuzev ako će prema njima pravedno postupati, zato što oni njih ne žele ukoliko su manje lijepe i s manje imetka.

"...sa po dvije, sa po tri i sa po četiri!" Znači: ženite se kojim hoćete ženama osim njih, ukoliko neko od vas želi dvije, ili tri ili četiri. Sunnet Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, utemeljen na Allahovim propisima ukazuje da nije dozvoljeno nikome osim Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da u isto vrijeme bude oženjen s više od četiri žene, jer to je odlika Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.

Imam Ahmed navodi predanje od Salima, koji navodi od svoga oca: /637/ da je Gejlan ibn Seleme es-Sekafi bio oženjen sa deset žena kada je primio is­lam, pa mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Izaberi četiri od njih!" U vrijeme Omera, radijAllahu ‘anhu, on je pustio svoje žene i podijelio imovinu među si­novima. To je saznao Omer, radijAllahu ‘anhu, pa je rekao: "Mislim da je šejtan koji prisluškuje čuo za tvoju smrt, pa ti je ubacio u dušu kako ćeš živjeti samo još malo. Tako mi Allaha, ti ćeš obavezno vratiti svoje žene, kao i svoj imetak, ili ću ja tvoj imetak dati u nasljedstvo njima, i narediti da se u kaburu kamenuješ, kao što je kamenovan Ebu-Regala!" Ovako prenose Šafija i drugi do riječi: "Odaberi od njih četiri!" Ostatak hadisa koji se odnosi na Omera jedinstveno je predanje Ahmeda, što je dobar (hasen) dodatak koji otklanja sumnju El-Buharija u ovaj hadis, kako to na­vodi Tirmizi, i njegovo negiranje ovoga dodatka je upitno. A Allah najbolje zna. U lancu koji smo naveli iz Ahmedovog Musneda ljudi su pouzdani u skladu s uvjetima dva šejha. Bejheki ističe da postoje hadisi koje navode Ebu-Davud, Ibn-Madže i Šafija, koji potvrđuju hadis Gejlana.

"A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim što posjedujete!", tj. ukoliko se budete bojali da u slučaju većeg broja žena nećete biti pravedni. Allah Uzvišeni kaže: "Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, makar to i željeli." (I4:129) Stoga, ko se bude toga bojao, neka se zado­volji jednom, ili robinjama (priležnicama), jer nije obavezno da ravnomjerno dijeli noći među njima, iako je to poželjno. Ko to bude činio, dobro je učinio, a ko ne bude, nema smetnje;

"Tako ćete se najlakše neprav­de sačuvati!", tj. nećete nepravdu činiti. Za nekoga se kaže da je "nepravedan u vlasti" kada je krut i silan. U jednom mevkuf hadisu, koji se prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, sa vjerodostojnim lancem predanja stoji: "Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati!", tj. da nepravedno ne postupate. To na­vodi Ibn Ebi-Hatim.

"I draga srca ženama darove njihove dajte!" Od Ibn-Abbasa se navodi: - Riječ "mehr". Ima mišljenja da je to "imenovana obaveza" iako u arapskom jeziku znači samo obaveza. Tako se npr. kaže: "Nemoj se ženiti njome osim uz nešto što je obavezno za nju!" Naime, ne treba nepravedno "dar" precizirati lažno i neistinito budući da je čovjek dužan isplatiti mehr dragovoljno. Ukoliko ona njemu nešto od toga dragovoljno da, nakon što se odredi, ili u cjelini, neka to uživa kao dobro i dopušteno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa ako one budu dobre prema vama poklanjajući vam nešto, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte!" Hušejm navodi od Sejjara, a on od Ebu-Saliha: "Kada bi čovjek udavao kćer, uzeo bi njen dar mimo nje, pa im je Allah to zabranio i objavio: " I draga srca ženama darove njihove dajte!" To prenose Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir.

[Boots]

"I maloumnicima ne dajite imetke koje vam je Allah povjerio na upravljanje, nego ih njima opskrbite i obucite. I lijepe riječi im go­vorite!" /5/ "I iskušavajte siročad dok ne sta­saju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove! I ne trošite ih rasi­pnički i u žurbi, dok oni ne odrastu! Ko je imućan neka se uzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka, jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" /6/

Allah Uzvišeni zabranjuje da se maloumnicima da na raspolaganje imovina koju je Allah povjerio ljudi­ma na upravljanje, kako bi trgovinom ili na drugi način time osiguravali sredstva za njihov život. Na tome se zasniva starateljstvo nad maloumnicima, a ima ga više vrsta: nekada je to starateljstvo nad ma­loljetnim osobama, budući da maloljetnici nisu dorasli da time raspolažu; nekada je to nad ludim osobama, ili osobama lošeg ponašanja prouzrokova­nog maloumnošću ili slabom vjerom; nekada je to nad osobama koje su bankrotirale, tj. osobama koje su dužne toliko da njihov imetak ne može podmiriti dug, pa ako povjerioci zatraže od sudije starateljstvo nad njima, to se uspostavi. U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "I maloumnicima ne dajite imetke" od Ibn-Abbasa se navodi da je rekao: "To su tvoji sinovi i žene." Ed-Dahhak u vezi s tim kaže: "To su žene i djeca", a Seid ibn Džubejr: "To su siročad." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Uname, koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /638/ "Žene su, doista, maloumne, izuzev onih koje su pokorne svom stara­telju / nadstojniku!" Ima mišljenja da tu spadaju i sluge i ljudi - šejtani, te onaj koji ima prema nekome dug koji je dao bez svjedoka. Posljednji izraz navodi Ibn-Džerir od Ebu-Musa'a.

"nego ih time opskrbite i obucite. I lijepe riječi im govorite!" Ibn-Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa kako je rekao: "Nemoj svoj imetak i ono što ti je Allah dao na povjerenje, te kao sredstvo za život učinio, davati svojoj ženi ili kćeri, a potom da ti gledaš kako je to kod njih, nego drži svoj imetak i pazi da bude valjan, i budi ti onaj koji će trošiti na njihovo odijeva­nje, pomaganje i opskrbu!" Ovaj časni ajet pretpos­tavlja dobročinstvo prema porodici i onim koji su štićenici u smislu trošenja za njihovu odjeću i opskrbu, te lijepih riječi i ponašanja.

" I iskušavajte siročad", tj. provjeravajte ih, "dok ne stasaju za brak", tj. dok ne postanu zrela, odnosno kada u snu prvi put ejakuliraju. U dva sahiha stoji: /639/ - Od Ibn-Omera navodi se da je rekao: "Ponudio sam se Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, za Bitku na Uhudu kada sam imao četrnaest godina i nije mi dozvolio. Ponudio sam mu se potom za Bitku na Hendeku kada sam imao petnaest godina, pa mi je dozvolio!" Kada je s ovim upoznat Omer ibn Abdul-Aziz, on je rekao: "To je razlika između maloljetnika i punoljetnika!"

"Pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njiho­ve!" Šerijatski pravnici kažu: "Kada dječak postane punoljetan i sposoban u svojoj vjeri i imetku, s njega spada zabrana raspolaganja imovinom i predaje mu se imovina koja je u nadležnosti staratelja. "trošite ra­sipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" Ovim Allah Uzvišeni zabranjuje da se troši imovina siročadi bez velike nužde, "rasipnički i u žurbi", tj. prije njihovog punoljetstva.

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Ko je imućan neka se uzdrži" i ne troši od toga ništa. Ibn Ebi-Hatim navodi od Aiše, radijAllahu ‘anhu: - Ajet: "a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno" ob­jav - ljen je u vezi sa starateljem siročadi, koji tu obavezu izvršava i koristi ga na odgovarajući način kada je u nuždi. Postoje razilaženja među učenjacima - da li će to vratiti kada mu se poboljša situacija? Is­pravno je da neće, budući da je to uzeo kao naknadu za svoj rad dok je bio siromašan, te zato jer se ovim ajetom dozvoljava trošenje bez zamjene. Ahmed na­vodi predanje od Am ra ibn Šuajba, koji to prenosi od svoga oca, a on od djeda, kako je neki čovjek to pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Nemam imetka, a imam siroče kod sebe?" On mu je rekao: /640/ "Troši imetak svoga siročeta, ne rasi­pajući, ne pretjerujući, niti uzimajući to za sebe, od­nosno ne čuvajući pritom svoj imetak", ili kako je rekao: "ne otkupljujući time svoj imetak njegovim." U to sumnja Husejn, jedan od prenosilaca: "ako postane imućan, neka se uzdrži".

" A kada im imetke uručujete", tj. kada postanu punoljetni i uvjerite se da su zreli, onda im uručite imetke njihove; "to učinite u prisustvu svjedoka". To je Allahova naredba starateljima da u prisustvu svjedoka predaje imovinu siročadi kada postanu zrela kako ne bi došlo de nijekanja preuzetog ili predanog dijela.

[Boots]

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "jer dosta je što će se pred Allahom račun polagati!" Allah je dovoljan kao Onaj Koji obračunava, svjedoči i nadzire staratelja u svakoj situaciji. Zato, neka se to preda u potpunosti i bez ostatka. U tom smislu navodi se i u Sahihu Muslimo­vom /641/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ebu-Zerre, vidim da si slab, a tebi želim što i sebi! Nikako se nemoj nadrediti dvojici i ne budi upravitelj (ravnatelj) imovine siročeta."

"Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan!" /7/ "A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siro­masi, opskrbite ih od toga, i lijepu riječ im re­cite!" /8/ "I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahu­ju, neka se Allaha boje i neka govore samo pravo!" /9/ "Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju va­tru i oni će u ognju gorjeti!"/10/

Seid ibn Džubejr i Katade kažu: - Idolopoklonici su određivali imetak odraslim muškarcima ne dajući ništa u naslijeđe ženama i djeci, pa je Allah Uzvišeni objavio: " Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd.", tj. svi su u tome prema Allahovoj odredbi jednaki, tj. oni su jednaki u osnovi nasljeđivanja iako se razlikuju prema tome koliko im je naslijeđe Allah odredio, zavisno od stupnja rodbin­ske veze s umrlim (rođak, supruga ili staratelj, jer to je sve vid srodstva). Ibn-Merdevejh navodi predanje od Džabira, koji kaže: - Ummu-Kehha je došla Allaho­vom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kazala: "Allahov Poslaniče, imam dvije kćeri čiji otac je umro, a nemaju ništa!" Allah je, potom, objavio ajet: "Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina... itd." Ovaj će se hadis navesti u drugom kontekstu, uz ajete o nasljedstvu...

"A kada diobi prisustvu­ju..." Ima mišljenja da se pod tim misli na prisustvo diobi rođaka koji nisu nasljednici;

" i siročad i siromasi", pa neka se i njima od ostavštine odvoji dio, jer to je bilo obavezno u početku islama. Ima mišljenja da je to poželjno. Da li je to derogirano ili ne, postoje razi­laženja koja se svode na dva mišljenja. El-Buhari na­vodi da je Ibn-Abbas u vezi s ovim ajetom rekao: "On je jasan i nije derogiran, jer po njemu se postupa." Od Mudžahida se navodi da je to obavezno (vadžib) za nasljednike, čime su oni zadovoljni. Ovako se pre­nosi od Ibn-Mesuda, Ebu-Musa'a, Abdurrahmana ibn Ebi-Bekra i grupe tabiina...!

Od Ibn-Abbasa se navodi: "...Ovaj ajet se odnosi na oporuku koju umrli njima ostavi!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. Sufjan es-Sevri prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu ‘anhu: "A kada diobi prisustvuju..." To je derogirano. Od njega se, također, navodi: - Dokida ga ajet koji dolazi nakon njega: "Allah vam preporučuje da od vaše djece..." itd. El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je to bilo prije nego su objavljeni propisi o nasljed­stvu, pa je nakon toga Allah objavio te propise, dajući svakome njegovo pravo. To je stav većine pravnika, četiri imama i njihovih učenika.

To znači da ukoliko ovi siromasi od rodbine koja ne nasljeđuje te siročad i bijednici prisustvuju podjeli imovine, kada vide da se ovo daje ovome, a ovo ovome, oni i sami žele nešto, a bit će razočarani ako im se ništa ne da. Stoga je Allah Uzvišeni, Koji je Blagi i Milostivi, naredio da im se dodijeli nešto što bi bilo vid dobročinstva prema njima, te savlađivanja njiho­vog teškog stanja. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "...jedite plodove njihove kada god plod daju i na dan žetve dajte ono na što drugi imaju pravo!" (I6:141) Ovim Allah Uzvišeni kori one koji prenose imovinu iz straha i bojazni da je ne vide potrebni i nevoljni, kao što obavještava i o vlasnicima jedne bašče: "kada su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati!" (I68:17) Stoga, ko zaniječe Allahovo pravo kod sebe, imat će posljedice na najdražem svom posjedu. U jednom hadisu stoji: /642/ "Milostinja se nije pomi­ješala s imovinom, a da je nije pokvarila!"

"I neka se boje, kao kada bi sami iza sebe ostavili..." Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: "Ovo se odnosi na čovjeka kojemu dođe smrt, pa ga tada čovjek sluša kako određuje oporuku kojom nanosi štetu svojim nasljednicima." Zato, Allah Uzvišeni naređuje onome ko to sluša, da se boji Allaha i upućuje ga na Pravi put, da pripazi svoje nasljednike kako bi volio da se čini s njegovim nasljednicima kada se prepadne da ne izgube. U dva Sahiha stoji: /643/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, kada je ušao kod Sada ibn Ebi-Vekkasa da ga obiđe, ovaj rekao: "Alla­hov Poslaniče, ja imam imetka, a nemam nasljednika osim kćerke, pa bih dao dvije trećine svog imetka kao milostinju." On mu je kazao: "Ne!" Upitao je: "Polovinu?" "Ne", rekao je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem. "A trećinu?", kazao je Sad. On je na to rekao: "Trećinu. I trećina je mnogo!" Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Tebi je bolje da svoje nasljednike ostaviš bogate nego da ih ostaviš u neimaštini, da očekuju što od drugih ljudi!"

[Boots]

Ima mišljenja da ovaj ajet znači: Neka se čuvaju Allaha kada raspolažu imovinom siročadi: "I ne trošite rasipnički i u žurbi dok oni ne odrastu!" To je dobro mišljenje, koje je potkrijepljeno nakon toga prijet­njama da se nepravedno ne troši imovina siročadi. To znači: kao što želiš da se odnose prema tvojim nasljednicima nakon tebe, tako se i ti odnosi prema nasljednicima čiji si staratelj. Nakon toga se navodi da onaj koji troši nepravedno imovinu siročadi, u svoj stomak stavlja vatru. Zato Allah Uzvišeni i kaže: "Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi, u svoje stomake stavljaju vatru i oni će u ognju gorjeti!" Ukoliko budu trošili imovinu siročadi bez valjanog razloga, oni time jedu vatru koja će plamtjeti u njihovim trbusima na Sudnji dan. U dva Sahiha, među sedam najvećih grijeha za koje nam Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naređuje da ih se klonimo spada i "trošenje imovine siročeta." Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ebu-Bereze: /644/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Na Sudnji dan neki će ljudi biti oživljeni iz svojih kabura s plamenom vatre u ustima!" Neko je upitao: "Allahov Poslaniče, ko su oni?", a on je kazao: - Zar ti nije poznato da Allah kaže: “Doista oni koji nepravedno troše imetke siročadi..."

"Allah vam nalaže u vezi sa djecom vašom da muškom pripadne koliko dvome ženske djece. A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, pripada joj polovina. A roditeljima, svakome posebno, pripada šesti­na od onoga što je ostavio, ako ima dijete. A ako ne bude imao djece, i naslijede ga rodi­telji, onda njegovoj majci pripada trećina. A ako ima braće, onda njegovoj majci pripada šestina pošto se izvrši oporuka koju je osta­vio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed, a Allah, doista, sve zna i mudar je!"/11/

Ovaj i slijedeći ajet, te ajet na završetku ovog po­glavlja, predstavljaju ajete iz domena nasljednog prava, koje se izvodi iz ova tri ajeta, te hadisa u vezi s tim, što predstavlja komentar navedenog u ajetima. Mi ćemo ovdje navesti one koji su vezani za pred­met. Međutim, razlaganje pitanja, razilaženja i ar­gumentacija nalaze se na posebnom mjestu, u fikhskim djelima. Neka nam Allah pomogne. Postoje i predanja koja su podsticajna u oblasti nasljednog prava, a ovo pravo je posebno značajno. Ebu-Davud i Ibn-Madže navode predanje od Ab­dullaha ibn Amra, koji se pripisuje Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, (merfu'): /645/ "Troje predstavlja znanje, a sve osim toga je vrlina: jasan ajet, uspostavljeni sunnet i pravedna obaveza!" Ibn-Ujejne kaže: "Nasljedno pravo (Feraid) naziva se polovinom znanja, jer time se iskušavaju svi ljudi!"

El-Buhari navodi predanje od Džabira ibn Abdul­laha, koji kaže: /646/ - Obišli su me Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i Ebu-Bekr došavši pješke u pleme Benu-Seleme i našli me u besvjesnom stanju. Poslanik je zatražio vode, abdestio se, a zatim me poškropio, pa sam se probudio. Tada sam rekao: "Šta mi naređuješ da učinim sa svojim imetkom, Allahov Poslaniče?" Nakon toga je objavljeno: "Allah vam nalaže: djeci vašoj, muškom djetetu da pripadne koliko za dvoje ženske djece." Ovako prenose Muslim, En-Nesa'i te svi sastavljači kutubus-sitte od Sufjana ibn Ujejne.

U drugom hadisu, kao povod objave ovog ajeta, Ahmed navodi predanje od Džabira: /647/ da je žena Sada ibn Rebi'a došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, ovo su dvije kćerke Sada ibn Rebi'a. Otac im je pao kao šehid u Bici na Uhudu, a amidža im je uzeo no­vac i ništa im nije ostavio. Ne mogu se udati osim uz imetak!" On je rekao: "Allah će presuditi o tome!" Nakon toga, objavljen je ajet o nasljedstvu, pa je Al­lahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao po njihovog amidžu i rekao mu: "Daj Sadovim kćerkama dvije trećine, njihovoj majci osminu, a ostatak pripada tebi." Iz ovoga se jasno vidi da je po­vodom prvog Džabirovog hadisa, kojega je naprijed naveo Buharija, objavljen, kao što ćemo vidjeti, pos­ljednji ajet ovog poglavlja, jer tada je on imao sestre, a nije imao kćerke, pa je njegova ostavština pripala njegovoj rodbini. Mi smo, međutim, naveli ovaj hadis prema El-Buhariju budući da ga i on navodi u vezi s tim, iako je vjerovatnije da je drugi hadis po­vod objave ovog ajeta. Allah to najbolje zna!

"Allah vam nalaže u vezi s djecom vašom, da muškom pripadne koliko dvjema ženskim", tj. naređuje vam da budete pravedni prema njima, budući da je u vrijeme paganstva nasljedstvo davano muškarcima, a ne ženama. Allah Uzvišeni je naredio da se u osnovi nasljedstva oni izjednače, ali je uspostavio razliku među njima, određujući za muškarca iznos koliko za dvije žene, s obzirom na potrebu muškarca da osigura troškove izdržavanja. Stoga je odgovarajući iznos koji se daje muškarcu dvostruko veći nego iznos koji se daje ženskoj osobi. Iz ovoga se može zaključiti da je Allah Uzvišeni milostiviji prema Svojim stvorenjima od majke prema svojoj djeci, pa stoga to nalaže roditeljima na ovome mjestu ističući da je On milostiviji prema njima od njih samih!

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Imovina je pripadala djetetu, a oporuka rodi­teljima, pa je potom Allah dokinuo što je htio, određujući za muškarca koliko za dvije žene, za rodi­telje šestinu, odnosno trećinu, za suprugu osminu, odnosno četvrtinu, a za muža polovinu, odnosno četvrtinu."

[Boots]

"A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." U vezi s tim, neki navode: - ...Riječi Allaha Uzvišenog: "iznad, više" ovdje su višak. Iako je to nedopustivo, budući da u Kur'anu ništa ne može biti višak, niti bez razloga! Zatim, riječi: "njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Da je tako kako to oni navode, On bi rekao: "Njima dvjema pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Međutim, dvije trećine za dvije kćerke izvodi se iz odredbe za dvije sestre u posljednjem ajetu, gdje Allah Uzvišeni određuje dvije trećine za dvije sestre. Stoga, ako dvije sestre nasljeđuju dvije trećine, preče je da dvije kćerke naslijede dvije trećine. Naprijed je navedeno u hadisu koji prenosi Džabir da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio kćerkama Sada ibn Re­bi'a da naslijede dvije trećine, a na to ukazuju i Kur'an i sunnet. Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "a ako je samo jedna, pripada joj polovina." Da je ovim određena polovina za dvije kćerke, to bi bilo također navedeno u tekstu. Međutim, pošto je to određeno za jednu kćerku ukoliko je ona jedinica, dvije se tretiraju kao tri. Allah to najbolje zna!

"A roditeljima, svakom posebno, pripada šestina..." U pogle­du nasljedstva roditelji imaju različit tretman: - Prvi slučaj: ukoliko su zajedno s djecom, tada svakome od njih pripada po šestina. Ukoliko, pak, umrli ima samo jednu kćerku, njoj je strogo određena polovina, a svakome od roditelja po šes­tina. Otac uzima i drugu šestinu koja je preostala, pa on u ovom slučaju dobiva i po osnovu stroge odredbe i po osnovu toga što spada u one koji nasljeđuju ta'siben (ostatak).

- Drugi slučaj: ako samo roditelji nasljeđuju, majci pripada trećina, a ocu sve ostalo - na osnovi toga što je on od onih koji nasljeđuju ostatak. Time on dobiva dvostruko više. Ukoliko bi uz njih bio i suprug, od­nosno supruga, mužu bi pripala polovina, a supruzi četvrtina. Pored toga, među učenjacima postoje ra­zilaženja i u pogledu nasljedstva majke. Postoje tri mišljenja, od kojih je najispravnije da njoj pripada trećina preostalog dijela koja se tretira kao cjelina nasljedstva u odnosu na njih dvoje. Naime, Allah je njoj odredio polovinu u odnosu na oca, tako da ona dobiva trećinu ostatka, dok otac uzima dvije trećine preostalog dijela. To je mišljenje Omera, Osmana, te prema vjerodostojnijem od dva predanja, i Alije. Isti stav imaju i Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit, sedam poznatih pravnika, četiri imama i većina učenjaka.

- Treći slučaj: ukoliko uz roditelje postoje i braća, bez obzira bila ona braća od oba roditelja, ili pak oca odnosno majke, oni uz oca ne nasljeđuju ništa, ali majku sprečavaju u nasljeđivanju trećine, pa se njoj obavezno određuje šestina. Ukoliko, pak, nema dru­gog nasljednika osim nje i oca, otac uzima preostali dio.

Kao što smo spomenuli, prema većini učenjaka, status dva brata je isti kao i status više braće. Stoga: "A ako bude imao braće, onda njegovoj majci pripada šestina; dakle, majku sprečavaju, a oni ništa ne nasljeđuju. Međutim, jedan brat ne smeta da ona dobije trećinu, ali to ne može dobiti ako ih ima više;

"pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug." Svi učenjaci, i oni iz zdrave tradicije i pozniji, slažu se da dug ima prednost nad oporukom, a to se, kada se ozbiljnije pogleda, može vidjeti i iz ajeta.

Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn-Madže i komentatori Kur'ana navode predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /648/ - Vi čitate: "pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili se podmiri dug" - a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - naredio je dug prije realizacije oporuke, i da braća po ocu i majci nasljeđuju za razliku od braće samo po ocu. U slučaju da su suučesnici u nasljedstvu - Et-Tirmizi kaže: "To nam nije poznato osim iz hadisa Harisa, a o tome govore i neki učenjaci." Ja bih dodao da je on, ipak, dobro poznavao nasljedstvo, bavio se njim i obračunom, a Allah to najbolje zna.

"Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši." Mi smo dali nasljedstvo roditeljima i djeci i u osnovi nasljedstva sve njih izjednačili, za razliku od stanja kakvo je bilo u vrijeme paganstva, te u početku islama, kada je imovina pripadala sinu, a roditeljima, kao što je navedeno u predanju od Ibn-Abbasa, oporuka. To je Allah Uzvišeni dokinuo odredivši odgovarajuće nasljedstvo i za jedne i za druge, budući da čovjek može imati neku ovosvjet­sku ili onosvjetsku korist ili obje od oca, dok mu to ne pripada od sina, ili obratno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili si­novi vaši", što znači da se korist (dobit) očekuje i priželjkuje od jednih kao što se očekuje i priželjkuje od drugih. Stoga smo odredili nasljedstvo i jednima i drugima i u osnovi ih izjednačili; a Allah najbolje zna. "To je Allahova zapovijed", tj. to što smo naveli u pogledu nasljedstva, odnosno, davanja nekim nasljednicima više nego drugim, Allahova je stroga zapovijed koju je On propisao i odredio, a Al­lah sve dobro zna i mudro postupa postavljajući svaku stvar na svoje mjesto i dajući svakome ono što mu pripada. U tom smislu On kaže: "a Allah, doista, sve zna i mudar je!"

"Vama pripada polovina od onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta; a ako budu imale dijete, vama pripada četvrtina onoga što one ostave, pošto se izvrši oporuka koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite ukoliko ne budete imali dijete, a ako budete imali dijete, njima pripada osmina onoga što vi ostavite nakon što se izvrši oporuka koju ostavite, ili podmiri dug. A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine i budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu; ako ih bude više, oni onda za­jednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."/12/

[Boots]

Allah Uzvišeni kaže: vama, muškarci, pripada polovina od onoga što ostave supruge vaše, ako one ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda vam pripada četvrtina od onoga što one ostave, a nakon što se izvrši oporuka ili podmiri dug. Naprijed je navedeno da dug dolazi ispred oporuke, nasljed­stvo tek nakon oporuke. U tome se slažu učenjaci. Status unučadi, praunučadi i niže isti je kao i status rođene djece.

Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite...", a bez obzira - pripadala im četvrtina ili osmina - supruga, dvije, tri ili četiri - zajednički učestvuju u tome; "nakon što se izvrši oporuka ...”; "A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine..." Riječ " Ebu-Bekr es-Siddik, radijAllahu ‘anhu, definira ovako: "Ja ću o tome reći svoje mišljenje, pa ako bude is­pravno - to je od Allaha, a ako bude pogrešno - to je od mene i šejtana, a Allah i Njegov Poslanik čisti su od toga. To su oni koji nemaju ni djeteta ni roditelja." Takvo predanje navodi se i od Omera, te Alije i Ibn-Mesuda, a preko više lica vjerodostojno se prenosi od Ibn-Abbasa i Zejda ibn Sabita. Isti stav zastupaju i Eš-Ša'bi, En-Nea'i, El-Hasan, Katade, Džabir ibn Zejd i Hakem, zatim pripadnici zdrave tradicije i kasnijih učenjaka, učenjaci iz Medine, Kufe i Basre. To je ujedno i stav sedmerice istaknutih pravnika, četverice imama, većine pripadnika zdrave tradicije i onih pos­lije njih, odnosno svih, tako da postoji opći konsen­zus; "i budu imali brata ili sestru", tj. od majke, kao što se vidi iz čitanja nekih od Selefa, kao npr. Sada ibn Ebi-Vekkasa, kako tumači i Ebu-Bekr es-Siddik prema predanju koje navodi Katade.

"onda će svako od njih dvoje dobiti šesti­nu, a ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." Status braće od majke razli­kuje se od drugih nasljednika i to iz više razloga:

- prvo: jer oni nasljeđuju s onim za koga su vezani, a to je majka,

- drugo: i muškarci i žene među njima imaju isti status,

- treće: oni nisu nasljednici, osim u slučaju da se umrli nasljeđuje od dalje rodbine, tako da nisu nas­ljednici ukoliko postoje otac ili djed ili dijete ili unuče, itd.

- četvrto: njima ne pripada više od trećine bez obzira da li ih je, muških ili ženskih, bilo više. Ibn Ebi-Hatim navodi od Zuhrija da je rekao: "Omer je odredio da kod nasljedstva braće od majke, muškarcu pripada dio koliko dvjema ženama", pa Zuhri kaže: "Ne vidim da bi Omer tako presudio da to nije saznao od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"

U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." U pogledu "zajedničkog učestvovanja" pos­toje razilaženja među učenjacima, kada se udruže suprug, supruga, majka ili nana, dvoje djece od maj­ke, i jedno ili više djece od oba roditelja u nasljedstvu. Prema mišljenju većine, mužu pripada polovina, majci ili neni šestina, djetetu majke trećina, a u tome s njima učestvuje dijete oca i majke s onim ko s njima ima zajednički dio, a to su braća majke. To se dogo­dilo u vrijeme vladara vjernih, Omera, pa je on dao mužu polovinu, majci šestinu, a trećinu djeci majke. Njemu su tada rekla djeca oba roditelja: "Vladaru vjernih, zamisli da je naš otac bio magarac, zar mi nismo od jedne majke?"

On je zatim njima odredio zajedničko učešće, što je potvrdio i Osman. To je jedno od dva predanja koja navode Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit i Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, a zastupaju je i Seid ibn Musejjeb, Šurejh el-Kadi, Mesruk, Tavus, Muham-med ibn Sirin, Ibrahim en-Neha'i, Omer ibn Abdul-Aziz, Sevri i Šurejk. To je također i stav Malika, Šafije i Ishaka ibn Rahevejha. Međutim, Ali ibn Ebi-Talib to nije sastavljao, nego je trećinu davao djeci majke ne dajući ništa djeci oba roditelja zato što su oni rodbina po ocu (asabe - nasljednici ostatka). Veki' ibn Džerrah kaže da se u vezi s tim nije s njim razila­zio.. Ovo je također stav Ubejja ibn Kaba i Ebu-Musaa el-Eš'arije, a poznat je i od Ibn-Abbasa. To je stav Eš-Ša'bija, Ibn-Ebi Lejle, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn Hasana, Hasana ibn Zijada, Zufera ibn Huzejla, imama Ahmeda, Jahja ibn Adema, Neim ibn Hamada, Ebu-Sevra, te Davuda ez-Zahirija. Za to se opredjeljuje i Al-Husejn ibn Lebban el-Faradi, r.h., u svom djelu "El-Idžaz".

"pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga", tj. neka se oporuka pravedno izvrši bez štete, nepravde ili zaki­danja bilo koga, bez obzira da li se radilo o zabrani ili zakidanju nekog od nasljednika ili dodavanju neko­me više nego što mu je Allah odredio. Ko to učini, isti je kao i onaj koji se u pogledu neke odredbe ili šeri­jatskog propisa suprotstavi Allahu Uzvišenom. U tom smislu, Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abba­sa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /649/ "Nanošenje štete kod oporuke spada u velike grijehe!" To navode En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir kao mevkuf predanje od Ibn-Ab­basa, ističući da je tačno da je to mevkuf predanje.

Stoga među imamima postoje dva mišljenja oko toga da li je oporuka nasljedniku tačna ili ne.[158] Jedno je od mišljenja da to nije ispravno, jer postoji mogućnost optužbe. Naime, u hadisu stoji da je Al­lahov Poslanik rekao: /650/ "Allah je dao svakome njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku!" Ovo je stav Malika, Ahmeda i Ebu-Hanife, te raniji stav Šafije, r.h., koji je kasnije smatrao da je oporuka nasljedniku punovažna (ispravna), što je i stav Tavusa, Ata'a i Omera ibn Abdul-Aziza, te opredjeljenje Ebu-Abdul­laha el-Buharija u Sahihu.

On to argumentira time da je Rafi ibn Hudejdž oporučio da se ne otvara ono što je zatvorio sa svojom ženom u svojoj sobi. Neki ističu da nije dozvoljena oporuka nasljednicima, kako ne bi bilo sumnje u nasljednike. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /651/ "Čuvajte se sumnje, jer sumnja je najlažniji govor!" Allah Uzvišeni kaže: "Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni" (I4:58), tako da ne ukazuje posebno na nasljednika niti na bilo koga. Ovim se završavaju riječi El-Buharija.[159] Stoga, ako je izjava o nasljedstvu ispravna i u skladu s tim, onda važi ovo razilaženje, a ako je to varka i sredstvo da se poveća nasljedstvo nekih nasljednika, a smanji nekih, to je zabranjeno konsenzusom, odnosno jasnim teks­tom ovog ajeta: "ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."

[Boots]

Zatim, Allah Uzvišeni kaže:

"To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki!" /13/ "A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njego­vih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u ko­joj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" /14/

Dakle, ove naredbe i odredbe koje je Allah dao za nasljednike prema njihovom srodstvu s umrlim, nji­hovoj potrebi za njim i nedostatku zbog njegova odlaska, granice su Allahove, pa ne kršite ih niti prelazite. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu", tj. u pogledu toga, pa ne bude povećao nasljedstvo nekim nasljednici­ma, a smanjio drugima kao vrstu varke i sredstva, nego to ostavi u skladu s Allahovom odredbom, strogom naredbom i podjelom,

"On će uvest u dženetske bašče, ispod ko­jih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki! A onoga koji bude griješio prema Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" Zato što je promijenio propis Allahov i postupio suprotno Alla­hovom propisu, što dolazi zbog nezadovoljstva podjelom i propisom koje je Allah odredio, Allah ga kažnjava poniženjem i bolnom kaznom.

"Za one od žena vaših koje preljubu počine, tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe!" /15/ "A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih, pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah doista prima pokajanje i milostiv je!"/16/

U početku islama, ukoliko bi se utvrdilo jasnim dokazom da je žena učinila blud, stav je bio da se ona zatvori u kući i ne dozvoli joj se izlazak dok ne umre. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Za one od žena vaših koje preljubu počine", tj. blud, " tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe." Put koji je Allah odredio jeste dokidanje prvotne odredbe. Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "Odredba je bila takva dok Allah nije objavio poglavlje 'En-Nur' i dokinuo je odredbom o bičevanju, odnosno kamenovanju." Isto tako prenosi se i od grupe tabiina da je to dokinuto tako da u tome postoji slaganje. Imam Ahmed navodi predanje od Ubadeta ibn es-Samita: /652/ - Kada bi dolazila objava Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, ona bi na njega toliko uticala, pa bi mu lice izgledalo iscrpljeno. Tako mu je jednog dana Allah Uzvišeni poslao objavu, pa je nakon što je prestala dolaziti rekao: "Uzmite to od mene, jer Allah je njima dao put (izlaz): udatoj za udatu, nevinoj za nevinu. Udatoj stotinu udaraca i kamenovanje, a nevinoj stotinu udaraca, a zatim godinu izgnanstva!" To prenosi Muslim, te autori Sunena u više predanja...

Ibn-Hanbel ima stav u skladu s ovim hadisom, a to je objedinjavanje kazne bičevanja i kamenovanja u slučaju zinaluka udate žene, dok većina smatra da za takvu slijedi samo kamenovanje, navodeći da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kamenovao Maiza i Gamidiju i dvoje židova, a nije ih prije toga kaznio bičevanjem. Po njihovom mišljenju, to poka­zuje da bičevanje nije obavezno, nego je dokinuto. Allah to najbolje zna! Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /653/ "Kada je objavljeno po­glavlje "En-Nisa", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Nema zatočenja nakon objave sure En-Nisa."

"A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih!" Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "To znači: naružite ih, izgrdite i istucite papučama." Takvi su bili propisi sve dok to Allah nije dokinuo bičevanjem i kamenovanjem. Ikrime i neki drugi kažu: "To je objavljeno povodom bluda čovjeka i žene", a Suddi ističe: "Objavljeno je u vezi sa mladima prije nego se ožene." Mudžahid kaže: "Objavljeno je povodom dva muškarca kada urade..." i nije naveo šta. Ovim kao da on ukazuje na homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sune­na" navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /654/ "Ako vidite da neko učini homoseksual­ni čin, ubijte i onoga koji to čini i onoga nad kim se čini!"

"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite", tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah, doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas počini blud, neka je kazni bičevanjem i neka je puno ne grdi!" Neka je ne grdi za to što je učinila nakon kazne koja predstavlja iskup (keffaret).

"Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima će Allah opros­titi, a Allah sve dobro zna i mudar je!" /17/ - Nema (prihvaćanja) pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" - niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili!"/18/

Allah Uzvišeni kaže: "Allah samo prima pokajanje za loše djelo iz neznanja, nakon kojega se čovjek po­kaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji uzima njegovu dušu prije nego se zagrcne." Mudžahid i više drugih navode da je, ko god griješi prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni čine hrđava djela", "a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-Dahhak kaže: "Sve što je prije smrti, skoro je!" Hasan navodi da je to "prije nego se zagr­cne", a Ikrime: "Cio život na ovom svijetu je ‘u skoro‘"

Hadisi u vezi s tim: Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera, radijAllahu ‘anhu, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madže.

Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije smrti na mjesec, a da mu Allah neće primiti po­kajanje, ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to Allah ne primi znajući za njegovo pokaja­nje i iskrenu predanost (ihlas)!"

[Boots]

Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima poka­janje Svoga roba sve dok ne počne izdisati!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje Veličine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!", pa je Allah Uzvišeni rekao: "Tako mi Moje Veličine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oprost traže!"

Ovi hadisi pokazuju da će onome koji Allahu Uzvišenom uputi pokajanje dok se nada životu, po­kajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Tim će Allah oprostiti, jer Allah sve dobro zna i mu­dar. je!" Međutim, kada je neko na izdisaju, pa se duša penje uz grlo, tada pokajanje neće biti prih­vaćeno, jer tada nije vrijeme za to. Zato Allah Uzvišeni kaže: - Nema prihvaćanja pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" Tako je određeno da se neće primiti pokajanje od stanovnika Zemlje kada vide da Sunce izlazi sa zapada, pa Allah kaže: "Onoga dana kada neki znaci od Gospodara tvoga dođu, nijednoj osobi neće biti od koris­ti to što tada vjeruje ako nije vjerovala ranije, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro stekla!" (I6: 158)

"...niti za one koji umru kao nevjernici." To znači, ako nevjernik umre sa svojim nevjerstvom i idolopoklonstvom, neće mu biti koristi od kajanja, niti od tevbe, kao što od njega neće biti primljena ni otkupnina, makar to bilo sve što je na Zemlji. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima smo bolnu kaznu pripremili", tj. bolnu, žestoku i stalnu.

"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite osim ako budu učinile jasni grijeh. S njima lijepo živite! A ako prema njima nepoželjnost osjetite, moguće je da nešto ne volite u čemu je Allah veliko dobro dao!" /19/ "Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte od toga ništa. Zar da to uzimate potvorom i činite očiti grijeh!" /20/ "Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s drugim živjeli i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!" /21/ "I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši; a što je bilo - to su bili razvrat, mržnja i ružan put!"/22/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." Kada bi čovjek umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu ženu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oženiti, za nekoga udati ili ne. Oni su imali veće pravo od njegove po­rodice, pa je objavljen ovaj ajet: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." El-Buhari, Ebu-Da­vud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i drugi navode više hadisa i predanja s istim sadržajem. Ibn-Džurejdž kaže: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je objavljen u vezi sa Kubejšom bint Ma'n Ibn Asim Ibn Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se ponudio njegov sin. Tada je ona došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, nisam ja naslijedila svog muža, niti sam ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah obja­vio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada bi u vrijeme paganstva ženi umro muž, njen staratelj bi došao i na nju stavio ogrtač, pa ako bi on imao malodobnog sina ili brata, zadržao bi je dok ne odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi ona pobjegla i došla kod svojih, a da na nju nije bacio svoj ogrtač, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj ajet: لا "nije vam dozvoljeno da nasljeđujete..."

"i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite", tj. da im napravite štetu kako bi vama ostalo ono što ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo šta što je na njihovu štetu. Abdullah ibn Mubarek kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog: "Nije vam dozvoljeno da žene preko volje nji­hove nasljeđujete..." znače: "odnose se na vrijeme paganstva", a riječi: "i da im poteškoće pričinjavate..." u islamu; "osim ako budu učinile jasni grijeh". Ibn-Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to odnosi na blud, tj. ako budu počinile blud. U tom slučaju treba vratiti svadbeni dar koji si toj ženi dao i to tako da je prisiliš da to ostavi, te da se rastaviš s njom. Ima mišljenja da se to odnosi na nepokornost žene i griješenje. U vezi s tim Ibn-Džerir kaže: "To obuhvaća sve: i blud, i griješenje, i nepokornost, i otrovnost jezika i sl." Znači, sve to opravdava grdnju i nezadovoljstvo sve dok se ona ne razriješi svih prava koja je imala, ili di­jela tih prava i dok se on ne razdvoji od nje.

To je is­pravno, Allah to najbolje zna!; "S njima lijepo živite!" Znači: lijepo s njima govorite i postupajte prema svojim mogućnostima i činite im ono što biste željeli da se vama čini, jer Allah Uzvišeni kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i obaveze na dobro." (I2:228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /661/ "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro raspoložen, da lijepo i nježno postupa prema svojoj porodici, da ih bez škrtarenja opskrbljuje, da razvese­ljava svoje žene - tako da se nadmetao s Aišom u trčanju razveseljavajući je time. Svake noći sakupio bi svoje žene u kući u kojoj obitava, pa bi ponekad za­jedno večerali, a zatim bi svaka išla u svoj stan. Kada bi klanjao jaciju, išao bi u svoj dom, malo se zabavio s porodicom prije nego pođe na spavanje, pa bi ih time oraspoložio. Allah Uzvišeni kaže: "Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!" (I60:6)

"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da odvratnost osjećate prema nečemu u čemu je Allah veliko dobro dao!" To znači: ako budete strpljivi i izdržite uprkos odvrat­nosti, možda će u tome biti veliko dobro na ovome i onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaže: "To znači da bude nježan prema njoj, pa dobije od nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"

"Ako hoćete jednu ženu zamijeniti dru­gom, i jednoj ste dali dar u blagu, ne oduzi­majte od toga ništa. Zar da to potvorom uzimate i činite očiti grijeh!" Znači, ako se neko od vas želi rastaviti od svoje supruge i oženiti dru­gom, on ne može od nje vraćati ništa od svadbenog dara, pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je dozvoljeno da se ženi na dar da veća količina imovine. Omer je, međutim, bio zabranio da se daje veliki dar, a zatim je tu svoju zabranu povukao.

[Boots]

Ibn-Munzir navodi predanje od Ebu-Abdurrah­mana es-Sulemija, koji kaže da je Omer ibn el-Hattab rekao: "Ne pretjerujte u bračnim darovima (mehru) prema ženama", pa je jedna žena rekla: - Nije to tvoja stvar, jer Allah Uzvišeni kaže: "i jednoj od njih date dar u blagu", tj. zlatu. Usto on kaže: - Isto je prema čitanju Ibn-Mesuda: "ne dozvoljava vam se da oduzi­mate .od toga išta". Omer je rekao: "Žena se su­protstavila. Omeru i pobijedila ga!" U dva Sahiha stoji /662/ da je Allahov Poslanik rekao dvoma koji jedno drugo proklinju, nakon što su završili: "Allah zna da jedno od vas dvoje laže, pa hoće li se ijedno od vas dvoje pokajati?" To je ponovio tri puta, pa je čovjek upitao: "Allahov Poslaniče, je li to moja imovina?" - misleći na ono što joj je dao, a on mu je rekao: "Nema u tome tvoje imovine, ako si istinu rekao. To je zato što ti je ona postala halal (dopuštena), a ako si joj slagao, onda si još dalje od toga!" U "Sunenu" Ebu-Davuda navodi se predanje od Nadre ibn Ebi-Nadre /663/ da je on oženio jednu ženu kao nevinu, pa kad je s njom došao u kontakt, vidio je da je trudna iz bludnog odnosa. Zato je otišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kazao mu to. On mu je odredio da joj da dar, zatim ih rastavio i njoj odredio kaznu bičevanjem. Rekao je: "Dijete je tvoj rob, a dar je na ime rastave!" Zato Allah Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli to i uzeti kada ste jedno s drugim živjeli", a zatim: "i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!" Od Ibn-Ab­basa prenosi se da se pod tim misli na bračni ugovor. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Zadržati uz lijep odnos ili pustiti uz dobročinstvo!" To je u skladu s riječima Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /664/ "Vi ste njih uzeli uz Allahovo povjer­enje i one su vam halal (dopuštene) Allahovom riječju!" Od Rebi'a ibn Enesa navodi se: "Allahova je riječ i svjedočenje prilikom sklapanja braka!" U Sahi­hu Muslimovom stoji: "Od Džabira se navodi povo­dom hutbe na Oprosnom hadžu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /665/ "... svojim ženama budite dobri jer vi ste ih uzeli uz povjerenje Allahovo i one su vam halal (dopuštene) riječju Alla­hovom!"

"I ne ženite se onima koje su oženili očevi vaši..." Allah Uzvišeni zabranjuje supruge očeva iz počasti, uvažavanja i poštovanja prema njima tako da se to zabranjuje sinu samim tim što je bračni ugovor s njom sklopljen. U tome postoji opći konsenzus. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: - Ljudi su u vrije­me paganstva zabranjivali ono što Allah zabranjuje, osim očevu suprugu i sastavljanje dviju sestara, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši...", te "i da sastavite dvije sestre" (I4:23) jer to je haram (zabranjeno) za ovaj ummet i krajnje gnusno djelo.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "to su bili razvrat, mržnja i ružan put!", te kaže: " Ne pri­bližavajte se bludu, jer to je razvrat i ružan put!" (I17:32) Ovdje to pojačava, pa kaže: "i mržnja", tj. odvratnost, tj. nešto veliko u duši njegovoj, što dovodi da sin mrzi svoga oca na­kon što se oženi njegovom ženom, jer uglavnom onaj ko se oženi nekom ženom - zamrzi njenog bivšeg muža. Zato je muslimanima zabranjena ženidba s majkama vjernika, budući da su one samim tim što su supruge Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i njihove majke, jer on je kao i otac, odnosno prema mišljenju svih autoriteta, njegovo je pravo i veće od očevog, kao što je i ljubav prema njemu, Allah ga blagoslovio, ispred svake ljubavi; "i ružan put!" To znači: ružan je put onoga koji nakon ovoga krene tim putem, jer on se time odmetnuo od vjere, tako da treba biti ubijen, a njegova imovina postaje zaplijenjena za državnu blagajnu. Tako, imam Ahmed i autori "Sunena", u više predanja navode od El-Berra'a ibn Aziba da je rekao: /666/ "Kod mene je došao moj amidža Haris ibn Umejr sa zastavom koju mu je dao Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pa sam mu rekao: "Kamo te je poslao Vjerovjesnik?", a on je odgovorio: "Poslao me je do čovjeka koji je oženio ženu svoga oca i naredio mi da mu skinem glavu!"

Učenjaci se slažu da je haram (zabranjeno) oženiti se ženom s kojom je njegov otac imao odnos, ili se sumnja da je imao odnos, ali se razilaze u pogledu onoga koji se s njom sastane pod uticajem strasti, ali bez seksualnog odnosa, ili koji gleda kod nje ono što je zabranjeno da se gleda, kad bi bila strankinja ( s kojom mu je dozvoljen brak).

"Zabranjuju vam se majke vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre majki vaših, i bratične vaše i sestrične vaše, i po­majke vaše, koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojim ste imali bračne odnose - ako s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh!; i žene vaših rođenih sinova, i da dvije sestre sastavite, osim što je ranije bilo! Allah doista prašta i milostiv je!" /23/ "I udate žene, osim onih koje zarobite, što vam je propis Allahov! A ostalo vam je dozvoljeno da želite, vašom imovinom da se njima oženite, a ne da blud činite! A ženama vašim s kojima imate bračne odnose, dajte vjenčane darove kao što je propisano. I nije vam gre­hota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite! Allah doista sve dob­ro zna i mudar je!"/24/