Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Isra
#1
Rainbow 
"Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve vidi."/1/

Allah Uzvišeni uzdiže Sebe i veliča Svoj položaj Svojom moći koju niko drugi, osim Njega, ne posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega: "Koji je u jednom času preveo Svoga roba", tj. Muhammeda, s.a.v.s. : "noću", tj. u toku noći: "iz Mesdžid-Harama ", a to je mesdžid u Meki, "u Mesdžid-Aksa ", a to je Kudusi-šerif koji se nalazi u Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa su se, zbog toga, tu sakupili, pa im je on imamio u njihovom mjestu i njihovim kućama, što upućuje na to da je on najveći imam i glavni pročelnik - neka je Allahov salavat i selam na njega i sve ostale poslanike. "…čiju smo okolicu blagoslovili", tj. usjevima i plodovima: ""neka Naša znamenja", tj. velika znamenja, kao što kaže Allah Uzvišeni: "vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara." (53:18) Spomenut ćemo od toga - ono što nam je Allah omogućio - ono što Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi o tome. "On, uistinu, sve čuje i sve vidi" (1), tj. čuje govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga niječu, onih koji su iskreni i koji lažu; vidi ih, pa daje svakom od njih ono što zaslužuju na ovom i na onom svijetu.

NAVOĐENJE HADISA, KOJI SU NA RASPOLAGANJU O NOĆNOM PUTOVANJU

Imam Muslim bilježi u svom "Sahihu" od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (1) "Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. Veća je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a onda izišao. Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: "Odabrao si islam!" Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Džibril", odgovorio je. "Ko je s tobom?" - upitan je. "Muhammed" - odgovorio je. "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi dobro. Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" "Ja sam Džibril!" - odgovorio je. Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da"- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin

Zekerijjaa - neka je Allahov mir na njih dvojicu - koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro. Zatim sam uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko si ti?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro. Onda smo uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je ovo?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "A ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: "i Mi smo ga na visoko mjesto digli." (19:57) Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril!" Upitan je: "Ko je s tobom?" Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu dato poslanstvo?" - ponovo je upitan. Odgovorio je: "Da." Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro. Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril!" "A ko je s tobom?" - upitan je.

Odgovorio je: "Muhammed!" "Je li mu došlo poslanstvo?" - ponovo je upitan. "Da" - odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi svako dobro. Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori pa je upitan: "Ko je to?" Odgovorio je: "Džibril." "A ko je s tobom?", upitan je. Odgovorio je: "Muhammed." Upitan je: "Je li mu dato poslanstvo?" Odgovorio je: "Da." Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s., naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa, čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča. Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu. Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao:

"Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?" Odgovorio sam: "Pedeset namaza." Rekao mi je: "Vrati se svome Gospodaru i traži olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na Izraelićanima." Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga: "Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima", pa mi je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: "Umanjio mi je za pet namaza." Rekao mi je: "Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje." Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: "Muhammede, njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset namaza.


Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga - upisat će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi - upisat će mu se deset. Ako, pak, neko odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini - ne piše mu se u grijeh a ako ga učini - upiše mu se samo jedan grijeh." Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: "Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio." U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu... spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda, a.s.: (2) "...Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: "Ovo je Sidretul-Munteha." Rekao je: "Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam: "Šta je ovo, Džibrile?"

Odgovorio je: "Što se tiče skrivenih, to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat." Rekao je: "A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura." U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji: /3/ Rekao je: "Rekao sam: Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: ' Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.'" Slično bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade. U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji: /4/
Odgovori
#2
"...zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska." Muslim bilježi u svome "Sahihu" od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: /5/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Jesi li vidio svoga Gospodara?" Odgovorio je: "Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao - pa kako da Ga vidim?!" Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: "Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.: /6/ 'Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: 'A o čemu bi ga upitao?' Rekao je: 'Upitao bih ga: 'Jesi li vidio svoga Gospodara?' Ebu-Zerr je rekao: 'Već sam ga pitao pa je odgovorio: 'Vidio sam svjetlost /Nur/.'" Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: "Zatim se približio Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže." Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: "Zatim se nadnio, pa približio", da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To je ono što zastupa El-Bejheki - Allah mu se smilovao - kao ispravno po ovom pitanju riječi Uzvišenoga: "Zatim se približio pa nadnio," (53:8) odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u "Sahihu" Buharije i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od Ebu-Hurejrea u Muslimovom "Sahihu". Nije poznato razilaženje ashaba u tumačenju ovog ajeta. U Muslimovom "Sahihu" stoji: "Ibn-Šihab je rekao: "Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /7/ "Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera." Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: /8/ "Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, a gledao sam u njega." Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima. Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao: /9/


"Spremili su se - ili sličan izraz - ljudi od Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: 'Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?' Ebu-Bekr, r.a., upitao je: 'Zar je on to rekao?!' Odgovorili su: 'Da.' Ebu- Bekr je odgovorio: 'Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.' Rekli su mu: 'Ti si mu povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo?!' Odgovorio je: 'Da, ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.'" Ebu-Seleme kaže: "Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: /10/'U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući da ću zbog toga biti u laž ugonjen.' Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom, zapitao ga: "Je li se to što dogodilo?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." On je zapitao: "A šta to?" Odgovorio je: "Sinoć sam bio uzdignut." Upitao je: "Gdje?" Odgovorio je: "U Bejtul-Makdis." Ebu-Džehl reče: "Zatim si osvanuo među nama?!" Odgovorio je: "Da." Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod, pa ga je upitao: "Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao ovo što si meni ispričao?" Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Da." Ebu- Džehel je pozvao: "O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!" Došli su mu u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: "Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Doista sam sinoć bio uzdignut." Upitali su: "Gdje?" Odgovorio je: "Do Bejtul-Makdisa."


Primijetili su: "Zatim si osvanuo među nama?!" Odgovorio je: "Da." Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku na glavu izražavajući na taj način čuđenje. "Možeš li nam opisati Mesdžid?" - upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred kuće 'Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao." Narod je uzviknuo: "Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!" Ovaj hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla ibn Avfa. U Muslimovom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /11/ "Kada sam bio u hidžru pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega.

Ništa me nisu zapitali a da ih o tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue. Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug - tj. Alejhisselam lično - pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u namazu. Kada sam završio rečeno mi je: 'Muhammede, ovo je Malik, čuvar Džehennema.' Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao."
Odgovori
#3
Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa, dolazi se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili. Musa ibn 'Ukbe prenosi od Zuhrija: "Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre." To isto potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: "Šesnaest mjeseci prije Hidžre." Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida, privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju.


Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj. pera sudbine. Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također, zeleno uzglavlje - Refref - koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana. Vidio je Džennet i Džehennem. Allah mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao. Nakon toga izišao je iz Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru.


A Allah najbolje zna! Zatim su se ljudi razišli u tome: Da li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha Uzvišenog: "Slavljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid -Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili." Slavljenje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također, "’abd"/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže: "Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba." On, također, kaže: "A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili." Ibn-Abbas kaže: "To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen." Ovo bilježi Buhari. Allah Uzvišeni kaže: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio." /53:17/ Pogled je instrument osobe, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku, zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah najbolje zna!


VAŽNA NAPOMENA - Hafiz Ebu-Ne'im el-Asbehani u knjizi "Delailu En- Nubuveti ("Dokazi poslanstva") prenosi posred-stvom Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljedeće: "Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši mu: "Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je on lažljivac?!" Upitao je: "A šta je to?" Ebu-Sufjan je odgovorio: "On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te noći prije jutra." Rekao je: "Svećenik je bio pored cara i rekao: "Znam za tu noć." Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: "Kako znaš to?" Rekao je: "Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: "Doista je na ova vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim drugovima: "Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je sinoć u našem mesdžidu..." i spomenuo je kompletan hadis.


ZAKLJUČAK - Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: "Tevatur-predanjem došao je hadis o Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka'ba, Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije, Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: "Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima." (61:8)
Odgovori
#4
"A Musau smo Knjigu dali i Uputom je sinovima Israilovim učinili: 'Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte /2/, o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On je, doista, bio rob veoma zahvalni." /3/

Često Allah Uzvišeni zajedno spominje Musaa i Muhammeda, a.s., i Tevrat i Kur'an, pa zbog toga kaže nakon spominjanja Israa: "Musau smo Knjigu dali", znači Tevrat, "i učinili je", tj. Knjigu "Uputom", tj. onom koja upućuje: "sinovima Israilovim. Ne uzimajte!", tj. da ne uzimate "Mjesto Mene - Gospodara drugog", tj. Zaštitnika Pomagača, niti onoga kome se klanja osim mene jer je Uzvišeni Allah objavio svim svojim vjerovjesnicima da Njega jedinog obožavaju i da Mu druga ne pripisuju. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!" Značenje ovog ajeta je: o potomci onih koje smo spasili i nosili zajedno sa Nuhom u lađi, ugledajte se na vašeg oca: "On je, doista, bio rob veoma zahvalni", a on je bio nazvan zahvalnim robom zato što je, kada bi jeo ili pio, zahvalio Allahu. Taberani to prenosi od Sa’da Ibn-Mes’uda es-Sekafija. Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /12/ "Doista je Allah zadovoljan sa onim robom koji Mu zahvali na onom što pojede ili popije." Ovako bilježe Muslim, Tirmizi i Nesai. Buhari ovdje spominje hadis Ebu-Zur’e od Ebu- Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: /13/ "Ja sam prvak Ademovog poroda na Sudnjem danu..." - duži hadis u kome se između ostalog spominje: "Pa će otići do Nuha i reći mu: O Nuhu, ti si prvi poslanik (resul) stanovnicima Zemlje. Allah te je nazvao zahvalnim robom pa čini šefa’at kod tvoga Gospodara." Spomenuo je hadis u potpunosti.

"I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: 'Vi ćete doista dva puta smutnju na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.' /4/ Kada dođe vrijeme prve od dvije smutnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i obećanje (o kazni) će se ispuniti. /5/ Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim. /6/ Pa, ako dobro budete činili - sebi ste ga činili, a ako zlo budete činili - protiv sebe ste ga činili! - A kad dođe vrijeme druge smutnje, da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Mesdžid uđu, kao što su u njega ušli prvi put, i da do temelja, sve nad čime zavladaju, poruše. /7/ I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako se vratite, vratit ćemo se i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili. /8/

Allah Uzvišeni obavještava da je odredio u Knjizi sinovima Israilovim, tj. upoznao ih je i obavjestio u Tevratu da će oni dva puta nered na Zemlji počiniti i preko mjere oholi postati tj. da će biti oholi, drski, činiće nasilje i razvratno će se ponašati spram ljudi. Riječi Allaha Uzvišenog: "i kada dođe vrijeme prve od dvije smutnje", tj. prva od dva sijanja nereda "poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne", tj. izuzetno snažnim i brojnim "oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti", tj. zagospodarit će vašom zemljom, prolazit će kroz vaše kuće, tj. oko njih i kroz njih "i obećanje (o kazni) će se ispuniti.", tj. toga dana prijetnja će se ostvariti nesumnjivo i to će se desiti neizbježno. Mufessiri (tumači Kur’ana) iz ranijih i potonjih generacija su se razišli o onima koji će zagospodariti nad njima - ko su oni?! Od Ibn-Abbasa i Katade prenosi se da je to Džalut el-Džezeri i njegova vojska, koji je prvo zagospodario nad njima a nakon toga je nadvladan i Davud je ubio Džaluta. Zbog ovog Allah Uzvišeni kaže: "Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih." Se’id ibn Džubejr smatra da je to vladar Mosula Sendžarib i njegova vojska. Od njega i drugih se prenosi da je to Nabukodonosor (Bahtesir) vladar Babilona. O ovome je preneseno dosta predaja u obliku israilijjata, ali ne smatram potrebnim to posebno ovdje apostrofirati.

A ono što nam kazuje Allah u Svojoj Knjizi sasvim je dovoljno u odnosu na ostale knjige ranije objavljene; Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nas nisu ostavili u potrebi za njima. Allah nas obavještava o njima da su tlačili i svaku mjeru prelazili, pa je Allah dao da nad njima zagospodari njihov neprijatelj, i na taj način dopustio da im naruši njihovu cjelovitost i integritet i da ih maltretiraju i ugnjetavaju što je odgovarajuća kazna, a tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima, jer su oni bili nepokorni i ubijali su neke vjerovjesnike i učenjake. Allah Uzvišeni veli: "Pa, ako budete dobro činili - sebi ste ga činili, a ako zlo budete činili - protiv sebe ste ga činili." "A ko radi zlo, na svoju štetu radi." /41: 46/

Uzvišeni Allah kaže: "A kad dođe vrijeme druge smutnje", tj. drugi put, odnosno kada nered drugi put počinite doći će vaši neprijatelji "da na licima vašim tugu i jad ostave", tj. da vas ponize i da vas poraze "da u Mesdžid uđu", tj. u Bejtul-Makdis "kao što su u njega ušli prvi put", tj. kada su uzduž i poprijeko zemlju pregazili, "i da do temelja poruše", tj. da unište i oštete. "...i Gospodar vaš će vam se opet smilovati", tj. udaljit će ih od vas "ako se vi vratite, vratit ćemo se i Mi", tj. kada započnete činiti nerede započet ćemo i Mi ka pobjedi nad vama na dunjaluku, usto što ćemo vas poniziti na ahiretu kaznom i patnjom. Allah Uzvišeni zato kaže: "A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili", tj. boravištem, zadržavanjem i zatvorom koji će im biti neizbježni. Katade kaže: "Sinovi Israilovi vratili su se pa je Allah učinio da nad njima zagospodare Muhammed a.s., i njegovi ashabi uzimajući od njih džiziju (glavarinu) a oni su to pokorno davali.

"Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika", /9/ "a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju - bolnu patnju pripremili." /10/

Allah Uzvišeni hvali Svoju časnu Knjigu - Kur’an time što za nju kaže da upućuje na najispravniji put i najjasniji pravac, obveseljavajući s njim vjernike koji rade dobra djela koja od njih traži daće dobiti veliku nagradu tj. na Sudnjem danu, a oni koji ne vjeruju u onaj svijet tj. obavijestit će ih da će biti kažnjeni strašnom kaznom, tj. na Sudnjem danu kao što kaže Allah Uzvišeni: "navijesti im bolnu kaznu." /3:21/

"Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je, doista, nagao." /11/

Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni: "Da Allah daje zlo ljudima brzo." /10:11/ Tako ga tumači Ibn-Abbas i drugi, a to je već istaknuto u hadisu: /14/ "I nemojte proklinjati sebe niti svoj imetak,pa da dođe čas kada Allah uslišava dove." Čovjeka podstiče na to njegovo nestrpljenje i žurba. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Čovjek je, doista, nagao."

"I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali i sve smo potanko objasnili." /12/
Odgovori
#5
Uzvišeni nabraja Svoja dobročinstva spram Svojih robova kroz Svoja velika znamenja. Među njima je kontrast noći i dana da bi se smirili u toku noći a aktivirali u toku dana tražeći uvjete za egzistenciju, radeći i putujući, kao i da bi znali broj dana, sedmica, mjeseci i godina i da bi saznali nastavljanje određenih rokova za obaveze, obrede, međuljudske odnose, unajmljivanje, iznajmljivanje i sl. Zbig toga Uzvišeni kaže: "kako biste mogli da tražite od Gospodara svoga blagodati", tj. u vašem životu i putovanjima i sl. "i da biste broj godina znali i da biste računali", jer da je cjelokupno vrijeme jednolično nanizano ne bi se od toga ništa znalo, kao što Uzvišeni kaže: Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?" Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite? Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete." /28:71-73/ Za Njegove riječi: "znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili" Abdullah Ibn-Kesir kaže: "Tmina noći a svjetlost dana." Mudžahid veli: "Sunce je znak dana a mjesec znamenje noći."

"I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati": /13/ "Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!" /14/

Allah Uzvišeni nakon spominjanja vremena i nakon djela koja je čovjek učinio u tom vremenu, kaže: "i svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati", a to privezivanje odnosi se na privezivanje njegovih djela - kao što kažu Ibn-Abbas, Mudžahid i dr. - na ono što uradi od dobra i zla i što mu se stavlja u dužnost i za što se nagrađuje ili kažnjava, kao što veli Uzvišeni Allah: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga. /99:7-8/ Također Allah Uzvišeni kaže: "A nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite." /82:10-12/ Smisao je da je djelo čovjekovo sačuvano i zabilježeno, kao u riječima Uzvišenog: "a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati", tj. sakupit ćemo mu njegova djela u jednoj knjizi koja će mu se dati na Sudnjem danu, sa desne strane - ako je sretan - ili sa lijeve - ako je nesretan. "otvorenu" - moći će on i drugi da u njoj nađu sva tvoja djela od početka do kraja svog života.

Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže: "Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati", tj. ti znaš da ti nije nepravda učinjena i da je zapisano samo ono što si uradio, jer si spomenuo sve što je kod tebe i niko neće zaboraviti ništa što je učinio pa će svako čitati svoju knjigu bio pismen ili nepismen. Riječi Uzvišenog: "ono što uradi o vrat privezati" - spominjanje vrata je zbog toga što je on jedan od organa kome nema primjera na ljudskom tijelu, pa kome se nešto na vrat priveže, to mu se ne može otkloniti. Muammer kaže: "Hasan el-Basri je proučio: 'i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane' /50:17/, pa je rekao: 'Sine Ademov, data ti je tvoja stranica i određena nad tobom dva plemenita meleka: jedan sa desne a drugi sa tvoje lijeve strane. Što se tiče onog sa tvoje desne strane, on bilježi i čuva tvoja dobra djela, a onaj s lijeve bilježi i pamti tvoja loša djela. Čini što hoćeš, u manjoj ili većoj mjeri, sve dok ne umreš, a onda će se tvoja stranica saviti i bit će stavljena na tvoj vrat s tobom u kabur, sve dok na Sudnjem danu ne bude ti Knjiga otvoreno pokazana: 'Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.' Pravedno je postupio, tako mi Allaha, ko je učinio da sam sviđaš račune." Ovo je od najboljih riječi Hasana - Allah mu se smilovao.

"Onaj ko ide pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" /15/

Allah Uzvišeni nas obavještava da onaj koji ide Pravim putem, slijedi Istinu i striktno slijedi poslanstvo, postići će taj pozitivni ishod: "a onaj ko luta", tj. ko odvraća od Istine i od Pravog puta, on nanosi zle posljedice samome sebi. Zatim Uzvišeni kaže: i "nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi", tj. nijedan od vas neće odgovarati za grijehe drugoga, kao što kaže Uzvišeni: "Ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti" /35:18/, i to ne proturječi riječima Uzvišenog: "...ali će, zasigurno, vlastito breme i breme onih koje su uzabludu odveli nositi." /29:13/ Oni koji pozivaju u zabludu snosit će grijeh zbog njihove zablude u njima samima, dok je drugi grijeh zbog onoga što druge dovode u zabludu, a da se drugima ništa od odgovornosti neće umanjiti, niti će njihovo breme drugi nositi.

Ovo je Allahova pravda i milost spram Njegovih robova, kao što veli Uzvišeni: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!", i On ne kažnjava nikoga dok mu dokaz protiv njega ne donese slanjem poslanika kao što su riječi Uzvišenoga: "Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će upitati: "Zar nije niko dolazio da vas opominje?" "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao" - odgovorit će - "a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!'" /67: 8-9/ Buhari u "Sahihu" bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/ "Međusobno su se prepirali Džennet i Džehennem", pa je spomenuo hadis do riječi: "Što se tiče Dženneta, Allah neće nikome od Svojih robova nepravdu učiniti i stvorit će za Vatru stvorenja koja će u nju biti bačena, pa će Vatra zapitati: 'Ima li još?' tri puta. Spomenuo je cijeli hadis.

Ovo je došlo o Džennetu jer je on kuća blagodati. Što se tiče Džehennema, on je simbol pravde, u njega niko neće ući prije upozorenja i nakon što ne bude imao opravdanje. Većina hafiza spominje ovaj termin i kaže: Vjerovatno ga je obrnuo prenosilac argumentirajući ono što bilježe Buhari i Muslim a tekst je Buharijin u hadisu Abdurrezaka ibn Mu’ammera od Hammama a on od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Raspravljali su se međusobno Džennet i Džehennem', pa je spomenuo hadis do riječi: /16/

"Što se tiče Vatre neće se napuniti dok Gospodar ne stavi svoju nogu a ona kaže: "Dosta, dosta!" Tada će se napuniti i dijelovi Džehennema približiti jedan drugome, a Allah neće nikome od robova Svojih nepravdu učiniti. Što se tiče, pak, Dženneta Allah će za njega stvoriti stvorenja..." Ovdje se nameće jedno pitanje od starije i novije generacije imama - Allah im se smilovao: Kakav je propis u pogledu djece koja umru još dok su mala a roditelji im nevjernici? Također lud, gluh, malouman starac i ko umre u periodu između dolaska dvojice vjerovjesnika pa do njega ne dođe da’wa. O njima govore hadisi koje ćemo spomenuti, sa Allahovom pomoći, a zatim ćemo donijeti rezime učenjaka o tome, a Allah je Onaj od koga se traži pomoć. Imam Ahmed prenosi od El-Esweda ibn Seri’a da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /17/

"Četiri će se osobe pravdati na Sudnjemu danu: Gluh čovjek koji ništa nije čuo, lud čovjek, oronuo starac i čovjek koji je umro u periodu između dva poslanika. Onaj koji je bio gluh reći će: 'Moj Gospodaru, kada je islam došao, ja ništa nisam čuo.' Luda osoba će reći: 'Moj Gospodaru, kada se islam pojavio, djeca su na mene izmet bacala.' Oronula stara osoba će reći: 'Moj Gospodaru, kada je islam došao, ja ništa nisam razumio.' Onaj koji je umro u razdoblju između dolaska dvojice poslanika će reći : 'Moj Gospodaru, nije mi došao Tvoj poslanik.' On će uzeti od njih obećanje da će Mu pokorni biti pa će im narediti da uđu u Vatru. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, kada bi ušli u nju, bila bi im hladna i spasonosna." Lancem prenosilaca bilježi se od Katade do Ebu-Hurejrea, r.a., slično tome, samo s tom razlikom što se na kraju kaže: /18/ "...pa ko uđe u nju, bit će mu hladna i spasonosna, a ko ne uđe u nju biće odvučen u nju." Hafiz Ebu-Ja’la el-Mewsili prenosi od Bera ibn Aziba, r.a., da je rekao: /19/
Odgovori
#6
"Upitan je Poslanik, s.a.v.s., o muslimanskoj djeci pa je odgovorio: 'Oni će biti sa svojim roditeljima.' Upitan je o idolopokloničkoj djeci pa je odgovorio: 'Oni će biti sa svojim očevima.' 'Allahov Poslaniče šta oni rade?' - upitali su. Odgovorio je: 'Allah zna šta će s njima!'" Hišam ibn ’Ammar sa lancem prenosilaca koji se veže za Muaz ibn Džebela, r.a., izvještava da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /20/ "Dovest će se na Sudnjem danu osoba deformirane pameti, onaj koji je umro u periodu između dolaska dva poslanika i onaj koji je umro kao dijete. Osoba deformirane pameti će reći: 'Gospodaru, da si mi darovao pamet, ne bi niko kome si darovao pamet bio sretniji od mene.' Spomenuo je slično tome i o onome ko je umro u periodu između dolaska dva poslanika i o onome ko je umro kao dijete, pa će Uzvišeni Gospodar reći: 'Narediću vam nešto - pa hoćete li se pokoriti?' Odgovoriće: 'Da.' On će narediti: 'Idite i uđite u vatru!' Rekao je: 'Da su ušli u nju, ne bi im naškodila.' Pred njih će izići skupine te su pomislili da će uništiti sve što je Allah stvorio, pa će se vrlo brzo vratiti. Allah će im to narediti i drugi puta. Nakon toga će se, također, vratiti. Tada će Uzvišeni Gospodar reći: 'Prije nego sam vas stvorio znao sam šta ćete raditi. Stvorio sam vas shodno Svom znanju. Vi i skončavate prema Mome znanju. Zgrabi ih!', pa će ih Vatra obuhvatiti. Buharija i Muslim bilježe od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /21/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/ islamu, ali ga roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što životinja rađa zdravo mladunče: da li kod njega nalazite kakvu krnjavost?" A u jednom rivajetu kažu: /22/

"Allahov Poslaniče, šta misliš za onoga ko umre kao dječak?" Odgovorio je: "Allah najbolje zna šta bi zaslužio." Imam Ahmed bilježi hadis sa lancem prenosilaca od Musa ibn Davuda do Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a Musa iskazuje nesigurnost da je rekao: /23/ "Djeca muslimana će biti u Džennetu, a o njima će se brinuti Ibrahim, a.s." Muslim u "Sahihu" bilježi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadisi - kudsijju u kojoj Allah Uzvišeni kaže: /24/ "Ja sam stvorio Svoje robove pravovjernim", a u jednom rivajetu: "muslimanima." Hafiz Ebu-Bekr el-Berkani u svojoj knjizi "El-Mustahredž ’ala El-Buhari" bilježi hadis Avfa el-Arabija sa lancem prenosilaca koji seže do Semure, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /25/ "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri/islamu", pa su ga ljudi zapitali: "Allahov Poslaniče, zar i djeca idolopoklonika?!" Odgovorio je: "I djeca idolopoklonika!" Taberani od Semure, r.a., prenosi da je rekao: /26/ "Pitali smo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o djeci idolopoklonika pa je rekao: 'Oni će biti sluge dženetlijama.'" Ahmed prenosi od Hanse, kćerke Muavije, od Benu-Suvejma, da je rekla: /27/

"Prenio mi je amidža da je upitao : 'Allahov Poslaniče, ko će ući u Džennet?' Odgovorio je: 'U Džennet će ući poslanik, šehid, novorođenče i djevojčica koja je živa zakopana.'" Neki učenjaci su se sustegli po tom pitanju zbog ovog hadisa. Drugi, pak, smatraju da će biti stanovnici Dženneta na osnovu hadisa Semure ibn Džunduba, r.a., kojeg bilježi Buharija u Sahihu: /28/ "da je Poslanik, s.a.v.s., rekao, između ostalog što je vidio u tom snu, spomenuvši i tog starca koji je sjedio ispod stabla a oko njega su bila djeca. Džibril mu je rekao: 'Ovo je Ibrahim, a.s., a ovo su djeca vjernika i idolopoklonika!' Upitali su: 'Allahov Poslaniče, zar djeca i idolopoklonika?!' Odgovorio je: 'Da. I djeca idolopoklonika.'" Neki tvrde da će oni ući u Vatru, shodno riječima Poslanika, s.a.v.s.: "Oni su sa svojim očevima." Drugi, pak, smatraju da će oni biti podvrgnuti ispitu na mjestu suđenja na Sudnjem danu, pa ko se od njih pokori - ući će u Džennet i razotkrit će se Allahovo prethodno znanje o njihovoj sreći, a ko bude griješio - ući će u Vatru ponižen i ukazaće se Allahovo prethodno znanje o njihovoj nesreći.

Ovaj stav sinteza je svih prethodnih dokaza. Ovim postaju jasni naprijed citirani hadisi koji na prvi pogled protivrječe jedni drugima. Ovo je stav koji šejh Ebu el-Hasan Alijj ibn Isma’il el-Ešari prenosi od Ehli-sunneta vel-džema’ata. U tome ga podržava hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki u "Kitabul-i’tiqadu" a također i drugi autoritativni učenjaci, hafizi i kritičari. Razilaženje postoji samo u vezi s djecom idolopoklonika, dok u pogledu djece vjernika ne postoji među učenjacima nikakva dilema da će biti stanovnici Dženneta. To je ono što je poznato a ovaj stav smatramo, ako bog da, ispravnim.

"Kad hoćemo da jedan grad uništimo, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo se razvratu odaju i tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo."/16/

Stručnjaci u kiraetu razilaze se u čitanju riječi Uzvišenog Allaha: "emerna." Poznatije je čitanje bez tešdida / udvajanja u značenju: "...naredimo im pokornost a oni se razvratu odaju i tako zasluže kaznu." Ovo prenosi Ibn-Džurejš od Ibn-Abbasa.

"I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih."/17/

Allah Uzvišeni kaže, upozoravajući nevjernike Kurejša, one koji su utjerivali u laž Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da je On već uništio one koji su utjerivali u laž poslanike nakon Nuh, a.s., i ovo upućuje na činjenicu da su bili u islamu narodi između Adema i Nuha, a.s., kao što kaže Ibn Abbas. Ovo znači: "Vi lažljivci, niste plemenitiji kod Allaha od njih a u laž ste ugonili najčasnijeg poslanika i najplemenitije stvorenje, pa je Moja kazna spram vas najpreča i najprikladnija Riječi Uzvišenog: "A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih" znače: On zna sva njihova djela: i pozitivna i negativna, i ništa Mu, Uzvišen je On, nije skriveno.

"Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći." /18/ "A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti." /19/

Uzvišeni obavještava da neće svakome ko želi dati dunjalučke blagodati nego da će ih dati onome kome Allah bude htio. Ovaj ajet je ograničen drugim ajetom generalnog značenja. Allah, dž.š., kaže: "Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti", tj. na onom svijetu "peći" će se, tj. ući će u Vatru koja će ga prekriti, osramoćen zbog loših djela i ponašanja budući da je izabrao prolazno nad vječnim, "odbačen", udaljen ponižen i omalovažen. Imam Ahmed prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /29/ 'Dunjaluk je kuća onome ko kuće nema, i imetak onome ko imetka nema i njega skuplja onaj ko pameti nema.'" Riječi Uzvišenog: "A onaj koji želi onaj svijet", tj. želi ahiret i sve ono što je na njemu od blagodati i zadovoljstava: "...i trudi se da ga zasluži", tj. traži to na njegov način a koji je slijeđenje Poslanika, s.a.v.s.: "a vjernik je", tj. njegovo srce je vjerničko, tj. vjeruje u nagradu i sevap: "trud će mu hvale vrijedan biti."
Odgovori
#7
"Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni." /20/ "Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća./21/

Uzvišeni kaže: "Svima njima", tj. svakoj od ove dvije grupe: onoj koja želi dunjaluk i onoj koja želi ahiret dajemo darove kojima oni raspolažu "darove Gospodara tvoga", tj. daje im sve ono što zaslužuju od sreće Ili nesreće, "a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni", tj. nisu nikome uskraćeni. "Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima" u bogatstvu, siromaštvu, ljepoti i ružnoći. Neko umre mlad, a neko doživi dugi vijek sve dok ne ostari i između toga "a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bit će, doista, veća", tj. međusobno će se razlikovati na ahiretu. Neki će biti na dnu Džehennema u okovima a neki na visokim stepenima u kojima će uživati i radost pokazivati, zatim će se međusobno razlikovati stanovnici najnižeg, kao što će se razlikovati stanovnici najvišeg stepena, jer Džennet ima stotinu stepeni a između svakog stepena je kao između neba i Zemlje. U "Sahihu" Buharije i Muslima stoji: /30/ "Stanovnici visokih stepena će vidjeti stanovnike visokih mjesta (Illijjin), kao što vi vidite zvijezde na nebeskom svodu." Zato Uzvišeni Allah kaže: "...a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bit će, doista, veća."

"Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao." /22/

Pod ovim se podrazumijeva šerijatskopravno obavezna osoba/mukellef Zajednice, pa Uzvišeni kaže: "Ne čini Njemu, ti koji si obavezan u svome ibadetu, nikoga kao saučesnika, da ne bi osudu zaslužio", tj. kada bi Mu saučesnika pripisao: "i bez podrške ostao", jer Uzvišeni Gospodar ti neće pomoći, već će te prepustiti onome koga si obožavao zajedno s Njim, a on nema moći da ti učini ni zlo ni dobro, jer onaj Ko to može učiniti jeste Jedini Allah, Koji nema saučesnika. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /31/ "Koga zadesi siromaštvo pa se osloni na ljude, neće mu nestati siromaštva, a ko se oslone na Allaha, On će mu darovati bogatstvo - odmah ili kasnije."

"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' - i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine), i obraćaj im se riječima poštovanja punim. /23/ Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'" /24/

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da ibadet čine samo Njemu, koji saučesnika nema, a "el-qada’" ovdje označava naredbu i zbog toga ovdje komparira ibadet spram Njega sa poštivanjem roditelja. Uzvišeni kaže: "i da roditeljima dobročinstvo činite", tj. naredio je da se roditeljima dobro čini, kao što kaže Uzvišeni: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti."/31:14/ Njegov je govor: "Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!'", tj. neka njih dvoje ne čuju nikakav loš govor, pa makar to bilo samo gunđanje koje predstavlja najblaži oblik lošeg govora: "i ne zabranjuj im (ono što ne voliš da čine)", tj. ne čini im ništa ružno i ne diži ruke na njih. Nakon što nam je zabranio loš govor i loše djelo, prelazi na naređivanje lijepog govora i lijepih djela, pa Uzvišeni kaže: "i obraćaj im se riječima poštovanja punim", tj. blagim, lijepim, dobrim, učtivim, dostojanstvenim i poštovanja dužnim riječima: "Budi prema njima pažljiv i ponizan", tj. budi skroman prema njima u svojim postupcima: "i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'", tj. smiluj im se u njihovoj starosti i prilikom njihove smrti. Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Zatim je Allah Uzvišeni objavio: 'Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.'" /9:113/

O dobročinstvu spram roditelja postoji mnogo hadisa. Jedan od njih je hadis koji se prenosi od Enesa, r.a., i drugih na više načina: /32/ "Vjerovjesnik se, s.a.v.s., popeo na minber, a zatim rekao: 'Amin, amin, amin!' Upitan je: 'Allahov Poslaniče, zašto si izgovorio 'Amin'?' Odgovorio je: 'Došao mi je Džibril i rekao mi: 'Muhammede, neka je ponižen čovjek kod koga se spomene tvoje ime, a on na tebe salavat ne donese.' Reci: 'Amin!' Pa sam rekao: 'Amin'. Zatim je rekao: Neka je ponižen čovjek koji zaposti mjesec ramazan, i isposti ga, a ne bude mu oprošteno. Reci: 'Amin!' Rekao sam: 'Amin'. Zatim je rekao: 'Neka je ponižen čovjek koji ima roditelje, ili jednog od njih, a oni ga ne uvedu u Džennet!' Reci: 'Amin!' Pa sam rekao: 'Amin.'" Imam Ahmed prenosi od Ebu- Husejla Malika ibn Rebi’a es-Sa’idija, r.a. da je rekao: /33/ "Dok sam sjedio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., došao mu je jedan ensarija i rekao: 'Allahov Poslaniče, ima li neko dobročinstvo koje mogu učiniti za svoje roditelje nakon njihove smrti?' Odgovorio je: 'Da. Četiri stvari: dova za njih, istigfar za njih i ispunjenje njihovih ugovora, ukazivanje počasti njihovim prijateljima i njegovanje rodbinskih veza koje ti dolaze od njihove strane. To je dobročinstvo koje možeš učiniti za njih nakon njihove smrti.'" Ovaj hadis, također, prenose Ebu-Davud i Ibn-Madže putem Abdurrahmana ibn Sulejmana ibn el-Gasila. Imam Ahmed prenosi da je Muavija ibn Džahime došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: /34/

"Allahov Poslaniče, želim da se borim, pa sam došao da čujem tvoj savjet." Rekao mu je: "Imaš li majku?" Odgovorio je: "Imam." Rekao mu je: "Budi uz nju jer je Džennet kod njezinih nogu!" Zatim je slično ovom to ponovio i drugi i treći puta u različitim prilikama. Prenosi, također, od El-Mikdama ibn Ma’d Jekriba da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /35/ "Allah vam oporučuje vaše očeve. Allah vam oporučuje vaše majke. Allah vam oporučuje vaše majke. Allah vam oporučuje vaše majke. Allah vam oporučuje vaše bližnje." Hadis, također, bilježi i Ibn-Madže.

"Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, pa, Allah će doista, oprostiti onima koji se kaju." /25/

Se’id ibn Džubejr kaže: "To je čovjek koji nepromišljeno postupi prema svojim roditeljima želeći im tim dobro. U njegovim namjerama i srcu je samo dobro. Uzvišeni kaže: "...pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju", tj. koji pogriješe pa se pokaju, pa pogriješe pa se pokaju. To isto zastupa i Se’id ibn el-Musejjeb. Abdurrezak prenosi od ’Ubejda ibn Umejra koji kaže: "Ubrajali smo u one koji se kaju i čuvaju onoga koji kaže: 'Moj Allahu, oprosti mi ono što sam zgriješio u ovom mome sijelu.' Ibn-Džerir kaže: "To je onaj koji se kaje za grijehe i vraća se iz neposlušnosti u pokornost." Ovo što je rekao ispravno je, jer je "el-ewwab" izvedenica od "el-ewb" a to je vraćanje. Uzvišeni kaže: "Nama će se oni, zaista vratiti." /88:25/, a u vjerodostojnom hadisu se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi se vraćao s puta, izgovarao: /36/ "...oni koji se vraćaju, kaju i ibadet čine Gospodaru svome, hvaleći Ga."

"Daj bližnjemu svome pavo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo", /26/ "jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." /27/ "A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar koju lijepu riječ reci." /28/

Pošto je Allah Uzvišeni spomenuo dobročinstvo prema roditeljima, na to vezuje spominjanje dobročinstva prema rodbini i održavanje rodbinskih veza. U hadisu se veli: /37/ "Majku, oca a zatim dalje, pa dalje." A u drugoj predaji: "...zatim bližeg pa bližeg." Također se veli u hadisu: /38/ "Ko želi da mu se poveća nafaka i da mu se produži vijek neka pazi na rodbinske veze." Riječima: "...ali ne rasipaj mnogo" Uzvišeni Allah naređuje dijeljenje a zabranjuje u tome rasipanje, već treba u tome naći sredinu, kao što ističe: "i... oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare" /25:67/, zatim izražavajući odvratnost spram rasipanja i pretjerivanja kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova", tj. slični su im u rasipništvu, nepromišljenosti i ostavljanju pokoravanja a prihvatanju griješenja spram Allaha, dž.š., pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan", tj. poriče Allahove blagodati koje su mu date i ne pokorava se Njemu, već naprotiv prihvata neposlušnost i protivrječi Mu. Ibn-Mes’ud, r.a., kaže: "Rasipanje je dijeljenje tamo gdje ne treba." Tako kaže i Ibn-Abbas, r.a., Mudžahid veli: "Kada bi čovjek sve podijelio na putu Istine, ne bi bio rasipnik, a ako bi podijelio neznatna sredstva tamo gdje ne treba, bio bi rasipnik."
Odgovori
#8
Uzvišeni kaže: "A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš...", tj. ako neko od tvoje rodbine ili od onih kojima smo naredili da im dadneš, od tebe zatraže nešto što ti nemaš, a ti od njih glavu okreneš zbog nedostatka sredstava: "onda im bar koju lijepu riječ reci", tj. obećaj im blago i lijepo da kada stigne Allahova opskrba, kao što tumače Mudžahid, Ikrime i drugi, dostavit ćemo vam je, ako Bog da.

"Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao", /29/ "Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje." /30/

Allah Uzvišeni naređuje umjerenost u životu, smatra škrtost negativnim svojstvom i zabranjuje rasipništvo: و "Ne drži ruku svoju stisnutu", tj. ne budi škrtac koji nikome ništa ne daje: "...a ni posve otvorenu", tj. ne pretjeruj u dijeljenju tako da podijeliš više nego što treba, pa ćeš, ukoliko škrt budeš, biti prekoren i grđen, a ukoliko previše dijeliš, ostat ćeš bez ičega što bi mogao podijeliti, pa ćeš postati kao životinja koja se premori od prevelikog puta pa stane zbog slabosti i iznemoglosti. Za takvu životinju kaže se "hasir". U Sahihu Buharije i Muslima, Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /39/ "Primjer škrca i onog koji dijeli je kao primjer dvojice ljudi koji na sebi imaju željezne ogrtače od grudi do ključne kosti. Dobrotvor neće ništa nikada podijeliti, a da mu se ogrtač neće produžiti i proširiti na njemu toliko da mu konačno pokrije i njegove jagodice i brisati mu trag stopala. Što se tiče škrte osobe kad god htjedne podijeliti nešto prilijepit će mu se karika ogrtača na svom mjestu na tijelu, pa će nastojati da ga proširi, ali se on neće proširiti."

Tekst je preuzet iz Buharijine predaje iz poglavlja o zekatu. U "Sahihu" Buharije i Muslima, Esma bint Ebu-Bekr, r.a., kaže: "Allahov Poslanik je rekao: /40/ 'Dijeli ovako, ovako i ovako! Ne zadržavaj imovinu u posudi da je ne dijeliš pa da je i Allah zadrži od tebe! Ne steži uzicu (na novčaniku), pa da se i ona tebi stegne!'" A u drugom predanju kaže se: "Ne nabrajaj (svoja dobročinstva) pa da i tebi Allah izbroji Svoja!" Buharija i Muslim prenose od Ebu- Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /41/ "Nema ni jednog dana u kome ljudi osvanu a da im dva meleka ne siđu sa Neba, od kojih jedan uzvikuje: "Allahu moj, ko god je udijelio daj mu naknadu!" Dok drugi uzvikuje: "Allahu moj, ko čuva imovinu toliko da mu je žao podijeliti, daj mu propast." Imam Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., merfu’ - hadis: /42/ "Neće se umanjiti imetak koji se podijeli kao sadaka, a Allah će onome koji udijeli povećati ugled. Onaj ko je skroman i ponizan Allahu, Allah ga uzdiže." Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes’uda da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /43/ 'Neće osiromašiti onaj ko je umjeren.'"

Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je." To je obavještenje da je On Onaj Koji opskrbljava, Koji ograničava, Koji u izobilju daje i Koji upravlja imetkom Svojih stvorenja kako On hoće pa neke, shodno Svojoj mudrosti, čini bogatima a druge siromašnima. Zatim Uzvišeni kaže: "...jer zna i vidi robove Svoje", tj. zna ko zaslužuje bogatstvo a ko siromaštvo, kao što se kaže u hadisu: /44/ "Ima robova koje može popraviti samo siromaštvo. Kada bi ih učinio bogatima, upropastili bi svoju vjeru. A ima robova koje samo bogatstvo može popraviti. Kada bi ih učinio siromašnim, upropastili bi svoju vjeru." Katkada bogatstvo bude kod nekih ljudi još dublje zavođenje, a siromaštvo kazna. Neka nas Allah sačuva i od jednog i od drugog.

"Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh." /31/

Ovaj ajeti-kerim upućuje na to da je Allah Uzvišeni milostiviji prema Svojim robovima od roditelja prema svojoj djeci, jer zabranjuje ubijanje djece, kao što oporučuje roditeljima da budu pravedni prema djeci u mirazu, jer u predislamskom periodu (džahilijjetu) ženska djeca nisu imala na to pravo, već je pokatkada neko i ubio svoju kćerku da mu se ne bi povećao broj onih koje je obavezan izdržavati. Allah Uzvišeni to zabranjuje, i kaže: "Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine", tj. bojeći se da ćete osiromašiti u budućnosti. Zbog toga prvo navodi brigu za njihovom opskrbom navodeći: "i njih i vas Mi hranimo." Također kaže: "jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh", tj. veliki zločin. Buharija i Muslim u svojim zbirkama spominju da je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., upitao: /45/ "Allahov Poslaniče, koji je najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da pridružiš Allahu druga, a On te stvorio." Upitao sam: "A koji onda?" Rekao je: "Da ubiješ svoje dijete plašeći se da jede s tobom!" Upitao sam: "A zatim koji?" Odgovorio je : "Da počiniš blud sa ženom svoga susjeda."

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" /32/

Allah Uzvišeni, zabranjujući Svojim robovima blud, približavanje njemu i sve uzroke i povode za to, kaže: "I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat", tj. veliki grijeh: "kako je to ružan put!", tj. to je loš put i postupak. Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.: /46/ "Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da se to učini njihovim majkama!"

Zatim ga je upitao: "Da li bi volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegov polni organ." Ebu-Umame, r.a., kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."
Odgovori
#9
"I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, jer on je, doista, pomognut." /33/

Allah Uzvišeni zabranio je ubijanje bilo koga, bez zakonske osnove, kao što se potvrđuje hadisom koga prenose Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /47/ "Nije dozvoljeno ubiti čovjeka - muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, izuzev u tri slučaja: ako nekog ubije, ako oženjen ili udata počine blud i ko ostavi svoju vjeru i napusti džema’at." U "Sunenima" se spominje: /48/ "Nestanak čitavog dunjaluka lakše je Allahu od ubistva jednog muslimana." Allah Uzvišeni kaže: "A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast", tj. ovlast nad ubicom. On ima izbor u tome: da ga odmah ubije, da mu oprosti uz glavarinu ili da mu oprosti bez nadoknade, kao što je potvrđeno sunnetom. Uzvišeni kaže: "...ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju." Kažu: to znači da ne pretjeruje nasljednik ubijenoga u ubistvu ubice, da ga mrcvari nakon smrti ili da vrši kaznu nad nekim ko nije učestvovao u ubistvu. Uzvišeni kaže: "jer je, doista, pomognut", tj. nasljednik će biti potpomognut protiv ubice, i zakonom i silom i Allahovom odredbom.

"I ne približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati!" /34/ "Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše." /35/

Uzvišeni kaže: "I ne približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno", tj. ne trošite imetak siročeta osim ako ga želite povećati: "I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan - neka se uzdrži, a ko je siromašan - neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši." /4:6/ Muslim u "Sahihu" bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu-Zerru, r.a.: /49/ "Ebu-Zerre, vidim te slabog a želim ti ono što želim i sam sebi: nemoj da budeš vođa ni dvojici i nemoj upravljati imetkom siročeta!" Uzvišeni kaže: "i ispunjavajte obavezu", tj. obaveze koje ste ugovorili s ljudima i ugovore koje ste sklopili s njima jer će čovjek biti pitan za svaku obavezu i svaki ugovor: "jer će se za obavezu zaista odgovarati!" Uzvišeni kaže: "Napunite mjeru kad mjerite na litru", tj. bez škrtarenja i ne umanjujte ljudima: i "mjerite na kantaru!" Riječ čita se sa dammom i kesrom, kao "kirtas" a to je mjera (vaga). "To je bolje", tj. vama na ovom i na onom svijetu, i zbog toga kaže: "i posljedice su ljepše", tj. utočište i ishod na ahiretu.

"Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum - za sve to će se, zaista, odgovarati." /36/

znači: "ne govori", tj. ne govori: "ono što ne znaš!", tj. nemoj reći: "Vidio sam" a nisi vidio, i: "Čuo sam", a nisi čuo, i: "Znao sam", a nisi znao, jer će te, doista, Allah Uzvišeni o svemu tome pitati: "za sve to", tj. za ova svojstva: sluh, vid i razum: "će se, zaista, odgovarati", bit će rob pitan za njih na Sudnjem danu.

"Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići", /37/ "sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko." /38/

Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima oholost i uobraženost u hodanju: "Ne hodi po zemlji nadmeno", tj. hodom uobraženim: "jer zemlju ne možeš probiti", tj. nećeš probiti zemlju svojim hodom: "ni brda u visinu dostići", svojim ponosom i narcisoidnošću, kao što spominje hadis: /50/ "Ko je ponizan Allahu, On će ga uzdignuti, "On smatra sebe ništavnim, ali je u očima ljudi značajan (velik), a ko se uzoholi, Allah će ga poniziti, "On sebe smatra velikim, ali je u očima ljudi ništavan, čak im je mrži od psa i svinje." Hasan el-Basri gledao je Ebu el-Ehima koji je tražio El-Mensura a bio je prekriven ukrašenim ogrtačima koji su bili jedan nad drugim, i dok je išao, uobražavajući se, Hasan mu je rekao: "Uobražena li čovjeka. Gleda sam sebe, a ne zahvaljuje Allahu na blagodatima, niti uzima Njegove naredbe, a niti podmiruje Njegove obaveze."

Čuo ga je El-Ehim, pa se vratio izvinjavajući mu se, a on mu je rekao: "Ne izvinjavaj se meni, pokaj se svome Gospodaru, zar nisi čuo riječi Allaha Uzvišenog: "Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići." Ibn-Omer, r.a., vidio je jednog čovjeka kako se razmahuje hodajući, pa je rekao: "Doista šejtani imaju braću." Riječi Uzvišenog: "sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko", znače ono što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: "Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite..." do Njegovih riječi: "jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići"; to je ružno, tj. negativno je i nepoželjno kod Allaha. Ovako to tumači Ibn-Džerir - Allah mu se smilovao.

"To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen." /39/

Uzvišeni kaže: Ovo je ono što smo ti naredili (uzvišeni moral) i zabranili ti (loša svojstva), sve spada u ono što smo ti objavili, narediš: "i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen." Ovaj ajet naređuje ummetu preko Muhammeda, s.a.v.s., jer je on sačuvan od grijeha (ma'sum).

"Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo.* Vi, zaista, izgovarate krupne riječi." /40/

Uzvišeni kaže, odgovarajući idolopoklonicima, lažljivcima, onima koji smatraju meleke - Allahovim kćerkama, zar ih Allah nije prokleo, pa su učinili meleke - koji su robovi Svemilosnog - ženskima, a zatim ih nazvali Njegovim kćerkama a onda ih obožavali i veliku grešku napravili u sva tri slučaja. Uzvišeni kaže kritikujući ih: "Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario", tj. odlikovao vas muškom djecom: , "...a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo", tj. odabrao je Sebi, prema njihovoj tvrdnji, kćeri, a zatim ih oštro kritikuje, rekavši: "Vi, zaista, izgovarate krupne riječi", tj. time što ste tvrdili da Allah ima dijete a zatim ste to dijete učinili kćerkama prema kojima vi osjaćate odvratnost da budu vaša, i koje ste i ubijali zakopavavši ih žive u zemlju, pa to bi bila podjela nepravedna: "Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete." /19:90-92/
Odgovori
#10
"Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje." /41/

Ovaj ajet kao što kaže Uzvišeni: "Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere", tj. iznosimo u njemu prijetnju ne bi li oni pouku izvukli od onoga što je u njemu, kao što su od objašnjenja, argumenti i savjeti, pa da se okrenu od svoga širka, nasilja i potvore: "ali ih on sve više", tj. nasilnike među njima "otuđuje", od Istine i udaljava ih.

"Reci: 'Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša.'" /42/ "Čist je On i visinom velikom uzvišen iznad onoga što oni govore!" /43/

Kaže Uzvišeni Allah: Reci, Muhammede, onima koji govore da imaju, uz Allaha, drugi bogovi, koje, osim Njega, obožavaju, da bi Mu se približili i zagovarali kod Njega.. nije tako što kažete.. već oni koje vi obožavate, oni osobno obožavaju Allaha i Njemu se približavaju i traže kod Njega visok položaj, pa obožavajte samo Njega kao što Ga obožavaju oni koje vi pozivate, uz Njega. Vi nemate potrebe za posrednikom između vas i Njega. On, neka Mu je slava, ne veli to i nije s tim zadovoljan. To je zabranio jezikom svih poslanika i vjerovjesnika, a zatim ističe čistotu Svoga Plemenitog Bića riječima: "Čist je On od onoga što oni govore!", tj. što govore ovi idolopoklonici koji granice prekoračuju: "visinom velikom", tj. puno uzdignut, On je Allah, Jedan, Utočište svakom, Koji nije rodio i rođen nije i Kome niko ravan nije.

"Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - On je doista blag i mnogo prašta." /44/

Uzvišeni kaže: Njega slave sedam nebesa i Zemlja i sva stvorenja na njima, smatraju Ga čistim, uzdižu Ga i veličaju od onoga što govore idolopoklonici i svjedoče Mu jednoću u Njegovom gospodarenju i božanstvu. U svakoj stvari postoji znamen, koji upućuje da je On - Jedan! Taberani prenosi od Abdurrahmana ibn Kirta da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon što se vratio, u noći u kojoj je bio uzdignut, rekao: /51/ "Čuo sam veliko slavljenje Allaha na visokim nebesima. Tim velikim tesbihom i nebesa su slavila iz strahopoštovanja i osjećaja slabosti prema Velikoj Njegovoj Uzvišenosti: "Slava neka je Najvećem, Velikom, slava neka je Njemu i neka je Uzvišen!." Uzvišeni kaže: "i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga", tj. svako stvorenje slavi Allaha, zahvaljujući Mu: "ali vi ne razumijete veličanje njihovo, zato što se njihov jezik razlikuje od vašega." Ovo je zajedničko za životinjski, biljni i mrtvi svijet. Ovo mišljenje je ono poznatije od dva mišljenja, kao što je potvrđeno hadisom koga prenosi imam Buhari u "Sahihu" od Ibn-Mes’uda, r.a., koji kaže: /52/ "Slušali smo hranu koju smo jeli kako slavi Allaha."

U hadisu od Ebu-Zerra, r.a., navodi se /53/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo kamenčiće u svoju ruku pa se je čulo njihovo slavljenje Allaha kao zujanje pčela.” Nesai u "Sunnenu" prenosi od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je rekao: /54/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ubijati žabe, rekavši: 'Njihovo kreketanje je tespih!'" Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., hadis u kome se spominje oporuka Nuha, a.s., dvojici svojih sinova u kojoj on kaže: /55/ "I naređujem vama dvojici da učite: 'Subhanellahi ve bi hamdihi', jer je to dova za sve i s njom se sve opskrbljava." Ikrime veli: "Stup slavi Allaha i stabla slave Allaha." Neki iz prve generacije muslimana kažu: "Škripanje vrata i žuborenje vode njihovo je slavljenje Allaha." Es-Sevri kaže: "Hrana Allaha slavi." Drugi vele: "Allaha tespih čini sve što ima dušu", misleći na životinje i biljke: "On je doista blag i mnogo prašta" - On ne ubrzava kaznu onome koji grijeh počini, već je odgodi i čeka, pa ako ustraje u nevjerstvu i oholosti kazni ga onako kako kažnjava Silni i Moćni, kao što se spominje u "Sahihu" Buharije i Muslima: /56/ "Allah dopušta silniku da dugo poživi ali kada ga kazni - neće Mu izmaći."Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio: "Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili" /11:102/, pa ko napusti kufr/nevjerstvo i griješenje, vrati se Allahu i pokaje Mu se - On će mu pokajanje primiti, kao što Uzvišeni kaže: "Onaj ko kakvo zlo učini ili sebi nasilje učini, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv." /4:110/

"A kada učiš Kur‘an, između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo", /45/ "a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kada ti spomeneš Gospodara svoga u Kur‘anu, Njega Jedinog, okrenu leđa iz odbojnosti prema njemu." /46/

Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Kada učiš, Muhammede, Kur’an ovim idolopoklonicima, između tebe i njih stavljamo nevidljiv zastor, odnosno nevidljivu pregradu koju ni ti ne vidiš a ona je ujedno i pregrada između njih i Upute. Ovo mišljenje preferira Ibn-Džerir - Allah mu se smilovao. Katade i Ibn-Zejd smatraju da su to vela u njihovim srcima a to je plural od riječi "kinani" što znači prekrivač koji prekriva srce, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "a na srca njihova pokrivače", da ga ne bi razumjeli da Kur’an shvate: "i gluhim ih učinimo", a to je teškoća koja im onemogućava slušanje Kur’ana koje će im koristiti i kojim će upućeni biti, što je kazna za njihovo odbijanje i nevjerstvo. Uzvišeni kaže: "I kada ti spomeneš Gospodara svoga u Kur'anu, da je Jedan", odnosno: kada kažeš u svom učenju: Nema boga osim Allaha, okrenu "leđa iz odbojnosti prema njemu", tj. kao što kaže Uzvišeni: "Kada se Allah samo spomene, grče se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju." /39:45/ Allah je uzdigao ovu Lijepu Riječ i učinio je iznad onih koji joj se suprotstavljaju. To je takva Riječ: ko se prepire i uzima je kao argument poražava druge, a ko se bori sa njom i afirmira je - pobjeđuje.

"Mi dobro znamo šta oni žele da čuju kada dolaze da te prisluškuju, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: 'Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!'" /47/ "Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put." /48/

Uzvišeni obavještava o tajnim razgovorima glavešina i nevjernika Kurejša kada dolaze da prisluškuju Poslanikovo, s.a.v.s., učenje Kur’ana, tajno, skrivajući se od svoga naroda, govoreći da je on opčinjen čovjek od poznatog sihra/magije, pa jedni kažu on je pjesnik, drugi kažu vrač, treći lud, a četvrti čarobnjak, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put", tj. ne mogu biti upućeni ka Istini i ne mogu naći put ka njoj. Muhammed ibn Ishak u svojoj "Siri", rezimirajući, kaže: Ebu-Sufjan ibn Harb, Ebu-Džehl ibn Hišam i Ahnes ibn Šurejk ibn Amr ibn Wehb es-Sekafi, saveznik Benu-Zehre, izašli su da prisluškuju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je on klanjao noću u svojoj kući. Svaki od njih je izabrao mjesto odakle će ga slušati a da nijedan nije znao za drugog. Čitavu noć su probdjeli prisluškujući ga, a kada je zora osvanula razišli su se, pa su se sreli na putu jedan drugom prigovarajući. To im se ponovilo tri puta, da bi onda El-Ahnes došao kući Ebu-Sufjana, rekavši mu: "Ebu-Hanzala, kaži mi šta misliš o onome što si čuo od Muhammeda?"
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.130 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 576 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 470 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: