Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir al isra ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Isra
#11
Rekao mu je: "Ebu-Sa’lebe, tako mi Allaha, čuo sam stvari koje poznajem i znam šta želi sa njima, a čuo sam i stvari čije značenje ne znam i ne znam šta se želi sa njima." Ahnes mu je rekao: "I ja, tako mi Onoga Kojim si se ti zakleo, isto osjećam." Ahnes je zatim izišao i došao Ebu-Džehlu pa mu rekao: "Ebu el-Hakeme, šta ti misliš o onome što si čuo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Prepirali smo se oko časti mi i Abdu-Menaf: hranili su - i mi smo hranili, borili su se - i mi smo se borili, davali su - a i mi smo davali, sve dok nismo sjeli jedni prema drugima - a bili smo kao dva konja koja se takmiče - rekli su: "Od nas je poslanik kome dolazi Objava sa neba, pa kako da dostignemo ovo?" "Tako mi Allaha nikada u njega povjerovati nećemo!" Ahnes je ustao i ostavio ga.

"Oni govore: 'Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?'" /49/ "Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe' /50/ 'ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.' - 'A ko će nas u život vratiti?' - upitat će oni, a ti reci: 'Onaj Koji vas je i prvi put stvorio', a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: 'Kada to?' Ti reci: 'Možda ubrzo'" /51/ "Bit će Onog dana kad vas On pozove, i vi ćete se, s hvalom Njemu, odazvati, i da ste samo malo vremena ostali, pomisliti." /52/

Uzvišeni obavještava o nevjernicima koji isključuju mogućnost proživljenja i niječu njegovo događanje sa svojim riječima: "Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo", tj. kada budemo zemlja i prah: "zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?", tj. na Sudnjem danu nakon iskušenja i ništavila: "Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe", budući da su kamenje i gvožđe nedostupniji od kosti i prašine: "ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." Ibn-Abbas kaže: "To je smrt. To znači kada se nakon smrti ne bi pretvorili u kosti i u prašinu nego u kamenje i željezo, Allah bi vas oživio. Sve da ste i vi lično postali sama smrt, Allah bi vas poživio ako hoće i kada hoće, jer Ga u tome ništa spriječiti ne može, ako On to hoće učiniti. Riječi Uzvišenog: "'A ko će nas u život vratiti?' - upitat će oni", znače: ko će nas vratiti u život ako budemo kamenje, željezo ili kakvo drugo još jače stvorenje. "...reci: 'Onaj koji vas je i prvi put stvorio'", tj. onaj koji vas je stvorio nakon što niste bili spomena vrijedni a zatim ste postali ljudi koji ste se rasuli. On je u stanju da vas ponovo oživi u ma kojem stajnu vi bili: "

On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko" /30:27/, i riječi Uzvišenoga: "a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim", tj. pokretat će svoje glave, ismijavajući se što jasno Arapi razumiju na svom jeziku. Riječi Uzvišenoga: "...i upitati: 'Kada to?'" obavijest su o njima i njihovom odbacivanju tog događaja kao što veli Uzvišeni: "Oni govore: 'Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'" /10:48/, i Njegove riječi: "Ti reci: 'Možda ubrzo!'", tj. čuvajte se toga, jer je to vama blizu, doći će vam neizostavno! Riječi Uzvišenoga: "Onog dana kad vas On pozove", tj. Gospodar Uzvišeni kada vam naredi da se pojavite iz zemlje, a On je Onaj Kome se niko ne može suprotstaviti, oponirati niti zanemariti ono što On želi, kao što kaže: " I naređenje Naše je samo jedna riječ - sve bude u tren oka" /55:50/, što znači da je to samo jedna naredba, nakon koje će ljudi odmah izići iz utrobe Zemlje na njenu površinu: "vi ćete se, s hvalom Njemu, odazvati", naime, svi ćete ustati odazivajući se Njegovoj naredbi i pokoravajući se Njegovoj želji, a Njemu pripada hvala u svakoj situaciji. U hadisu se kaže: /57/

"Neće biti tuge u grobovima pripadnika 'La ilahe illellah', kao da gledam pripadnike 'La ilahe illellah' kako ustaju iz svojih kabura, otresaju zemlju sa svojih glava i izgovaraju: 'La ilahe illellah.' U drugom predanju navodi se da će govoriti: /58/ "Hvala Allahu koji nas je tuge oslobodio." "i pomislit ćete", tj. na Sudnjem danu kada ustanete iz svojih kabura: "da ste ostali" na dunjaluku "samo malo vremena", kao što Allah Uzvišeni kaže: "a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno veče ili jedno jutro njezino ostali." /79:46/

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj." /53/

Naređuje Slavljeni i Uzvišeni Svome robu i Poslaniku, s.a.v.s., da naredi Njegovim robovima - vjernicima da govore samo pozitivan govor i lijepe riječi a u protivnom šejtan bi mogao posijati neprijateljstvo među njima i loš govor pretvoriti u loša djela projicira zlo, prepirku i borbu, budući da se njegovo neprijateljstvo manifestira još od Adema, pa je zbog toga zabranio da musliman okreće oružje prema svome bratu muslimanu, jer bi šejtan mogao došaptati nešto pa da ga on svojom rukom pogodi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /59/ "Neka niko ne pokazuje od vas oružjem na svoga brata, jer ne zna niko od vas možda šejtan samo malo pomakne njegovom rukom, pa ubije svoga brata i padne u jednu od džehenemskih jama." Bilježe ga Buhari i Muslim od Abdurrezaka.

"Gospodar vaš najbolje vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti. - A Mi tebi nismo dali vlast nad njima." /54/ "Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali." /55/

Uzvišeni kaže: "Gospodar vaš najbolje vas poznaje", o ljudi, on najbolje zna ko od vas zaslužuje a ko ne zaslužuje uputu: "ako hoće, On će vam se smilovati", uputiti vas na pokoravanje i pokajanje Njemu: "ili će vas, ako hoće, na muke staviti." O Muhammede: "A Mi tebi nismo dali vlast nad njima", naime, poslali smo te kao opominjača pa ko ti se pokori - ući će u Džennet a ko ti neposlušan bude bio - ući će u Vatru: "Gospodar tvoj najbolje zna one na nebesima i one na Zemlji", njihove kategorije u pokoravanju i griješenju: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali", kao što Uzvišeni kaže: "Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao." /2:253/
Odgovori
Hvala od:
#12
Ovo ne protivrječi autentičnom hadisu koga bilježe Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /60/ "Ne preferirajte jednog vjerovjesnika nad drugim"; ovdje se misli na preferiranje jednoga nad drugim na temeljima želja i pristrasnosti, a ne na temeljima argumenata, pa ako se iznese neki argument za nešto, onda je obaveza slijediti ga. Nema dvojbe da su poslanici vrjedniji od ostalih vjerovjesnika, a da su Ulu el-Azm najodabraniji među njima, a njih je pet, koji su spomenuti u dva ajeta u poglavljima El-Ahzab i Eš-Šura: "Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina." /33:7/ "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što je objavljeno tebi i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!'"/42:13/ Nema dvojbe da je Muhammed, s.a.v.s., najvredniji a zatim Ibrahim, a.s., pa Musa, a.s., a onda Isa, a.s. Na drugom mjestu smo iznijeli argumente u tom pogledu. A Allah najbolje zna! Riječi: "a Davudu smo Zebur dali" upozoravaju na njegovu vrijednost i čast, a Zebur je knjiga objavljena Davudu, a.s.

"Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.'" /56/ "Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva." /57/

Uzvišeni kaže: "Reci", Muhammede ovim idolopoklonicima koji obožavaju druge - izuzev Allaha: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima", kipovima i suparnicima. "pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi", nikako: "niti je preusmjeriti", odnosno preusmjeriti je na nekog drugog mimo vas, a to znači da Onaj Koji to određuje je Allah, Jedini, Koji nema saučesnika i On stvara i određuje. "Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti." Katade prenosi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: "Objavljen je zbog grupe Arapa koji su obožavali grupu džina. Džini su prešli na islam, a ljudi, ne znajući za to, nastavili su da ih i dalje obožavaju, pa je objavljen ovaj ajet." Ima mišljenja da se to odnosi na meleke, Uzejra i Isaa. Drugi tvrde da se to odnosi na Sunce i Mjesec. Ispravno je ono što je izabrao Ibn-Džerir a to je mišljenje Ibn-Mes’uda, r.a., na što upućuju riječi Uzvišenoga: "traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti." Ovim se ne izražava prošlost, pa, prema tome, ne potpadaju pod to Isa, a.s., Uzejr a.s., i meleki. On dalje kaže: "el-vesile" je dobro djelo. Katade veli: "Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "kako će se što više Gospodaru svome približiti", i dalje nastavlja: "i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove." Ibadet se upotpunjuje strahom i nadom: strahom se suzdržava od zabrana, a nadom se povećava pokornost. "A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva." Treba da bude oprezan u tom pogledu, da se plaši onoga što vodi kazni i čime se ona postiže, moleći Allaha Uzvišenog da ga od toga sačuva.

"I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano." /58/

Ovo je obavještenje od strane Allaha Uzvišenog da je sve određeno onim što je zapisano u Lewhi-mahfuzu/Čuvanoj ploči: da nema nijednog nevjerničkog mjesta koje Allah neće uništiti, tako što će nestati svi njegovi stanovnici ili će biti kažnjeni "ili ga teškoj muci izložiti", bilo smrću ili iskušenjima kojima Allah želi, i to zbog njihovih grijeha, kao što kaže Uzvišeni: "Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi." /11:101/

"A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo." /59/

Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /61/ "Kurejšije su se obratile Vjerovjesniku, s.a.v.s., rekavši mu: 'Moli tvoga Gospodara da nam učini Saffu od zlata, pa ćemo ti vjerovati!' Rekao je: 'I učinili bi to?' Odgovorili su: 'Da.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio je, pa mu je došao Džibril i rekao mu: 'Tvoj Gospodar ti upućuje selam i poručuje ti: Ako želiš učinit će im Saffu od zlata, ali ko, nakon toga, uznevjeruje - kaznit će ga takvom kaznom kakvom nije kaznio nikoga na svijetu, a ako hoćeš otvorit će im se vrata pokajanja i milosti.' Zatražio je: 'Vrata pokajanja i milosti.'" Hafiz Ebu-Ja’la prenosi od Umi Ata’a, sluge Zubejra Ibn Awwama, duži hadis sa istim sadržajem u kome se na kraju, u predaji Zubejra od Vjerovjesnika s.a.v.s., kaže: /62/

"Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, dao mi je ono što sam tražio, i da sam zaželio - bilo bi mi ostvareno. Međutim, učinio mi je da izaberem da uđete na vrata milosti, pa da uzvjeruje ko od vas vjeruje ili da vas ostavi što ste sami sebi izabrali i da izgubite vrata milosti i da niko od vas ne uzvjeruje. Ja sam izabrao milost, pa vjeruje od vas onaj ko je vjernik. Obavijestio me je da ukoliko vam dadne to, a vi nakon toga zaniječete, kaznit će vas takvom kaznom kakvom nikoga nije kaznio na svijetu. "A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali"; Allah Uzvišeni nije slao čuda koja su tražili idolopoklonici Kurejša, samo zbog toga što su raniji narodi, nakon toga, utjerivali u laž poslanike, pa se Njegov zakon primijenio i na njih i na slične njima. Oni neće usporiti ništa od toga ukoliko to budu smatrali lažnim nakon nastupanja, kao što kaže Allah Uzvišeni u poglavlju El-Maida: "Ja ću vam je spustiti" - reče Allah - "ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." /5:115/
Odgovori
Hvala od:
#13
Uzvišeni o Semudu kaže, nakon što su tražili dokaz o devi koja će izići iz stijene koju su obilježili, pa je Salih, a.s., molio svoga Gospodara, tako da je On učinio da deva iziđe iz nje onako kako su tražili... pa nakon što su joj nasilje učinili, odnosno, uznevjerovali u Onoga Koji ju je stvorio i izveo, nisu povjerovali Njegovom Poslaniku i zaklali su je, našto je Allah rekao: "Živjet ćete u zemlji svojoj samo još tri dana, to je istinita prijetnja."/11: 65/ Zbog toga Uzvišeni kaže: "Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali", tj. kao dokaz koji upućuje na Onoga Koji ju je stvorio, a to je Jedan, Jedini, a iskren je bio Njegov poslanik kome je dova u tome bila primljena: "ali oni u nju nisu povjerovali", odnosno zanijekali su je, zabranili su joj piti i ubili je, pa ih je Allah uništio, osvetio im se i kaznio ih onako kako kažnjava Silni i Moćni. "A čuda šaljemo samo da zastrašimo." Katade kaže: "Allah Uzvišeni zastrašuje ljude sa onim što želi od čuda kako bi shvatili, podsjetili se i vratili se." Spomenuto nam je da se Kufa potresla u vrijeme Ibn-Mes’uda, r.a., pa je rekao: "O ljudi, zaista, vaš Gospodar traži od vas da Ga zadovoljite, pa radite ono čime je zadovoljan!" Također se prenosi da je Medina više puta potresena u vrijeme Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa je rekao: "Počinili ste grijehe. Tako mi Allaha, znat ćete vi meni ako se ponovo potrese!"

"I kada smo ti rekli: sve ljude tvoj Gospodar obuhvaća! A prizor koji smo ti pokazali i drvo ukleto, u Kur'anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo." /60/

Uzvišeni podstiče Svoga Poslanika, s.a.v.s., na dostavljanje Njegove poslanice i obavještava ga da ga On čuva od ljudi. Sve je u Njegovim rukama: "I kada smo ti rekli: sve ljude tvoj Gospodar obuhvaća", tj. On te štiti od njih: "A prizor koji smo ti pokazali iskušenje su za ljude." Buhari prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.: "To je isti san koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio u noći Israa: "i drvo ukleto", u Kur’anu spomenuto. To drvo je Zekkum. Tako prenosi Ahmed, Abdurrezzak i drugi od Sufjana ibn Ujejne. Takođe i Avfi od Ibn-Abbasa, r.a. Neki muslimani su napustili svoju vjeru, nakon što su spoznali Istinu, jer njihove spoznajne i intelektualne mogućnosti nisu mogle prihvatiti mu’džizu Israa, pa su smatrali lažnim ono što nisu mogli svojim znanjem obuhvatiti, a drugima je to Allah učinio razlogom učvršćenja i ubjeđenja, pa je zbog toga rekao: "iskušenje", tj. test i ispit, i svako ko tumači, smatra da je to noć Israa: "i drvo ukleto", da je to drvo Zekkum. Zbog toga je i Ibn-Džerir na stanovištu da se pod tim podrazumijeva noć Israa a da se pod ukletim drvetom podrazumijeva Zekkum-drvo, rekavši da je to jednoglasno mišljenje mufessira u pogledu prizora ru'je i drveta, a Allahove riječi: "Mi ih zastrašujemo", odnose se na nevjernike sa prijetnjom, kaznom i upozorenjem: "ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo", tj. ustrajnost u nevjerstvu i zabludi, a to im je poniženje od Allaha.

"I kada rekosmo melekima: 'Poklonite se Ademu!' - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. 'Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?' - reče." /61/ "'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.'” /62/

Allah Uzvišeni spominje Iblisovo neprijateljstvo, neka je Allahovo prokletstvo na njega, spram Adema i njegovog potomstva, što datira od stvaranja Adema i odbijanja Iblisa, oholog i s potcjenjivanjem, da mu sedždu učini:“Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?”, kao što kaže na drugom mjestu: "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače." /7:12/ Također se osmjelio reći svome Gospodaru, Koji je blag i čeka: 'Reci mi', reče onda, 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti', tj. ako me pustiš odvest ću u zabludu većinu njegovog potomstva.

"'Odlazi!' - reče On. 'Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna džehenemska bit će vam puna kazna.' /63/ I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje, /64/ ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!' A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!" /65/

Budući da je Iblis tražio odgodu, Allah mu je rekao: 'Odlazi!', dajem ti odgodu, kao što kaže: "Daje ti se rok" - reče On - "do Dana već određenog." /15:37-38/, zatim je njemu i Ademovim potomcima koji ga budu slijedili zaprijetio Džehennemom: “'Odlazi!' - reče On. 'Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - džehenemska kazna, shodno vašim djelima'" "bit će vam puna kazna", tako da se ništa od nje umanjiti neće. "i zavodi glasom svojim koga možeš." Ibn-Abbas kaže, a to podupire i Ibn-Džerir: "Pod 'glasom svojim' misli se na svakog ko poziva griješenju spram Allaha, dž.š." Neki kažu: "To je pjesma i zabava." "...i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju", tj. svako koji griješi, svejedno vozio se ili pješice to radio, i navedi svoju vojsku na njihovu konjicu i pješadiju i zavladaj nad njima sa svim čime raspolažeš, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?"/19:83/, tj. nagovaraju ih na griješenje. "i budi im ortak u imecima, i u djeci."
Odgovori
Hvala od:
#14
Što se tiče saučesništva u imecima, na to se odnosi ono što su zabranjivali sebi od stoke, kao što su bile deve, koje bi im donijele pet puta mladunčad na svijet i ako bi posljednje bilo muško, razrezali bi im uho i zabranjivali bi ih jahati i prepuštali bi ih svojim božanstvima (to je tzv. behira), i deve koje su zavjetovali božanstvima ako bi se vratili s puta ili ozdravili (tzv. saiba), i što im se naređuje od trošenja imetka u griješenju spram Allaha i svaki imetak koji je sakupljen na pokvaren način a troši se u onome što je zabranjeno. Što se, pak tiče djece, svako dijete koje rodi žena a kod kojeg se grijeh učini nadijevanjem djetetu imena koje Allah ne voli, uvođenjem djeteta u vjeru s kojom Allah nije zadovoljan, prostitucijom s njegovom majkom, ili njegovim ubistvom ili zakopavanjem živog ženskog djeteta ili slične stvari čijim se činjenjem postaje neposlušan Allahu. Sve ovo podrazumijeva savezništvo Iblisa. U autentičnoj predaji kod Buharije i Muslima prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /63/

"Kada neko želi da priđe svojoj ženi i kaže: 'U ime Allaha. Gospodaru naš, udalji šejtana od nas i od nas i od onoga čime si nas opskrbio!' Ako se tom prilikom začne dijete, neće mu nikada šejtan nauditi." "i daji im obećanja, - a šejtan ih samo obmanjuje", kao što Allah Uzvišeni saopćava o Iblisu koji će reći kada istina iziđe na vidjelo na Dan kada se bude presuđivalo Istinom: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio."/14;22/ "ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" Saopćenje je o pomoći Uzvišenoga Njegovim robovima - vjernicima, Njegovo čuvanje i zaštita od prokletog šejtana, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!", tj. Čuvar, Branilac i Pomagač.

"Gospodar vaš vas radi pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, On je, zbilja, prema vama milostiv." /66/

Uzvišeni obavještava o Svojoj dobroti koja se manifestira u Njegovom potčinjavanju Svojim robovima lađa na moru i Njegovo olakšavanje korištenja Njegovih blagodati od strane ljudi u trgovini iz područja u područje. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "On je, zbilja, prema vama milostiv." On vam je to učinio iz dobrote i milosti spram vas.

"Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete; čovjek je uvijek nezahvalan!" /67/

Allah Uzvišeni obavještava da ljudi kada ih nevolja zadesi, mole Allaha, kajući Mu se i iskreno Mu vjeru ispovijedajući. Allah, otuda, veli: "Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On." Iščezne iz vaših srca sve što obožavate, izuzev Allaha, kao što se desilo sa Ikrimom ibn Ebi-Džehlom kada je pobjegao ispred Poslanika, s.a.v.s., prilikom oslobođenja Meke. Bježeći, plovio je morem, želivši se nastaniti u Abesiniji. Zapuhao je žestok vjetar, pa su jedni drugima govorili: "Neće vas ništa spasiti, izuzev da molite Allaha Jedinog!" Ikrime je u sebi pomislio: "Tako mi Allaha, ako na moru niko ne koristi - osim On, onda ni na kopnu niko ne koristi - osim Njega! Moj Gospodaru, ukoliko me izbaviš odavde, dajem Ti obećanje da ću otići i staviti ruke na Muhammedovu ruku i naći ću ga blagim i milostivim." Spašeni su iz mora, pa se on vratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prešao na islam i u njemu se dobro pokazao - neka je Allah s njim zadovoljan! "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete ", zaboravite da ste ga priznavali Jedinim na moru i okrećete glave od obraćanja Njemu, Jedinom, Koji nema saučesnika! "...čovjek je uvijek nezahvalan!" Ovo je ljudska priroda: da zaboravlja blagodati i niječe ih, izuzev onoga koga Allah sačuva.

"Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas pješčanu oluju neće poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?" /68/

Zar mislite da ćete vašim izlaskom na kopno biti sigurni od Njegove osvete i kazne da vas utjera u zemlju ili da na vas sruči kamenje, kao što kaže: "Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Naše."/54:34-35/ "pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?", tj. pomagača koji će to od vas otkloniti i spasiti vas od toga.

"Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao." /69/

Zar ste sigurni, vi koji glave od Nas okrećete, nakon što ste priznali Moju Jedinost na moru i nakon vašeg izlaska na kopno, da nećete po drugi put biti vraćeni na more pa da se na vas pošalje bura koja će udarati na jarbole lađe i potopiti ih: "i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni?", zbog vašeg nevjerstva i okretanja od Allaha Uzvišenog: "Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao", tj. pomagača koji bi vas, poslije vas, osvetio, niti se plašimo bilo koga ko bi Nas slijedio zbog toga (da nam se osveti).

"Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili." /70/

Uzvišeni saopćava o Njegovoj počasti i poštovanju spram sinova Ademovih koji se ogleda u njihovom stvaranju u najljepšem i najsavršenijem liku i obliku kao što kaže: "Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem" /95:4/, tj. ide uspravljen na dvije noge i jede svojim rukama, dok životinje idu na četiri noge i jedu samo ustima. Dao mu je sluh, vid i pamet s kojom sve razumijeva. To mu koristi i time razlikuje stvari, raspoznaje njihove osobine dobra i zla u vjerskim i dunjalučkim stvarima, koristi na kopnu životinje, konje i mazge a na moru velike i male lađe. Opskrbljujemo ih dozvoljenim stvarim, usjevima, plodovima, mesom i mlijekom, lijepim izgledom i kvalitetnom odjećom svih vrsta, što proizvode za sebe i što im drugi pribavljaju na druge načine: “i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili” nad ostalim životinjama i drugim vrstama Allahovih stvorenja. Ovim ajetom se preferira ljudska vrsta nad vrstom meleka.

Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani prenosi od Abdullaha ibn Amra, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /64/ "Meleki su rekli: 'Naš Gospodaru, dao si sinovima Ademovim dunjaluk na kome jedu, piju i dotjeruju se, a mi Te slavimo i hvalimo a ne jedemo, ne pijemo i ne zabavljamo se: pa kao što si njima dao dunjaluk, daj nama ahiret!' Allah je odgovorio: 'Ja neću izravnati dobro potomstvo onog kojeg sam stvorio Svojim rukama sa onima za koje sam rekao: Budite i oni su nastali!'"
Odgovori
Hvala od:
#15
“A na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu, čitat će knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda; /71/ onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na onom i daleko od svakog dobra.” /72/

Uzvišeni upoznaje da će se na Sudnjem danu svaki narod obračunati sa svojim vođom prije nego sa svojim vjerovjesnikom. Ovdje je riječ "el- -imam"/"vođa" odnosi na knjigu djela, pa zbog toga Uzvišeni ovdje kaže: "na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu čitaće knjige svoje." Tj. čitat će je iz radosti i zadovoljstva što se nalaze u njoj dobra djela i imaće želju za njenim čitanjem, kao što su riječi Uzvišenog: "...onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da - reći će: 'Evo vam, čitajte knjigu moju...'" do riječi Uzvišenog: "a onaj kome se da knjiga u lijevu ruku..."/69:19-25/, ili kao što Uzvišeni kaže: "i vidjet ćeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod bit će pozvan prema svojoj Knjizi: 'Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali! Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.'"/45:28-29/ Ovo ne protivrječi da će se dovesti vjerovjesnik kada Allah bude presuđivao njegovom narodu, jer on treba da bude svjedok svome narodu za njegova djela, kao što su riječi Uzvišenoga: “i Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti.”/39:69/ “A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?”/4:41/ "i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda."

"El-fetil" je konac po dužini u udubini datuline koštice. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar bilježi o ovome hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je u vezi sa riječima Uzvišenoga: "A na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim”, pa kaže: /65/ "Bit će pozvan jedan od njih pa će mu Knjiga biti data u desnu ruku, izdužIt će se njegovo tijelo, lice će mu zabijeljeti a na glavu će mu se staviti tadž od bisera koji će svjetlucati. Uputit će se svojim drugovima, koji će ga iz daleka ugledati i povikati: 'Naš Gospodaru, daj i nama ovo i blagoslovi nas u ovome!' Doći će im taj čovjek i reći im: 'Budite radosni, svaki od vas će ovo imati!' Što se tiče nevjernika, njegovo lice će potamnjeti i izdužIt će se njegovo tijelo, ugledat će ga njegovi drugovi koji će uzvikivati: 'Sačuvaj nas, Allahu od ovoga ili od zla ovoga. Naš Gospodaru, ne daj nam to!' Međutim, on će im doći, pa će oni reći: 'Naš Gospodaru, ponizi ga!' On će reći: 'Allah vas je udaljio i svaki od vas će ovo imati!'" El-Bezar, nakon toga, kaže: Ovo se prenosi samo ovim putem. ”onaj ko je na ovom svijetu bio slijep” - Ibn-Abbas i drugi kažu da ajet: ”onaj ko je na ovom”, misli se dunjalučkom životu "slijep", tj. slijep naspram Allahovih dokaza i argumenata: "bit će slijep i na onom", također će biti:“i još dalje od svakog dobra" - još dalje od onoga što je bilo na dunjaluku, neka nas Allah zaštiti od toga!

“I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem." /73/ "A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio", /74/ "i tada bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.” /75/

Uzvišeni izvještava o pomaganju Svoga Poslanika, s.a.v.s., njegovom učvršćenju, nepogrešivosti i sačuvanosti od zla onih koji ga čine i spletki grješnika (jer je On odgovoran za njega i za njegovu pomoć) i da ga neće povjeriti drugome od Svojih stvorenja, već je On njegov Zaštitnik i Pomagač i čini da Njegova vjera nadvlada nad onima koji se bore protiv nje, suprotstavljaju joj se i oponiraju joj i na Istoku i Zapadu, a neka je bezbroj selama Poslaniku, s.a.v.s., do Sudnjega dana.

“A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali", /76/ "jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.” /77/

Ovo je objavljeno o nevjernicima Kurejša kada su namjeravali protjerati Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz svoje sredine, pa im je Allah zaprijetio ovim ajetom, da, ukoliko ga protjeraju, neće ni oni ostati, nakon njega, dugo u Meki. Tako se i desilo. Poslije njegove Hidžre iz njihove sredine, nakon žestokih maltretiranja, nije prošlo ni godina i po a Allah ih je sastavio sa njim na Bedru, bez zakazivanja sastanka, pomogao ga protiv njih, učinio ga da ih savlada i pobjedi, pobije najuglednije među njima a zarobi njihove potomke. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: “...jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali.” Ovakav je Naš običaj prema onima koji ne vjeruju u Naše Poslanike, maltretirajući ih i protjerujući ih iz njihovih sredina i zbog toga im dođe kazna. Da nije Muhammed, s.a.v.s., poslanik milosti došla bi im kazna na dunjaluku koju niko ne bi mogao izdržati, pa zbog toga kaže: “Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio...”/8:33/

“Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju." /78/ "I probdij dio noći u namazu, - to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati. “/79/
Odgovori
Hvala od:
#16
Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., izvršavanje obaveznih namaza u njihovo određeno vrijeme: "Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene.” Ibn-Abbas kaže: "'Duluk', znači kada Sunce pređe polovinu neba." To isto zastupaju Ibn-Omer, Ibn-Mes’ud, Hasan, Dahhak i drugi. To mišljenje preferira i Ibn- Džerir. Od onoga što potvrđuje ovo mišljenje je hadis koji bilježi Ibn-Humejd od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže: /66/ "Pozvao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i još ko je želio od njegovih drugova, pa su jeli kod mene, a onda su izišli kada je sunce prešlo polovinu neba. Vjerovjesnik, s.a.v.s., izišao je i rekao: "Iziđi, Ebu-Bekre, jer je ovo period duluka kada je sunce prešlo sredinu neba." Zatim prenosi od Sehl ibn Bukkara a on od Ebi

Awane, od Esveda ibn Kajsa, od Nebiha el-Anezija, od Džabira, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slično tome. (6) Na temelju ovoga, citirani ajet obuhvata termine pet dnevnih namaza. Iz riječi:“ "kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine", (Gaseku el-lejl) je noćna tmina, razumije se da se radi o : podne, ikindiji, akšamu i jaciji. A riječi: و i “namaz u zoru", označavaju sabah namaz. Tevatur-predanjem su precizirana namaska vremena koja su muslimani s generacije na generaciju prenosili, kao što je izneseno u djelima o tome, i neka je Allahu hvala: "jer namazu u zoru mnogi prisustvuju."

Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /67/
"Namaz obavljen kolektivno (u džematu) vrijedniji je od pojedinačnog za 25 stepeni, a meleki noći i meleki dana prisustvuju sabah namazu." Ebu- Hurejre, r.a., kaže: "Učite, ako hoćete: "i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju.” U Sahihu Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /68/ "Smjenjuju se kod vas meleki noći i meleki dana i sastaju se na sabahu i na ikindiji namazu, a onda se uzdižu od vas, pa ih pita njihov Gospodar - a On zna sve o vama : 'Kako ste ostavili Moje robove?' Odgovorit će: 'Došli smo im a oni su klanjali i napustili smo ih a oni su klanjali.' “...i probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja dužnost." Naređuje mu noćni namaz, nakon farzova, kao što navodi Muslim u svome "Sahihu" od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o tome, koji je namaz najvredniji osim farzova odgovorio: "Noćni namaz." Zbog toga je Uzvišeni naredio Svome

Poslaniku, nakon farzova, noćni namaz a “tehedžud” je namaz nakon spavanja. To tvrde Alkame, El-Esved, En-Neha’i i drugi a to je općepoznato u arapskom jeziku. “Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati,” tj.radi ovo što ti se naređuje kako bi ti pripremili na Sudnjem danu mjesto hvale dostojno u kome će te hvaliti sva stvorenja i njihov Uzvišeni Gospodar. Ibn-Džerir kaže: "Većina komentatora Kur’ana smatra da je zagovaranje (šefaat) za ljude ne Sudnjem danu taj položaj koji će Muhammed, s.a.v.s., postići tako što će ih njihov Gospodar osloboditi od velikog straha i strahota toga dana."

Smatram da će Allahov Poslanik, s.a.v.s., imati takve počasti na Sudnjem danu koje s njim niko neće dijeliti, niti će se iko u tome moći izjednačiti s njim! On je prvi kome će se zemlja otvoriti i onaj koji će jašući dospjeti na mjesto okupljanja. Posjedovat će zastavu tako da će svi od Adema, a.s., pa nadalje biti pod njegovom zastavom. On će imati izvor sa kojeg će se najviše piti voda na Sudnjem danu. Imat će veliki šefaat (zagovorništvo) kod Allaha kada dođe da presudi svojim robovima. To je, nakon obraćanja ljudi za šefaat Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s., kada je svaki od njih na to odgovorio: "Nisam ja za to!" dok ne dođu Muhammedu, s.a.v.s., koji će reći: "Ja sam za to!" On će zagovarati za narod kojemu je naređeno da uđe u Vatru, pa će spriječiti njihov ulazak u nju, biće poslanik čijem će se ummetu prvo presuditi , prvi koji će prevesti svoj narod preko Sirat-ćuprije i prvi koji će zagovarati za Džennet, kao što se potvrđuje u Muslimovom "Sahihu".

U hadisu u kome se spominje puhanje u rog, kaže se: "Svi će vjernici ući u Džennet samo sa njegovim šefaatom. On će prvi ući u njega, a njegov narod prije drugih. Zagovarat će o stepenima naroda koji oni neće postići svojim djelima. On je vlasnik položaja (el-vesile), a to je najvišI stepen u Džennetu, koji samo njemu priliči. Kada Allah Uzvišeni dopusti zagovaranje za grješnike, tada će zagovarati meleki, poslanici i vjernici a on će biti zagovornik za stvorenja čiji broj samo Allah Uzvišeni zna. Niko neće zagovarati kao on niti će ga dostići u tome. Sada ćemo spomenuti neke hadise koji tretiraju ovo mjesto vrijedno hvale, a od Allaha tražimo pomoć. Buhari bilježi od Ibn-Omera, r.a., da je rekao: /70/ "Ljudi će na Sudnjem danu klečati; svaki narod će pratiti svoga vjerovjesnika govoreći: 'O ti, zagovaraj, o ti, zagovaraj!', sve dok zagovaranje ne stigne do Muhammeda, s.a.v.s.. To je dan u kome će ga Allah proživiti na mjestu hvale dostojnom." Također ga prenosi i Hamza ibn Abdullah od svoga oca a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Buhari bilježi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /71/ "Kada čuje učenje ezana koji kaže : 'Allahu moj, Gospodaru ovoga vječno savršenog poziva i zauvijek postojanog namaza, podari Muhammedu visoki stepen i uputi ga na hvale vrijedno mjesto koje si mu obećao' - dostojan mu je moj zagovor na Sudnjem danu." Ovo bilježi Buhari bez Muslima. Imam Ahmed bilježi od Ubejj ibn Kja’ba, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /72/ "Na Sudnjem danu ja ću biti - ne hvaleći se - imam i hatib poslanicima i onaj koji će između njih šefaat činiti." Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih i Ibn-Madže.
Odgovori
Hvala od:
#17
Imam Ahmed kaže da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: /73/ "Doneseno je pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., meso i to podlaktica, koju je inače volio, pa ju je zagrizao, pa zatim rekao: "Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu, a da li znate zbog čega je to? Allah će sakupiti prve i posljednje na istom mjestu... čut će onoga koji poziva i dobro će ga vidjeti. Sunce će se približiti, pa će ljude obuzeti briga i nevolja koju neće moći izdržati tako da će jedni drugima reći: 'Zar ne vidite šta vas je snašlo i zar ne očekujete da bi neko mogao zagovarati za vas kod vašeg Gospodara?' Jedni drugima će reći: 'Držite se Adema!' Doći će Ademu, a.s., (...ali će se on izviniti. Zatim će doći Nuhu, pa Ibrahimu, pa Musau, pa onda Isau, a.s., i svi će se pravdati zbog grijeha smatrajući da su ih zaradili i time će se stidjeti svoga Gospodara i svi će govoriti: 'Moja duša, moja duša, moja duša!' Zatim će se obratiti Muhammedu, s.a.v.s.) i reći će mu: 'Muhammede, ti si Allahov Poslanik, pečat si svih poslanika i Allah ti je oprostio sve što si počinio, i ranije i kasnije, pa zagovaraj za nas kod svoga Gospodara. Zar ne vidiš u što smo zapali?!' Ja ću tada ustati i doći pod Arš. Past ću na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru, zatim će mi Allah otkriti što nije otkrio nikome prije mene i nadahnuti me riječima Njegove pohvale i lijepom zahvalom Njemu.' Reći će mu se: 'Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat će ti se i zagovaraj - bit će ti zagovaranje primljeno.'

Podigao sam glavu i rekao: 'Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!' Bit će mi rečeno: 'Muhammede, uvedi od svog ummeta one koji neće račun polagati na desna dženetska vrata, a oni su saučesnici sa ljudima u ulasku na ostala dženetska vrata', a zatim kaže: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zaista je između dvoje dženetskih vrata kao između Meke i Hidžra ili kao između Meke i Basre.' Ovaj hadis se bilježi i u "Sahihu" Buharije i Muslima. On, također, bilježi od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /74/ "Ja sam prvak potomstva Ademova na Sudnjem danu, prvi kome će se kabur raspuknuti, prvi koji će zagovarati i prvi kome će zagovaranje biti primljeno."

"I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'" /80/ "I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'” /81/

Katade kaže da riječi:“ I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine'", označavaju Medinu, a riječi: i “ I izvedi me ishodom Istine”, označavaju Meku. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je u Meki, a zatim mu je naređena Hidžra, pa je Allah Uzvišeni objavio: “I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine. I daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'” Hasan kaže u komentaru ovog ajeta: "Obećao mu je njegov Gospodar da će degradirati vladara Perzije, oslabiti Perziju i njemu je potčiniti, i vladara Bizantije, oslabiti Bizantiju, njezin ponos i potčiniti mu je." Katade kaže o ovome: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao je da nema nikakve mogućnosti u tome bez snage, zato je molio snagu koja će pomoći Allahovu Knjigu, Allahove propise, Allahove naredbe i uspostavljanje Allahove vjere, jer je snaga (vlast) milost Allahova koju je učinio među Svojim robovima i da nije toga napali bi jedni druge pa bi snažni savladali nejake." Ibn-Džerir odabire mišljenje Hasana i Katade i ono je preovladavajuće, jer je uz istinu neophodno i pokoriti onoga ko joj se suprotstavlja i ko se oponira.

Zbog ovoga Uzvišeni kaže: “A gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga.”/57:25/ U hadisu stoji: /75/ "Allah obuzdava vladarom (snagom) ono što ne obuzdava Kur’anom." Naime, sprečava vlašću izvršavanje razvrata i grijeha, što neće učiniti većina ljudi samim Kur’anom i onim što je u njemu od sigurnih prijetnji i oštrih upozorenja. To je stvarnost! ”I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži.'” Ovo je prijetnja i obećanje nevjernicima Kurejša, ono što je došlo kao istina od Allaha, u što nema nikakve sumnje, a to je ono što je objavljeno od Kur’ana, imana i korisnog znanja, a nestalo je njihove laži. Laž nema sigurnosti niti opstanka uz istinu: “ Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane.”/21:18/ Buharija bilježi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: /76/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao je u Meku a oko Bejtullaha je bilo 360 kipova, pa ih je počeo udarati štapom koji je držao u svojoj ruci govoreći: “I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'”“Došla je Istina, a laži je nestalo.”/34:49/ Ovako bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Abdurrezzak.

“Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“/82/

Uzvišeni saopćava o Svojoj Knjizi koju je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s., kojoj je laž nepoznata i koja je lijek i milost vjernicima, odnosno koja briše u srcu bolesti sumnje, licemjerstva, idolopoklonstva, skretanja i odstupanja. Kur’an, dakle, liječi od svega ovoga. On je, također, milost u kojoj nastaje iman, mudrost, traženje dobra i težnja za njim i to je samo kod onoga koji vjeruje u njega, iskreno se odnosi spram njega i slijedi ga. Što se tiče nevjernika - nasilnika prema samome sebi zbog nevjerstva, slušanje Kur’ana samo ga još više udaljava i povećava mu kufr. Greška je kod kafira a ne kod Kur’ana. Uzvišeni kaže: “A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru." /9:124-125/ Uzvišeni kaže: “...a nevjernicima on samo povećava propast”, neće se okoristiti njime, neće ih sačuvati niti će ih izliječiti, jer je Allah učinio da Kur’an bude vjernicima lijek i milost.
Odgovori
Hvala od:
#18
“Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava." /83/ "Reci: Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu.'” /84/

Uzvišeni upoznaje ovim ajetom na krnjavost čovjeka i njegove naravi, izuzev ukoliko ga Uzvišeni Allah ne sačuva u stanja radosti i beznađa, pa ako ga Allah obaspe kapitalom, zdravljem, nafakom i pomoći, okrene se od pokornosti Allahu, okrene se od Njegovih robova i oholo udalji. Mudžahid kaže: znači: "Udaljio se od nas." ovo je, kao što su Allahove riječi: "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete" "a kad ga zadesi zlo”, a to su iskušenja i belaji: “onda očajava”, izgubi nadu da će postići dobro nakon toga, kao što su riječi Uzvišenoga: “A ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik “/11:9/ “Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju'”, tj. po svojoj vjeri i na svoj način. Ovaj ajet - a Allah najbolje zna - prijetnja je idolopoklonocima, kao što su Njegove riječi: "...i reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete...'"/11:121/ Zbog toga Uzvišeni kaže: “Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu'", od nas i od vas i svako će biti nagrađen prema svome djelu i ništa mu skriveno biti neće.

“Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” /85/

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: /77/ "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na njivu u Medini, a on se poštapao sa ogoljelom palminom granom, pa je prošao pored židova koji su jedni drugima rekli: 'Pitajte ga o duši!' Neki su rekli: 'Ne pitajte ga!' Drugi su opet rekli: 'Pitajte ga o duši!' Upitali su ga: 'O Muhammede, šta je duša?' Još uvijek je bio naslonjen na ogoljelu palminu granu i ja sam mislio da mu se objavljuje. Rekao je: “Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” Onda su rekli jedni drugima: 'Jesmo li vam rekli da ga ne pitate.'" Ovako bilježe Buharija i Muslim u hadisu posredstvom ‘Ameša i ovo ukazuje, kako se na prvi pogled čini da je ovaj ajet medinski i da je objavljen onda kada su ga o tome pitali židovi u Medini. Međutim, cjelokupno poglavlje je mekansko, a argument koji podupire tu činjenicu je ono što bilježi imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a.: /78/ "Kurejšije su rekli židovima: 'Predložite nam nešto što ćemo pitati ovoga čovjeka.' Rekli su im: 'Pitajte ga o duši!', pa su ga pitali. Tada je objavljen ajet: "Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'” Rekli su: "Dato nam je mnogo znanja i Tevrat, a kome je dat Tevrat - dato mu je veliko dobro". Prenosilac kaže: "Allah je objavio: “Reci: 'Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga...'"/18:109/ Ovim se odgovara da se objavljivanje ovoga ajeta desilo drugi puta u Medini ili mu je poslata objava da im odgovori na ono što su ga pitali, sa prethodnim ajetom.

Muhammed ibn Ishak prenosi od nekih svojih drugova, od Ata‘a bin Jesara da je rekao: /79/ "Objavljeno je u Meki: "a vama je dato samo malo znanja.", pa kada je Muhammed, s.a.v.s., preselio u Medinu, došli su mu židovski svećenici i rekli: 'Muhammede, nije li došlo do nas da si ti rekao: ” ...a vama je dato samo malo znanja.” Jesi li aludirao na nas ili na svoj narod?' Rekao je: 'Aludirao sam na vas.' Oni su rekli: 'Ti učiš da je nama dat Tevrat u kome je pojašnjenje za svaku stvar.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tevrat je u Allahovom znanju mali, a Allah vam je dao da sve dok budete radili prema njemu - koristiće vam.'" Uzvišeni je objavio: “Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar” /31:27/ Mufessiri se razilaze u značenju duše ovdje na više mišljenja. Jedni kažu: To su duše sinova Ademovih koje se nalaze u njihovim tijelima. Drugi kažu da je značenje duše ovdje Džibril. Neki, pak, smatraju da je njeno značenje veliki melek srazmjeran svim stvorenjima. Neki, opet, tvrde da se njime označava grupa meleka u likovima sinova Ademovih, a drugi kažu da se time podrazumijeva grupa koja vidi meleke a oni njih ne vide. Oni su spram meleka, kao što su meleki spram sinova Ademovih. A što se tiče riječi Uzvišenog: “Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja'”, tj. doista je duša Njegova stvar, a znanje o njoj pripada isključivo Njemu, mimo vas, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "a vama je dato samo malo znanja.” On vam otkriva samo malo Svoga znanja i neko zna samo onoliko koliko želi Svemoćni i Uzvišeni.

“A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao", /86/ "ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika." /87/ "Reci: 'Kad bi se svi ljudi i džinovi udružili da sačine jedan ovakav Kur‘an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali." /88/ "Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje." /89/

Uzvišeni spominje Svoju veliku blagodat i dobrotu prema Svome robu i plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., u onome što mu objavljuje iz časnog Kur’ana kome je laž apsolutno nepoznata; Objava je to od Mudrog i hvale Dostojnog. Ibn-Mes’ud, r.a., rekao je: "Dodirnut će ljude crveni vjetar misli na kraju ovodunjalučke epohe, od Šama, tako da neće ostati u Mushafu a niti u srcu ijednog čovjeka ni jedan ajet, a zatim je proučio ajet: "A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili.” Zatim Uzvišeni upozorava na čast Kur’ana, pa kaže da ukoliko bi se sakupili i ljudi i džini i dogovorili se da sačine slično onome što je On objavio Svome poslaniku, ne bi to mogli učiniti, zato što je to nemoguće! Kako da sliči govor stvorenja govoru Stvoritelja, Kome ništa slično nije?! "Mi objašnjavamo ljudima“, tj. donosimo im kategorične argumente i rasprostiremo im Istinu i, uprkos ovome, većina ljudi odbija niječući Istinu i odbacujući Ispravnost.
Odgovori
Hvala od:
#19
“I govore: 'Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvor-vodu ne izvedeš;" /90/ "ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;" /91/ "ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce dovedeš;" /92/ "ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.' Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'" /93/

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., u skraćenoj verziji: /80/ "Najautoritativniji Kurejši su pozvali Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo došao, smatrajući da im je na um pala nova misao u vezi sa njim, a budući da je bio brižljiv spram njih želeći ih uputiti, a i teško je podnosio njihove greške. Sjeo je kod njih, a oni su mu rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na vrijeme tako, ako nešto bude, da ne snosimo odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga od Arapa ko je uveo kod svoga naroda ono što si ti uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovažio vjeru, omalovažio si naše umove, vrijeđao božanstva, razjedinio društvo i ništa negativno nije preostalo a da s tim nisi došao među nas. Ako si došao da sa ovim govorom tražiš kapital, sakupit ćemo ti iz našeg imetka sve dok ne postaneš najbogatiji među nama. Ako, pak, tražiš čast među nama, izabrat ćemo te za najčasnijeg među nama a ako želiš vlast učinićemo te našim vladarem. A ako je ovo što ti dolazi ono s čime ti dolazi Reijj, a očito je da te je nadvladao - a nazivali su jednog od džina Er-Re’ijj - onda ćemo, najvjerovatnije, utrošiti naše imetke u traženju lijeka dok te ne izliječimo i opravdamo.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ništa sa onim što vi govorite. Nisam vam došao sa ovim zbog vašeg imetka, časti i vlasti nad vama. Allah me je poslao vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da vam budem obveseljivač i opominjač.

Dostavio sam vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas, pa ako prihvatite od mene ono s čime sam poslan - to je vaša sreća i na ovom i na onom svijetu, a ako to odbijete, ja ću se strpiti na Allahovoj odredbi sve dok Allah ne presudi između mene i vas'. Ili kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Tražili su, zatim od njega da zamoli svoga Gospodara - iz njihove oholosti i kufra - da pokrene brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje rijeke, kao što su rijeke Šama i Iraka i da proživi njihove pretke koji su nestali pa da ih pitaju o onome o čemu on govori: da li je to istina ili laž. "Ako učiniš što zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi ćemo ti tada povjerovati i time ćemo znati tvoj položaj kod Allaha i znati da te je poslao kao poslanika kao što tvrdiš". Nakon toga su zahtijevali da traži od svoga Gospodara da pošalje meleka koji će potvrditi da je istina ono što govori. Rekli su: "...a mi ćemo revidirati naš stav u odnosu na tebe, a ti zamoli da ti učini bašče, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te učini nezavisnim od onoga što mi smatramo da ti tražiš, jer i ti ideš po tržnicama i tražIš opskrbu za život kao i mi , tako da ćemo time znati vrijednost tvoga položaja kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao što tvrdiš." Poslanik, s.a.v.s., im je svaki put odgovorio kao što je to učinio i prvi put.

Rekli su: "Obori nebo u komadima kao što tvrdiš da tvoj Gospodar, ako hoće, može to učiniti. Mi tebi nećemo povjerovati sve dok to ne učiniš!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je Allahovo. Ako hoće, učinit će to vama!" Rekli su: "Muhammede, a zar tvoj Gospodar nije znao da ćemo mi sjediti s tobom, pitati te o onome što smo te pitali o Njemu i da ćemo tražiti od tebe ono što tražimo, pa da ti pruži i nauči te ono što ćeš nam odgovoriti i obavijestiti te o onome što će učiniti sa nama u tome, ako ne primimo od tebe ono s čim si došao. Mi smo, pak, došli do saznanja da tebe uči onaj čovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi, tako nam Allaha, nećemo nikada Rahmanu vjerovati. Već smo te ispričali, Muhammede, ali, tako nam Allaha, nećemo te ostaviti i zaboraviti ono što si s nama učinio sve dok te ne uništimo ili dok ti nas ne uništiš." Jedan od njih je rekao: "Nećemo ti vjerovati sve dok ne dođeš u prisutnosti Allaha i meleka." Kada su to rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a s njim je ustao i Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidžične Atike, kćerke Abdul-

Muttaliba, i rekao mu: "Muhammede, tvoj narod ti je izložio ono što ti je predložio, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o stvarima da s njima otkriju tvoj položaj kod Allaha, pa nisi ni to uradio. Zatim su te pitali da ubrzaš ono čime im prijetiš od kazne. Tako mi Allaha, neću ti nikada povjerovati sve dok ne postaviš ljestve ka nebu i ne budeš se popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok ne dođeš sa njima i dok ne donesu s tobom otvorenu stranicu, a s tobom ne budu četiri meleka koji će svjedočiti ono što govoriš, a tako mi Allaha, kada bi i to činio, mislim da ti ne bih povjerovao”. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao, tužan i žalostan nakon saznanja da se njegov narod udaljio od njega i nakon gubljenja nade u svoj narod prilikom svoga poziva.

Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je Allah vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute, uslišao bi im. Međutim, On je znao da oni to traže iz kufra i oholosti. Riječi Uzvišenog: ”...sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš;" "el-jenbu" označavaju vodu, izvor koji teče. Tražili su od njega da im izvede određeni izvor u Hidžazu ovdje ili ondje, a to je Allahu Uzvišenom lahko. Da je htio, učinio bi i uslišao sve što su tražili. Međutim, znao je da oni upućeni biti neće, kao što su riječi Uzvišenog: "Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi vjerovali." /6:111/ "...ili dok nebo u parčadima ne oboriš,” tj. ubrzaj nam kaznu koju si nam obećao na Sudnjem danu rascjepljenjem neba i približavanjem njegovih krajeva, pa sruči ih na nas sada, kao što je Šuajbov narod rekao:

"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu oblačnoga dana, a to je, doista, bila kazna velikog dana, a što se tiče Poslanika milosti, s.a.v.s., on je tražio od Allaha da im odgodi kaznu nadajući se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će Ga obožavati i neće Mu nikoga kao saučesnika pridruživati. Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici, pa prešli na islam a islam im postao stabilan, čak je i Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je ranije spomenut... Islam je primio čvrsto i iskreno se pokajao Uzvišenom Allahu.
Odgovori
Hvala od:
#20
Riječi Uzvišenog: "...ili dok ne budeš imao kuću od zlata”, tj. "min zehebin" od zlata, po kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas i drugi kažu slično tome. "...ili dok se na nebo ne uspenješ”; ne uspenješ se na nebo na ljestvama a mi te budemo gledali: "a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo", da je napisano na njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od Allaha tom i tom" i da svako od njih osvane s tom knjigom pored glave. "Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'” Slava neka je Njemu zar neko može da radi kako On hoće mimo Njegove volje. Ne, nego On radi što hoće, a ja sam vam samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i savjetujem vas i to sam već učinio. A ono što ste tražili od mene kod Uzvišenog Allaha je.

“A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: 'Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?'" /94/ "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.'" /95/

Uzvišeni kaže: "A ljude je, odvraćalo”, tj. većinu njih, "od vjerovanja” i od slijeđenja Poslanika samo njihovo čuđenje oko slanja čovjeka kao poslanika, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" /110:2/ Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvišeni kaže, upozoravajući na Svoju prijaznost i milost spram Svojih robova, da im On šalje poslanika od njihove vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da im je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suočiti s njim niti uzimati od njega, kao što kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas" /9:128/ Zbog toga kaže ovdje: "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali'", tj. od njihove vrste, pa budući da ste vi ljudi, poslali smo vam Naše poslanike od vas iz pažnje i milosti.

“Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.'"/96/

Uzvišeni kaže, upućujući Svoga Poslanika, s.a.v.s., na značajan dokaz za njegov narod u vezi sa onim oko čega treba da mu povjeruju, u vezi sa onim s čim je došao, oko toga da je On tj. Allah svjedok njemu i njima. On zna s čime im je došao. Da je to izmislio kaznio bi ga najžešćom kaznom, kao što Uzvišeni kaže: "A da je on o Nama kakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili a onda mu žilu kucavicu presjekli." /69:44-46/ Nastavljajući dalje kaže: "jer On zna i vidi robove Svoje." On zna ko zaslužuje blagodati, dobročinstvo i uputu i dobro zna ko zaslužuje nesreću, zabludu i skretanje. Zbog toga Uzvišeni kaže:

“Onaj kome Allah ukaže na Pravi put - na pravom putu je, a onome koga u zabludu stavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.” /97/

Uzvišeni obavještava o Svome postupku prema Svojim robovima i sprovođenju Svoje vlasti i da je On Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti. Koga On uputi - niko ga ne može u zabludi ostaviti, a koga On u zabludu odvede, nećeš mu naći - osim Njega - pomagača koji će ga na Pravi put uputiti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute.” Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: /81/ "Rečeno je: 'Allahov Poslaniče, kako će ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj Ko je učinio da idu na svojim nogama, u stanju je da učini da idu na svojim licima'". Ovaj se hadis bilježi kod Buharije i Muslima. Riječi Uzvišenog: “slijepe”, znači neće vidjeti, "nijeme", neće govoriti, "i gluhe", neće čuti, kao kazna zato što su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i gluhi spram Istine. Bit će kažnjeni na skupu baš kada budu imali najviše potrebe za oprostom: "boravište njihovo“, njihov kraj"bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja”, kad god se počne gasiti“pojačat ćemo im oganj”, tj. plamen, buktinju i žar, kao što kaže Uzvišeni: "pa kušajte, mučenje ćemo vam sve gorim činiti."/78:30/

“To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?'" /98/ "Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio Čas oživljenja, u koji nema sumnje? Ali nevjernici samo poriču." /99/

Uzvišeni kaže: Ovo naše kažnjavanje proživljujući ih slijepe, gluhe i nijeme, kazna im je koju su zaslužili zato što su smatrali lažnim "dokaze Naše”, tj. naše argumente i znakove i što su smatrali nevjerovatnim proživljenje nakon smrti: "i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah'”, tj. truhlež i crvotočina: "zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?", nakon truhlosti i propasti biti vraćeni drugi put?! Allah ih upozorava na Svoju moć u tom pogledu, budući da je On stvorio nebesa i Zemlju, dok je Njegova moć u njihovom oživljenju lakša od ovoga, kao što kaže Uzvišeni: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog." /40:57/ Ovdje kaže: "Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima”, na Sudnjem danu vraćajući im njihova tijela, i stvarajući ih drugi put kao što je to učinio i prvi put: "i da im je već odredio Čas oživljenja u koji nema sumnje?”, učinio je njihov povratak i dizanje iz njihovih grobova Časom određenim, koji se, neosporno je, mora ispuniti, kao što kaže Uzvišeni: "A Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme." /11:104/ Riječi Uzvišenog: "Ali nevjernici samo poriču", tj. nakon što su im prezentirani argumenti oni ostaju uporni u svom nevjerovanju.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 745 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: