[Media]

Treći islamski šart – Post

Osnovni pojmovi

Sehur – Ručak prije početka posta.

Imsak – Posljednji čas kada se treba zapostiti.

Iftar – Vrijeme kada prekidamo post.

Definicija

Post je svjesno suzdržavanje, u ime Allaha, od svega što kvari post, od zore, pa do zalaska Sunca.

Utemeljenost ramazanskog posta

Allah dž.š. kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Beqare, 186.)

Poslanik a.s. kaže: „Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio!“

 Koje su koristi posta?

Donosi dobro i na dunjaluku i na ahiret, jer Poslanik a.s. kaže: „Postite, pa ćete biti zdravi!“ „Što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko sem Allah, to je post.“
Štiti od grijeha i džehennemske vatre, jer Poslanik a.s. kaže: „Post je štit kojim se rob štiti od vatre.“ “O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se brine o ženi, neka se oženi, a ko nije u mogućnosti neka posti, jer će mu post pomoći da obuzda svoje strasti.” 
Briše grijehe i bit će čovjekov zagovornik na Sudnjem danu, jer Poslanik a.s. kaže: “Ko isposti ramazan, znajući njegove granice i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu, bit će mu izbrisani (grijesi) koje je prije (počinio).” „Post i Kur’an će biti zagovornici, šefadžije, za roba na Sudnjem danu. Reći će post: ‘O moj Gospodaru, zabranio sam mu hranu i strasti tokom dana, podari mi da se zauzmem za njega!’…“
Na džennetska vrata Rejjan ući će samo postači, jer je Poslanik a.s. rekao: “Džennet ima osam vrata, jedna od tih vrata se zovu, Er-Rejan, i na njih će ući samo postači.“

Ko je dužan postiti?

Ramazanski post je farz-stroga dužnost za svakog pojedinca, koji je:

– Musliman;

– Punoljetan – Osoba je šerijatski punoljetna, najdalje do 15. godine. Kao što vidite djeca nisu dužna postiti, ali ih trebamo polahko navikavati na post, i njihov post je ispravan, ako bi postili. Na početku sa onim našim „našivanjem“, a kada napune 10 godina onda ih trebamo početi i tjerati. Ako bi dijete pokvarilo post, njemu se neće narediti da to nadoknadi tj. naposti.

– Psihički i fizički zdrav;

– Nije putnik;

– Nema šerijatskih zapreka za post (npr. da žena nije u hajzu ili nifasu).

Ko nije dužan postiti?

Postoji nekoliko opravdavajućih okolnosti u kojima musliman nije dužan postiti, a to su:

– Žena u hajzu i nifasu – Ženi u hajazu i nifasu je zabranjeno postiti, ali je dužna propuštene dane posta napostiti.

– Bolesnik – Bolesniku je dozvoljeno ne postiti, ako se boji da će mu post pogoršati ili odgoditi njegovo ozdravljenje. Što se tiče bolesnika i posta obavezna je konsultacija sa ljekarom, koji je kvalificiran i musliman. Pa, ako on kaže da se posti onda treba postiti, ako kaže da se ne posti onda se neće ni postiti. Nakon što osoba ozdravi i ramazan se završi, obavezno je napostiti propuštene dane posta.

– Putnik – Putniku je dozvoljeno da ne posti. Iako je putniku dozvoljeno da ne posti, po hanefijskom mezhebu bolje mu je da posti, ako mu to neće naškoditi. Ali ako bude mrsio, propuštene dane posta će napostiti nakon ramazana. Što prije to bolje.

– Trudnica i dojilja – Dozvoljeno im je nepostiti ako se boje za sebe, za dijete ili dijete koje doje, ali su obavezne napostiti propuštene dane posta.

– Oronuli starac – Starac kojem post može naškoditi njegovom zdravlju ili životu.

– Zatvorenik – Ovdje se misli na one zatvorenike koji borave u nehumanim uslovima, koji se muče, izgladnjuju…

– Radnici koji su primorani na teške fizičke poslove – Šta znači biti primoran? Primoran je onaj ko nije sam svoj gazda, koga gazda tjera da radi teške fizičke poslove bez obzira što on posti. Ali ako nije primoran, ako je sam sebi gazda, onda treba paziti da radi samo onoliko koliko se neće dovesti u stanje da mora prekinuti post. A šta je teški fizički posao? To svako određuje naspram sebe i svog stanja. Ali imajmo na umu da Allaha ne možemo prevariti. Ono što ovdje treba napomenuti jeste da ovoj kategoriji ljudi nije dozvoljeno mrsiti od početka dana, nego trebaju početi postiti, nadajući se da će im Allah podariti snagu i izdržljivost. Ali ako pak ne budu u stanju onda će posle ramazana napostiti propuštene dane posta.

[Media]

Koji su uvjeti za ispravnost posta?

Postoje 3 uvjeta za valjanost posta:

Nijet u njegovo vrijeme za svaki dan – Vrijeme nijeta za ramazanski post je od početka noći uoči dana koji će se postiti, pa do nekih sahat vremena prije podnevskog vremena. Sam sehur ili kako mi to nekad kažemo ručak u toku ramazana je nijjet. Nijjet se nalazi u srcu, ali učenjaci kažu da ga je lijepo izgovoriti i jezikom.
Da ne postoji nešto što je u suprotnost sa postom, kao hajz ili nifas – Ženska osoba koja je u hajzu i nifasu tj. koja ima mjesečno čišćenje ili je u postporođajnom periodu nije dužna postiti. Ako bi postila njezin post neće biti ispravan, čak će biti i griješna, i kad prođe ovaj period dužna je napostit onoliko dana koliko je propustila dok je bila u ovom stanju. Ovdje treba napomenuti da se za ispravnost posta ne uslovljava da osoba ne bude džunub, pa makar se mogla i očistiti.
Da se ne dogodi nešto što kvari post.

 Kada i keffaret

 Kada je nadoknada opravdano izostavljenih ili prekinutih dana posta. U nastavku lekcije ćemo spomenuti ko je dužan napostiti propuštene dane posta. Iz ovoga su izuzeti samo oni koji prekinu post zbog zaborava, kada se nastavlja post i nije se dužno napaštati.

Keffaret je iskup za namjerno prekidanje posta. Znači osoba koja namjerno bez opravdanog razloga i bez prava na povlasticu nepoštenja, svjesno i po svom izboru prekine post u mjesecu ramazanu konzumirajući nešto što je uobičajeno za jelo i piće ili ima intimni odnos, dužna se, pored obaveze napaštanja tog dana ili više njih, iskupiti za prekinuti post. Keffaret se sastoji u oslobađanju roba ili posta dva mjeseca uzastopno bez prekidanja (osim žene koja dobije hajz) ukoliko se u mogućnosti ili da se nahrani šezdeset siromaha, i to sa dva obroka koja će ih zasititi. Prema našoj pravnoj školi siromasima se može dati i protuvrijednost ovih obroka. Ukoliko se u toku ramazana napravi više prekršaja koji iziskuju keffaret, dovoljan je jedan keffaret za sve te prekršaje.

Kome je dozvoljeno odgoditi post?

Sljedećeim osobama je dozvoljeno da odgode post u mjesecu ramaznu, uz obavezno nadoknađivanje propuštenih dana:

– Putnik;

– Bolesnik;

– Trudnice i dojilje;

– Bojazan za život

– Radnici koji obavljaju teške fizičke poslove.

Šta kvari post?

Post će pokvariti ako:

– Namjerno jedemo ili pijemo;

– Namjerno spolno općimo ili ejakuliramo;

– Namjerno izazivanje povraćanja;

– Namjerno nešto progutamo, ušmrknemo, udahnemo…i to dođe do naše nutrine;

– Pojava hajza i nifasa;

– Primanje infuzija ili drugih hranjivih injekcija.

 Post neće pokvariti?

Post neće pokvariti:

– Ako iz zaborava nešto pojedemo, popijemo ili spolno općimo;

– Poluciranje u snu;

– Poljubiti ili dodirnuti ženu;

– Ono što uđe u utrobu kroz pore na tijelu;

– Ulazak u utrobu onoga čega se ne može sačuvati;

– Vađenje i davanje krvi, kao i hidžama;

– Nenamjerno povraćanje, osim ako nam se ono što povraćamo vrati u utrobu.

[Media]

Fidja

 Fidja znači da za svaki dan koji nismo postili damo vrijednost sadekatul-fitra, nekome od siromaha, kojima se može dati i zekat. Fidju mogu dati sljedeće dvije kategorije ljudi:

– Oronuli starac koji je sve slabiji i slabiji;

– Bolesnik koji nema nadu u izlječenje.

Kada je lijepo postiti?

Pored obaveznog posta postoji i dobrovoljni post, tj. kada je sunnet postiti, ako možemo:

– Ponedjeljkom i četvrtkom;

– Dan Arefata;

– Šest dana mjeseca ševvala;

– Tri dana u svakom mjesecu;

– Davudov post;

– U prvoj polovini ša‘bana.

Zabranjeno je postiti prvi dan Rmazanskog bajrama i sve dane Kurban bajrama.

Šta je lijepo raditi uz ramazan?

 Uz ramazan je lijepo raditi sljedeće:

– Klanjati što više namaza u džematu;

– Učiti Kur’an što više. Bilo bi lijepo svaki dan proučiti džuz, tako da se uz ramazan prouči cijeli Kur’an.

– Što više zikriti i doviti, jer je ramazan mjesec kada Allah dž.š. posebno uslišava naše dove.

– Što više dijeliti sadaku i pomagati nemoćne, jer je ramazan mjesec suosjećanja.

Šta ne bi trebali raditi uz ramazan?

 Uz ramazan ne smijemo ili ne bi trebali raditi sljedeće:

– Jesti i piti, jer to kvari post. Ali ako iz opravdanih razloga ne bi postili, opet ne bi trebali javno jesti i piti.

– Obarati pogled, jer gledanje u zabranjeno grijeh, a musliman se uz ramazan treba što više čuvati grijeha.

– Ne svađati se i ne raspravljati sa drugim ljudima.

– Ne zaklinjati se, ne lagati i ogovarati.

– Ne pušiti. Jer pušenje kvari naš post, a također konzumiranje svih vrsta duhanskih proizvoda je zabranjeno.

– Ne besposličariti, jer je ramazan mjesec posebnih blagodati i nagrada i to bi trebali iskoristiti u nešto što je dobro i korisno kako bi imali što više dobra kako na ahiretu tako i dunjaluku.

– Ne slušati muziku, jer muzika često odvraća od Allaha i potiče na grijeh.

Itikaf

 Itikaf je boravak s namjerom ibadeta u džamiji, uz poštovanje posebnih pravila. Sunnet je itikaf činiti zadnjih 10 dana mjeseca ramazana. Osoba koja je u itikafu ne smije izlaziti iz mjesta u kojem itikaf obavlja, osim radi namaza ili obavljanja fiziološke potrebe ili čišćenja ili iz neke nužde. Takođe osoba koja je u itikafu ne smije imati spolni odnos. Lijepo bi bilo da osoba koja je u itikafu što više vremana provodi u ibadetu, a da se kloni svega što je dunjalučko. Žena itikaf može obaviti u svojoj kući.

[Media]

Četvrti islamski šart – Zekat

Definicija zekata

Riječ zekat znači: rast, čišćenje, uvećanje…, dok definicija zekata glasi: Zekat je izdvajanje određenog dijela imovine, koja dostiže vrijednost nisaba, od strane imućne osobe, naređen je Kur’anom, a detaljno objašnjen u hadisima Poslanika a.s.

Utemeljenost zekata

Zekat je naređen 2. godine po hidžri ili 624. gregorijanske godine, u Mekki. Zekat je utemeljen u Kur’anu: „I namaz obavljajte i zekat dajite…“; hadisu: „Osigurajte svoju imovinu izdvajanjem zekata.“ i koncenzusu islamskih učenjaka.

Koristi zekata

Mnogobrojne su koristi zekata, a mi ćemo navesti samo neke:

Uzrokuje napredak i rast imovine, jer Allah dž.š. kaže: “Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi.” A u hadisu se kaže: “Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.” 

Osigurava našu imovinu, jer Poslanik a.s. kaže: ”Osigurajte svoju imovinu davanjem zekata.”

Čisti našu imovinu, jer Allah dž.š. kaže: ”Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti, a Allah sve čuje i sve zna.”
Rekao je Muhammed, a.s.: ”Allah je propisao zekat da se njime očisti postojeći dio vašeg imetka, a nasljedstvo odredio u imecima koji ostaju iza vas.” 
Allah će nas nagraditi za davanje zekata, jer Allah dž.š. kaže: ”Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju.”
Zekat nas čuva džehennemske vatre;
Davanje zekata unapređuje ljudske odnose, jer Allah dž.š. kaže: „Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono bude u vatri džehennemskoj usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!”

Ko je dužan dati zekat?

Zekat je dužan dati svaki musliman koji je punoljetan (po islamu) i pametan, slobodan i koji posjeduje nisab koji je prekogodinio i imovina na koju daje zekat mora biti halal. Nisab je određena vrijednost ili količina imovine koju fizičko ili pravno lice treba posjedovati tokom godinu dana da bi podlijegala obavezi zekata.

Ko nije dužan dati zekat?

Zekat nije dužna dati osoba koja nije umno zdrava kao ni maloljetna osoba, niti je iko dužan iz njihovog imetka izdvojiti zekat. Zekat nije dužna dati ni ona osoba koja ne posjeduje imovinu u visini nisaba. Zakat nećemo dati ako ne posjedujemo imovinu na koju se daje zekat, a imovina nakoju ne dajemo zekat jeste; kuća, auto, zemlja, alati sa kojim radimo, nakit koji nosimo…bez obzira koliko tog imetka bilo. Ako nisab posjedujemo u jednom trenutku hidžretske godine, a on nije prekogodinio nećemo dati zekat. Zekat nije dužna dati ni osoba koja je prezadužena, a pod prezaduženom osobom podrazumijevamo ono osobu koja je toliko dužna da bi joj sva ta imovina otišla za dug kad bi je isplatila, ili joj ne bi ostalo bar toliko koliko bi iznosio nisab.

Koja imovina podliježe zekatu?

Zekat se daje na:

– Zlato, srebro, novac, vreijednosne papire….Osoba koja posjeduje 91,6 g zlata ili više, 641,5 g srebra ili više ili vrijednosne papire čija vrijednost dostiže visinu nisaba, ona je dužna dati od ukupne količine navedene imovine na ime zekata 2.5%.

– Poljoprivredne proizvode…Ne postoji nisab na poljoprivredne proizvode po hanefisjkom mezhebu. Nego se na ukupni doprinos daje 5%, ako je navodnjavanje prirodno, odnosno 10%, ako je navodanjavanje vještačko.

– Stoku..Osoba koja posjeduje 30 grla krupne stoke (goveda) izdvojit će na ime zekata 1 grlo staro dvije godine. Dok osoba koja posjeduje 40 grla sitne stoke (ovce, koze…) izdvojit će na ime zekata 1 grlo.

– Rudno mineralna bogatstva… Rudno mineralna bogatstva su prirodna blaga do kojih se dolazi iskopavanjem. Zekat na rudno-minerlana bogatstva je 20% od ukupne vrijednosti, nakon što se oduzmu troškovi dolaska do tog blaga. Ovaj zekat se daje odmah po ostvarenju dobiti.

– Trgovačka roba… Roba kojom osoba trguje radi ostvarenja dobiti. Zekat na trgovačku robu se radi tako što ćemo prije obračuna napraviti popis robe, zatim dodati zarađeni iznos, a zatim oduzeti dugove, ako posjedujemo i nakon godinu dana nisab dužni smo izdvojiti 2,5%.

– Pronađeno blago… Je roba koju pronađemo iskopom, a čiji se vlasnik ne zna. Dužni smo na ime zekata izdvojiti 20%.

Kome se daje zekat?

Allah dž.š. u Kur’anu kaže da se zekat daje jednoj od sljedećih kategorija: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.”

Zekat se prikuplja institucionalno, pa je tako za prikupljanje zekata u Bosni i Hercegovini zadužena Islamska zajednica, koja zekat prikuplja u posebni fond Bejtul mal, a onda odatle raspoređuje prikupljena sredstva prioritetnim kategorijama koje su navedene u prethodnom ajetu.

Bejtul- mal je fond Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u koji se izdvajaju sredstva zekata, sadekatul fitra i drugi prihodi, koji se raspoređuju shodno kur’anskoj odredbi.

Kome se ne daje zekat?

Zekat ne možemo dati sljedećim kategorijama ljudi:

– Nemuslimanu;

– Imućnom čovjeku;

– Maloljetnom djetetu imućnog čovjeka;

– Uzlaznoj (babo, mama, djed, nena…) i silaznoj rodbini (sin, kći, unuk, unuka…);

– Supruga mužu;

– U trajni vakuf (džamije, bolnice, škole…);

– Za ukop umrlog ili isplatu njegova duga siromašnog;

– Za liječenje.

Sadekatul fitr

Svakom imućnom muslimanu vadžib je dati bajramsku sadaku ili sadaku za svršetak posta, zvanu sadekai fitr. Dužnost davanja sadekatul fitra nastaje pojavom zore prvog dana ševvala i traje do klanjanja bajram namaza. Odrasla osoba izdvaja sadekatul fitr za sebe i za onoga za čiju je opskrbu zadužen od porodice. Sadekatul fitr se daje onim kojima se daje i zekat, a kome se ne može dati zekat ne može se dati ni sadekatul fitr. Sadekatul fitr je dužan dati svaki imućan musliman koji kod sebe ima hrane više od onoga koliko mu je potrebno za opskrbu njega i njegove porodice, noć uoči bajrama i na sami bajram. Visina sadekatul fitra je jednodnevna ishrana, a može se dati u novcu u protuvrijednosti jednodnevne ishrane.

Koje su posljedice nedavanja zekata i sadekatul fitra?

Osoba koja ne bi davala zekat bila bi griješna, ali ako bi zanegirala obavezu davanja zekata postala bi nevjernik. Onaj ko namjerno odgodi izdvajanje sadekatul fitra, bit će griješan i to će mu se smatrati dugom koji je obavezan naknadno izdvojiti.

[Media]

Peti islamski šart – Hadž

Definicija hadža

Riječ „hadž“ u arapskom jeziku znači: željeti, namjeravati, ciljati i uputiti se prema ili do. Hadž je posjeta Kabe radi obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uvjetima.

Pravna kvalifikacija hadža

Hadž je propisan Kur’anom krajem 9. g.h. Hadž je stroga vjerska dužnost (farz) svakom muslimanu ukoliko se ispune određeni uvjeti i jedan je od 5 islamskih šarti. Hadž je naređen Kur‘anom i sunnetom Poslanika a.s. Allah dž.š. kaže: „Hadž je dužan, Allaha radi, obaviti svako onaj ko je u mogućnosti.“ Poslanik a.s. kaže: “ Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s, Njegov poslanik, obavljanju namaza , davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.“

Vrijednost hadža

Mnogo je hadisa koji govore o vrijednosti hadža, a ovom prilikom spomenut ćemo samo dva: “ Onaj ko obavi hadž bez griješenja i ružnih riječi, vratit će se s hadža čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.“ “ Za pimljen hadž ne postoji nikakva druga nagrada osim dženneta.”

Uvjeti obaveznosti hadža

Da bi hadž nekome bio stroga obaveza, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

Da je musliman;
Da je punoljetan;
Da je pametan i umno zdrav;
Da je imovinski u mogućnosti da obavi hadž;
Vrijeme nastupanja hadža (oglasa);
Da je fizički zdrav;
Da je na putu sigurna za sebe i svoj imetak;
Da žena putuje u pratnji muža ili nekog drugog od bliže rodbine, koji su joj mahrem.

Osoba koja ne ispunjava posljednja tri uvjeta, nije dužna obaviti hadž lično, ali je dužna naći nekoga ko će obaviti hadž za nju, i ta osoba se zove bedel.

Farzovi hadža

Ihram- Ihram označava nijet za stupanje u obred. Sastoji se od nijeta i učenja telbije, a podrazumijeva oblačenje ihrama;
Boravak na Arefatu;
Tavafuz-zijare

Napomena: Obavezno je poštovati redoslijed obavljanja farzova, kao i njihovo obavljanje u tačno određeno vrijeme i tačno određenom mjestu

Vadžibi hadža

Sa‘j (hodanje) između Safe i Merve;
Boravak na Muzdelifi, poslije sabaha 10. zul hidžeta;
Bacanje kamenčića;
Brijanje glave ili šišanje;
Tavaful vedda‘ – oproštajni tavaf.

Napomena: Ukoliko bude izostavljen jedan od vadžiba, nenamjerno, hadž je ispravan, s tim da se mora ponoviti ili zaklati kurban.

Hadžske zabrane

Kada osoba na Mikatu zanijeti da će učiniti hadž, zabranjeno joj je sljedeće:

– Imati spolni odnos;

– Govoriti i raditi bestidne riječi i djela;

– Činiti bilo kakve grijehe;

– Svađa i prepirka;

– Lov, ubijanje insekata;

– Mirisanje, rezanje noktiju, brijanje i šišanje glave i drugih dijelova tijela;

– Korištenje mirisnih sapuna i šampona prilikom kupanja;

– Pokrivanje glave muškarcima, a lica i muškarcima i ženama;

– Občanje bilo čega što nisu ihrami, odnosno bilo kakve šivene odjeće;

– Oblačenje čarapa, obuće koja prekriva većinu stopla, za muškarce, dok je ženama dozvoljeno.

Sve zabrane prestaju nakon bacanja kamenčića i šišanja, osim zabrane spolnog odnosa, ova zabrana prestaje nakon učinjenog tavafa.

Umra

Jedno od značenja umre u arapskom jeziku jeste posjeta. Umra je posjeta Kabi radi obavljanja tavafa i sa‘ja. Prema većini hanefijskih učenjaka umra spada u suneti muekkede. Poslanik a.s. kaže: “Umra briše grijehe koji su počinjeni između nje i prethodne umre.“ Za razliku od hadža umra se može obaviti tokom cijele godine, sem vremena hadža, a najvrednija umra je uz ramazan. Umra se sastoji od ihrama (nijet i telbija) i tavafa (farz) i sa‘ja i brijanja glave ili šišanja (vadžib).

[Media]

Prvi imanski šart: Vjerujem u Allaha

Džibrilov hadis

Omer r.a. je rekao: “Jednog dana dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika a.s. pomoli se pred nama čovjek u sasvim bijelom odijelu, sasvim crne kose. Tragovi putovanja na njemu se nisu primjećivali, a niko od nas ga nije poznavao. Sjede do Allahovog Poslanika a.s. i prisloni svoja koljena uz njegova, a stavi svoje ruke na svoja stegna i reče:

‘O Muhammede, izvijesti me, šta je islam?’ Allahov Poslanik a.s. reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema drugog istinskog boga, osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan, i da hodočastiš Ka’bu, ako budeš u mogućnosti.’ Onda reče onaj nepoznati čovjek: ‘Istinu govoriš!’ Kaže Omer: “Mi mu se začudismo, pita ga, a onda mu kaže: ‘Istinu govoriš.’

Nakon toga reče taj čovjek: ‘Izvijesti me, šta je iman?’ Allahov Poslanik a.s. reče: ‘Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u odredbu dobra i zla.’ Nepoznati čovjek potvrdi: ‘Istinu govoriš.’

Zatim reče: ‘Izvijesti me, šta je ihsan?’ Allahov Poslanik a.s. reče: ‘Ihsan je da činiš ibadet Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi.’ ‘Istinu govoriš’ reče nepoznati čovjek.

Zatim reče: ‘Izvijesti me o Sudnjem danu?’ Allahov Poslanik a.s. odgovori: ‘Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.’

Neznanac reče: ‘Onda me izvijesti o predznacima Sudnjeg dana?’ Allahov Poslanik a.s.reče: ‘Da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole, bose, siromašne čobane da se nadmeću u gradnji zgrada.’”

Omer r.a. je rekao: “Zatim ode nepoznati čovjek, a ja sam neko vrijeme bio odsutan sve dok mi Allahov Poslanik a.s. ne reče: ‘Omere, znaš li ko je onaj što me je zapitkivao?’ Ja rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Allahov Poslanik a.s. reče: ‘Ovo je bio Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.’”

Opis Allaha – Spoznaja Allaha

Prvi imanski šart jeste Amentu billahi – Ja vjerujem u Allaha. Kur’an je knjiga u kojoj se nalaze odgovori i objašnjenja za sve stvari, pa tako i odgovor na pitanja: Ko je Allaha? Opis Allaha?…Allah je sebe opisao u Kur’anu na najsavršeniji i najljepši način, spomenuvši svoja svojstva (sifate) i lijepa imena (el-esmaul-husna). Najbolji opis i definiciju Allaha nalazimo u prijevodu sure El-Ihlas: „Reci, On Allah jedan. Allah je utočište svakom. Nije rodio. I rođen nije. I niko Mu ravan nije.“

Ali postoje i mnogi drugi opisi poput:

“Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Beqare, 255.) “Allah nije ničemu sličan” (Šura, 11.)

Na osnovu kur’anskih ajeta, na osnovu Njegovih svojstava i lijepih imena mi spoznajemo i vjerujemo u Allaha dž.š.

[Media]

Allahovi sifati (svojstva)

Allahovih svojstava ima 14, a oni se dijele u dvije grupe:

Es sifatu zatijje – Svojstva Allahovog bića;
Es saifatu subutijje – Svojstva Allahova savršenstva.

Es sifatu zatijje – Svojstva Allahovog bića su:

VUDŽUD – Allah ima i postoji;
VAHDANIJJET- Allah je jedan;
KIDEM – Allah je oduvijek;
BEKA – Allah je zauvijek;
MUHALEFETUN LIL HAVADISI – Allah ničemu nije sličan;
KIJAMUN BI NEFSIHI – Allah sam po sebi opstoji.

Es saifatu subutijje – Svojstva Allahova savršenstva su:

HAJAT – Allah živi Svojim vječnim životom;
‘ILM – Allah sve zna;
SEM’ – Allah sve čuje;
BESAR – Allah sve vidi;
IRADET – Allah sve svojom voljom čini;
KUDRET – Allah je svemoćan;
KELAM – Allah govori Svoji govorom;
TEKVIN – Allah sve stvara, održava i rastvara.

El esmaul husna – Allahova lijepa imena

Vlastito Božije ime je Allah, spomenuto je u Kur’anu 2698 puta. Allah ima 99 lijepih imena, a Poslanik a.s. nam poručuje da onaj ko ih nauči i primijeni u svom životu ući će u džennet.

Postoje dvije grupe Allahovih lijepih imena:

Esmaul džemal – Imena ljepote;
Esmaul dželal – imena uzvišenosti.

Lijepo je kada molimo Allaha za nešto, da Ga molimo onim imenom koji je sukladan našoj dovi. Npr. Ako želimo da nam podari nafaku, da Ga molimo imenom Er- Rezak- Opskrbitelj isl. Zabranjeno je Allahovim stvorenjima nadijevati Allahova imena.

Neka Allahova lijepa imena su:

ALLAH – Bog je Jedan;
ER RAHMAN – Milostivi;
ER RAHIM – Samilosni;
EL MALIK – Vladar;
EL KUDDUS – Sveti;
ES SELAM – Izvor mira;
EL MU’MIN – Davatelj sigurnosti;
EL MUHEJMIN – Zaštitnik;
EL ‘AZIZ – Moćni;
EL DŽEBBAR – Silni;
EL MUTEKEBBIR – Veličanstveni;
EL HALIK – Tvorac;
EL BARI’ – Stvoritelj;
EL MUSAVVIR – Darovatelj oblika;
EL GAFFAR – Koji prašta;
EL KAHHAR – Nadmoćni pobjednik;
EL VEHHAB –Darovatelj;
ER REZAK – Opskrbitelj;
EL FETTAH – Koji sve otvara;
EL ‘ALIM – Sveznajući…

Čime potvrđujemo vjerovanje u Allaha?

Svoje vjerovanje u postojanje Allaha dž.š. iskazujemo riječima : LA ILAHE ILLELLAH što znači: Nema boga, osim Boga (Allaha). Poslanik a.s. kaže: „Ko iskreno izgovori riječi šehadeta, La ilahe illellah, ući će u džennet.“

Bi rečeno Vehb b. Munebbihu: „Zar nije La ilahe illallah ključ od dženneta?“ Reče: „Jeste, ali svaki ključ ima i svoje zube, pa ako dođeš s ispravnim ključem otvoriće ti se, a ako ne dođeš s ispravnim ključem neće ti se otvoriti!“

Šta su zubi džennetskog ključa? Zubi džennetskog ključa označavaju ispunjavanje Allahovih naredbi, a kloniti se Allahovih zabrana.

Dokazi Allahovog postojanja

Postoji mnogo dokaza Allahovog postojanja, ali islamski učenjaci najčešće navode sljedeće dokaze:

Razumski dokazi;
Moralni dokazi;
Historijski dokazi.

Razumski dokazi

Čovjek je biće kome je Allah dao razum i volju. Zato čovjek stalno razmišlja, posmatra istražuje… Posmatrajući prirodu (svemir, zvijezde, planine, rijeke…) postavlja sebi pitanje, kako je sve to nastalo? Odgovor na ovo pitanje,možemo dati na jedan od tri načina:

Slučajno, što ljudski razum automatski odbija;
Samostavaranjem, što ljudski razum također odbija;
Stvaranjem od strane Stvoritelja, Onoga koji upravlja i vlada, svime što vidimo i ne vidimo, a on se zove Allah dž.š.

Kaže Allah, dž.š.: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.” (Et-Tur, 35.-37.) Kako bi nas potakao na razmišljanje Allah dž.š. nam u Kur’anu navodi primjer mušice, lađe koja morem plovi, smjenu dana i noći… Jedan beduin je upitan o postojanju Boga, pa je rekao: “Izmet (balaga) ukazuje na postojanje deve u blizini, a trag ukazuje da je neko prošao putem. Zar nebo, ukrašeno sazvježđima, Zemlja isprepletena putevima, more ispunjeno valovima, mrkla noć i svjetli dan, ne ukazuju na postojanje Sveznajućeg?” 

Moralni dokazi

Šta je to moral? Odgovor na ovo pitanje zavisi od čovjeka do čovjeka. Postoji samo jedna univerzlana definicija morala. Ova definicja, osjećaj moralnosti je usađen u svima nama (životinjama i ljudima). Npr. mačka nakon obavljanja nužde instiktivno zagrne svoju nečist, čovjekov ima savjest po kojoj radi… Ko je dao tu univerzalnu definiciju? Ovu definiciju mora dati Onaj koji je iznad onoga kome se definicija daje, a to je Allah dž.š. Zaključujemo: Postojanje moralnog zakona nužno ukazuje na postojanje Allaha dž.š.

Historijski dokaz

Temelji se na zajedničkom stavu cijelog čovječanstva da postoji veća sila. Nikad u historiji nije zabilježena ljudska zajednica bez vjere, što znači da su sve te zajednice vjerovale u postojanje veće sile od njih samih. Neke od tih zajednica su vjerovale u kipove, neke u životinje, u nebeska tijela, u vatru… Sve ovo ne ukazuje na ispravnost tih vjerovanja, ali ukazuje na historijsku potrebu čovjeka da vjeruje u postojanje veće sile od njega.

Tewhid

Šta je tewhid? Riječ tewhid znači učiniti nešto jednim. Tewhid u šerijatu znači vjerovanje u Allahovu Jednoću, tj.ispoljavati uvjerenje da je Allah Jedan i Jedini, a to se manifestuje kroz tri vrste tewhida:

Tewhid Er Rububijje – Vjerovanje da je Allah Jedan, Jedini Stvoritelj, Upravitelj, Vladar….
Tewhid El Uluhijje – Samo Allahu ibadet činiti, samo od Njega pomoć tražiti…
Tewhid El Esma’i wes Sifat – Pričati o Allahu onako kako je to On Sebe opisao u Kur’anu kroz svoja svojstva i lijepa imena.

Moramo ostvariti sve tri vrste tewhida da bi bili muslimani. Rečenica koja je srž tewhida i kojoj su pozivali svi Božiji poslanici je LA ILAHE ILLELLAH. Na tewhidu je utemeljeno vjerovanje svih muslimana

UPAMTIMO: Ne kaže se tehwid, jer to u prijevodu znači požidoviti, već tewhid!!!!

[Media]

Drugi imanski šart: Vjerujem u Allahove meleke

Uvod

Ve melaiketihi je drugi imanski šart i znači vjerujem u meleke. Meleki (anđeli) su razumna, nevidljiva, duhovna bića stvorena od nura (svjetlosti), koja nikad ne griješe, već poslušno i sa zadovoljstvom izvršavaju Allahove naredbe. Zabranjeno je prikazivanje meleka u obliku kipova, slika isl.

Osobine meleka

Kao što smo već rekli meleki su stvoreni su od svjetlosti i duhovna su nevidljiva bića. Obdareni su razumom. Stvoreni su prije ljudi. Nebeska su stvorenja i veoma su veliki i snažni. Mnogobrojni su toliko da njihov broj zna samo Allah dž.š. Imaju krila i nevjerovatno su brzi. Imaju mogućnost transformacije u neka druga Allahovo stvorenja npr. čovjeka…Nisu ni muško ni žensko, ne razmnožavaju se i ne žene. Ne jedu i ne piju i ne spavaju i ne umaraju se. Poslušno obavljaju Allahove naredbe, jer nemaju slobodnu volju. Ne griješe i ne vole ružna djela. Plemeniti, časni, dobri, stidni, učeni, lijepi….

Podjela meleka

Broj meleka zna samo Allah dž.š. Svi su oni stvoreni sa svrhom. Ne poznajemo imena i dužnosti svih meleka, ali neki od nama poznatih meleka su:

Džebrail (Gabriel) – Melek koji je dostavljao objave i poruke poslanicima i dobrim ljudima. Najodabraniji melek;
Mikail (Mihail) – zadužen za prirodne pojave (vjetar, kiša, snijeg…);
Melekul mevt – Azrail (Azrael) – Melek smrti;
Israfil (Rafael) – Zadužen da puhne u sur (rog) pred Sudnji dan;
Ridvan – Čuvar dženneta;
Malik – Čuvar džehennema;
Ra’d – zadužen za oblake, gromove…Pomoćnik Mikaila;
Munker i Nekir – Meleki koji ispituju u kaburu. Ko ti je Bog? Ko ti je poslanik? Koja ti je vjera?
Kiramen Katibin – Dva meleka koja se nalaze na ramenima čovjeka i pišu njegova djela;
Harut i Marut – Dva meleka koja su podučavali Babilonce sihru.

NAPOMENA: U zagradama su upisani biblijski nazivi za meleke. 

Pored ovih meleka čija znamo i imena i zaduženja, mi poznajemo i određenu grupu meleka čija imena nisu poznata, ali znamo njihova zaduženja: Zebanije (čuvari džehennema), čuvari dženneta, nosioci Arša, meleki koji non stop robuju Allahu, Šefadžije, meleki koji traže oprost za vjernike, čuvari čovjeka, pomagači vjernicima, melek brda….

Koristi vjerovanja u meleke

Pored toga što čovjek ne može biti musliman, ako ne vjeruje u meleke, on ima i još nekih drugih koristi, kao npr.:

Čuvanje od grijeha, jer nas meleki prate i sve zapisuju;
Ljubav prema njima, jer su oni non stop u pokornosti Allahu dž.š.;
Osjećaj sigurnosti, jer je Allah propisao određenim melekima da nas čuvaju, dove za nas….

Šejtani i džini

Džini su nevidljiva duhovna bića stvorena od vatre i kao i meleki stvoreni su prije čovjeka. Nazvani su džini, jer su nevidljivi. Postoje džini muslimani i džini nemuslimani. Džini nemuslimani se zovu šejtani i navraćaju ljude na zlo. Riječ šejtan znači neposlušan, nepokoran…Vođa šejtana se zove Iblis. Allah će džine kazniti, osnosno nagraditi, shodno njihovim djelima. Oni kao i ljudi imaju slobodnu volju, razum, jedu, piju, razmnožavaju se, umiru, žene se… Osnovna razlika između ljudi i džina je što su oni nevidljivi, zbog čega su dobili i ime, džin. Oni srca imaju, a njima ne shvaćaju, oni oči imaju, a njima ne vide, oni uši imaju, a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori. Džini se mogu pretvoriti neka Allahova stvorenja, a najčešće u čovjeka, psa, zmiju… Imaju izuzetnu brzinu i snagu. Džini se nalaze na prljavim i napuštenim mjestima i hrane se kostima i balegom. Ljudima je zabranjeno je kontaktirati sa džinskim svijetom. Džini mogu nanijeti čovjeku zlo, zbog toga se čovjek treba zaštiti od njih učenjem: E’uze, sure Felek, sure Nas, Ajetul Kursij… Čovjek koji ne prouči Bismillu prije nekog posla, sa njim u tom poslu učestvuje šejtan.

[Media]

Treći imanski šart: Vjerujem u Božije knjige

Šta su to Božije knjige?

Vjerovati u Božije knjige (objave) je treći imanski šart. Božije knjige (kitabi) su Božije objave koje je Allah dž.š. preko meleka Džebraila, objavljivao poslanicima, da ih oni prenose i objašnjavaju ljudima. Božije knjige sadrže upute, savjete, propise i istine (kazivanja) koje ljudi nikada ne bi mogli na drugi način saznati. Slanjem objava Allah dž.š. je ljudima želio pokazati Pravi put i usmjeriti njihova djelovanja ka dobru. Slanjem objava Allah dž.š. je ljudima dao veliku milost, uputu i podršku. U Božijim objavama se nalazi putokaz ka džennetu i sreći na ovom svijetu.

Koliko je bilo Božijih objava?

Prva objava je data prvom čovjeku na Zemlji Ademu a.s. Ukupno je bilo 104 Božije knjige:

100 suhufa (manjih objava) i
4 velike knjige:

Tevrat (Tora) – Musa a.s.;
Zebur (Psalmi-vjerske pjesme) – Davud a.s.;
Indžil (Evanđelje: Matejevo, Lukino, Markovo, Ivanovo)– Isa a.s.;
Kur‘an – Muhammed a.s.

Ni jedna Božija knjiga nije sačuvana u izvornom obliku, sem Kur‘ana. Suhufi su manje Božije objave koje su se sastojale od nekoliko desetina svitaka koji su sadržavali najosnovnije propise i upute. Suhufi su dati sljedećim poslanicima:

Šitu a.s. – 50 suhufa;
Idrisu a.s. – 30 suhufa;
Ibrahimu a.s. – 10 suhufa;
Musau a.s. – 10 suhufa.

Za razliku do prve tri velike objave koje su iskrivljne, svi suhufi su izgubljeni.

Šta je to Kur‘an?

Kur‘an je posljednja Allahova objava koja je preko meleka Džebraila objavljena Muhammedu a.s., a on to dostavio cijelom čovječanstvu. Objavljen je na arapskom jeziku. Sadrži upute, propise, upute, kazivanja o prijašnjim narodima i životu na budućem svijetu. Svi ljudi su dužni vjerovati sve Božije objave, ali slijediti Kur‘an kao konačni Božiji zakon, čiji propisi važe sve do Sudnjeg dana.

Kada je objavljen Kur‘an?

Objava Kur‘an je počela u noći Kadr, u mjesecu ramazanu, 610. godine, u pećini Hira, brdo Nur. Prvi ajeti koji su objavljeni je prvih pet ajeta sure‚ Alek. Prva riječ objave je bila IKRE – uči, čitaj. Objava Kur‘ana je trajala 23 godine: 13 godina u Mekki i 10 godina u Medini.

Koje su karakteristike Kur‘ana?

Kuran sadrži:

114 sura;
30 džuzova (1 džuz = 20 stranica) i
Preko 6000 ajeta.

Kur‘an je sakupljen u jednu zbirku koja se zove Mushaf. Raspored sura u Mushafu je prenio melek Džebrail. Kur‘an ima 5 glavnih imena, 77 izvedenih imena i 27 svojstava.

Koja su to glavna imena Kur‘na?

Glavna imena Kur’ana su:

Kur‘an – Knjiga mnogo čitana ( spomenuto 68 puta);
Kitab – Knjiga (68x);
Zikr – Opmena (30x);
Tenzil – Objava (14x) i
Furkan – Rastavljač (istine od neistine) (3x).

Kako je teklo zapisivanje i sabiranje Kur‘ana?

U ranoj fazi poslanstva Muhammeda a.s. pismenost Arapa je bila na veoma niskom stupnju, samo je bilo 17 pismenih ljudi. Ono što je odlikovalo Arape tok doba jeste jaka memorija. Kada bi Allah objavio neki ajet, Poslanik a.s. bi dao zadaću nekolicini ashaba da to zapišu, a glavni pisar je bio Zejd ibn Sabit. Kur‘an je zapisan i skupljen na jedno mjesto još za vrijeme Muhammeda a.s. Nakon smrti Muhammeda a.s. Ebu Bekr je, na incijativu Omera, sakupio sve te zapise i stavio ih u jednu zbirku koja se naziva Mushaf. Na ovaj čin je bio potaknut nakon Bitke na Jemami kada je poginulo 70 hafiza. Ovaj prvi primjerak Kur‘ana je predat na čuvanje drugom halifi Omeru, a nakon njegove smrti Poslanikovoj a.s. supruzi Hafsi. U vrijeme halife Osmana pojavila se potreba za umnožavanjem Kur‘ana. Osman je sakupio Poslanikove pisare Kur‘ana i naredio da se Kur‘an umnoži, a zatim su ti primjerci poslani u četiri velika islamska centra: Kufa, Basra, Damask i jedan je ostao u Medini. Cilj ovog umnožavanje je bio dalje umnožavanje, kao i ispravljanje nesuglasica koje su se pojavile među muslimanima tog doba

Kako se čuva Kur‘an?

Allah je u Kur’anu obećao da će On čuvati Kur’an od iskrivljenja. Kur‘an se čuva na jedan od tri načina:

U Levhi mahfuzu – pomno čuvanoj ploči kod Allaha dž.š.;
Hifzom – učenje Kur‘ana napamet i
Zapisan je u knjizi – Mushaf.

U čemu je razlika između Kur‘ana, i ostalih Božijih knjiga?

Razlika između Kur’ana i ostalih knjiga je sljedeća:

Kur‘an je jedina sačuvana, neizmjenjena, Božija knjiga;
Kur‘an je potpuni Božiji zakon, dok su ostali nepotpuni;
Kur‘an je objavljen cijelom svijetu za sva vremena, dok su ostale Knjige objavljene tačno određenom narodu i važile su za tačno određeno vrijeme.

Prijevod Kur‘ana

Kur‘an je najčitanija i najviše proučavana knjiga na svijetu. Kako se širio islam tako se javljala i potreba za prevođenjem Kur‘ana. Najstariji prijevod Kur‘ana jeste na perzijski jezik (956. godine). Prvi prijevod Kur‘ana u Evropi desio se 1543. godine od strane Robertus Ketenensis, na latinski jezik. Prvi prijevod Kur‘ana na bosanski jezik uradio je Mićo Ljubibratić 1895. godine. Pored njega Kur‘an su prevodili: Džemaludin Čaušević i Muhamed Pandža (1936); Ali Riza Karabeg (1937); Besim Korkut (1977); Mustafa Mlivo (1994); Enes Karić (1995); Esad Duraković (2004); Nurko Karaman (2018).

Rječnik Kur‘ana

Upoznajmo se sa značenjem nekih riječi koje su usko vezane za Kur’an:

Vahj – Obraćanje Allaha dž.š. poslanicima;
Hafiz – Osoba koja zna cijeli Kur‘an napamet;
Muhafiz – Učitelj hafiza;
Hatma – Proučiti Kur‘an od početka do kraja;
Mukabela – Zajedničko učenje Kur‘ana, od početka do kraja, najčešće uz ramazan;
Tefsir – Tumačenje Kur‘ana;
Mufessir – Islamski učenjaci koji znaju tumačiti Kur‘an;
Tedžvid – Pravila učenja Kur‘na.

[Media]

Četvrti imanski šart: Vjerujem u Božije Poslanike

Ko su Božiji poslanici?

Božiji poslanici su odabrani ljudi kojima je Allah dž.š. preko meleka Džebraila slao objave, a oni to dostavljali i objašnjavali ostalim ljudima kako bi postupali po njima. Da bi neko bio musliman on mora vjerovati u sve Božije poslanike.

Koliko je bilo Božijih poslanika?

Prvi Božiji poslanik, a ujedno i prvi čovjek na Zemlji je bio Adem a.s., a posljednji je Muhammed a.s. Između njih je bilo na desetine, hiljade, poslanika, jer svaki narod je kako nam to Kur‘an kazuje imao svog Božijeg poslanika. U predajama se spominje da je bilo 124000 poslanika, dok mi znamo imena njih 25 i to onih koji su u Kur‘anu spomenuti, a oni su:

Adem
Idris
Nuh
Hud
Salih
Ibrahim
Ishak
Ismail
Lut
Jakub
Jusuf
Ejub
Šuajb
Musa
Harun
Zulkifl
Davud
Sulejman
Iljas
El-Jesea
Junus
Zekerija
Jahja
Isa
Muhammed a.s.

Najodabraniji poslanici su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed a.s i oni se zovu jednim zajedničkim imenom ULUL ‘AZM. A najodabraniji od svih poslanika jeste Muhammed a.s., koji je ujedno i posljednji Božiji poslanik tz. posle njega neće više biti poslanika, kao što posle Kur‘ana neće više biti objava. Svi ovi poslanici, i nabrojani i ne nabrojani, su uvijek nosili jednu poruku, a ona glasi LA ILAHE ILLELLAH – Nema Boga sem Allaha. Kada se spomene ime nekog Božijeg poslanika treba reći alejhis selam – što znači Allah ga blagoslovio. Alejhis selam se skraćeno piše a.s.

Čime su se bavili Božiji poslanici?

Svaki Božiji poslanik je imao neko svoje zanimanje (zanat), pored misije poslanstva, od kojeg bi zarađivao za život sebi i svojoj porodici. Niti jedan poslanik nije živio na teret drugih ljudi, niti su primali milostinju. Smatra se da svi osnovni zanati bez kojih je nezamisliv život na ovome svijetu potiču od nekog Božijeg Poslanika.

– Muhammed – pastir i trgovac;

– Sulejman – graditelj;

– Davud – pravio pancire;

– Isa – tesar;

– Idris – krojač;

– Adem – zemljoradnik;

– Ismail – lovac;

– Junus – ribar;

– Nuh – stolar;

– Zulkifl – pekar;

– Jusuf – upravitelj itd.

Koje su osobine Božijih poslanika?

Božiji poslanici su što se tiče fizičkog izgleda obični ljudi kao i mi, ljudi od krvi i mesa. Ali što se tiče moralno – psihičkih(odgoja, ponašanja, znanja, dijela…) osobina Božiji poslanici su najsavršenija Allahova stvorenja. Božiji poslanici su Allahovom voljom odgajani i poučavani za misiju poslanstva. Allah dž.š. je odlikovao Božije poslanike svojstvima koje niko, osim njih, nije imao. Svi Božiji poslanici su imali sljedeće osobine:

– SIDK – uvijek su govorili istinu;

– EMANET – bili su povjerljivi, pouzdani, pošteni;

– TEBLIG – Tačno i potpuno su prenosili Božije objave;

– ISMET – bili su čisti od grijeha;

– FETANET – bili su pametni, oštroumni, inteligentni;

– ADALET – bili su u potpunosti pravedni.

ZAPAMTIMO: Svi poslanici su bili muškarci. Poticali su iz uglednih porodica. Nisu bolovali od zaraznih bolesti niti su imali loših svojstava ili navika. Bili su uzoritog ponašanja. Pozdrav im je bio selam. Vlastitim primjerom su pokazivali kako se trebaju ponašati njihovi sljedbenici.