Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nisa
#41
Riječi: "onima koji su prema sebi nasilje učinili" odnose se na neprihvaćanje iseljenja; - pa će pitati: "Šta je bilo s vama?", tj. zašto ste ovdje ostali i zapostavili hidžru?! “a oni će odgovori­ti: "Bili smo nemoćni na Zemlji! Nismo mogli izići iz grada, niti se kretati po Zemlji!" "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?", reći će im oni. Ebu-Davud navodi predanje od Se­mure ibn Džunduba, koji kaže: - Potom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /823/ "Ko se druži sa idolopoklonikom i s njim stanuje, isti je kao i on!" Isto tako je rekao: /824/ - Kada su zarobljeni Abbas, Akil i Neufel - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Abbasu: "Otkupi sebe i svoga bratića!" On je odgovorio: "Allahov Poslaniče, zar nismo klanjali prema tvojoj kibli i svjedočili tvoje svjedočanstvo?!" On mu je rekao: "Abbase, vi ste suparnička strana, pa ste izgubili!" Potom je proučio ajet: "Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana?" Prenosi Ibn Ebi-Hatim.

"...osim onih koji su nemoćni". Ovo je kod Allaha razlog što su ovi zapostavili hidžru, jer oni nisu bili sposobni osloboditi se idolopoklonika, a da su čak i mogli, oni ne bi znali put da to ostvare. Zato Allah Uzvišeni kaže: "koji se snaći ne mogu i koji ne nađu Pravoga puta!", tj. načina;

"Možda će Allah tim i oprostiti...", tj. za zapostavljanje hidžre. Kada se odnosi na Allaha, riječ "možda" ima značenje obaveznosti, a "Allah prelazi preko grije­ha i prašta!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - S nama je bio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjajući jaciju, pa je rekao: "Allah čuje onoga ko Ga hvali!" a zatim prije nego je pao ničice (na sedždu) rekao je: /825/ "Allahu moj, Ti spasi Ajjaša ibn Rebi'u, Allahu moj, Ti spasi Seleme ibn Hišama, Allahu moj, Ti spasi Velida ibn Velida, Allahu moj, Ti spasi nemoćne vjernike, Allahu moj, Ti pojačaj Svoju silu prema Mu­daru, Allahu moj, učini im godine kao godine Jusu­fove!.." El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji je u vezi sa riječima: "osim onih koji su nemoćni" rekao: "Ja i moja majka bili smo od onih kojima je Allah Uzvišeni to smatrao razložnim!", a Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: "Ja i moja majka smo bili među nemoćnim, ženama i djecom!"

"Ko se iseli na putu Allahovom, na Zemlji će naći mnogo mjesta i obilje...!" Ovo je pod­sticaj na hidžru i nagovor da se napuste idolopoklo­nici, jer vjernik, gdje god ode, naći će utočište od njih gdje će se skloniti. Riječ infinitiv je glagola koji Arapi upotrebljavaju ovako: "Taj čovjek usprotivio se svojim ljudima prkosno i iz inada." Ibn-Abbas kaže: "znači prijeći iz zemlje u zemlju, iz mjesta u mjesto"; "i obilje", tj. opskrbu.

"A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu!" To znači: ko napusti svoj dom u namjeri da se iseli (hidžru učini) radi Allaha i Njegovoga Poslanika, a za­tim umre, njemu je kod Allaha osigurana nagrada. To potvrđuje i predanje u Sahihima, Musnedima i Sunenima od Omera ibn el-Hattaba, koji kaže: - Alla­hov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /826/ "Djela se prosuđuju prema namjerama i sva­kom čovjeku pripada ono što je naumio! Čije iseljenje bude radi Allaha i Njegovoga Poslanika, njegova je hidžra za Allaha i Njegovoga Poslanika, a čije iseljenje bude radi ovog svijeta, kako bi ga zadobio, ili žene, kako bi je oženio, njegova je hidžra za ono radi čega se iselio!" Ovo se općenito odnosi na hidžru, odnos­no, na sva djela.

U to spada i hadis koji stoji u dva Sahiha, a odnosi se na čovjeka koji je ubio devedeset i devet osoba, a potom to upotpunio sa stotim pobožnim čovjekom... koji je umro na putu hidžre i koga su uzeli meleci milosti.[189] U jednom predanju stoji da se on, kada mu je došla smrt, prsima pogeo prema zemlji u koju se iselio. Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Atika, koji kaže da je čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /827/ "Ko iziđe iz svoje kuće u borbu na Allahovom putu, zatim kaže: 'Gdje su borci na Alla­hovom putu?' a zatim padne sa svoje jahalice i umre, njemu pripada nagrada od Allaha! Ako ga ugrize kakva životinja (zmija, škorpija i sl.), pa umre, pripada mu nagrada od Allaha; i ako umre iznenada, pripada mu nagrada od Allaha!"

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /828/ - Damre ibn Džundub krenuo je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i umro na putu prije nego je stigao do njega. Nakon toga objavljen je ajet: "A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegova Poslanika..." Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /829/ "Ko krene na hadž i umre, njemu se piše nagrada za hadž do Sudnjega dana, a ko krene na umru i umre, njemu se piše nagrada za umru do Sudnjega dana! Ko krene u boj na Allaho­vom putu i umre, njemu se piše nagrada borca (ga­zije) o Sudnjega dana!" Ovaj hadis je garib u ovom predanju.
Odgovori
#42
"Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti, jer nevjernici su vam doista otvoreni neprijatelji!"/101/

Allah Uzvišeni kaže: "Kada idete po Zemlji...", tj. kada putujete, kao što na drugom mjestu kaže: "On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu hodati i Allahove bla­godati tražiti...!" (I73:20)

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "nije vam grijeh namaz skratiti...", tj. sebi pritom olakšati, bilo u pogledu kvantiteta, pa namaz od četiri rekata skratiti na dva rekata, kao što to razumijeva većina učenjaka koji ovaj ajet koriste kao dokaz za skraćenje namaza u toku putovanja, uz određene razlike u modalitetima. Tako neki uvjetuju za putovanje da je u funkciji pokornosti,[190] dok drugi to ne uvjetuju..., s tim da put bude radi Šerijatom dozvoljenih stvari, tj. u funkciji dozvoljenih stvari, čime se isključuje put koji vodi grijehu. Ovo je mišljenje Šafije, Ahmeda i drugih imama. Ima mišljenja, međutim, da to važi za putovanje uopće, pa makar vodilo i griješenju. To je stav Ebu-Hanife, Es-Sevrija i Davuda, a temelje ga na općem značenju ajeta, s čim se ne slaže većina učenjaka.[191]

"...ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti". Moguće da je ovo uopće kazano za put kakav je najčešće bio u vrijeme objave ovoga ajeta... u početku islama, neposredno nakon Hidžre, većina putovanja bila je u znaku straha i opasnosti. Čak se nije ni kretalo na put osim u cilju boja ili posebnih izvidnica, odnosno u rat za obranu islama i njegovih pripadnika. U tom smislu, riječi kojima se izražava najčešća situacija ili poseban slučaj, nema ju i poseban (jedan) smisao,[192] jer i Allah Uzvišeni kaže: "I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave, ako one žele čestite biti!” [193] (I24:33) Imam Ahmed navodi predanje od Ja'la ibn Umejje, koji kaže: - Pitao sam Omera ibn u-Hattaba: /830/ "Allah Uzvišeni kaže: “nije vam grijeh namaz skra titi, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti...' a ljudi su sada sigurni?" Omer, radijAllahu ‘anhu, rekao mi je: - Čudio sam se onome čemu se i ti čudiš, pa sam to pitao Allaho­vog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i odgovorio mi je: "To je milostinja koju vam Allah podaruje, pa uzmite Njegovu milostinju!" Ovako prenose Muslim i autori Sunena, a Et-Tirmizi kaže: "Hadis je hasen-sa­hih!" Ali ibnil-Medini kaže: "Ovo je hasen-sahih hadis od Omera. Ne pamti se osim u ovom predanju, a prenosioci su mu poznati."

Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navode predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom između Meke i Medine po dva rekata, iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaže: /832/ - Sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako prenosi ostali od šestorice autora od Jahja ibn Ishaka el-Hadremija.

El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba, koji kaže: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao dva rekata!" El-Buharija, također, navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /834/ "Sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao sam dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom u početku njegove vladavine, koji je potom klanjao puni broj rekata!" Ovako pre­nosi Muslim.[194]

Ovi hadisi jasno pokazuju da za skraćivanje nije uvjet strah. Stoga neki učenjaci kažu da je ovdje cilj skraćivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.[195] To je mišljenje Mudžahida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a također se potvrđuje i predanjem imama Malika od Aiše, radijAllahu ‘anhu, koja kaže: /835/ "Namaz je naređen kao stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod kuće, pa je to, potom, potvrđeno za namaz na putu, a povećano za namaz kod kuće!"[196]
Odgovori
#43
Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Malika. Oni kažu: - Ako je namaz na putu u osnovi dva rekata, kako je moguće onda da skraćivanje bude u ovom slučaju kvantitativno? Naime, riječi: "nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bo­jite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." ne odnose se na ono što je u osnovi takvo. Na to još jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od Omera, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /836/ "Namaz na putu ima dva rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata, ramazanskog Bajrama dva rekata, džuma-namaz dva rekata, i to sve u potpunosti, bez skraćivanja, kako je kazao Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem.

" Ovako pre­nose Nesa'i, Ibn-Madže i Ibn-Hibban u svom "Sahi­hu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem koji is­punjava uvjete Muslima. U vezi sa vjerodostojnošću ovog hadisa Jahja ibn Me'in primjećuje: "da Abdur­rahman ibn Ebi-Lejla, koji navodi spomenuti hadis od Omera, to nije čuo od Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvrđeno da je slušanje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu ovog, tako i drugih hadisa, tačno, inšallah, pogotovu što se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj način: od Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Udžre, od Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže navode predanje hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-Ješkerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudžahida, od Abdullaha Ibn-Abba­sa, koji kaže: /837/ "Allah je naredio namaz kao strogu obavezu putem vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u slučaju straha jedan rekat. I kao što se kod kuće klanja prije i poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira navedeni hadis od Aiše, radijAllahu ‘anhu, a postoji saglasnost da namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun namaz, a ne skraćen kao što se jasno govori u hadisu Omera, radijAllahu ‘anhu[197]

Ako je to tako, onda je smisao riječi Allaha Uzvišenog: "nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." kvaliti­tativno skraćivanje, kao što je to u slučaju namaza u strahu. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", a potom kaže: "A kada budeš s njima i zajedno s njima obaviš namaz..." (I4:102), čime se objašnjava svrha skraćivanja i navodi vid i oblik toga. Stoga, navodeći Poglavlje o namazu u strahu El-Buhari počinje ovako: "Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." - do riječi - "Allah je, doista, za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto tako, u vezi s riječima Uzvišenog: "nije vam grijeh namaz skratiti..." Džuvejbir navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slučaju borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u kojemu je licem okrenut!"

Es-Suddi kaže: "Ako klanjaš dva rekata na putu, to je potpun namaz, a nije dopušteno, izuzev u slučaju straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom one­moguće. U tom slučaju, skraćeni namaz ima jedan rekat!" Mudžahid kaže: “nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi na dan kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u Dadžnanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao sa ashabima četiri rekata podne-namaza, uz ruku, sedždu i kijam, pa su idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare. Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, koji to bira nakon što mu je ispričano više predanja, i kaže: "To je is­pravno!"

Ibn-Džerir navodi predanje od Semmaka el-Hanefija, koji kaže: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun namaz i nije skraćivanje, jer skraćivanje se čini u slučaju straha!" Zatim sam rekao: "A šta je to namaz u strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge grupe, pa i ona dođe i on i s njom klanja jedan rekat. Na taj način imam klanja dva rekata, a svaka grupa po jedan!"[198]

"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam gri­jeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete! Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju pripremio!"/102/
Odgovori
#44
Ima više vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz ima četiri rekata, a nekada tri, kao što je akšam-namaz, a nekada pak dva, kao što su sabah-namaz i namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u džematu (kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u mogućnosti klanjati u džematu, nego klanjaju pojedinačno, okrećući se prema kibli ili ne, idući pješice ili jašući. U svakom slučaju, oni obavljaju namaz bez obzira što se kreću i učestvuju u borbi. Ima učenjaka koji kažu da prema naprijed navede­nom hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slučajeva trebaju klanjati jedan rekat![199] Taj stav zastupa i Ah­med ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah treba skratiti na jedan rekat u slučaju straha, a to je također i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaže: "Međutim, u slučaju direktnog sukoba dovoljan je jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kažu: "Dovoljan je jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht el-Meki, koji kaže: "A ako nije u stanju obaviti tekbir, neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to učiniti! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu", a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima učenjaka koji dopuštaju da se namaz odgodi zbog borbe, na temelju toga što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon zalaska Sunca, prije akšam-namaza na "Dan saveza" da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Većina učenjaka, međutim, tvrdi da je to derogirano namazom u strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada je objavljeno, time je derogirano odgađanje namaza zbog navedenog razloga! I to je ispravno.

"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...", tj. kada s njima klanjaš kao imam namaz u strahu, što nije prvi slučaj kada se skraćuje na jedan rekat, kao što upućuje hadis[200] kada se klanja pojedinačno, idući pješke ili jašući, u pravcu kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u džematu i klanja­nja za jednim imamom. U tom smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao dokaz za obaveznost namaza u džematu, budući da su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi samo da bi se klanjao u džematu. Da nije obavezan (vadžib), tako sigurno ne bi bilo!

Što se pak tiče povoda objave ovog ajeta, Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /839/ - Neki ljudi iz Benun-Nedžara pitali su Allahovog Poslanika: "Allahov Poslaniče, kako ćemo klanjati kada putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet: "Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." (I4:101) Zatim je jedno vrijeme objava bila prekinuta, pa nakon što je prošao jedan period, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklo­nici rekli: "Muhammed i njegovi drugovi su vam omogućili da ih napadnete s leđa, pa zašto niste pojačali napad?" Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu, jednako jaku!" Između dva namaza, objavljeno je: "ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", i tako je objav­ljena zapovijed za namaz u slučaju straha. Ovo je vrlo čudan slučaj, ali neki navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajjaša ez-Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, radijAllahu ‘anhu, a navodi se i kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Ajjaš rekao: /840/ - Bili smo sa Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas dočekali idolopoklonici sa Hali­dom ibn Velidom na čelu i bili su u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih napadnemo!", a za­tim: "Sada će im doći namaz koji im je draži od nji­hovih sinova i njih samih!" Zatim kaže: "Potom je Džibril došao sa ovim ajetom između podne namaza i ikindije:

'Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...'" Zatim kaže: "Bio sam tu kada im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da uzmu oružje!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, što smo i mi s njim učinili, zatim se podigao, pa smo i mi to učinili, zatim je obavio sedždu (pao ničice) sa safom koji je iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon što su oni sedždu učinili i ustali, drugi su sjeli i sedždu učinili na njiho­vom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili mjesta. Na­kon toga Poslanik je učinio ruku i svi zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni zajedno s njim, a za­tim je učinio sedždu zajedno sa safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sedždu učinili a zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je otišao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na zemljištu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
Odgovori
#45
Što se tiče zapovijedi nošenja oružja prilikom obavljanja namaza u strahu, prema nekim učenjacima to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je jedno od mišljenja Šafije. Na to ukazuju riječi Allaha Uzvišenog:
"A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete!" To znači, da budete spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez teškoća. "Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio!"

"A kada namaz završite, Allaha spominjite, stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" /103/ "I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem: ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju! A Allah sve zna i mudar je!"/104/

Allah Uzvišeni naređuje da se dosta Allah spomi­nje nakon namaza u strahu iako je to šerijatski ute­meljeno i poželjno i nakon drugih namaza. Ovdje je, međutim, to naglašeno zbog olakšice koja je dana pri obavljanju ovog namaza, te povlastice za pomje­ranje namaza, i drugog što nema u drugim namazima. Tako Allah Uzvišeni kaže za svete mjese­ce: "U njima ne činite nasi­lje prema sebi!" (I9:36) Iako je to zabranje­no i u drugim mjesecima, za svete mjesece On na­glašava njihovu nepovredivost i veličinu. Zato i ovdje Allah Uzvišeni kaže: "A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći", tj. u svim ostalim sta­njima. Zatim kaže: "A kada budete sigurni, namaz obavljajte u pot­punosti!" A kada budete sigurni i kada nestane straha, namaz upotpunite i obavljajte ga sa svim nje­govim dijelovima!

"...jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" On je propisan kao obaveza i njegovo je vrijeme kao i vrijeme hadža.[201] To navodi Ibn-Abbas. Ima mišljenja da je to prema zvijezdama, pa čim prođe jedna zvijezda, dođe druga, tj. kada prođe jedno vrijeme, nastupi drugo. "I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem...!" Nemojte klonuti dok tražite vaše neprijatelje, nego se borite protiv njih i motrite na njih; "ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi", ako vas zadesi da ginete ili budete ranjavani, to pogađa i njih kao što Allah Uzvišeni kaže: "A ako dopadate rana, i drugi rana dopadaju." (I3:140)

Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju!" Vi se od Allaha nadate nagradi, pomoći i podršci, a oni se ničemu ne nadaju. Zato je za vas važnije da se borite i da imate veću želju za borbom, kako bi se Allahova riječ uzdigla. " A Allah sve zna i mudar je!" On najbolje zna i najmudriji je u pogledu svih šerijatskih i kozmičkih odredbi i propisa koje On određuje, provodi i izvršava. U svakom slučju, Njemu pripada hvala!

"Mi tebi objavljujemo Knjigu sa Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama!" /105/ "I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je!" /106/ "I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju, jer Allah doista ne voli onoga koji je izdajica i grješnik!" /107/ "Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!" /108/ "Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovome svijetu, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem danu, ili ko će im zastupnik biti?!"/109/

Allah Uzvišeni kaže obraćajući se Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom...", tj. to je istina od Allaha, jer sadrži istinu kako u svojim izviješćima, tako i zahtjevima; "da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje." Ovaj ajet uzimaju kao argument poznavaoci osnova šerijat­skog prava, koji smatraju da je njemu, sallAllahu alejhi we sellem, ovim naloženo da sudi po idžtihadu, što potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ummi-Seleme da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo galamu i raspravu pred svojim vratima, pa je izišao i rekao: /841/ "Ja sam doista čovjek i sudim po onome što čujem. Može se desiti da neko od vas bude vještiji u dokazivanju od drugih, pa ja prema tome pre­sudim. Stoga, kome ja dosudim pravo drugog mus­limana, to mu je komad vatre, pa neka je on nosi ili nek je ostavi!" Slično prenosi imam Ahmed, a Ebu-Davud na njegovu verziju dodaje: /842/ "Jer ja sudim među vama po mišljenju koje mi nije objavljeno u vezi s tim!"
Odgovori
#46
Ibn-Merdevejh navodi predanje posredstvom El-Avfija, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: /843/ - Jedan broj ensarija išao je u neki od pohoda sa Alla­hovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sum­nja na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!" Kada je kradljivac to vidio, otišao je, uzeo ga, bacio u kuću jednog nevinog čovjeka i rekao ljudima iz svoje rodbine: "Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u kuću toga i toga, pa se tamo može naći!" Oni su otišli Vjerovjesniku te noći i kazali mu: "Vjerovjesniče, naš drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o tome obavijestio, pa stoga opravdaj našega druga pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe ne bude opravdan kod Allaha, on će propasti!" Potom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao, kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima![202] Nakon toga, Allah Uzvišeni je obja­vio : "Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da lju­dima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju..."

Zatim, Allah Uzvišeni kaže za one koji dolaze Al­lahovom Poslaniku krijući laž: "Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Alla­ha". To znači: oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, krijući pravo stanje stvari i zauzimajući se za izdajnike, tj. za kradljivca, te oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, krijući laži od njega, dok to ne kriju od Allaha. To je osuda licemjera zato što oni kriju ono što je kod njih ružno od ljudi, kako ih oni ne bi osuđivali, dok to otvoreno pred Allahom pokazuju, jer On dobro zna sve što oni kriju. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!" prijeteći im i "Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovom svijetu", tj. eto ovi su pobijedili na ovome svijetu time što su pokazivali ili što je njima pokazano kod vladara koji sude na osnovi onoga što vide i za šta su zaduženi, a šta će s njima biti na Sudnjem danu, pred Allahom, Koji zna i skriveno i pojavno? Ko će se tada za njih zauzeti da opravda njihove tvrdnje? To znači: da niko tada njima neće biti zastupnik, pa Allah i kaže: "ili ko će im zastupnik biti?!"

"A ko učini kakvo zlo, ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" /110/ "A ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio, jer Allah sve zna i mudar je!" /111/ "A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka, natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti!" /112/ "Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nau­diti! Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao, jer Allahova je dobrota prema tebi velika!"/113/

Allah Uzvišeni ovdje kazuje o Svojoj plemenitosti, navodeći da će primiti pokajanje za bilo koji grijeh od svakoga ko se pokajanjem obrati Njemu, pa kaže: "A ko učini kakvo zlo ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" Ali ibn Ebi-Talha navodi da je Ibn-Abbas u vezi sa ovim ajetom rekao: "Allah Uzvišeni kazuje Svojim robovima o oslobađanju od grijeha, o Svojoj plemenitosti i praš -tanju, bez obzira da li se radilo o velikim ili malim grijesima; "a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" pa makar ti grijesi bili veći od nebesa, Zemlje i planina! Prenosi Ibn-Džerir. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ka'ba ibn Zuhla el-Ezdija, koji kaže: - Čuo sam Ebud-Derda'a kako navodi hadis i kaže: "Kada smo jednom prilikom sjedili oko Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on radi nužde ustao, s namje­rom da se vrati, ostavio je svoju obuću na mjestu gdje je sjedio ili nešto od odjeće koja je bila na njemu!"

Zatim Ebud-Derda' nastavlja, pa kaže: - Uzeo je kofu vode, a ja sam krenuo za njim. Izbivao je neko vrijeme, zatim se vratio ne obavivši nuždu i rekao: /844/ "Došao mi je gost od moga Gospodara i rekao da: - Ko učini kakvo zlo ili nasilje prema sebi, za to će biti kažnjen!'" Tada sam ga upitao: "Allahov Poslaniče, i ako blud učini ili ukrade, a zatim Gospodara svoga zamoli za oprost, da li će mu oprostiti?" "Da!", odgo­vorio je on. Zatim sam ga po drugi put to upitao i odgovorio je: "Da!" Isto sam ponovio i treći put i od­govorio je: "Da, pa ako učini blud ili ukrade, a zatim Allaha zamoli za oprost, Allah će mu oprostiti makar to bilo protiv volje Ebud-Derda'a!" Zatim kaže: "Tada sam vidio Ebud-Derda'a kako se prstom udara po nosu!" Ovaj je hadis garib u ovom predanju i u lancu ima slabost![203]
Odgovori
#47
"A ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio!" Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "I ni­jedna duša neće tovar druge nositi!" (I35:18) To znači da niko ne zavisi od drugoga, nego da svakoj duši pripada ono što je učinila i da joj to neće nositi druga duša. Zato Allah Uzvišeni kaže: "jer Allah sve zna i mudar je!" To je stvar Njegova znanja, mudrosti, praved­nosti i milosti.

Zatim kaže: "A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka..." To znači, tako su i pripadnici Benu-Ubejrika za svoje gnusno djelo optužili dobrog čovjeka, Lebida ibn Sehla, koji je bio nedužan, dok su oni bili silnici i varalice, o čemu je Allah obavijestio Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Nakon toga, slijedi opći prijekor njima i svima drugima koji imaju takve osobine i počine takav gri­jeh za koji slijedi ista kazna! "Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" Imam Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Katade el-Ensarija, a zatim prenosi slučaj Benu-Ubejreka nakon čega je Allah Uzvišeni objavio riječi: "jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" To se odnosi na Usejda ibn Urvu i njegove drugove, kada su oni pohvalili Benu-Ubejrek, a osudili Katadu ibn Numana, koji je bio optužen, dok su oni važili kao nevini i pravi, iako nije bilo tako kako su prenijeli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Tim povodom Allah Uzvišeni objavio je stav o ovom problemu i objašnjenje Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zatim mu ukazao na Svoju podršku u svakoj situaciji, na to da on nije pogriješio, te na objavu koju mu objavljuje u Knjizi, tj. Kur'anu i mudrost, tj. sunnet; "i poučio te onome što nisi znao", tj. prije nego je to tebi bilo objavljeno, kao što kaže: "I tako Mi Tebi objavljujemo Kur'an, jer ti nisi znao šta je Knjiga..." (I42:52) Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "Ti se nisi nadao da će ti Knjiga biti objavljena, osim kao milost Gospodara tvoga!" (I28:86) U tom smislu, ovdje Allah Uzvišeni kaže: "jer Allahova dobrota prema tebi je velika!"

"Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima! A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo mu veliku nagradu dati!" /114/ A ko se su­protstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je nau­mio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!" /115/

Allah Uzvišeni kaže: "Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima...", tj. u govoru ljudi, "osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima...!", tj. osim govora u kome se to kaže, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ibn-Merde­vejh od Ummi-Habibe, koja kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /845/ "Svaki go­vor čovjeka je protiv njega, i nije u njegovu korist, osim spominjanja Allaha (zikra), naređivanja da se čini dobro ili zabranjivanja zla!"

Imam Ahmed navodi predanje od Ummi-Kulsu­me bint Ukbe, koja navodi da je čula Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /846/ "Nije lažac onaj ko ljude miri i tako uspostavlja dobro ili govori što je dobro!" Zatim kaže: "Nisam ga čula da odobrava išta što ljudi govore izuzev u tri slučaja: u ratu, pomirenju među ljudima i razgovor čovjeka sa ženom i žene sa svojim mužem!" Ummi-Kulsum bin Ukbe je, inače, bila jedna od žena muhadžirki koje su dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a predanje navode svi izuzev Ibn-Madže.

Imam Ahmed navodi predanje od Ebud-Derda'a, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /847/ "Da vas obavijestim o nečemu što je vrednije od stupnja posta, namaza i zekata?" Odgovorili su: "Da, Allahov Poslaniče!", a on je rekao: "Pomirenje zavađenih!" i dodao: "a zavađanje ljudi je upropa -štavajući grijeh!" Prenose Ebu-Davud i Tir­mizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih. "A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom...", tj. iskreno i nadajući se nagradi od Allaha. "Mi ćemo mu veliku nagradu dati!", tj. obilnu i veliku nagradu.

"A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put", tj. ko krene putem koji nije šerijatski, što ga je pokazao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i bude na jednoj strani, a Šerijat na drugoj, i to namjerno, nakon što mu se jasno pokazala istina, "pa slijedi put koji nije put vjernika..." To je povezano sa prethodnim svojstvom, ali nekad sup­rotstavljanje može biti suprotstavljanje tekstu Zako­nodavca, nekada konsen-zusu ummeta Muhammedovog, sallAllahu alejhi we sellem, oko onih stvari za koje se zna da se njihov konsenzus ost­vario. Ostvarivanjem konsenzusa njima je zagaranti­rano da neće činiti greške, što je vid počasti prema njima i veličanja ličnosti njihovog Poslanika. O tome postoje brojni vjerodostojni (sahih) hadisi. Neki učenjaci tvrde da značenje tih hadisa dostiže stepen tevatura.

Ono što naglašava Šafija, r.h., dokazujući da konsenzus ima snagu dokaza, jeste da ajet zabranjuje suprotstavljanje konsenzusu muslimana, što je uočljivo nakon razmišljanja o ajetu i što pred­stavlja jedan od najboljih i najjačih zaključaka. Ima učenjaka, međutim, koji to problematiziraju i is­ključuju to da ajet aludira na konsenzus (idžma'). Al­lah Uzvišeni prijeti onima koji čine suprotno konsen­zusu pa kaže: "pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!", tj. ako krene putem koji nije put vjernika, Mi ćemo ga za to kazniti time što ćemo mu to uljepšati i ukrasiti približavajući ga postepeno Vatri, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Pa ostavi Mene i one koji ovaj govor poriču! Mi ćemo ih postepeno, a da ni sami ne znaju, u to uvoditi!" (I68:44) Tako je Allah učinio vatru kao završetak (boravište) njihov, jer nakon istine samo je zabluda!
Odgovori
#48
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga; onaj ko Allahu što ravnim bude smatrao - doista je daleko zalutao!" /116/ "Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!" /117/ "Allah ga je prokleo, a on je rekao: 'Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova! /118/ I sigurno ću ih navoditi u zabludu, i sigurno ih lažnim nadama mamiti, i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu, i narediti im da Allahovo stvaranje preinačavaju!' A ko šejtana, umjes­to Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!" /119/ "On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!" /120/ "To su oni čije je prebivalište Džehennem, i oni iz njega neće spasa naći!" /121/ "A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati! Obećanje Allahovo je istini­to, a čije su riječi od Allahovih istinitije!" /122/

Već je bilo govora o ovom časnom ajetu, uz riječi Allaha Uzvišenog: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga...", a hadise u vezi s tim naveli smo na početku ovog poglavlja.[204] "...onaj ko Al­lahu što ravnim bude smatrao, doista je daleko zalutao!", tj. krenuo je putem koji nije put istine, zalutao sa Pravog puta i udaljio se od istine tako da je sebe upropastio, pa gubi i na ovom i na drugom svijetu, čija mu je sreća time izmakla. "Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju..." Ibn-Džerir navodi predanje od Ed-Dahhaka da su u vezi s ovim ajetom idolopoklonici rekli za meleke: "To su kćeri Allahove i mi ih obožavamo kako bi nas približile Al­lahu!" Zatim on kaže: "Zato su ih oni uzeli kao Gos­podare, predstavili ih u ženskom liku, pa su tako pre­sudili i druge slijedili i usto govorili: 'Ove su slične kćerima Allahovim, Kojeg mi obožavamo!', aludira­jući na meleke." Ovaj komentar blizak je riječima Al­laha Uzvišenog: "Šta mislite o Latu i Uzau?" (I53:19)

"I meleke, koji su robovi Svemilosnog - ženama smat­raju!" (I43:19); "i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!", tj. On im je to zapovjedio, uljepšao im i ukrasio, a oni istovremeno obožavaju Iblisa, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže: "Nisam li vas obavezao, sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana...!" (I36:60)

"Allah ga je prokleo...", tj. udaljio ga od Svoje milosti. Navodeći njegove riječi, Allah Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova!", tj. određeni, utvrđeni i poznati dio. "I sigurno ću ih navoditi u zabludu...", tj. odvraćati od istine, "i sigurno ih lažnim nadama mamiti", tj. uljepšavat ću im to da napuste pokajanje, obećavati im puste želje, naređivati im odugovlačenje, i učiniti da sami sebe obmanjuju;

"i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu", tj. da ih rasijecaju i učine biljegom i znakom "behire", "saibe" i "vesile" [205] "i narediti im da Alla­hovo stvaranje preinačavaju." Kao što su kastri­ranje i tetoviranje. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da je rekao: /848/ "Allah je prok­leo one koje se tetoviraju i koje druge tetoviraju, one koje čupaju obrve (drugima) i koje sebi čupaju i one koje se uljepšavaju mijenjajući Allahovo stvaranje." Ibnu-Mesud dodaje pa kaže: - Proklinjem one koje je prokleo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ovo što vam Poslanik da, to uzmite a klonite se onoga što vam zabrani!" Ibnu-Abbas i grupa tabiina kažu da Allahove riječi znače vjeru Allaha Uzvišenog, kao što nalazimo u riječima Allaha Uzvišenog: "Ti upravi lice svoje prema islamu, na njemu ustraj! (Prihvati se) Allahove čiste vjere, prema kojoj je ljude stvorio! Nema izmjene Allahove vjere!" (I30:30) To znači: ne mije­njajte Allahovo stvaranje ljudi u čistoj vjeri i ostavite ljude onako kako su stvoreni u čistoj vjeri.

To se potvrđuje i u predanju koje stoji u Sahihima od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /849/ "Svako se novorođenče rađa u čistoj vjeri (islamu), pa ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što se i životinja rađa sa potpunim tijelom, pa joj ne možete naći nedostatak!" Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!", tj. on će izgu­biti i ovaj i drugi svijet; "On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!", kao što Allah Uzvišeni, također, kaže: "I kada bude stvar gotova, šejtan će reći: Al­lah vam je, doista, pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih, i ja ni­kakve vlasti nad vama nisam imao..." (14:22)
Odgovori
#49
"To su oni!", tj. oni koji se njemu priklone zbog obećanja i nada koje im daje, "čije je prebivalište Džehennem", tj. to je njihovo odredište na Sudnjem danu, "i oni iz njega neće spasa naći!", tj. neće izlaza naći. Nakon toga, Allah Uzvišeni spominje stanje sretnika i bogobojaznih ljudi, pa kaže: "A one koji vjeruju i dobra djela čine", tj. čija su srca iskrena i čiji su organi činili ono što im je zapovjeđeno, a ostavili ono što im je zabranjeno, "Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod ko­jih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati...!", tj. bez prestanka ili prijelaza u drugo mjesto; "Obećanje Allahovo je istinito...", tj. realno, bez ikakve sumnje; "a čije su riječi od Allahovih istinitije!" - tj. ničiji govor niti izviješće nisu istinitiji od Njegovoga, nema božanstva osim Allaha, niti go­spodara osim Njega. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, govorio je: /850/ "Najistinitiji govor je Allahov govor; najbolja uputa - Muhammedova uputa; najgora stvar je ona izmišljena stvar u vjeri, jer svaka izmišljena stvar je novotarija, svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda završit će u Vatri!"

To neće biti ni po vašim željama, ni po želja­ma sljedbenika Knjige; onaj koji radi zlo, bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", /123/ "a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikakva im nepravda neće biti nanesena." /124/ "Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dob­ročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu isprav­no, ustrajavši u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja." /125/ "Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji. A Allah sve obuhvata."/126/

Katade kaže: - Nama je preneseno da su se mus­limani i Ehlul-Kitabije hvalisali, pa su Kitabije rekle: "Naš poslanik je prije vašeg poslanika, a naša Knjiga je prije vaše." Na to im muslimani uzvratiše: "Mi smo preči kod Allaha od vas, jer je naš Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, posljednji poslanik, a naša je Knjiga derogirala sve prethodne knjige koje su bile prije nje." Tada je Allah Uzvišeni objavio: "To neće biti ni po vašim željama ni po želja­ma sljedbenika Knjige: onaj ko uradi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika niti pomagača", što znači da se vjera ne mjeri željama i frazeologijom, nego je vjera ono što je istinsko u srcu i što djela potvrđuju, tj. ne postiže se ono što se zagovara samom tvrdnjom.

Isto tako, ne prima se govor svakog onog koji tvrdi da govori istinu, sve dok za svoju tvrdnju ne bude imao dokaz od Allaha Uzvišenog. Mjerodavna je pokornost Allahu Uzvišenom i slijeđenje Njegovih propisa koji su objašnjavani posredstvom Njegovih časnih poslanika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "...onaj koji uradi zlo, bit će kažnjen za to".

Prenosi se da je ovaj ajet predstavljao teret za mnoge ashabe. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Bekr es-Sid­dik rekao: /851/ - Allahov Poslaniče, kako ćemo us­p­jeti nakon ovog ajeta: "To neće biti ni po vašim željama ni po že­lj­ama sljedbenika Knjige: onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to..." Svako zlo koje uradimo, za njega ćemo biti kažnjeni?!... Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Allah ti oprostio, Ebu-Bekre, zar se ti ne razboliš, zar se ne umoriš, zar se ne ražalostiš i zar te ne pogodi kakva nedaća?" On odgovori: "Svakako!" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče mu: "Sve to spada u ono čime se kažnjavate!" Prenose ga i Se'id ibn Men­sur i Ibni-Hibban.

Ibnu-Džerir prenosi od Ata'a ibn Rebaha da je rekao: /852/ - Kada je objavljen ovaj ajet, Ebu-Bekr je kazao: "Ovaj ajet će nam kičmu slomiti." Tada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "To se od­nosi na nedaće na ovome svijetu!" Se'id ibni Mensur prenosi da je Ebu-Hurejre, radijAllahu ‘anhu, rekao: /853/ - Kada je objavljen ajet: "onaj ko radi zlo, bit će kažnjen za to", za muslimane je to predstavljalo veliku poteškoću, pa im je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Trudite se koliko ste u stanju. Sve što muslimana pogodi, čak i ubod trna i bilo kakva nedaća koja ga zadesi." Ovako ga prenose Ahmed, Muslim, Tirmizi i Ne­sa'i.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibni-Abbasa, radijAllahu ‘anhu, u vezi s riječima: "i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", izuzev ako se pokaje pa mu Allah Uzvišeni pokajanje primi. "...a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je ..." [206] Nakon što je Allah Uzvišeni spomenuo kaznu za loša djela i da će ona stići njihovog počinioca ili na ovome ili na onom svijetu i nakon što je spomenuo oprost i toleranciju za njih, prelazi na govor o Svojoj mudrosti, počasti i dobročinstvu koje se ogleda u primanju dobrih djela Svojih robova, bili oni muškarci ili žene, pod uvjetom da su vjernici, da će ih On uvesti u Džennet i da im neće nimalo umanjiti njihova dobra djela, "ni koliko je udubina na košpici hurme." O riječi el-fetil (nit) bilo je govora ranije. Udubina i nit nalaze se na košpici hurme, a kitmir jeste opna kojom je obavije­na ta košpica. Sva ova tri izraza spomenuta su u Kur'anu. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "ko je bolje vjere od onoga koji je predao svoje lice Allahu.", tj. koji iskreno radi u ime svoga Gospodara iz imana i nadajući se nagradi.
Odgovori
#50
"...a dobročinitelj je", tj. svojim djelima slijedi ono što mu je Allah Uzvišeni propisao i ono sa čim je došao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, isti­nska uputa i prava vjera. To su dva šarta bez kojih nije ispravno nijedno djelo. Ispravnost je uvijek bila u dosljednome slijeđenju Šerijata. Samo onome koji šerijatske propi­se slijedi, a njegova spoljašnjost i njegova nutrina budu čiste i iskrene, potvrđujući tu dosljednost, djelo će biti primljeno. A ako izgubi iskrenost, postaje licemjer; a ako izgubi dosljednost - postaje u zabludi i neznalica. Međutim, kada on to dvoje spoji, postaje vjernikom od kojeg će Allah Uzvišeni primiti ta djela i oprostiti grijehe.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "I slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, oni su - Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi sljedbenici do Sudnjeg dana, kao što Allah Uzvišeni kaže: - Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik. (3:68)

Također kaže: - Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibra­himovu ispravno, vjeru bravu, a on nije Alla­hu druge smatrao ravnim!" (16:123) El-hanif je onaj koji svjesno odstupa od širka, ar­gumentirano ga odbacujući, i koji cijelim svojim bićem prihvaća istinu i od nje ga niko ne može od­vratiti. "A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." Ovo Allah Uzvišeni ističe pod­stičući na slijeđenje Ibrahima, alejhi selam, zato što je on imam, vođa, na kojeg se treba ugledati, pošto je sti­gao do najvećeg stupnja u približavanju Allahu Uzvišenom. On je dostigao do stepena "el-hulle", koji predstavlja najviši stepen (mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet čineći, kao što ga je Allah opisao: "I Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)

Većina uleme prvih generacija (selefa) kaže da ovo znači da je izvršio sve što mu je bilo naređeno i prošao kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije sprečavalo od malog, niti važno od nevažnog.

Allah Uzvišeni kaže: " Ibrahim je doista bio čovjek predvodnik, pokoran Allahu, vjere čiste, nije druge smat­rao Allahu ravnim." (16:120)

El-Buhari prenosi od Amra ibn Mejmuna da je rekao: - Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s njima sabah učeći:, pa je neki čovjek rekao: "Obradovala se majka Ibrahimova." U dva Sahiha potvrđeno je predanje Ebu-Sa'ida al-Hud­rija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao na posljednjoj hutbi: /854/ "Kada bih uzimao između stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra Ebi-Kuhafe; međutim, vaš drug je Allahov pri­jatelj." Preko Džunduba ibn Abdullaha, sada njego­vim senedom, koji vodi do Abdullaha ibn Mesuda, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /855/ "Allah me uzeo za prijatelja kao što je uzeo Ibrahima."

"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zem­lji". Znači, sve je Njegov posjed, sve su Njegovi ro­bovi i Njegova stvorenja, i On svim upravlja.[207] Nema onoga koji može odbiti ono što On odredi, i nema onoga koji može drukčije presuditi nakon što On presudi. Njemu se ne postavlja pitanje za ono što On radi, a oni bivaju pitani zbog Njegove veličine i Njegove moći, Njegove pravednosti i mudrosti, Nje­gove dobrote i milosti. Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve obuhvata", tj. Njegovo znanje utiče na sve to, ništa Mu kod Njegovih robova ne može biti skriveno, niti Njegovome djelovanju može izmaći koliko mrvica na nebesima niti na Zemlji, a ni manje, ni više od toga. On je uzvišen nad Svojim stvorenjima i dominantan nad njima." "Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio."

- Oni traže od tebe propise o ženama. Reci "Allah će vam objasniti propise o njima i o onome što vam se čita u Knjizi o ženama - si­rotama, kojima uskraćujete ono što im je propisano, a želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i o tome da prema siročadi pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite."/127/

El-Buhari prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, da je o ajetu "Oni traže od tebe propise o ženama" rekla: "To je čovjek kod kojeg se nalazi sirotica, čiji je on skrbnik i nas­ljednik. Ona ima udjela u njegovome imetku, čak i u palmi s hurmama. Želi je oženiti, ali ne želi da je oženi neki drugi čovjek, koji bi učestvovao u njego­vome imetku onako kako je ona učestvovala, pa joj sprečava udaju." Tako je objavljen ovaj ajet, a tako bilježi i Muslim. Svrha toga je slijedeće: ako čovjek ima pod svojom zaštitom neku siroticu, dozvoljeno mu je da je uda. Pa ako je on želi oženiti, Allah mu je odredio da joj da mehr jednako kao i drugim ženama. A ako to ne učini, neka se oženi nekom drugom ženom. A Allah, Uzvišeni i Moćni, ostavio je širinu u vezi s ovim. Ovo je značenje prvih ajeta koji su na početku sure.[208]

Ponekad on nema želju za brakom niti za njom jer mu je ružna. Allah, Silni i Uzvišeni, zabranio je da joj spriječi udaju iz straha da će drugi učestvovati u imetku koji je između njega i nje, kao što prenosi Ali ibn Ebi-Talha preko Ibn-Abbasa o ajetu, a to su riječi Uzvišenog: "...o ženama - sirota­ma".

Bivalo je da kod čovjeka u periodu džahilijeta bude sirotica, pa on baci na nju svoju odjeću. Ako je to učinio, ona se više nikada nije mogla udati za dru­goga. Ako bi bila lijepa i zavoli je, on bi je oženio i preuzeo njen imetak. A ako bi bila ružna, zabranio bi joj da se uda do smrti, pa kad bi umrla - naslijedio bi je. Allah je to haramom učinio i zabranio.
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.130 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 576 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 471 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: