Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir el anfal ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Anfal
#1
Rainbow 
EL - ENFAL /PLIJEN - OBJAVLJENA U MEDINI* , IMA 75 AJETA**

„Pitaju te o plijenu. Reci: ‘ Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“/1/

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Riječ „el-enfal“ znači: plijen. A od Se'ida ibn Džubejra prenosi se: Upitao sam Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, povodom čega je objavljena sura El-Enfal, pa mi je on odgovorio: „Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru.“ Što se tiče ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, takođerr od Ibn-Abbasa: Riječ znači: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i nikome više. Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on riječ protumačio kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena. Tu su riječ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli. A Allah opet najbolje zna.

Ibn-Mes'ud i Mesruk kažu: „Plijen koji se dobije borbom nije ‘nefl’ jednina od riječi, nego je ‘nefl’ ono što se dobije bez borbe.“ Abdullah ibn el- Mubarek i još neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet: „Pitaju te o plijenu“, protumačio: Pitaju te o onome što je muslimanima pripalo od mnogobožaca bez borbe, kao što je životinja, rob, ropkinja ili neka roba. To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i kojim on raspolaže kako god on hoće. Prema ovome, on je riječ protumačio kao „fej'„, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-Džerir kaže: „A drugi kažu da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga što dobiju kao i ostala vojska.“ Ibn-Džerir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ „Ja sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, Allah me je danas spasio od mušrika, pa mi pokloni ovu sablju!’ On mi je odgovorio: ‘Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!’ Ja sam je ostavio i vratio se, govoreći sam sebi: ‘Možda će on onu sablju dati nekome kome ona ne znači toliko koliko meni!’ Kad, začuh čovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: ‘Je li to Allah nešto radi mene objavio?’ A on mi reče: ‘Tražio si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!’“ Tada je Allah objavio ovaj ajet: „Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’" Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa više seneda od Ebu-Bekra ibn Ajjaša, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA

Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: „Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo učestvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razišli o pitanju ratnog plijena i loše smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz naših ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem Zatim ga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podijelio muslimanima.“ Ebu-Davud, Nesai, Ibn-Džerir, Ibn-Mirdevejh - čiji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ „Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: ‘Ko uradi to i to, dobit će to i to!’ Mlađi su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mlađi su došli tražiti ono što im pripada, a stariji im rekoše: ‘Nemojte uzeti naš dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osujećeni i poraženi, vi biste se nama vratili!’ Tako su se oni posvađali, pa je Allah Uzvišeni objavio: ‘Pitaju te o plijenu’ - pa sve do Njegovih riječi:‘i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.’“ Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu „Kitabul-emvališ-šer’ijjeti" kaže: „...A što se tiče izraza on označava ratni plijen, odnosno sve što muslimani zarobe od svojih neprijatelja.“ Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, sukladno riječima Allaha Uzvišenog: „Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’“ Tako je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporučio, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo već naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, čime je derogiran propis prethodnog ajeta.

Riječ u osnovi znači sav ratni plijen, s tim što se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslaničkoj praksi. Ratni je plijen ono što je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prijašnjim narodima, pa ga je Allah Uzvišeni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno značenje riječi „nefl“, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od Džabira, radijAllahu anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /357/ „Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene“, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu između ostalog stoji: „i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen“ - a zatim se hadis citira do kraja.
Odgovori
Hvala od:
#2
Postoje četiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predviđeno je za određene slučajeve:

1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se „selb“.
2. Podjela iz ratnog plijena nakon što se iz njega izdvoji petina. Ovo se dešava kada vladar pošalje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada trećina ili četvrtina ratnog plijena, nakon što se izdvoji petina.
3. Podjela iz same petine. To se dešava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina dođe u ruke vladara, on može od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno.
4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego što se iz njega izdvoji petina. To je slučaj kada se da nešto onima koji dotjeraju i čuvaju stoku koja je ratni plijen.
Što se tiče njegovih riječi - tj. riječi Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo već naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, opširno objasnio u djelu Kitabus-sireti.

Uzvišeni kaže: „Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice“, tj. bojte se Allaha u svim vašim stvarima i izgladite međusobne sporove. Nemojte jedni drugima činiti nepravdu i nemojte se svađati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog čega se svađate, „i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku“, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvišeni, „ako ste pravi vjernici“.

„Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju“, /2/ „oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.“/3/ „Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova čekaju počasti, i oprost, i obilje plemenito.“/4/

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: „Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene“, rekao: „Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.“ „Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene“, tj. njihova se srca prestraše i uplaše, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvršavaju ono što je On naredio, a klone se onoga što je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvišeni kaže: „...a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećavaju“, odnosno uvjerenje. El-Buhari i još neki islamski učenjaci ovaj i slične ajete uzeli su za dokaz da se iman može povećavati i da je on različitih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvišeni kaže: „...Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju.“(9:124) Taj stav zastupa većina ummeta, a kaže se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvišeni kaže: „...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju“, tj. oni žele samo Njega, streme samo Njemu, traže utočište samo kod Njega, svoje potrebe izlažu samo Njemu, znaju da ono što On hoće biva, a što On neće ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i saučesnika u njoj, i znaju da On brzo sviđa račune. Zato je Se'id ibn Džubejr rekao: „Oslanjanje na Allaha je potpuni iman.“

Zatim Uzvišeni kaže: „...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju“. Obavljanje namaza podrazumijeva stalnu pažnju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sedžde, učenja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na donošenje salavata na Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem A udjeljivanje iz onoga što Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih dužnosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Trebaš znati, čovječe, da ti je sav imetak koji imaš samo dat na zajam i čuvanje i da ćeš se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvišeni kaže: „Oni su, zbilja, pravi vjernici.“ Amr ibn Murre kaže: „Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi gospodin’ iako među svijetom ima još gospode, ili, kao kada kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi trgovac’ iako ima još trgovaca, ili, kao kada kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi pjesnik’ iako ima još pjesnika.“ Zatim Uzvišeni kaže: „Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti“, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, ‘i oprost’“, tj. On će im oprostiti njihova loša, a nagradit će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/358/ ‘Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite zvijezde pred kraj noći.’ Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika neće moći doći.’ A on reče: ‘Nije tako! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!’“

„Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.“/5/ „Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na oči svoje u smrt gone.“/6/ „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“/7/ „da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji“./8/

Ovdje Uzvišeni govori: Kada ste se vi razišli i posvađali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podijele. Poslanik je, sallAllahu alejhi we sellem, to pravedno i pošteno uradio, što je bilo potpuno u vašem interesu. Slično tome, vi niste željeli krenuti u boj protiv naoružane skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Međutim, posljedica tog što niste željeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i vaše neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobošcima koji su krenuli iz Meke da zaštite svoj karavan. U njemu je bila trgovačka roba Kurejšija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je čuo da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoružanih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mušrički su ratnici nastavili svoj put i došli do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On želio da riječ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laži.
Odgovori
Hvala od:
#3
Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obećavajući mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada željeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: „a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oružje. To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvišeni objavio:
„Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.“

Es-Suddi o riječima Uzvišenog:„Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti“ kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi. A riječi Uzvišenog: „...a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana“ znače: vi ste željeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pružiti otpor, tj. karavan. „Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.“ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoće borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ slama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, radijAllahu anhu, i također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi nećemo reći kao što su Israelićani rekli Musau: „Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!“ (5:24) Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pohvali ga i učini mu hajr-dovu.

Zatim Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: „O ljudi, posavjetujte me!“ - misleći na ensarije. Jer, oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: „O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dođeš na naše područje. A kada nam dođeš, onda ćeš biti pod našom zaštitom: štitit ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene.“ Zato se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pribojavao da ensarije smatraju da su mu dužni pomoći samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: „Tako mi Allaha, ti kao da na nas misliš, Allahov Poslaniče?“ On mu odgovori: „Tako je.“ A Sa'd reče: „Mi smo ti već povjerovali, i priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obećanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obećanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: „Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obećao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!“

„I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’“/9/ „Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar...“/10/

Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba, radijAllahu anhu: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je nešto preko tri stotine, pa je pogledao mušrike - bilo ih je nešto preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrtač i duga košulja - pa je rekao: „Allahu moj, ispuni Svoje obećanje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko Te poslije neće obožavati!“ I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i tražio od Njega pomoć, da mu je ogrtač pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr prišao, uzeo taj ogrtač i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sačekao iza njega, pa mu rekao: „Allahov Vjerovjesniče, dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara, jer će ti On sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.“ Zatim je Allah Uzvišeni objavio: „...kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’“ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...

El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul-Esveda, a više bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, proklinjući mušrike, pa je između ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je Musaov narod rekao: „Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte“, (5:24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, jer ga je to obradovalo - tj. njegove riječi. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: „Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!“ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: „Dovoljno ti je to!“ Tada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao, citirajući: „Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!“ (54:45)
Odgovori
Hvala od:
#4
Uzvišeni kaže: „Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti“, tj. kao pomoć i pojačanje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, sa hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također od pet stotina meleka. Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ „Dok je jedan musliman žurno trčao za jednim mušrikom, začuo je iznad sebe udarac bičem i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume! Zatim je primijetio kako mušrik pade na leđa, raspolovljene i slupane glave od udarca bičem, što je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa mu je on rekao: ‘Istinu si rekao, to je bila pomoć sa trećeg neba’". A El-Buhari u „Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru“ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je učestvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ Džibril je došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i upitao ga: „Šta mislite o vašim učesnicima Bitke na Bedru?“ On mu je odgovorio: „Oni su jedni od najboljih muslimana“ - ili nešto slično tome - a Džibril je onda rekao: „I mi to isto mislimo o melekima koji su učestvovali na Bedru.“ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: „On je učestvovao u Bici na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: Radite šta hoćete, Ja sam vam već oprostio!“

Zatim Uzvišeni kaže: „Allah je to zato učinio da bi vas obradovao...“, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, „i da bi se time srca vaša umirila“; Uzvišeni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj način smire vaša srca.

„...a pobjeda je samo od Allaha“, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvišeni kaže: „Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio“, tj. On bi im se osvetio tako što bi ih kaznio onako kako je kaznio i prošle narode - strašnim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerničke narode, „ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih“. (47:4) Međutim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je veće poniženje kafirima, a istovremeno i veće zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ (9:14) Zato Uzvišeni ovdje kaže: „Allah je zaista Silan“, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, „i Mudar“; zato što je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvišeni i Slavljeni mogao uništiti i dokrajčiti i bez toga: Svojom snagom i moći.

„Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“/11/ „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ ‘U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.’“/12/ „Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će, zaista, strašno kazniti.“/13/ „Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“/14/

Allah Uzvišeni ovdje ih podsjeća na Svoju blagodat koju im je dao time što je na njih spustio san, osiguravši ih na taj način od straha koji im se mogao pojaviti zato što je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvišeni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvišeni kaže: „Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.“ (3:154) Ebu-Talha kaže: „Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je više puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kreću pod kožnim štitovima.“ A Alija, radijAllahu anhu, kaže: /365/ „Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.“ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ „Na dan Bedra Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u sjenici sa Ebu-Bekrom, radijAllahu anhu, činio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: ‘Raduj se, Ebu-Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina!’ Zatim on izađe na vrata sjenice, citirajući riječi Uzvišenog: ‘Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!’“(54:45)

Zatim Uzvišeni kaže: „i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, išao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brda, a izvori Bedra su bili između njega i mušrika. Tada muslimane snađe neka slabost, a šejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: „Vi tvrdite da ste štićenici Allaha Uzvišenog i da je među vama Njegov Poslanik, a mušrici su vam već ovladali izvorima, a vi ste postrani!“ Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napili i očistili, a Allah je od njih odstranio šejtanske spletke. Pored toga, On je tom kišom učinio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema i doći do neprijatelja. Tako je Allah učvrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošću. Unutarnjom tako što im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako što nije dozvolio da budu poraženi.
Odgovori
Hvala od:
#5
Poznato je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prilazeći Bedru, odsjeo kod najbližeg izvora vode, pa mu je prišao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: „Allahov Poslaniče, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?“ On mu je odgovorio: „Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.“ A on mu je onda rekao: „Allahov Poslaniče, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.“ Nakon toga Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je i učinio tako.

Zatim Uzvišeni kaže: „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’“, tj. borite se sa njima i pojačajte im brojno stanje. Tako se čak kaže da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i govorili: „Čuo sam one ljude, tj. mušrike, kako govore: ‘Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno ćemo biti osramoćeni!’“ Zatim su to muslimani međusobno prepričavali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „U srca nevjernika Ja ću strah uliti“, tj. Ja ću ubaciti strah, poniženje i kukavičluk u srca onih koji se suprotstavljaju Mome naređenju i koji poriču Moga Poslanika, „...pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima“, tj. udarajte ih po glavama poloveći ih, udarajte ih po vratovima odsijecajući ih, i odsijecajte im ruke i noge. Er-Rebi' ibn Enes kaže: „Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mušrike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprženim prstima, na kojima se vidio trag vatre.“ „Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu“; tj. zato što im nisu poslušni i što ne primjenjuju Šerijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj. „Allah će, zaista, strašno kazniti“, tj. On će pronaći i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi. „Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“ Tj. iskusite ovu kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da će nevjernici također i na ahiretu biti kažnjeni u Vatri.

„O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite“; /15/ „...onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi - vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je on boravište.“/16/

Uzvišeni Allah, prijeteći Vatrom onome ko pobjegne s bojnog polja, kaže: „O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo“, tj. kada dođete do njih, „leđa im ne okrećite“; tj. nemojte bježati i ostavljati svoje prijatelje. „...onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori“, tj. osim onoga ko se povuče da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bježi, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grješan, „...ili drugoj četi pristupi“, tj. ako iz jedne čete prijeđe u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olakšica odnosi se i na slučaj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priključi svome emiru ili glavnom komandantu.

Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, rekao: /367/ „Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ‘Šta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zaslužili Allahovu srdžbu?’ Zatim smo rekli: ‘Kad bismo ušli u Medinu!’ Zatim smo prenoćili i rekli: ‘Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...’ Tako smo mu došli pred sabah. On izađe i upita: ‘Šta je sa vama?’ ‘Mi smo bjegunci’ - rekosmo, a on nam reče: ‘Ne, vi ste oni koji više puta napadaju; ja sam vaša četa i četa svih muslimana!’ Tada smo mu prišli i poljubili ga u ruku.“ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim što Et-Tirmizi nakon toga kaže: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja još navodi: „Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ovaj ajet: ‘...ili drugoj četi pristupi.’“ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, radijAllahu anhu: „O ljudi, nemojte pogrešno shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam četa svakom muslimanu!“ Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: „...Ovaj ajet objavljen je tačno na dan Bedra, ni prije ni poslije.“

Bježanje sa bojnog polja bez opravdanog razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /368/ ‘Klonite se sedam stvari koje upropaštavaju!’ Neko upita: ‘Koje su to stvari, Allahov Poslaniče?’, a on odgovori: ‘Činiti širk Allahu, sihr, ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zaslužuje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i objeda poštenih i čestitih vjernica.’“ Zato Uzvišeni kaže: „...vratit će se“, tj. takav će se vratiti „...natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo“, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka će biti „Džehennem, a užasno je on boravište“.

Neki učenjaci smatraju da je pobjeći sa bojnog polja bilo haram samo ashabima, jer je njima džihad bio farzi-ajn. Drugi kažu da je to bilo haram samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslušnost i pokornost i u onom što im se sviđa, i u onom što im se ne sviđa. A treći opet kažu da se to odnosi samo na učesnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobođenog Ibn-Omerovog roba Nafi'a, jedne grupe tabiina i još nekih. Dokaz im je to što tada nije bilo druge naoružane skupine muslimana osim njihove, kao što je to i sam Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /369/ „Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te na Zemlji neće obožavati!“
Odgovori
Hvala od:
#6
Međutim, sve to ipak ne pobija stav da je bježanje sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bježanje sa bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike većine islamskih učenjaka - a Allah opet najbolje zna.

„Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao - Allah zaista sve čuje i sve zna.“ /17/ „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“/18/

Ovdje Uzvišeni pojašnjava da On stvara ljudska djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvišeni kaže: „Njih niste ubijali vi, nego Allah“; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i moći, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvišeni također kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni.“ (3: 123) Zatim Uzvišeni govori Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, o šaci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon što je izašao iz svoje sjenice u kojoj je skrušeno i smireno činio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ „Izobličila vam se lica!“ Zatim je rekao ashabima da prate učinak tog postupka, pa su oni to i učinili. Allah je zrnca te prašine dobacio do očiju svih mušrika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvišeni kaže: „...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio“, odnosno, On je bio Taj Koji je tu prašinu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ‘Gospodaru moj, ako ova skupina bude uništena, niko Te poslije na Zemlji neće obožavati!’ Na to mu je Džibril rekao: ‘Uzmi šaku prašine i baci im je u njihova lica!’ On je onda uzeo šaku prašine i bacio je u lica mušrika. Prašina iz te šake pogodila je svakog mušrika u njegove oči, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.“

To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mudžahida, Ikrime, Katade i još nekih islamskih učenjaka - objavljeno povodom toga što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bacio prašinu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.

Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on riječi Uzvišenog: „...da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao“, protumačio: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time što ih je pomogao protiv njihovog neprijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvišenog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj način istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvišeni kaže: „Allah zaista sve čuje i sve zna“, pa tako čuje i sve dove i zna ko zaslužuje pomoć i pobjedu. Zatim Uzvišeni kaže: „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“ Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvišeni ovim nagovještava vjernicima da će On u budućnosti oslabiti spletke nevjernika, da će umanjiti njihov značaj i da će sve što oni imaju propasti i biti porušeno - hvala Allahu.

„Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.“/19/

Ovdje se Uzvišeni obraća nevjernicima: „Ako ste se molili da pobijedite“, tj. ako ste tražili od Allaha da vam pomogne i da presudi između vas i vaših neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to što ste tražili! Na dan Bedra, Ebu-Džehl je rekao: „Allahu moj, ko je od nas više kidao rodbinske veze i donio nam ono što ni sam ne poznaje, uništi ga ovog jutra!“ Na taj način on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: „Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’!“ - itd. do kraja ajeta.

Zatim Uzvišeni kaže: „...A da se okanite,“ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, „bolje bi vam bilo!“, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A riječi Uzvišenog: „I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti“ poput su Njegovih riječi: „Ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.“ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi ćemo vam uzvratiti slično onome na Bedru. „...i nimalo vam Neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio“, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god možete, jer niko ne može pobijediti onoga sa kime je Allah, „...jer je Allah na strani vjernika“, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori,“/20/ „i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju."/21/ „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.“/22/ „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.“/23/
Odgovori
Hvala od:
#7
Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže:„...i ne napuštajte ga“, tj. nemojte napuštati pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, „...ta vi slušate šta on govori“, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva. „...i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju.“ Jedni kažu da se ovdje misli na mušrike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slušaju i da su pokorni, što nije istina. Moje je mišljenje da se ovdje radi i o mušricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shvaćaju ispravno, niti žele činiti dobra djela. Zatim Uzvišeni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uopće: „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi“, pa ne čuju istinu, „...i nijemi“, pa je ne shvaćaju. Zato Uzvišeni kaže:„...koji neće da shvaćaju“. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za šta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvišeni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: „Oni su kao stoka, čak i gori - oni su, zaista, nemarni.“ (7:179) Zatim Uzvišeni kaže da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru: „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju“, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se riječima hoće reći: U njima nema nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna „...da je učinio i da čuju“, odnosno da razumiju, „oni bi se opet okrenuli“, od toga namjerno i iz inada, nakon što bi to razumjeli, „...jer oni i inače glave okreću“ od toga.

„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti...“ /24/

El-Buhari kaže: "odazovite se", znači: odgovorite, a „...ono što će vam život osigurati“ znači: ono što će vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, radijAllahu anhu: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao me je. Ja mu nisam prišao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, a on me upita: ‘Šta te je spriječilo da mi dođeš? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati?’ Zatim je rekao: ‘Sigurno ću te podučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu prije nego što izađem.’ I kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo da izađe, ja sam mu to spomenuo“ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo čuo - pa je on rekao: „To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.“ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama već je bilo govora na početku sure „El-Fatiha“.

Što se tiče Allahovih riječi: „...ono što će vam život osigurati“: jedni kažu da se time misli na istinu, a drugi kažu: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i život. Treći kažu: Ljudi u islamu ožive, nakon što u nevjerovanju budu mrtvi. A četvrti kažu: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon što ste bili poniženi, slabi i nemoćni. Međutim, sva su ova značenja ispravna i slična.

O riječima Uzvišenog: „...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova“ Ibn-Abbas kaže: „On sprečava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.“ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu: /374/ "Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, često bi izgovarao: ‘O Ti koji upravljaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ A mi smo ga upitali: ‘Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali u tebe i u ono što si nam objavio, pa da li se bojiš za nas?’ On nam je na to odgovorio: ‘Da. Zaista su srca između dva Allahova prsta i On ih okreće.’“ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaže da je hasen /dobar/.
Imam Ahmed također prenosi od Aiše: /375/ „Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često molio jeste i: ‘O Ti Koji prevrćeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ Ja sam mu rekla: ‘Allahov Poslaniče, ti puno učiš ovu dovu.’ A on mi je odgovorio: ‘Zaista je ljudsko srce između dva Allahova prsta, pa ako hoće - On ga navede da skrene, a ako hoće - On ga na pravi put okrene.’“ Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /376/ „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On hoće.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji mijenjaš srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!“ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn Šurejha el-Misrija.

„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ /25/

Ovdje Uzvišeni upozorava Svoje robove - vjernike na belaj i iskušenje koje će zahvatiti i loše i dobre, a ne samo one koji čine loša djela i grijehe. To iskušenje neće zaobići nikoga, zato što se nije odvraćalo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protumačio: Allah naređuje vjernicima da ne dozvole činjenje loših djela u svojoj sredini, jer će ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tumačenje. Zato Mudžahid kaže o ovim riječima Uzvišenog: „I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi“: „nego i vas također“.

Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mišljenje da ovo upozorenje obuhvaća i ashabe i ostale, iako je upućeno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na različite smutnje. Jedan od najupečatljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /377/ „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete vi naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa ćete Mu činiti dove, ali vam se On neće odazivati.“ On od Huzejfe također prenosi da je rekao: „U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi neko izgovorio određenu riječ, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas čujem da tu istu riječ izgovori po četiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili ćete vi naređivati i poticati na dobro a odvraćati od zla, ili će vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili će dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada vaši najbolji budu upućivali dove, neće im biti uslišane.“ Imam Ahmed također prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, sallAllahu alejhi we sellem, žene, da je rekla: „Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /378/ ‘Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.’ Ja sam ga tada upitala: ‘Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti dobrih ljudi?’ ‘Hoće’ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ‘Pa šta će biti sa njima?’ A on mi odgovori: ‘Njih će zadesiti ono što i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.’“
Odgovori
Hvala od:
#8
"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“/26/

Ovdje Uzvišeni skreće pažnju Svojim robovima, vjernicima na Svoje dobročinstvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnožio, bili su potlačeni i uplašeni pa ih je On pomogao i ojačao, bili su bijedni i siromašni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je tražio od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslušali sva Njegova naređenja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potlačeni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva neće pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da učine Hidžru u Medinu, gdje im je On dao sklonište i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pružili zaštitu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i živote svoje su žrtvovali radi poslušnosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem

Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilovao, o riječima Uzvišenog: „...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni“, rekao je: „Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg života, najgladnijih stomaka, najslabije obučeni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su živi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i učinio ih da vladaju ostalim ljudima. Sve što vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Vaš Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje više onima koji su Mu zahvalni.“

„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte“, /27/ „i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“/28/

Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog ajeta. Jedni kažu: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predložio. Međutim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, što je značilo da će biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da neće ništa okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Otišao je u medinsku džamiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije počeo padati onesviješćen. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu dođoše neki ljudi da ga obraduju tom radosnom viješću i počeše ga odvezivati od stupa. Međutim, on se zakune da neće nikom osim lično Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, dozvoliti da ga odveže. Poslanik ga, sallAllahu alejhi we sellem, zatim odveže, a on mu kaže: „Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću sav svoj imetak dati u sadaku.“ A Poslanik mu na to odgovori: „Dovoljno ti je da trećinu imetka daš u sadaku.“ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.

A Ibn-Džerir navodi od El-Mugire ibn Šu'beta da je rekao: „Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!“ On također kaže da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: „Muhammed hoće da vas napadne, pa se pazite!...“ Međutim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobođena Meka - napisao poruku Kurejšijama, obavještavajući ih o namjeri Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono što je uradio... Ovaj je događaj dobro poznat.

O tome ja kažem: ispravan stav jeste da je ovaj ajet općenit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog slučaja. Kod većine islamskih učenjaka prednost se daje općenitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.

O riječima Uzvišenog: „...emanete ne proigravajte,“ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: „Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaže: Ne proigravajte ih, to znači: Ne izostavljajte ih.“ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: „Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlušnošću prema njemu.“ A Es-Suddi protumačio je ovo ovako: „Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time već iznevjerili svoje emanete.“

Zatim Uzvišeni kaže: „...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje“, tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i kušnju - da bi se vidjelo da li ćete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On traži, ili ćete se zbog njih okrenuti od Njega. Slično tome, Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (63:9)

Zatim Uzvišeni kaže: „...i da je samo u Allaha nagrada velika“. Tj. ono što će vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Džennet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a većina njih vam neće ništa koristiti. A Allah Uzvišeni svime upravlja, On posjeduje sve što je i na dunjaluku i na ahiretu i On će obilno nagrađivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, treba biti preča od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /380/ „Ko bude imao tri stvari, osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude draže da bude bačen u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon što ga je Allah spasio od njega.“

„O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.“/29/

Ibn-Ishak kaže da riječi „sposobnost rastavljanja“ znače: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je istina, a šta laž i zbog toga će on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je.“ (57:28)

„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“/30/
Odgovori
Hvala od:
#9
Uzvišeni kaže: „I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...“ Kada su Kurejšije odlučile izvršiti još jači pritisak na misiju Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, oni se urote protiv njega tako što se sakupe u svojoj vijećnici i počnu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloži da Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uhvate i bace u okove, a zatim da sačekaju dok ne umre. Kaže se da je Iblis tada bio među njima, pretvorivši se u lik nekog starijeg čovjeka iz Nedžda, da bi im pomogao u vijećanju. Kada je on čuo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: „Ovaj prijedlog vam je nikakav!“ Zatim drugi čovjek predloži da protjeraju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i da će onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se dešavalo sve dok nije ustao Ebu-Džehl - Allah ga prokleo. On je predložio da iz svakog plemena uzmu po jednog snažnog i sposobnog mladića i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajednički ubiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Ako bi ga na taj način ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slučaju ne treba očekivati da bi se Hašimije usudile boriti protiv svih ostalih Kurejšija. Kada bi oni čuli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih više ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Nedžda - rekao: „Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj čovjek rekao, druge nam nema!“ Zatim se oni raziđu, da bi tako i uradili. Međutim, tada je Džibril došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i naredio mu da tu noć ne provede u kući, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on došao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“ Taj se dan nazivao danom mnoštva, zbog toga što su se svi oni složili s tim mišljenjem.

A od Ibn-Ishaka prenosi se: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostao je na svom mjestu sve dok mu nije došao Džibril, a.s., i rekao mu da ne noći tu gdje je inače noćivao. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on noći u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrtačem, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao napolje, a napadači su već bili pred vratima. On je nosio pregršt prašine, pa je počeo prosipati je po njihovim glavama, učeći: ‘Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog’ - pa sve do riječi Uzvišenog: „...i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide“. (36:1-9) A Allah im je u tom času oduzeo mogućnost da ga vide.

Imam Ahmed vezano za riječi Uzvišenog: „I kad su ti zamke razapinjali“ prenosi od Ibn-Abbasa: „...Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo i išao sve dok nije stigao u pećinu. A mušrici su proveli noć čuvajući Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo našli Aliju. Tako je Allah Uzvišeni poništio njihovo spletkarenje. ‘Gdje ti je tvoj prijatelj?’ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ‘Ne znam.’ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Međutim, tu su se zbunili i prošli su pored same pećine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem On je u toj pećini ostao tri noći.“ A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr riječi Uzvišenog: „...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije“, protumačio, tj. Ja sam njima pravio Svoju čvrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.

„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“/31/ „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“/32/ „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“/33/

Ovdje Uzvišeni govori o nevjerovanju Kurejšija, njihovom prkosu i inadu, te o njihovim lažnim tvrdnjama prilikom slušanja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navođeni, oni bi govorili: „Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli.“ Međutim, ovo su bile samo njihove prazne riječi, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su više puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije pošlo za rukom. Ustvari, oni su tim riječima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laži.

Se'id ibn Džubejr, Es-Suddi, Ibn-Džurejdž i još neki kažu da je te riječi izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo naučio o događajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah već bio počeo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otišao od neke grupe ljudi, Nadr bi došao među njih i pripovijedao bi im te dogodovštine.

A na kraju bi upitao: „Tako vam Allaha, ko ljepše pripovijeda, ja ili Muhammed?“ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da se drži u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove oči, pa je tako i urađeno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, radijAllahu anhu Povodom Nadrovog slučaja objavljen je ovaj ajet:„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“ Pod izmišljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, došao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Međutim, to je očita laž.
Odgovori
Hvala od:
#10
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“ Oni su ovako govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Međutim, oni su sami protiv sebe prvi počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.

Zatim Uzvišeni kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: „Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa će oni biti zaštićeni i osigurani od žestoke kazne dokle god one budu među njima. Jednu je Allah već uzeo Sebi, a druga je ostala među vama.“ Slično predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-Eš'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.

A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /381/ „Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu: ‘Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.’ Pa kada ja odem, ostavit ću im traženje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.“ Ovaj hadis potvrđuje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/382/ „‘Šejtan je rekao: ‘Tako mi Tvoje veličine, Gospodaru, ja ću neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu živi!’ A onda je Gospodar rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, Ja ću njima praštati, dokle god budu od Mene tražili oprosta!’“ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaže: „Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.“

„A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.“/34/ „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.“/35/

Ovdje Uzvišeni kaže da oni - tj. nevjernici - zaslužuju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među njima. Međutim, kada je on otišao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traže oprost za grijehe koje čine, kao što su širk i smutnja. Katade, Es-Suddi i još neki kažu: „Nevjernici nisu tražili oprosta, a da jesu, ne bi bili kažnjeni.“ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Džerir. Da među njima nije bilo potlačenih vjernika koji su tražili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemoguće odvratiti. Međutim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potlačeni vjernici iz Medine otišli u Meku, Allah je objavio: „A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.“ Zato je Allah dozvolio da se oslobodi Meka, što za njih predstavlja kaznu koju im je obećao. Ovim riječima se kaže: Kako ih Allah neće kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvraćaju od Časnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslužuju.

Zato Uzvišeni kaže: „...a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje“. Tj. mušrici ne zaslužuju Mesdžid-Haram, nego ga zaslužuju Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poništiti će se i u Vatri će vječno ostati. Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.“ (9:17,18) Pored toga, Uzvišeni kaže: „...ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha“. (2:217)

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu:/383/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan je: ‘Ko su tvoji prijatelji i čuvari?’ ‘Svaki onaj ko je bogobojazan’ - odgovorio je on, a zatim je proučio: ‘Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje.’“ Zatim Uzvišeni navodi kako su mušrici postupali kod MesdžidHarama i kako su se odnosili prema njemu: „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama.“ Ibn Abbas kaže: „Kurejšije su kružili oko Kabe goli, zviždeći i pljeskajući rukama pri tome.“ „El-muka'u“ znači zviždanje, a „et-tasdijetu“ pljeskanje rukama. Ikrime kaže: „Oni su kružili oko Kabe nalijevo.“ A Mudžahid kaže: „Oni su to radili zato da bi omeli namaz Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem" Zatim Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete“. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Džerir, iako ne navodi druge.

„Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani“, /36/ „da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“/37/

Ovaj ajet objavljen je povodom Kurejšija, čiji su očevi, sinovi i braća poginuli na Bedru, kao što je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Džehl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgovačku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sačuvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: „O skupino Kurejšija, Muhammed vam je pobio vaše najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Možda ćemo mu se na taj način osvetiti za naše pobijene.“ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvišeni i Veličanstveni povodom toga objavio: „Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja“ - pa sve do Njegovih riječi:„Oni će, doista, biti izgubljeni.“ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.

U svakom slučaju, ovi su ajeti općeg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvišeni kaže da nevjernici troše svoja imanja kako bi odvratili od slijeđenja pravog puta. Oni će tako i dalje raditi, pa će potrošiti svoja imanja, a onda će biti žalosni jer im to ništa neće pomoći. Oni žele ugasiti Allahovo svjetlo i uzdići svoju riječ iznad riječi Istine. Međutim, Allah će upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.“
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 730 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 235 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 160 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: