Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir ibn tefsir junus

Tefsir Ibn Kesir - Sura Junus
#11
"Onima koji govore: „Gospodar naš je Allah“, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: „Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom: u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv."(41:30,31) U hadisu koji navodi El-Berra, radijAllahu anhu, kaže se: (570) "Kada vjerniku dođe trenutak smrti, dođu mu meleki bijelih lica i u bijeloj odjeći i kažu: „Izađi, dobra dušo u udobnost i odmor, miomiris i opskrbu, i Gospodaru, Koji na te nije ljut“, pa će duša izaći iz njegovih usta kao kap vode iz posude za vodu." Što se pak tiče "dobrih vijesti" (bušra) na ahiretu, Allah Uzvišeni kaže: "Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: „Evo ovo je vaš dan, vama obećan“"(21:103). "Allahove riječi ne može niko izmijeniti", tj. ovo obećanje se ne može izmijeniti, ili izostaviti, ono je čvrsto i stalno. "To će, zaista, veliki uspjeh biti."

„Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On sve čuje i sve zna.“ /65/ „U Allahovoj je vlasti sve što je na nebesima i Zemlji. A oni koji se, pored Allaha, božanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobražavaju.“/66/ „On vam je dao noć da u njoj počinak imate, a dan da vidite. To su dokazi za ljude koji čuju.“/67/

Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: „Neka te ne žaloste“ riječi mnogobožaca. Ti Allahovu pomoć protiv njih traži i na Njega se oslanjaj, jer, "...uistinu, sva moć pripada Allahu", tj. Allahu, Njegovom Poslaniku i pravovjernim.

"On sve čuje i sve zna, On savršeno dobro čuje i zna riječi i stanje Svojih robova." Uzvišeni zatim ističe da Njemu pripada vlast neba i Zemlje, a da idolopoklonici obožavaju kipove koji im ne donose ni korist, ni štetu, niti imaju bilo kakav argument za njihovo obožavanje. Oni, zapravo u tome slijede samo svoje pretpostavke, laži i zablude. Zatim, Allah Uzvišeni ističe da je Svojim robovima dao noć da se u njoj smire i odmore od rada i iscrpljenosti. "...a dan da vidite", tj. kao svjetlo za vaše potrebe, rad i putovanja. "To su dokazi za ljude koji čuju", tj. koji čuju ove dokaze i uzimaju ih kao pouku i zaključak o veličini njihovog Stvoritelja, njihovog vladara i Onoga Koji im sve određuje.

„Oni govore: „Allah je Sebi uzeo dijete!“ - „Uzvišen je On i čist! On ni o kom ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zašto o Allahu govorite ono što ne znate.““ /68/ „Reci: „Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele.““/69/ „Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.“/70/

Uzvišeni odbacuje i negira tvrdnje nekih da On ima „...dijete!“ - „Uzvišen je On i čist!“, tj. daleko je i čist od toga da On ima dijete! On ni o kome nije ovisan. ما "Sve što je na nebesima i Zemlji Njegovo je", tj. kako Allah može imati dijete u onome što je stvorio kad On sve posjeduje i kad Mu je sve upokoreno.

"Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?" Njima se zamjera, negira to što tvrde i prijeti, kao što Uzvišeni kaže: „Oni govore: „Svemilosni je uzeo dijete!“ Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete - ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivoga tražiti utočišta. On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio. I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno." (11:88-94) Allah Uzvišeni zatim prijeti onima koji iznose laži na Njega, tvrdeći da On ima dijete, da se oni neće spasiti ni na ovom ni na onom svijetu. Na ovom svijetu Allah će im dati milost i određeno vrijeme uživanja.

"A onda ćemo ih natjerati u patnju neizdrživu." (31:24) Kao što Uzvišeni kaže: "Uživat će kratko na ovom svijetu" "a zatim će se Nama vratiti", tj. na Sudnji dan, "i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju", tj. gorke bolove, "Zato što nisu vjerovali", tj. zbog njihovog nevjerstva, izmišljotina i laži na Allaha.

„Kaži im vijest o Nuhu! Kada on reče narodu svome: „O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, a ja se stalno uzdam u Allaha, onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte!“/71/ „A ako glave okrenete, pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.“/72/ „Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i nasljednicima ih učinismo a one koji dokaze naše nisu priznavali potopismo pa pogledajte kako su završili oni koji se na opomene nisu osvrtali!““/73/

"Kaži im vijest o Nuhu", tj. prenesi, Muhammede, ovom narodu vijesti o Nuhu i njegovom narodu koji su ga lašcem nazivali, kao što je i tebe tvoj narod nazivao i kako ih je Allah poplavom uništio da upozori ove šta je zadesilo one. „Kad on reče narodu svome: „O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama“ „i moje opominjanje“ vas „Allahovim dokazima““, tj. Njegovim argumentima i znakovima, "a ja se stalno uzdam u Allaha", tj. i ne brinem za to - bilo vam teško ili lahko "onda se zajedno sa božanstvima svojim odlučite!" „i pripremite se zajedno sa svojim idolima koje, umjesto Allaha, obožavate!“
Odgovori
Hvala od:
#12
"i to ne krijte", tj. jasno iskažite. Ako tvrdite da ste vi u pravu, onda to jasno iznesite i ne časite ni jednog trenutka da učinite sa mnom ono što ste naumili. A ja vas se ne bojim, jer vi niste ni u kakvoj vjeri i ja se odričem vašeg mnogoboštva. Zatim Uzvišeni kaže: "A ako glave okrenete" i nepokornost svoju pokažete, "pa ja od vas nikakvu nagradu ne tražim", tj. ja za svoje savjete ne tražim od vas nikakvu nagradu.

"...mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman", tj. ja se pokoravam odredbama islama, vjere svih Allahovih vjerovjesnika, iako su njihovi zakoni bili različiti, kako Uzvišeni kaže: "Svima smo vama zakon i pravac propisali."(5:48) Za sve vjerovjesnike Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu da su bili muslimani. A za posljednjeg Poslanika i prvaka svih poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, Uzvišeni kaže: "Klanjanje moje i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika: to mi je naređeno i ja sam pravi musliman." (6:162) U jednom pouzdanom hadisu Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kaže: (571) "Mi smo skupino poslanika, djeca od jednog oca, a od različitih majki, ali nam je vjera jedna", a to je ibadet Allahu Jedinome, Koji nema druga, iako su naši vjerozakoni raznovrsni a smisao njegovih riječi““, znači da su oni braća, od različitih majki i jednog oca. Allah Uzvišeni zatim kaže: "Ali,nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i one koji bijahu uz njega“, tj. u vjeri „spasismo“, „i nasljednicima ih učinismo“, tj. na Zemlji,

„a one koji dokaze naše nisu priznavali - potopismo pa pogledaj kako su završili oni koji se na opomene nisu osvrtali!““, tj. kako smo spasili vjernike, a uništili nevjernike. 

"Zatim smo poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli vjerovati u ono što prije nisu priznavali. Tako Mi pečatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru."/74/

Uzvišeni kaže: Zatim smo poslije Nuha slali poslanike njihovim narodima, kojima su oni donosili jasne znakove i dokaze.

"Ali oni nisu htjeli vjerovati u ono što prije nisu poznavali", tj. nisu vjerovali u svoje poslanike, jer su ih prethodno u laž nagonili, pa Allah Uzvišeni kaže: "Mi ćemo srca njihova i oči njihove zapečatiti...", (6:110) kao što takođerr, Uzvišeni kaže: "Tako mi pečatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. kao što je Allah zapečatio srca zbog nevjerstva onih prethodnih, tako isto Allah pečati srca njima sličnih poslije njih, i oni neće vjerovati, sve dok ne vide gorku kaznu. Ovo je veliko upozorenje arapskim idolopoklonicima, koji su u laž nagonili Prvaka svih poslanika i posljednjeg od njih. Jer ako su kazne što ih Allah spominje stizale one prije, koji su negirali Allahove Poslanike, šta će tek biti sa ovim Arapima, koji su činili veće grijehe od onih pređašnjih.

"Zatim smo poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod: /75/ kada im je od Nas došla Istina, rekli su: „Ovo je, zaista, prava čarolija!““/76/ „„Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?“ - reče Musa - „a čarobnjaci neće nikad uspjeti!““/77/ „A oni rekoše: „Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati.““/78/

Allah Uzvišeni kaže: "Zatim smo poslije njih poslali", tj. poslije poslanika "Musaa i Haruna Faraonu i glavešinama njegovim", "sa čudima Našim", tj. dokazima i jasnim znacima, "ali su se oni uzoholili - a bio je to grješan narod", iz oholosti nije prihvatio Istinu.

"Kada im je od Nas došla istina, rekli su: 'Ovo je zaista prava čarolija!' Kao da su se, Allah ih unakazio zakleli na to iako su bili svjesni da „I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita.““(27:14) "Musa reče", odbacujući njihove tvrdnje:

"Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?" - reče Musa - „a čarobnjaci neće nikada uspjeti.“ A oni rekoše: „Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše", tj. od vjere koju su oni ispovijedali. "...da bi vama dvojici", tj. tebi i Harunu „pripala vlast na Zemlji“, tj. veličina i vođstvo na Zemlji.

Allah Uzvišeni ponavlja ovdje u Svojoj Uzvišenoj knjizi događaj, jer on spada među najčudnije događaje. Faraon je, zapravo vrlo jasno upozoren na Musaa, a.s., ali ga je Allahova odredba upokorila, pa je onoga na koga je bio jasno upozoren doveo u svoju kuću i za svoju sofru, pa čak ga i posinio gdje se on razvio i uznapredovao. Allah Uzvišeni potom je priredio razloge da ga izbavi između njih, blagoslovio ga poslanstvom i razgovorom sa Allahom, šaljući ga Faraonu da ga pozove Uzvišenom Allahu. Za pomoćnika je imao samo svoga brata Haruna, a.s. Faraon se oštro usprotivio i uzoholio tvrdeći da je on jedini vladar i gospodar, ponižavajući vjeru Benu-Israila. I tako, dok je prepirka i diskusija sa Faraonom trajala, postepeno su stizali znakovi i dokazi Musaa, a.s., zadivljujući umove i nadmašujući razum, što nije mogao učiniti niti donijeti niko osim onaj koji ima Allahovu potporu. Faraon je tada sa svojim prvacima, Allah ih unakazio odlučio da laže i negira dok Allahova kazna nije postala neminovna, pa ih je Allah jednog jutra sve potopio. „I zameo se trag narodu koji je činio zlo i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.“(6:45)
Odgovori
Hvala od:
#13
„I Faraon reče: „Dovedite mi sve vješte čarobnjake!“/79/ I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: „Bacite što imate da bacite!“/80/ I kad oni baciše, Musa uzviknu: „Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije./81/ Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!““/82/

Allah Uzvišeni navodi događaj koji se zbio između čarobnjaka i Musa, a.s., u suri El-A'raf[376], o čemu je već bilo govora, a u ovom poglavlju i poglavljima Ta-ha[377] i Eš-Šuara[378]. U njima se navodi da je Faraon, Allah ga prokleo, htio iznijeti svoje protivljenje Musau, a.s., i jasnoj istini, varkama čarobnjačkih podvala, ali ne postiže cilj, jer se pokazaše jasni Allahovi znakovi i dokazi.

"A čarobnjaci se licem na zemlju baciše: „Mi vjerujemo u Gospodara svjetova“ povikaše, u Gospodara Musaova i Harunova!" (7:120) Tako se izjalovila Faraonova nada u pobjedu sa čarobnjacima, a Allah je Uzvišeni pomogao Svoga Poslanika da pobijedi Faraona, čime je ponizio njegovog neprijatelja - Faraona, koji je kod Allaha zaslužio samo vatru.

„I Faraon reče: „Dovedite mi sve svoje čarobnjake!““ I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: "Bacite što imate baciti!" Musa, a.s., ovo im je rekao pošto su se oni već bili pripremili, a Faraon im je bio obećao laskave položaje i obilnu nagradu, jer je želio da oni prvi počnu, kako bi svijet vidio šta su učinili, pa da potom pokaže istinu i razgoliti njihove laži: „I kada oni baciše, Musa uzviknu! „Ono što ste priredili - čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojim riječima istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti.““

"I ne povjerova Musau niko osim malo njih iz naroda Faraonova, iz straha da ih Faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati - a Faraon je, zaista, na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio."/83/

Allah Uzvišeni iznosi da je uprkos jasnim nadnaravnim dokazima koje je donio mali broj Faraonovog naroda povjerovao u Musaa. To je bila omladina, koja je strahovala da ih Faraon i njegove glavešine ne vrate u nevjerstvo znajući Faraonovu drskost i pretjeranu oholost. El-Avfi prenosi da je Ibn-Abbas za ajet:

"I ne povjerova Musau niko osim malo njih iz naroda Faraonova, iz straha da ih Faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati" - rekao da se riječ - potomstvo koje je povjerovalo u Musaa ne odnosi na Israilove potomke, nego se odnosi na Faraonovu suprugu, njegovog rizničara i njegovu suprugu. Pogrešno zaključuju oni koji kažu da se riječ odnosi na potomke Israila, jer je poznato da su potomci Israilovi svi vjerovali u Musaa, a.s., i radovali mu se . Riječ ovdje ima značenje "malo". To tvrde Ibn-Abbas, Ed-Dahhak i Katade. Da su Israilovi potomci svi bili vjernici, potvrđuju sljedeće Allahove Uzvišene riječi:

"I Musa reče: „O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!“"/84/ "U Allaha se uzdamo" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine./85/ I spasi nas milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!" /86/

Allah Uzvišeni iznosi da je Musa, a.s., rekao Israilovim potomcima: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte, ako ste muslimani!", tj. zaista vam je Allah dovoljan oslonac, kao što Uzvišeni kaže: „On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika!“ (73:9)

"On je Gospodar naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenja ljudi koji nasilje čine!", tj. nemoj nas potčiniti njima i ne daj im vlast nad nama, pa da pomisle da su zavladali zato što su na pravom putu, a mi u zabludi, pa da zbog toga dođu u iskušenje. Mudžahid kaže da ovo znači: "Ne daj im vlast nad nama pa da nas dovedu u iskušenje!" Allah Uzvišeni zatim kaže: "I spasi nas milošću Svojom", tj. sačuvaj nas milošću i dobrotom Svojom, "od naroda koji ne vjeruje", a mi Te vjerujemo i u Te se uzdamo.

„I mi objavismo Musau i bratu njegovu: „U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz klanjajte! A ti obraduj vjernike!““/87/

Allah Uzvišeni iznosi uzroke spasa Israilovih potomaka od Faraona i njegovog naroda a to je da je (Allah) naredio Musau i njegovom bratu Harunu, radijAllahu anhu, da svome narodu izgrade kuće u Egiptu. Kometatori se, međutim, razilaze u pogledu značenja riječi: "i bogomoljama ih učinite". Najbliže bi ispravnom tumačenju bilo mišljenje da su oni bili uplašeni, pa im je naređeno da klanjaju u svojim kućama. Ovo mišljenje zastupaju: Ibn-Abbas, Mudžahid, Ebu-Malik, Rebi' ibn Ennes, Ed-Dahhak i drugi. Kao da im je naređeno što Allah najbolje zna, pošto su Faraon i njegov narod pojačali pritisak i patnje nad njima,da se više Allahu obraćaju i mole, kao što Allah Uzvišeni kaže: "O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i klanjanju namaza." (2:153) U hadisu (572) navodi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kada bi ga zadesila kakva nevolja, klanjao. Ovaj hadis bilježi Ebu-Davud. Zato Allah Uzvišeni kaže: "I bogomoljama vaše kuće učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike!", tj. nagradom i skorom pobjedom.
Odgovori
Hvala od:
#14
„I Musa reče: „Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!““/88/ „„Uslišena je molba vaša!“, reče On, „a vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!““/89/

Ovdje Allah Uzvišeni iznosi razloge zbog kojih Ga je Musa, a.s., molio protiv Faraona i njegovih glavešina, pošto su odbili prihvatiti istinu, ostavši ustrajni u zabludi i nevjerstvu, tvrdoglavo i oholo poričući sve dokaze. Musa, a.s., reče: „Gospodaru naš, Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive“, tj. i uživanja ovoga svijeta, i obilna bogatstva,

"na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga", tj. da zavode - onim što si im dao od moći i imetkom - neke koje Ti hoćeš od Tvojih robova. A dao si "Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova", "pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu." Ova molba upućena od Musaa, a.s., Allahu, dž.š., bila je izraz njegovog gnjeva prema Faraonu i njegovim glavešinama, nakon što mu je bilo jasno da od njih nema nikakva dobra, što je molio i Nuh, a.s., riječima:

"Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati."(71:26) Zbog toga je Allah Uzvišeni primio molbu Musaa, a.s., dok je njegov brat Harun, a.s., aminao/molio Allaha, dž.š., da je usliši pa Allah Uzvišeni kaže: "Uslišena je dova vaša." Ebul-Alije, Ebu-Salih, ´Ikrime, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i Rabi'ibn Enes kažu da je Musa, a.s., učio dovu, dok je Harun, a.s., aminao tj. uslišili smo ono što ste nas molili, za uništenje Faraona i njegove svite. Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da je izgovaranje riječi "amin" za imamom poslije Fatihe na istom stepenu kao i učenje, jer je Musa, a.s., učio dovu, a Harun, a.s., aminao.[379] Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A vas dvojica na pravom putu ostanite", tj. kao što je vaša dova primljena, tako i vas dvojica na pravom putu ostanite.

"I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili Faraon i vojnici njegovi, progoneći ih ni krive ni dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga, osim Onoga u Koga vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"/90/ „Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!“/91/ „Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe" - ali mnogi su ljudi ravnodušni prema Našim poukama. /92/ 

Allah Uzvišeni iznosi ovdje način potopa Faraona i njegove vojske. Pošto su Israelićani izašli iz Egipta pod vodstvom Musaa, a.s., a bilo ih je, prema nekim kazivanjima, šesto hiljada borbeno sposobnih, osim žena i djece. Za njima je u potjeru u sjaju i raskoši krenuo Faraon sa velikom vojskom. Niko iz njegove kraljevine, praktično, nije izostao. Pristigli su ih u vrijeme izlaska sunca, što je Israelićane strahovito uplašilo. Kad je nastupio osudni trenutak, Allah Uzvišeni naređuje Musau, a.s., da "udari" svojim štapom po moru, što on i čini, pa se more rastavlja na dvije strane, koje su izgledale kao veliko brdo na što se ukazalo dvanaest staza - za svako pleme po jedna. Allah Uzvišeni zatim je naredio vjetru da osuši zemlju,

"I s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te on stići i da ćeš se utopiti."(20:77) Pošto je posljednji Israelićanin prešao more, Faraon stiže sa svojom vojskom na drugu stranu mora. Ugledavši taj prizor, strahovito se uplaši i pođe da se vrati, ali je bilo kasno; odredba je pala, a dova primljena... Prenosi se da je u tom momentu došao Džibril, a.s., jašući na neždrijebljenoj kobili, koja je tražila parenje, i stao pored Faraonovog konja, koji je zahrzao na nju. Džibril, a.s., tada je jurnuo u more, a za njim i Faraonov konj. Faraon se nije mogao uzdržati, pa se obratio svojim zapovjednicima riječima: "Israelićani nemaju više prava na more od nas!" I svi do posljednjeg krenuše prema moru. Melek Mikail pratio je njihovu pozadinu tjerajući sve do jednog da im se pridruže. Kad su se svi našli u moru, a prethodnica je već bila na samom izlazu, Moćni Allah naređuje da se more sastavi i ono se sastavlja, tako da se niko od njih nije spasio. Talasi se počeše dizati, spuštati i kovitlati nad Faraonom. To je smisao Allahovih riječi:

"I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su bili Faraon i vojnici njegovi, progoneći ih ni krive ni dužne." A on, kad se poče daviti i kad ga uhvati smrtna agonija, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga, osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!" Povjerovao je onda kada mu vjerovanje nije više koristilo kao što Allah Uzvišeni kaže: "Kad bi kaznu našu doživjeli, onda bi govorili: „Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odričemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali. Ali im vjerovanje njihovo kad bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo koristilo, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili nestali, i tada bi nevjernici stradali.““(40:84) Zato Allah Uzvišeni, odgovarajući Faraonu, kad je rekao to što je rekao, kaže: „Zar sad, a prije si neposlušan bio i razdor sijao“, tj. zar je ovo vrijeme kad treba da kažeš: "Vjerujem ...", a bio si prije Allahu neposlušan "i razdor sijao na Zemlji i ljude zavodio“

"I učinili smo ih vođama koji pozivaju u ono zbog čega se ide u vatru, a na Sudnjem danu niko im neće pomoći. I propratismo ih pro -kletstvom na ovome svijetu...[380] (28:41,42) Ovo što Allah Uzvišeni u Kur'anu kazuje o Faraonu i njegovom slučaju spada u tajne gajba kojima On podučava Svoga poslanika. Allah Uzvišeni zatim kaže: „Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje, da bi bio poučan primjer onima poslije tebe.“ Ibn-Abbas i selef /učenjaci/ iz prvog perioda islama kažu da su neki Israelićani posumnjali u Faraonovu smrt, pa je Allah Uzvišeni naredio moru da izbaci njegovo mrtvo tijelo sa njegovim znamenitim oklopom, na jedno uzvišenje pored mora, kako bi se uvjerili u njegovu smrt i propast, pa Allah Uzvišeni kaže:
Odgovori
Hvala od:
#15
"Ali mnogi su ljudi ravnodušni prema našim poukama", tj. ne uzimaju savjete niti pouke iz toga. Njihova se propast dogodila na dan Ašure, kako prenosi El-Buharija od Ibn-Abbasa, koji kaže: (573) „Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, stigao u Medinu, zatekao je jevreje kako poste dan Ašure, pa ih je upitao: „Kakav je to dan što postite?“, a oni su mu odgovorili: „To je dan u kome je Musa porazio Faraona.“ Allahov Poslanik onda je rekao ashabima: „Vama je Musa preči nego njima, pa postite taj dan.““ 

"I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu su se razilazili."/93/

Allah Uzvišeni iznosi kakvim je ahiretskim i dunjalučkim blagodatima obdario potomke Israilove, pa kaže: „U lijep predjel (ih nastanili)“. Postoji mišljenje da se to odnosi na predjele Egipta i Šama koji se graniče sa Kudsom (Jerusalimom). Nakon što je Allah Uzvišeni uništio Faraona i njegovu vojsku, Musaova se država ustalila na području cijelog Egipta, što se vidi iz slijedećeg ajeta o Faraonovom narodu, gdje Uzvišeni kaže: "I mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, i riznica i dvoraca divnih. Eto tako je to bilo i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:58) Musa i Israelićani su, međutim, težili da se nastane u području Kudsa/Jerusalema, boravištu Halilullaha-Ibrahima, a.s., gdje je u to vrijeme živio narod Amalika. Kako Israelićani nisu htjeli da se bore, Allah Uzvišeni ih je protjerao u pustinju, gdje su ostali četrdeset godina. Tu je umro Harun, a zatim i Musa, a.s. Nakon njihove smrti Israelićani su krenuli sa Jošu' ibn Nunom i uz Allahovu pomoć osvojili Kuds, gdje su ustalili svoju vlast dok je od njih nije preuzeo Nabukodonoser. Poslije toga Kuds je ponovo vraćen Israelićanima, a zatim su ga preuzeli Bizantinci i vladali njim dugo vremena.

U tom periodu Allah Uzvišeni šalje im Isaa, a.s., ali su se jevreji, Allah ih prokleo digli protiv njega, sklapajući savez sa grčkim vladarima, besramno ga optužujući da diže bunu u narodu protiv njih. Konačno uhvatiše jednog sličnog njemu, koga je Allah načinio sličnim Isau, a.s., i razapeše ga, vjerujući da je on Isa, a.s. Allah Uzvišeni kaže: "...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." (4:157)

Tri stotine godina poslije Isa, a.s., u kršćanstvo prelazi Konstantin, jedan od bizantinskih kraljeva, koji bijaše filozof, s ciljem da napravi smutnju. Njemu su svećenici stavljali vjerske propise i zakone, koje su sami izmišljali, a on im je podigao crkve i samostane. Kršćanstvo se od tada odlikuje izmjenama i krivotvorstvom Isaove, a.s., vjere u kojoj je ostao samo manji broj svećenika, koji su zbog svoga ispravnog vjerovanja morali bježati u pustinjske samostane. Kršćanstvo je zavladalo Šamom, Arabijskim poluotokom i rimskim provincijama. Tako je bilo sve dok im taj primat nisu oduzeli ashabi pod vodstvom vladara pravovjernih - Omera ibn Hattaba, radijAllahu anhu - neka je Allahu hvala!

Allah Uzvišeni zatim kaže: "...i ukusnom hranom ih opskrbili", tj. dali im halah opskrbu, "...i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli", tj. nisu se ni u čemu razilazili sve dok im nije došlo znanje.[381] Kako su se, međutim, među njima mogle pojaviti razlike kad im je Allah Uzvišeni objavom Tevrata otklonio sumnje i nejasnoće, jevreji su se, ipak, kaže Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u sahih hadisu, pocijepali na sedamdeset i jednu frakciju. "A Gospodar će im tvoj sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu su se razilazili."

"A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji.“/94/ „I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgubljen.“/95/ „A oni kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati,“/96/ „makar im došli svi dokazi, sve dok ne doživi patnju nesnosnu.“ /97/

Katade ibn Di´ame kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (574) "...ne sumnjam i ne pitam." To također, potvrđuju Ibn-Abbas i Seid ibn Džubejr i Hasan el-Basri. U ovome je potvrda i proglas ummetu da se opis njihovog poslanika nalazi u prethodnim knjigama, koje posjeduju Ehlul-kitab/sljedbenici Knjige, kao što Uzvišeni kaže: "...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjes -nika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze." (7:157) Pa i pored ove nauke, koju poznaju iz svojih knjiga, kao što poznaju i sinove svoje, oni sumnjaju, skrivaju istinu i ne vjeruju, mada imaju pouzdane dokaze. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara Tvoga, zaista, neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu", tj. neće vjerovati kad im vjerovanje bude koristilo nego će povjerovati onda kada nikome njegovo vjerovanje neće koristiti, odnosno kada se smakne zastor i ugledaju nevidljivo koje su negirali i kada vide tešku kaznu. Tada nikome neće koristiti vjerovanje, ako nije prije vjerovao. Allah Uzvišeni zatim kaže:

„Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo osim naroda Junusova, kome smo kada je povjerovao sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još vrijeme produžili?“ /98/ 

Allah Uzvišeni kaže: - zašto onda, nijedan grad (naselje) prošlih naroda, kome smo poslanike slali, nije u cijelosti vjerovao nego su svakog poslanika kojeg smo prije tebe, Muhammede, slali većinom u laž nagonili, kao što Allah Uzvišeni kaže:
Odgovori
Hvala od:
#16
"O kako su ljudi jadni; nijedan im poslanik nije došao a da mu se nisu narugali." (36:30) U sahih hadisu stoji: (575) "Predočeni su mi Allahovi poslanici, pa su neki prolazili sa skupinom ljudi, neki sa jednim čovjekom, neki sa dva, a s nekim poslanikom nije bio niko." Poslanik, zatim, spominje mnoštvo sljedbenika Musaa, a.s., pa onda svojih sljedbenika koji će prekriti Istok i Zapad. Cilj je ovog kazivanja da se istakne da nije bilo nijednog grada prošlih naroda, koji je u cijelosti vjerovao osim Junusovog, a.s., naroda... koji je vjerovao iz straha, da ga ne stigne kazna, na koju ih je upozoravao njihov poslanik, nakon što su se očima uvjerili u njene posljedice i nakon što ih je poslanik napustio. Tada su se iskreno obratili Allahu i iskreno Mu se predali. Tražeći Allahovu pomoć, doveli su svoju djecu, životinje i stoku i zamolili Allaha Uzvišenog da im otkloni kaznu, na koju ih je upozoravao njihov poslanik, na što im se Allah smilovao i otklonio im kaznu, kako Allah Uzvišeni kaže: "...osim naroda Junusova, kome smo kad je povjerovao sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život im još neko vrijeme produžili!" Komentatori su razilaze u tome da li im je otklonjena ahiretska dunjalučkom kaznom ili im je otklonjena samo ovosvjetska kazna. Ono što je očitije jeste da im je otklonjena i dunjalučka i ahiretska kazna, što potvrđuju Allahove Uzvišene riječi: "I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive."(37:147) Njima se pripisuje vjerovanje, a vjerovanje spašava od ahiretske kazne - Allah najbolje zna. O ovom će slučaju, ako Bog da, detaljnije biti govora u poglavlju Es-Saffat, u 148. ajetu.

„Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“/99/ „Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kažnjava one koji neće da razmisle.“/100/ 

Allah Uzvišeni kaže: "Da Gospodar tvoj hoće", o Muhammede, On bi dozvolio svim ljudima svijeta da vjeruju, pa bi svi povjerovali u ono što si im prenio. Allah Uzvišeni, međutim, s mudrošću postupa u svemu što čini, pa kaže: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato ih je i stvorio." [382] "I ispunit će se riječi Gospodara tvoga: napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!" (11:118) 

Allah Uzvišeni, zato kaže: "Pa zašto onda, ti da nagoniš ljude ", tj. da ih prisiljavaš "da budu vjernici". To nije tvoja dužnost, niti briga, nego Allah "u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima"(35:8), kao i drugi ajeti koji ukazuju da Allah čini što hoće; upućuje koga hoće, i u zabludi ostavlja koga hoće, prema Svome znanju, mudrosti i pravednosti. 

Zato Uzvišeni kaže: "Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje;[383] a On kažnjava one koji neće da razmisle", tj. o Njegovim dokazima i argumentima. A On je pravedan u svemu tome; kad upućuje na pravi put i kad ostavlja u zabludi.

„Reci: „Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!“ - a ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.“/101/ „Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: „Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!““/102/ „Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako dužnost je Naša da spasimo vjernike.“ /103/

Allah Uzvišeni upućuje ljude na razmišljanje o stvaranju nebesa i Zemlje, o onome što se nalazi na nebesima - zvijezdama, Suncu, Mjesecu, o izmjeni dana i noći..., o visini, prostranstvu i ukrasima nebesa, o padanju kiše Allahovom odredbom, o oživljavanju kišom Zemlje poslije njene zamrlosti, o plodovima, rastinju, cvijeću, koje je Allah dao o životinjama koje je rasprostro po Zemlji, o čudima koja se u moru nalaze, o kretanju brodova po njemu, o potčinjenosti Moćnom Allahu, osim Koga drugog boga nema. 

A potom Allah Uzvišeni kaže: "Ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje", tj. nikakvi nebeski i zemaljski znakovi, mu'džize Allahovih poslanika i dokazi koji potvrđuju njihovu istinitost, neće zadovoljiti one koji ne vjeruju.

Allah Uzvišeni zatim kaže: "Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo one koji su prije njih bili", tj. zar oni koji te u laž ugone, Muhammede, mogu očekivati drugu kaznu i osvetu, osim onu koju su doživjeli prošli narodi, koji su bili prije njih i koji su negirali i u laž ugonili poslanike.

"Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike." 

Ovo je pravo na koje se Allah sam obavezao kako On kaže: "Gospodar naš je sam Sebi propisao da bude milostiv." (6:54) El-Buhari i Muslim bilježe da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (576) "Allah je napisao i to se kod Njega iznad Arša nalazi, zaista: Moja milost prethodi mojoj srdžbi."[384]
Odgovori
Hvala od:
#17
„Reci: „O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere - pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik“ /104/ „i: „Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik“, /105/ „i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik.“ /106/ „Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je.“ /107/

Allah Uzvišeni govori Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: „Reci: „O ljudi, ako sumnjate u ovu vjeru, koju sam vam donio od Allaha, znajte da ja neću obožavati one koje vi, pored Allaha, obožavate, nego ću obožavati Jedinog Allaha, Koji nema druga i Koji će vam život uzeti, kao što vam ga je i dao i Kome ćete se ponovo vratiti. Ja neću obožavati pored Allaha ono što vi obožavate. Pa pozovite ta vaša božanstva neka mi naude. A sigurno mi ne mogu niti nauditi niti koristi donijeti! Meni je naređeno da vjernik budem.““ 

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "Predaj se pravoj vjeri", tj. iskreno se predaj Onome Kome Jedinom pripada slava i veličina, „i nipošto ne budi kumirima poklonik“, što se nadovezuje na Allahove Uzvišene riječi: „Meni je naređeno da budem vjernik.“

„Ako ti Allah dadne kakvu nevolju.“ U pojašnjenju da korist i šteta dolaze samo od Allaha, Koji jedino zaslužuje odanost i pokornost i Koji nema saučesnika, Hafiz ibn Asakir prenosi od Enesa ibn Malika, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (577) „Činite dobro cijeloga svoga života i izložite se Allahovim mirisima, jer Allah ima mirise Svoje milosti, koje daje kome hoće od Svojih robova. I molite Ga da sakrije vaša ružna djela i da vas sačuva od straha.“ „On prašta i milostiv je“, tj. onome ko se pokaje, pa čak i od širka On prima pokajanje.

„Reci: „O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik.““ /108/ „Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!“/109/

Allah Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, da saopći ljudima, da je ono što mu je došlo od Allaha - istina u koju nema sumnje, pa ko krene pravim putem, učinio je to za svoje dobro a ko izabere zabludu, sebi je štetu učinio. „A ja nisam vaš odvjetnik“, tj. ja nemam moći da vam pravi put dam. Ja vas samo opominjem, a pravi put samo Allah daje. „Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv“, tj. drži se onoga što ti objavljuje tvoj Gospodar i budi strpljiv prema onima koji protiv tebe istupaju, „dok Allah ne presudi“, između tebe i njih, "a On je najbolji sudija" sa Svojom pravdom i mudrošću - „neka je Njemu Uzvišenom slava, nema drugog gospodara osim Njega!“
Odgovori
Hvala od:
#18
** Osim 40.,94., 95., i 96. Ajeta koji su objavljeni u Medini 

[370] On misli na svoj narod, jevreje, a što se tiče Arapa, i to ensarija, bili su u velikoj radosti i veselju prilikom dolaska Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem 

[371] Tj.: Pojačao bi im se grijeh zato što nisu vjerovali i što su Allahu druga pripisivali. 

[372] Vrati se na hadis br. 167., vezan za ajet br. 164. iz sure El-Bekare. 

[373] Rekao sam: Zaista ih je Allah obavezao argumentom i dokazom zbog njihovog svjedočenja i priznavanja da je Onaj Ko je Stvoritelj, Opskrbitelj, Upravitelj i Dobročinitelj, preči i zaslužniji da mu se čini ibadet od onog koji nije stvarao i davao opskrbu, niti je činio dobročinstvo i upravljao pa kako obožavate pored Allaha gluhe i nijeme koji ne razumiju, vi znate da su Allahova svojstva potpuna i savršena, a znate da su svojstva vaših božanstava nesavršena, pa zar se ne bojite Allaha. 

[374] Ovo je bilo prije objavljivanja tzv. „ajeta sablje“.. 

[375] Allah postupa samo istinito pravedno mudro i dobro. On ne čini ništa suprotno tome... Zato ga niko neće pitati za dobro koje je učinio - zašto si to učinio jer je dobro lijepo i poželjno. Kao što nikome nije dozvoljeno da kaže: „Zašto si mi to zlo Bože, učinio...?“ Jer, Allah nikada nije činio zlo; iako ga je On stvorio kao i svaku drugu stvar, ti, (čovječe) zapravo činiš zlo i nanosiš sebi nepravdu. 

[376] El-A´raf, 116. 

[377] Ta-ha, 71:73. 

[378] Eš-Šu´ara, 49. 

[379] Rekao bih da ovaj dokaz ima snažno uporište jer je Musa, a.s., učio dovu pa Allah Uzvišeni kaže: "Uslišena je molba vaša", kao da su obojica molili Allaha, dž.š., iako je samo Musa, a.s., učio dovu, a Harun, a.s., aminao... Iz ovoga se jasno vidi da je aminanje kao i dova, kao što je i izgovaranje riječi "amin" poslije Fatihe isto kao i njeno učenje. Pogledaj komentar Fatihe u I tomu. 

[380] I pored ovoga postoji jedna grupa ljudi koji sažalijevaju Faraona i govore da je uzvjerovao!! A šta misle i kažu ako molimo Allaha, dž.š., da ih proživi sa Faraonom pa ma gdje on bio proživljen? 

[381] Znanje ovdje znači Tevrat. Prije nego im je objavljen, židovi nisu znali propise Tevrata pa ih nisu izvršavali. Ali, nakon što je objavljen Tevrat i Allah objasnio Svoje propise u njemu, među njima je bilo onih koji su izvršavali te propise, a bilo je i onih koji nisu, i koji su ostali u svom neznanju. Tako su se oni međusobno razišli i o tome govore Allahove riječi: „...i nisu se razišli sve dok im nije došlo znanje.“ A Allah najbolje zna. 

[382] Tj. stvorio ih je da se ne razilaze u onome što je Allah naredio i zabranio. Svi koji su saglasni sa onim što je Allah objavio sa odredbama i zabranama u vjerovanju, ibadetom i međusobnim odnosima - u Njegovoj su milosti. Zato ih je On i stvorio. 

[383] Nema sumnje da se ništa ne dešava na Zemlji i na nebu i između njih osim Allahovom voljom i odredbom. Ono što On hoće, to biva, a ono što neće - to ne može ni biti. Pošto je vjerovanje glavna dobrovoljna obaveza, kao i druge dobrovoljne obaveze, to onaj ko je izvršava - zaslužuje Džennet, a onaj ko je ostavlja - Vatru. Nema sumnje da je svakom obavezniku predstavljeno vjerovanje i nevjerovanje, pa ko izabere vjerovanje, iz uvjerenja, vodeći se razumom, naukom i spoznajom, nagrada od Allaha je da on hoće i dozvoli da se u njegovoj duši ustali iman. Ko međutim, ignoriše razum i odbaci argumente i Božanske dokaze, izabravši nevjerstvo nad vjerovanjem, Allah će ga kazniti, jer nije upotrijebio svoj razum, odnosno kao da je stvoren bez razuma. Zato Allah Uzvišeni za ove kaže: "Oni ne shvataju." Pravi put i zabluda dolaze tek kada se čovjek dobrovoljno opredijeli za vjerovanje ili nevjerovanje, pa ga Allah tako i usmjerava na pravi put ili zabludu, kao nagradu za njegova djela. Allah nikome ne čini nepravdu.... 

[384] Ali je Allah Svoju milost učinio zabranjenom nevjernicima na Sudnjem danu, a upisao ju je onima koji vjeruju i dobra djela čine i koji zekat daju. "Dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali." (7:156)
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 745 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: