Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir hud ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Hud
#1
Rainbow 
Objavljena u Meki* , Sura ima 123 ajeta** 

Prenosi hafiz Ebu-Ja'la od Ebu-Bekra, koji je rekao: (578) „Pitao sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: „Šta te je obijelilo?“ A on je rekao: „Obijelili su me sura Hud, El-Va­ki'a, Amme jetesa'elun i Izeš-šemsu kuvviret“, a u drugoj verziji: poglavlje Hud i njemu slična.“ 

„Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg“, /1/ „da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti ka­zujem“, /2/ „da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu na­gradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.“/3/ „Allahu ćete se vratiti, a On sve može!“/4/

„Elif-lam-ra.“ Na početku poglavlja El-Bekare prethodilo je tumačenje skraćenica na početku pojedi­nih poglavlja, a Allah najbolje zna šta je istina. „Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju“, tj. koji su jasni i precizni u svome izgovoru i pojašnjeni u svome značenju, jer ova Knjiga je kompletna, kako po formi, tako i po značenju. Ovo tumačenje daju Mudžahid i Katade, za što se opredijelio i Ibn-Džerir. „...od Mudrog i Sveznajućeg“, tj. od Mudrog po Nje­govim riječima i djelima. „Da se samo Allahu klanjate“, tj. da samo Njemu Jedinom iskazujete pokornost (ibadet), kao što Allah Uzvišeni kaže:

„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!“„ (16:36) „Ja sam vam od Njega da opominjem i da radosne vijesti kazujem“, tj. ja vas opominjem kaznom, ako Mu se suprotstavite i donosim vesele vijesti; da ćete biti nagrađeni, ako Mu budete pokorni, kao što stoji u sahih - pouzdanom hadisu: (580) da se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uspeo jednom prilikom na Safu i pozvao rodove Kurejšija, od daljnih ka bližim po srodstvu, ...koji su se sakupili i rekao im je: „O skupino Kurejša, šta mislite, hoćete li mi vjerovati, ako vam kažem da vas neprijateljska konjica hoće napasti u zoru? Biste li mi vjerovali?“ Oni odgovoriše: „Nismo nikada od tebe čuli laž“, a on im onda reče: „Ja vas, zaista, opominjem žestokom kaznom“, „Da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu“, tj. naređeno vam je da stalno oprost i pokajanje tražite, za što će vam On „dati da lijepo proživite“, na ovom svijetu, „do smrtnog časa i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu“, tj. na budućem svijetu, kao što Uzvišeni kaže:

„Onome ko čini dobro bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život.“(16:97) U sahih - pouzdanom hadisu prenosi se: (581) da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Sa'du: "Nećeš ništa potrošiti ili podijeliti u ime Allaha, a da ne budeš nagrađen, pa čak i ono što potrošiš na svoju ženu.“ 

O Allahovim riječima: „...i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu“, Ibn-Džerir prenosi Ibn-Mes'udove riječi, koji kaže: „Ko učini nešto ružno piše mu se jedan grijeh, a ko učini jedno dobro, piše mu se desetostruka nagrada, pa ako bude na ovom svijetu kažnjen za neko ružno djelo, ostaje mu desetostruka nagrada, a ako za učinjeno djelo ne bude kažnjen na ovom svijetu, uzet će mu se jedna nagrada, a njemu će ostati devet.“ Zatim je dodao: „Propao je onaj u koga jedinice nadvladaju desetice.“ „A ako leđa okrenete - pa ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.“ Ovo je žestoka prijetnja onima koji negirajući napuste Allahove zapovijedi. Kazna će ih, bez sumnje, stići. „Allahu ćete se vratiti“, tj. Allahu ćete se na Sudnjem danu vratiti. „On sve može“, tj. On je moćan da nagradi Svoje dobre robove i kazni Svoje neprijatelje i da proživi sva stvorenja na Kijametskom danu. Ovo je forma zastrašivanja, kao što je prije bilo podsticanje na dobro.

„Eto oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju - On, uistinu, zna misli svačije.“ /5/

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To su ljudi koji su se stidjeli da svoja stidna mjesta prema nebu okreću, dok su nuždu vršili i dok su sa svojim ženama spolno općili, pa je Allah objavio ovaj ajet ... El-Buhari i drugi prenose od Ibn-Abbasa da "umotavaju se" znači: pokrivaju svoje glave, što znači da su svoje grudi okretali, ako bi nešto rekli ili uradili, misleći da su se tako od Allaha sakrili. Allah Uzvišeni saopćava im da „On zna što skrivaju i što pokazuju“, kad su u tamnoj noći u odjeći svojoj umotani dok spavaju i sve što rade i govore.

„On, uistinu, zna misli svačije“, tj. On zna tajne, namjere i osjećaje koje njihove grudi kriju. Divno to kaže Zuhejr b. Ebi-Sulmâ u svojoj poznatoj pjesmi (mualleki): „Ne možete nikako sakriti od Allaha ono što je u srcima vašim skriveno. Koliko god to krili, Allah to zna i u Knjizi čuva za Dan suđenja, il' vam dadne kaznu i osvetu na svijetu ovome.“ I ovaj džahilijetski pjesnik priznaje postojanje Stvoritelja i Njegovog apslolutnog znanja o najsitnijim stvarima, o povratku Allahu i nagradi i pisanju djela u knjigama za odgovornost na Sudnjem danu.
Odgovori
Hvala od:
#2
„Na zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.“ /6/

Allah Uzvišeni iznosi da je Njegova obaveza opskrba svih živih bića; na kopnu, moru i u zraku. On, neka je Uzvišen, zna gdje se nastanjuju i gdje umiru. Sve je to zapisano u Njegovoj jasnoj Knjizi, kako to Uzvišeni kaže:

„U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama zemlje, niti ičega svježeg, niti ičega suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.“(6:59)

„On je u šest dana nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov je prijesto iznad vode bio - da bi vas iskušao - koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: „Poslije smrti bit ćete doista oživljeni“, nevjernici će sigurno reći: „Ovo nije ništa drugo do očita varka!“„/7/ „Ako im Mi kaznu do određenog roka odgodimo oni će sigurno reći: „Zašto je zadržava?“ A onoga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana bit će okruženi onim čemu su se rugali.“/8/

Allah Uzvišeni govori o Svojoj svemoći, da je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana i da je Njegovo prijestolje bilo na vodi. U dva sahiha, Buharije i Muslima, prenosi se u više verzija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kada mu je došla grupa ljudi iz Jemena i rekla: (582) „Došli smo da te pitamo o početku ovoga svijeta“, odgovorio: „Allah je bio kad ničega prije Njega nije bilo“, a u drugim verzijama hadisa kaže se: „Nije bilo ništa osim Njega“, a u drugoj: „...ništa uz Njega.“ „Njegovo prijestolje bilo je na vodi, što je zapisano u Kur'anu, a poslije je stvorio nebesa i Zemlju.“ U Muslimovom Sahihu prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (583) „Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina prije nego što su stvorena nebesa i Zemlja, dok je Njegov prijesto iznad vode bio.” O riječima Uzvišenog: „A Njegov je prijesto iznad vode bio“, Katade kaže: „Allah vam saopćava kako je počelo Njegovo stvaranje, prije nego što su nebesa i Zemlja stvoreni.“ A Ibn-Abbas kaže: „Arš/Prijesto je nazvan Aršom zbog njegove visine.“ Muhammed ibn Ishak, govoreći o Allahovim riječima:

„On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio, a Njegov je Prijesto iznad vode bio“, kaže: „To je bilo onako kako je to Allah Uzvišeni opisao: ništa, osim vode, nad kojom je bio Prijesto, a na prijestolju Uzvišeni, Plemeniti, Dostojanstveni, Moćni, Blagi, Koji poznaje svaku stvar, Milostivi, Koji blagodati daje, Koji čini što hoće.“

Allah Uzvišeni zatim kaže: "...da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati", tj. da vas provjeri, a nije rekao: ko će od vas učiniti više djela, nego - dobrih djela. Nijedno djelo ne može biti dobro ako prvo ne bude učinjeno iskreno u ime Allaha, dž.š., i drugo ako ne bude u skladu sa Poslanikovim, sallAllahu alejhi we sellem, Šerijatom. Ako djelo ne bude imalo jedan od ova dva uvjeta, ono će biti poništeno.

„Ako ti rekneš: „Poslije smrti bit ćete, zaista, proživljeni...“„, ako ovim idolopoklonicima saopćiš, Muhammede, da će ih Allah poslije smrti proživiti, kao što ih je prvobitno i stvorio, jer oni znaju da je Allah Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao što Uzvišeni kaže: „Ako ih upitaš: „Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?“ - sigurno bi rekli: „Allah!“, oni će, i pored toga, negirati proživljenje i povratak na Sudnji dan, koji je, u odnosu na Allahovu moć, lakši od prvobitnog stvaranja, kao što Uzvišeni kaže: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko." (30:27) Govoreći dalje o njima, Allah Uzvišeni kaže: "Ovo nije ništa drugo do očita varka", tj. oni nevjernički i tvrdoglavo govore: „Ne vjerujemo ti da će biti proživljenje“, i to ne tvrdi niko osim onih koje si ti opčarao - jedino oni slijede to što govoriš.

"A ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo..." Uzvišeni kaže: „Ako ovim idolopoklonicima kaznu odgodimo do određenog trenutka - doglednog roka i zaprijetimo im na određeno vrijeme“, "Oni će sigurno reći" : poričući i požurujući kaznu, "Zašto je zadržava?", tj. odgađa nam tu kaznu: jer u njihovim ćudima laž je uobičajena i oni kaznu neće moći izbjeći. Riječ "ummet" u Kur'anu i Sunnetu upotrebljava se u mnogobrojnim značenjima. Tako, ona može značiti određeni rok, kao u ovom ajetu:"...do određenog roka", zatim u smislu predvodnika, npr. "Ibrahim je bio primjer čestitosti"(16:120) u smislu vjere, kao što se u Allahovim riječima iznose saopćenja o idolopoklonicima, koji kažu: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru (18:22), u smislu zajednice - naroda: "A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude, kako stoku napajaju" (28:23). 

"Svaki je narod imao poslanika." Pod pojmom „ummet“ ovdje se podrazumijeva narod kome je poslan Allahov poslanik, bilo da su vjerovali ili ne, kao što stoji u Muslimovom Sahihu: (584) "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, svako od ovog naroda, bio jevrej ili kršćanin, koji čuje za mene, a ne bude vjerovao ući će u Vatru." Što se, pak, tiče naroda koji slijedi i vjeruje poslanika, o tome se govori u ajetu (Allahovim riječima): "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio"(3:110); u sahih hadisu kaže se: (585) „Ja ću govoriti: „Moj narode, moj narode...!“„ Riječ "ummet" se, također, upotrebljava u smislu grupe, konfesije, kako kaže Uzvišeni:"U Musaovom narodu ima ljudi koji na istinu upućuju, koji prema njoj pravedno sude."(7:159)
Odgovori
Hvala od:
#3
„Ako čovjeku milost Našu pružimo pa mu je poslije uskratimo on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.“/9/ „A ako ga blagodatima obaspemo poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: „Nevolje su me napustile!“ On je doista umišljen i razmetljiv.“ /10/ „A samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.“ /11/

Uzvišeni govori o pokuđenim osobinama ljudi, osim onih koji u Allaha vjeruju i kojima će se On smilovati - koji kada ih zadesi kakva nesreća, nakon blagostanja, izgube nadu u dobro u pogledu budućnosti negirajući prošle blagodati, kao da nisu nikakva dobra vidjeli. Tako će oni, kad im dođe blagostanje, poslije nevolje, „...sigurno reći: „Nevolje su me napustile“„, tj. nema vječne muke: "On je, zaista, umišljen i razmetljiv", tj. on je obijestan i razmetljiv nad drugim. "Osim strpljivih..." u raznim nedaćama, "...i onih koji dobra djela čine", tj. u blagostanju i kad su zdravi. "Njih čeka oprost", zbog nevolja koje su ih zadesile, "...i nagrada velika", koju su zaslužili kad su u izobilju živjeli. O tome Uzvišeni govori i u suri El-´Asr:"Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima preporučuju strpljivost."

„Nemoj ti ništa od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: „Zašto mu nije poslano kakvo blago ili, zašto s njim nije došao melek?“ Tvoje je da opominješ, a o svemu se samo Allah brine.“ /12/ „Zar oni da govore: „On ga izmišlja!“ Reci: „Pa sačinite vi deset Kur´anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!“„/13/ „A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega - zato muslimani postanite!“/14/ 

Allah Uzvišeni tješi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zbog briga koje mu idolopoklonici nanose, iznoseći izmišljotine o Božijem Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa kaže: „I oni govore: „Šta je ovom „poslaniku“, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan melek pošalje da zajedno s njim opominje, ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?“ I nevjernici još govore: „Vi samo začarana čovjeka slijedite!“„ (25:7,8) Allah Uzvišeni tako naređuje Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i upućuje ga da zbog toga ne osjeća tegobu i da ga to nipošto ne odvrati od poziva Allahu, pa mu kaže: "Nemoj ti ništa od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli...", tj. zbog takvog njihovog govora, jer ti samo opominješ. U tome imaš uzor svoje braće - poslanika prije tebe. I oni su u laž nagonjeni i ometani u svojoj misiji, pa su to strpljivo podnosili, dok im nije došla Allahova pomoć. Uzvišeni, zatim, iznosi kur'ansku nadnaravnost i da niko nije u stanju donijeti nešto slično Kur'anu, pa makar i deset sličnih sura, pa nijednu sličnu suru, jer Allahov govor ne liči govoru Allahovih stvorenja, kao što ni Njegova svojstva ne liče svojstvima stvorenih bića. Njegovom Biću nije ništa slično On je Uzvišen - nema drugog boga, niti Gospodara, osim Njega. Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "A ako vam se ne odazovu", opirući se onom čemu ih pozivate, pa znajte da su oni nemoćni u tome, jer ovaj je govor objavljen od Allaha i sadrži Njegovo znanje, naredbu i zabranu. "Nema drugog boga osim Njega - zato muslimani budite!"

„Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.“/15/ „Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.“/16/

Mudžahid kaže da je ovaj ajet objavljen o licemejerima, a Katade, tumačeći ovaj ajet, kaže: "Kome ovaj svijet bude glavni cilj i briga, Allah će ga nagraditi dobrima na ovom svijetu, a na ahiret će doći bez ijednog dobra za koje bi mogao dobiti nagradu. Vjernik će, međutim, dobiti nagradu za svoja djela na ovome svijetu, kao i na ahiretu, kao što Uzvišeni kaže: "Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručit ćemo mu je, a onom ko bude želio nagradu na ovom svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela."(42:20)

„Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur´an kao svjedok Njegov, i još prije njega Knjiga Musaova, putovođa i milost ? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.“/17/

Allah Uzvišeni iznosi stanje vjernika koji su u vjeri u Allaha i spoznaju i priznaju da nema drugog boga osim Allaha, kako kaže Uzvišeni: "Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, prihvati se Allahove čiste vjere, prema kojoj je On ljude načinio." (30:30) Jer, vjernik je uvijek u ovoj spoznaji bez ikakve izmjene i promjene. U dva sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (586) "Svako se dijete rađa u čistoj vjeri, islamu, pa ga roditelji požidove, pokrste ili učine vatropoklonikom, kao što i životinja rađa ispravnu životinju, pa da li ste primijetili kod njih neispravnost?"

"Pa zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur'an kao svjedok njegov...", tj. došao mu je Allahov svjedok, čiste, uzvišene i kompletne vjere, koja se završava Muhammedovim, sallAllahu alejhi we sellem, poslanstvom. و"I još prije njega Musaova Knjiga", tj. prije Kur'ana došla je Musaova Knjiga - Tevrat, koji, takođerr, svjedoči Muhammedovo, a.s., poslanstvo. Jer ovaj Tevrat, ko ga bude istinski vjerovao, vodi vjeri i spoznaji Kur'ana. Nema sumnje, prema tome, da je Tevrat, kako kaže Allah Uzvišeni; "...predvodnik i milost", tj. Allah ga je objavio tom narodu da mu bude predvodnik i uzor koji će slijediti, i milost Allahova. Zato kaže Uzvišeni: "To su oni koji vjeruju u njega", tj. u Musaov Kitab, koji sadrži nagovještaj Muhammedovog, a.s., poslanstva.
Odgovori
Hvala od:
#4
Prijeteći, zatim onome ko negira Kur'an, ili njegov dio, Allah Uzvišeni kaže: "A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra će boravište biti", tj. ko bude negirao Kur'an, bilo da je idolopoklonik, nevjernik, pripadnik objavljene Knjige i drugih zajednica i grupacija, bez obzira na boju kože, izgled i naciju, do kojih je Kur'an stigao, kako kaže Uzvišeni: "...da njime vas i one do kojih on dopre, opominjem", (6:19), pa dalje Uzvišeni kaže: „Reci: „O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.“„(7:158) Ovdje Allah Uzvišeni kaže: "A onima koji su se protiv njega urotili, Vatra će boravište biti." U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ebu-Musaa el-Eš'arija, r.a., da je Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, svako onaj ko čuje za mene, bio jevrej ili kršćanin, pa ne uzvjeruje u mene, unići će u Vatru." "...zato ti nipošto ne sumnjaj u njega, on je, zaista, istina od Gospodara tvoga", tj. Kur'an je, uistinu, od Allaha, u što nema nikakve sumnje. "...ali većina ljudi neće da vjeruje". Uzvišeni, tako. kaže: "...ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili"(6:116). Isto tako Allah Uzvišeni kaže: "I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika." (34:20)

„Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži? Oni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: „Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!“ Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce,“ /18/ „koji od Allahova puta odvraćaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.“/19/ „Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitnika imaju. Njima će patnja biti umnogostručena, jer nisu htjeli ni da čuju, ni da bilo šta vide“, /20/ „oni su sami sebe upropastili, - a neće im biti ni onih koje su izmišljali", /21/ „oni će, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni.“ /22/

Allah Uzvišeni iznosi stanje i sramotu na ahiretu onih koji su na Njega laži iznosili, i to pred melekima, Allahovim poslanicima, vjerovjesnicima i ostalim ljudima, kao što prenosi Imam Ahmed od Safvan ibn Mihreza, koji kaže: „Držao sam za ruku Ibn-Omera, kad se pojavi neki čovjek, a on mu reče: „Šta si čuo da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, govori o tajnom razgovoru na Sudnjem danu?“ A ovaj odgovori: „Čuo sam ga da govori“: (587) „Allah, dž.š., na Sudnjem će danu približiti vjernika i staviti na njega Svoju koprenu i sakriti ga od svijeta, pa će ga onda upoznati sa njegovim grijesima i reći mu: „Znaš li taj grijeh; znaš li taj grijeh?“ Pa kada mu iznese njegove grijehe i on vidi da je propao Allah, dž.š., reći će: „Ja sam te grijehe sakrio od ljudi na dunjaluku, a danas ti ih praštam“, zatim će mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. 

Što se, pak, tiče nevjernika i munafika / licemjera, njima će reći: „Ovi su izmišljali laži na Gospodara svoga!“ Neka Allahovo prokletstvo stigne idolopoklonike.“„ Ovaj hadis prenose od Katade El-Buhari i Muslim u dva sahiha. "...koji od Allahovog puta odvraćaju i krivim ga prikazuju", tj. odvraćaju ljude od istine i pravog puta, koji vodi Allahu, udaljavajući ih od Dženneta i usmjeravajući ih pogrešnim putem. "Oni u onaj svijet ne vjeruju", tj. negiraju da će se on dogoditi. "Oni na zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitnika imaju." Oni su, zapravo, pod Allahovom silom i moći. On ih je u stanju kazniti na ovom svijetu, prije ahireta. "On im samo pušta do Dana, kada će im oči ostati otvorene." (14:42) U dva sahiha navodi se hadis: (588) "Allah će dati rok silniku, pa kad ga uzme, neće Mu umaći." "Njima će patnja biti umnogostručena", kao što Allah Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih dvostrukom kaznom kazniti" (16:88), pa će biti kažnjeni za svaku naredbu koju su propustili i svaku zabranu koju su prekršili. Zbog toga je ispravna tvrdnja onih koji kažu da s njih ne spadaju vjerske obaveze. Uzvišeni kaže: "...jer nisu htjeli da čuju, niti da bilo šta vide", tj. nisu koristili ono što im je Allah stvorio - sluh i vid, pa su bili gluhi na istinu i slijepi da je slijede, kao što Uzvišeni kaže: "...Oni pameti imaju, a njome ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju..." (7:79) 

"Oni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni onih koje su izmišljali", tj. oni su sami sebe upropastili, jer će biti stavljeni u vatru usplamtjelu i kazna im neće biti ublažena ni za jedan tren. Odreći će ih se i oni koje su pored Allaha obožavali - idoli i kipovi, od kojih nikakve koristi neće imati, naprotiv, samo štetu. Allah Uzvišeni, zato, kaže: "Oni će, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni", tj. nema sumnje da onaj ko mijenja dobro za zlo, vjerovanje za nevjerovanje, Džennet za Džehennem, blizinu Milostivog i Onog Koji nagrađuje, za Njegovu kaznu i srdžbu - da je, uistinu, propao na Sudnjem danu. 

„Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani, bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.“/23/ „Ove su dvije vrste kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se uporediti? Pa zašto ne razmislite?“/24/

Nakon što Allah Uzvišeni iznosi stanje nesretnika, On, zatim, ističe sretnike, koji vjeruju i čine dobra djela, napuštajući ružna, čime stječu dženetska naselja i blagodati što se u njima nalaze, gledajući u Stvoritelja nebesa i Zemlje. Uzvišeni, zatim, navodi primjer nevjernika i vjernika, pa kaže: "Ove su dvije vrste..." kao slijepi i gluhi nesretnici i oni koji čuju i vide, sretnici. Nevjernik je slijep od istine, gluh da je čuje i da se njome koristi. Dok je vjernik pametan, pronicljiv, dobro vidi istinu, sluša dokaze, pa neistina ne može kod njega proći... Pa da li su jednaki ova dvojica? "Pa zašto ne razmislite?", tj. zašto ne uzmete pouku i ne vidite razliku između jednih i drugih, kako kaže Uzvišeni: "Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta. Stanovnici Dženneta će ono što žele postići." (59:20)
Odgovori
Hvala od:
#5
„I Nuha poslasmo narodu njegovu. „Ja sam tu“ - govorio je on - „da vas otvoreno opominjem“„, /25/ „“da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.“„/26/ „Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: „Koliko mi vidimo ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.“„/27/

Allah Uzvišeni prenosi vijesti o Nuhu, a.s., prvom poslaniku koga je Allah poslao stanovnicima Zemlje, koji su bili idolopoklonici. On govori svome narodu: "Ja sam tu da vas otvoreno opominjem", tj. javnom opomenom na Allahovu kaznu, ako budete obožavali drugog, osim Njega. Zato Allah Uzvišeni, govoreći o Nuhu, a.s., kaže: "Da se ne klanjate nikom drugom, osim Allahu." "Ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu", ako budete ustrajni u vašem nevjerstvu. „Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: „Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi.“„ Kao da su smatrali da čovjek ne bi trebao biti Allahov poslanik. "Jer, kako će se slati objava bez nas", zaključivali su oni. "...a vidimo i da te, bez ikakva razmišljanja, slijede samo oni koji su niko i ništa među nama", tj. niži stalež, kao trgovci, pripovjedači i slično, a ne slijede te naši ugledni i uvaženi ljudi. Zatim, oni koji te slijede čine to bez ikakva razmišljanja; zapravo te slijede samo zato što si ih pozvao. "Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", tj. nikakve prednosti ne vidimo u izgledu, ponašanju i opskrbi. "Štoviše, mislimo da ste lažljivci", tvrdeći da vam pripada dobročinstvo, pravednost, pobožnost, sreća i zadovoljstvo na budućem svijetu. Ovakve njihove tvrdnje su zapravo dokaz njihova neznanja i pomanjkanja pameti. Za istinu nije nikakva sramota da je slijede niži staleži. Jer, istina je sama po sebi zdrava i ispravna, bez obzira da li je slijedili prvaci i ugledni ljudi ili niži stalež. Oni, zapravo, koji slijede istinu dostojanstvenici su i ugledni ljudi, pa makar bili siromašni, a oni koji je odbijaju bijednici su i niži stalež, pa makar bili bogati. 

Činjenica je, međutim, da su često imovinski slabiji ljudi sljedbenici istine, dok su "viši i ugledniji" poricatelji i negatori, kao što kaže Uzvišeni: "I eto tako prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo ustopu." (43:23) Njihove riječi: "bez razmišljanja" - nisu nikakva mahana ili nedostatak, jer kad je istina jasna, onda nema mjesta razmišljanju, nego istinu treba prihvatiti i slijediti. Tako radi svako ko je mudar i pametan. Tu može razmišljati samo onaj ko je glup i neznalica. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (589) "Sve koje sam pozivao u islam oklijevali su, osim Ebu-Bekra, koji se nije nimalo dvoumio", tj. nije razmišljao, jer je istinu vidio vrlo jasnom i uzvišenom, pa joj je pristupio. "Ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji", jer oni nisu vidjeli ovu prednost zbog svoga sljepila u odnosu na istinu, pa su sa svojim sumnjama ostali u mraku neznanja. To su lašci i gubitnici, koji ne pripadaju iskrenim ljudima.

“O narode moj“, govorio je on, „da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?“„/28/ „O narode moj! Za ovo, ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.“/29/ „O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih otjerao? Zašto se ne urazumite?“/30/

Allah Uzvišeni iznosi odgovor Nuha, a.s., njegovom narodu u tome: "Da vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar moj...", tj. kad sam duboko uvjeren, kad mi je istina potpuno jasna, i kad mi je dato poslanstvo od Allaha, "a vi ste slijepi za to", tj. to je skriveno za vas, pa ne uspijevate doći do spoznaje, nego lažete i negirate. "Zar da vas silimo", tj. da vas prisiljavamo da to prihvatite, "...da to protiv volje vaše priznate". "O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga...", tj. nagradu od vas. Ja samo Allahovu, dž.š., nagradu tražim. Ovi su, po prilici, tražili od njega da otjera vjernike od sebe, kako bi onda sjeli s njim, na što on kaže: "Ja neću otjerati vjernike", kao što su slični njima tražili od Muhammeda, a.s., pa je Allah objavio: "I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole."(6:52)

„Ja vam ne kažem: „U mene su Allahove riznice“ - niti: „Meni je poznata budućnost“ - niti kažem: „Ja sam melek“ - a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: „Allah im nikakvo dobro neće dati“ - ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim - jer bih se tada ogriješio.“ /31/

Allah, dž.š., saopćava da je Nuh, a.s., Njegov poslanik i da on poziva vjerovanju samo Jednog i Jedinog Allaha, Kome pripada slava i veličina, Koji nema druga, i da on za to ne traži nikakvu nagradu. On poziva sve i plemiće i obične ljude, pa ko se odazove - spašen je. On nema udjela u Allahovim riznicama, niti zna gajb (neviđeno), osim što mu Allah saopći. On nije melek, nego čovjek - poslanik. Ja ne kažem za one koje vi omalovažavate i potcjenjujete da im ne pripada nagrada za njihova djela. Allah zna šta je u dušama njihovim, pa ako budu istinski vjerovali, onako kako to javno i ističu, pripada im lijepa nagrada. Ako ih, pak, neko poslije prihvatanja vjere, bude spriječio u tome, bit će nasilnik.
  
„O Nuhu“, rekoše oni, „ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj, neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!“/32/ „To će vam učiniti samo Allah, ako bude htio“, reče on, „i vi nećete moći umaći.“/33/ „Ako vas Allah hoće ostaviti u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.“/34/
Odgovori
Hvala od:
#6
Allah Uzvišeni iznosi zahtjev Nuhovog naroda da se odmah ostvari nagrada ili kazna: "O Nuhu, rekoše oni, ti si se želio s nama raspravljati i dugo si se raspravljao...", tj. dugo si i previše s nama polemizirao, pa ipak te ne slijedimo. "Daj, neka se ostvari ono što nam prijetiš." Moli, protiv nas, što god hoćeš, pa nek bude ono što nam prijetiš, "...a ako istinu govoriš" "To će vam učiniti samo Allah, ako bude htio - reče on - i vi nećete moći umaći", tj. Allah može ubrzati vašu kaznu i Njemu ne može ništa umaći.

"Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti", "On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti", tj. On upravlja svim. On je mudar i Pravedan i ne čini nepravdu. Njemu pripada sve što je stvoreno i konačna odluka nad svim. On stvara iz ničega i Njemu se konačno sve vraća. On je Vlasnik ovoga i budućeg svijeta.

„Zar ovi da govore: „On ga izmišlja!“ Reci: „Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete.“„ /35/

Ovaj se ajet nameće kao umetnut u sredini ovog kazivanja. Potvrđujući ga, Uzvišeni kaže Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: „Zar ovi nevjernici govore da je on izmislio i krivotvorio ovaj Kur'an.“ 

„Reci: „Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene“„, tj. ja ću snositi posljedice grijeha. "A ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete", i što sam ga ja izmisliO jer ja znam kakva Allahova kazna čeka onoga ko to bude tvrdio.

„I Nuhu bi objavljeno: „Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalosti zbog onoga što oni stalno čine“„, /36/ „I gradi lađu pred Našim očima i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika - oni će sigurno biti potopljeni!“ /37/ „I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. „Ako se vi rugate nama“, govorio je on, „rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate“„, /38/ „i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.“/39/

Allah Uzvišeni iznosi da je Nuhov, a.s., narod tražio da se odmah obistini Allahova kazna nad njima, pa mu je Allah Uzvišeni objavio da protiv njih uputi dovu Allahu. Allah Uzvišeni saopćava nam šta je Nuh, a.s., rekao: „I Nuh reče: „Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika“„, a onda mu Allah objavi: "Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati." Zato ne tuguj i nek te njihov slučaj ne brine! "I gradi lađu", tj. brod, "...pred Našim očima", tj. Nama naočigled, "...i po Našem nadahnuću", tj. po Našem uputstvu šta ćeš učiniti. "...i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika - oni će biti potopljeni". "I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prilazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se." Kad je pravio brod, pored njega bi prolazili prvaci njegovog naroda i ismijavali ga, govoreći: „Praviš brod na suhom, pa kako će ploviti!?“ "Ako se vi rugate nama, govorio je on, rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramotna kazna i ko će u vječnoj muci biti." Ovo je zastrašujuće obećanje i prijetnja, sa sigurno ponižavajućom kaznom na ovom svijetu, a na ahiretu će ih stići vječna kazna, što je dostojna nagrada nevjernicima, koji su poslanika u laž nagonili i ismijavali.

„I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine zemlje pokuljala, Mi smo rekli: „Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike“, a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.“/40/

"I kad je zapovijed Naša pala", tj. kad je Allahova zapovijed došla, da obilne kiše neprekidno padaju i provriju izvori na Zemlji, kako Uzvišeni kaže: "I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi, koja je neprestano lila i učinili da iz zemlje izvori provru i vode su se sastale kako je određeno bilo." (54:11,12) "...i voda je s površine zemlje pokuljala", tj. šiknula iz zemlje. Tada je Allah Uzvišeni naredio Nuhu, a.s., da sa sobom ukrca u brod od svake vrste, svih životinja i bilja, po jedan par - muško i žensko. "...i porodicu svoju, osim onih o kojima je bilo govora", tj. ukućane i rođake svoje, osim onih koji nisu vjerovali, o kojima je prije bilo riječi, među kojima je bio i njegov sin Jam, koji se odvojio i Nuhova žena, koja je poricala Allaha i Njegovog poslanika. Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "...i vjernike" od tvoga naroda. "A malo je bilo onih koji su s njim vjerovali", tj. neznatan broj, s obzirom na dužinu njegovog boravka među njima - devetsto pedeset godina. Ibn-Abbas prenosi da ih je bilo osamdeset, zajedno sa njihovim ženama. Neki, međutim, kažu da su bili samo Nuh i njegova tri sina - Sam, Ham i Jafes, njegove četiri snahe, žene ove trojice sinova i Jamova žena. Allah najbolje zna. *[385]

„I on reče: „Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i milostiv je.“„/41/ „I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: „O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!“„/42/ „A on reče: „Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi.“ „Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!“, reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.“/43/

Allah Uzvišeni saopćava da je Nuh, a.s., rekao onima za koje mu je bilo naređeno da ih ukrca u lađu: „Ukrcajte se u nju, sa Allahovim imenom, neka plovi i neka pristane!“, tj. neka sa Allahovim imenom plovi vodom i neka sa Njegovim imenom bude konac njene plovidbe, kako kaže Uzvišeni: „A kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe, reci: „Hvala Allahu, Koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!“ I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!" (23:29) Zbog toga je lijepo spomenuti Allahovo ime prilikom ukrcavanja u brod ili jahanja životinja, kako kaže Uzvišeni: "...i daje vam lađe i kamile da putujete i da se leđima njihovim služite".(43:12,13) U sunnetu se to podstiče i upućuje na to, kao što će, ako Bog da, doći u poglavlju Ez-Zuhruf.[386] "Gospodar moj, uistinu, prašta i milostiv je", kao i "Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On i oprašta i milostiv je". (7:167) To je odgovor kad se ističe kazna i potop nevjernika, a milost i oprost vjernicima. Mnogobrojni su ajeti u kojima Allah Uzvišeni uporedo iznosi Svoju milost i kaznu. Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda." Lađa je plovila s njima vodom, koja je bila prekrila cijelu zemlju, dok se nije, Allahovom odredbom, zaustavila na vrhovima planina.
Odgovori
Hvala od:
#7
"I Nuh zovnu sina svoga", koji mu je bio četvrti, po imenu Jam, a bijaše nevjernik. Otac ga zvaše da primi vjeru i ukrca se u lađu, kako ne bi doživio sudbinu nevjernika, ali on odbi.

"....a on reče: "Sklonit ću se na kakvo brdo, koje će me od vode zaštititi", vjerujući da poplava neće dostići vrhove planina. Njegov otac, Nuh, a.s., reče: "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" - reče Nuh, a.s., "...i val ih razdvoji, i on potopljen bi".

„I bi rečeno: „O zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!“ I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: „Daleko neka je narod nevjernički!“„ /44/

Allah Uzvišeni iznosi, pošto je potopio sve stanovnike Zemlje, osim onih u lađi, naredio je zemlji da proguta vodu, a nebesima da prestanu sa kišom. "I voda se povuče", tj. zemlja je proguta. "I ispuni se odredba", tj. Allahova odredba da nijedna nevjernička kuća ne ostane na zemlji. "A lađa pristade na planini." Mudžahid kaže da je Allah, dž.š., Nuhovu, a.s., lađu zaustavio na planini Džudijj, koja je na poluotoku, kako bi je, kao pouku i dokaz, vidjele prve generacije ovog ummeta. Imam Ahmed prenosi riječi Ebu-Hurejrea, koji kaže: (590) "Kad je nekom prilikom Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naišao pored grupe židova, koji su postili dan Ašure, upitao ih je: "Kakav je to post?", a oni mu odgovoriše: "Ovo je dan kada je Allah spasio od potopa Musaa i Israelićane, a potopio Faraona. Ovo je, također, dan kada se zaustavila lađa na planini Džudijj, pa su ga Nuh i Musa, a.s., postili iz zahvalnosti prema Allahu." Na to Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Ja sam bliži Musau i meni je preče da postim ovaj dan!", a zatim je zapostio i preporučio ashabima: "Ko je od vas osvanuo posteći, neka dovrši post, a ko je ručao s porodicom neka posti preostali dio dana.“ Ovaj je hadis garib u ovom predanju, ali neki njegovi dijelovi imaju potporu u sahih hadisima. „.....i bi rečeno: „Daleko neka je narod nevjernički!“„, tj. neka izgube i propadnu i neka su daleko od Allahove milosti! I, zaista, propali su do posljednjeg...

„A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: „Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!“„/45/ „O Nuhu, on nije čeljade tvoje“, rekao je On, „jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem te da neznalica ne budeš.“/46/ „Gospodaru moj“, reče, „Tebi se ja utječem da Te više nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, bit ću izgubljen.“/47/

Ovo pitanje otkriva Nuhov, a.s., odnos prema njegovom sinu, koji se utopio; "Gospodaru moj, reče on, sin mi je, čeljade moje", tj. obećao si mi da ćeš spasiti moju porodicu, a Tvoje obećanje je istina koja ne izostaje, pa kako je, onda, potopljen, a Ti si Najmudriji!?" "O Nuhu, on nije čeljade tvoje, rekao je On", tj. on nije od onih iz tvoje porodice, koje sam obećao spasiti, jer sam obećao spasiti one od tvoje porodice koji vjeruju. Uzvišeni, zato, kaže: "...i čeljad svoju, osim onih o kojima je bilo govora". (11:40) Ovaj njegov je sin taj na koga se odnose ove riječi o potopu, zbog nevjerstva i protivljenja svome ocu. Više komentatora Kur'ana, međutim smatra pogrešnim mišljenje onih koji kažu da se ovdje ne radi o njegovom sinu, nego o sinu preljubnice. Ibn-Abbas i većina selefa - prve islamske uleme (591) kažu da žena Božijeg poslanika nije nikada bila preljubnica. Nesumnjivo je da je Ibn-Abbasovo mišljenje ispravno, jer Allah, neka Mu je slava i hvala, zato se srdi na one koji su potvorili Aišu, kćerku Siddikovu, suprugu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, negirajući ono što su govorili i širili o tome, pa kaže: "Među vama je bilo onih koji su potvoru iznosili. Vi ne smatrajte to nekim zlom za vas, ne - to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio, čeka patnja velika..." - do - "...Vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno."(24:11-15) Abdur-Rezzak prenosi da je Ibn-Abbas rekao: „To je Nuhov, a.s., sin koji mu se protivio u poslovima i namjerama.“ Ibn-Ujejne prenosi da je S'ad ibn Džubejr o tome rekao: "On je bio Nuhov sin, jer Allah ne govori neistinu." Allah Uzvišeni kaže:"...i Nuh zovnu sina svoga". Islamski učenjaci kažu da nijedna žena Allahovog poslanika nikada nije učinila nemoral, što su, takođerr, rekli Mudžahid, ´Ikrime, Ed-Dahhak, Mejmun ibn Mervan, Sabit ibn Hadždžadž, kao i Ebu-Džafer Ibn-Džerir, što je, bez sumnje, ispravno stajalište.

„O Nuhu“, bi rečeno“ iskrcaj se, sa selamom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit će naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!“/48/

Allah Uzvišeni iznosi šta je Nuhu, a.s., rečeno kada je njegova lađa pristala na planini Džudijj - tj. mir i blagoslov na njega, one koji su s njim, i na sve vjernike do Sudnjeg dana. Muhamed ibn Ka'b kaže da se ovaj mir i blagoslov odnosi na svakog vjernika i vjernicu do Sudnjeg dana, kao što se patnja i uživanje odnosi na svakog nevjernika i nevjernicu do Sudnjeg dana. Muhammed ibn Ishak kaže: "Nakon što je Allah, dž.š., odlučio da prekine potop, poslao je vjetar na zemlju i smirio vodu. Veliki izvor poplave i nebeska vrata su se zatvorili." Allah Uzvišeni kaže: "O Zemljo gutaj vodu svoju...!", pa je voda počela smanjivati se i opadati. Kažu da se Nuh, a.s., sa svojim saputnicima ukrcao desetog redžeba i da su u njoj plovili sto pedeset dana i da su na planini Džudijj ostali u lađi mjesec dana. Njihov izlazak iz lađe desio se deseti dan muharrema, ili se navodi približno ovome. U merfu' hadisu, koji prenosi Ibn-Džerir, navodi se da su oni taj dan postili, a Allah najbolje zna. 

„To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist pravovjernih biti.“/49/
Odgovori
Hvala od:
#8
Uzvišeni saopćava Svome poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, da su ovaj i njemu slični događaji, "...nepoznate vijesti", tj. nepoznati prijašnji događaji, "koje ti Mi objavljujemo", tj. koje ti saopćavamo objavom, tako dosljedno kao da si ih očima vidio. "...ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali", tj. ni ti ni narod tvoj, prije nego što te je Allah obavijestio niste o tome ništa znali, što je u punoj suglasnosti sa knjigama vjerovjesnika prije tebe. "Zato budi strpljiv, ishod će sigurno u korist pravovjernih biti", tj. strpi se zbog laži kojim te potvaraju i kojim te sprečavaju da izvršavaš svoju poslaničku zadaću. Mi ćemo ti, zaista, pomoći i Svojom pažnjom te okružiti. Ishod će na ovom svijetu i ahiretu biti u tvoju korist i onih koji tebe slijede, kao što Uzvišeni kaže: "A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima. Oni će biti doista potpomognuti."

„I Adu - brata njihova Huda. „O narode moj“, govorio je on, „Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.“„/50/ „O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj Koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?“ /51/ „O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!“ /52/

Allah Uzvišeni kaže: „Mi smo poslali „Adu, brata njihova, Huda“„, koji im je naredio da samo Allaha, Koji nema druga, priznaju, zabranjujući im obožavanje kipova, koje su sami izmislili i lažno ih nazvali bogovima. On im je saopćio da on od njih za ove upute i savjete, koje im prenosi od Allaha, ne traži nikakvu nagradu. On se nada samo Allahovoj nagradi. Pa shvaćate li ko vas poziva za vaše dobro na ovome i na budućem svijetu, bez ikakve nagrade? Zatim im je naredio da pokajanjem traže oprost za grijehe koje budu činili. Pa, ko se bude odlikovao tim svojstvima, Allah će mu olakšati put do opskrbe (nafake), pomoći mu i zaštititi ga. "On će vam slati kišu obilnu." A u hadisu stoji: (592) "Ko bude istigfar činio - tražio oprosta, Allah će mu poslije svake brige dati olakšicu, poslije svake tegobe izlaz i opskrbiti ga odakle se nije ni nadao."

“O Hude“, govorili su oni, „nisi nam nikakav dokaz donio i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.“„/53/ „“Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo.“ „Ja pozivam Allaha za svjedoka“, reče on, „a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate“„,/55/ „ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.“/56/

Allah Uzvišeni saopćava da su oni rekli svome poslaniku: "Nisi nam nikakav dokaz donio", tj. nisi nam ponudio nikakav argument za ono što tvrdiš, "...i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša", tj. samo tvojom riječi "Ostavite ih!" i da ih mi ostavimo,"...mi tebi ne vjerujemo"; "Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo", tj. mi mislimo da ti je neko naše božanstvo sputalo pamet, da ti zabrani njegovo obožavanje. "Ja pozivam Allaha za svjedoka", reče on, "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druga ravnim Njemu smatrate, pored Njega." Ja se, kaže, odričem svih kipova i idola, "...i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite", tj. i vi i vaši bogovi, ako su istiniti. "...i nimalo mi vremena ne dajte", tj ne odgađajte to ni jednog trenutka. "Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema ni jednog živog bića, koje nije u vlasti Njegovoj", tj. u Njegovoj moći i vlasti. On je mudar i Pravedan i nikome nepravdu ne čini. On, zaista, postupa pravedno. U Njegovoj su vlasti Njegovi robovi i On je milostiviji od roditelja prema svome djetetu. Dok su idoli, koje vi, pored Allaha, obožavate, materija, koja niti šteti, niti koristi, niti čuje, niti vidi. U ovoj je usporedbi dokaz istine koju im je Hud donio i njihove zablude u obožavanju kipova.

„Pa ako okrenete leđa - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano - Gospodar moj će umjesto vas drugi narod dovesti, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj zaista bdije nad svim.“/57/ „I kad je došla kazna Naša, Mi smo milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli.“/58/ „Eto to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.“ /59/ „I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!“/60/

Allah Uzvišeni kaže: "Pa ako okrenete leđa", od Istine, *[387]"...a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni poslano" - da ste dužni samo Allaha, Koji nema druga, obožavati. To je dokaz da sam vam Allahovu poruku prenio. "Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti", koji će samo Njega obožavati."...a vi mu nećete ništa nauditi", vašim nevjerstvom, nego će vas ono obmanuti. "Gospodar moj, zaista, bdije nad svim", tj On je svjedok i čuvar riječi i djela Svojih robova i On će ih nagraditi kako budu zaslužili: dobrim ili zlim. "I kad je došla kazna Naša", koja je bila žestok vjetar, pa ih je Allah do posljednjeg uništio, a Svojom milošću spasio Huda i njegove sljedbenike od teške kazne. "Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao", ne vjerujući i iskazujući otvorenu neposlušnost svim Allahovim poslanicima. Onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika, ne vjeruje ni u sve druge poslanike i vjerovjesnike, jer među njima nema nikakve razlike, kad je u pitanju dužnost vjerovanja u njih. Ad je poricao Huda, a.s., pa se njegovo nevjerstvo odnosi i na druge Allahove poslanike. "...i pristajao je uz svakog silnika, inadžiju", ostavljajući svoga poslanika, koji ga je na pravi put pozivao... "I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njima, a bit će i na Sudnjem danu." Pa, pozivajući se na svjedoke, kaže: "Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga, daleko neka je Ad, narod Hudov!" Es-Suddi kaže da su ih svi poslanici, koji su dolazili poslije Ada, njegovim jezikom proklinjali.
Odgovori
Hvala od:
#9
„I Semudu - brata njihova Saliha. „O narode moj“, govorio je on, „klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.“„ /61/

Allah Uzvišeni kaže: "I Semudu (smo poslali)..." Semud je bio narod koji je nastanjivao područja Hidžra, između Tebuka i Medine. Živio je poslije naroda Ad. Allah im je, dž.š., između njih poslao "brata njihova, Saliha", naredivši im da samo Jedinog Allaha obožavaju, pa kaže: "On vas je od zemlje stvorio", "...i dao vam da živite na njoj", tj. dao vam da je obrađujete i na njoj da živite.

"Zato ga molite da vam oprosti" prošle grijehe, "...i pokajte Mu se za grijehe koje budete činili“, "...jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se", kao što Uzvišeni kaže: "A i kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli."

“O Salihu“, govorili su oni, „ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš.“„/62/ „“O narode moj“, govorio je on, „da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.“„/63/

Allah Uzvišeni iznosi razgovor između Saliha, a.s., i njegovog naroda, odnosno zabludu i tvrdoglavost, koji kažu: "...ti si među nama prije ovog cijenjen bio", tj. cijenili smo tvoje mišljenje i prije nego što si rekao to što si rekao. "Zar nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali?", i što su naši djedovi vjerovali. "Mi, uveliko, sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš", tj. gajimo veliku sumnju. „O narode moj“, govorio je on, „da vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar moj“ i s kakvim me je uvjerenjem i dokazima poslao vama, "...i ako mi je On sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti, ako Ga ne budem slušao" i napustio poziv Istini i obožavanju Jedinog Allaha. Pa kad bih ja to ostavio, vi mi ne biste ništa koristili, "osim propasti" i gubitaka.

„O narode moj, evo, ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska.“/64/ „Ali, oni je zaklaše, pa on reče: „Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.“/65/ „I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan“ - /66/ „a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični“, /67/ „kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!“ /68/

O ovom je događaju bilo više govora u poglavlju El-A'raf *[388], pa nije neophodno da se i ovdje ponavlja...

„I Ibrahimu su izaslanici Naši došli da mu donesu radosnu vijest. „Mir!“, rekoše; „Mir!“, odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele.“/69/ „A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. „Ti se ne boj!“, rekoše oni, „mi smo Lutovu narodu poslani.“„/70/ „A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu.“/71/ „“Jadna ja!“, reče, „zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!“„/72/ „“Zar se čudiš Allahovoj moći?“, rekoše oni, „Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!“„/73/

Allah Uzvišeni kaže: "I izaslanici Naši su došli", koji su meleki bili, "...Ibrahimu da mu donesu radosnu vijest", tj. da mu donesu radosnu vijest o Ishaku, što se potvrđuje Allahovim, dž.š., riječima: „I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče raspravljati sa Našim izaslanicima o narodu Lutovu.“ „Mir“, rekoše, „Mir“, reče on“, tj. selamun - alejkum - Neka je na vas mir! "...i ubrzo im donese pečeno tele", tj. požuri i ponudi im pečeno tele sa užarenog kamena. "A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neki strah od njih", jer meleki nemaju potrebu, niti osjećaj za jelom, pa su se okrenuli od njega, što im on nije odobrio. "...i obuze ga neki strah zbog njih". Kad je Sara, žena Ibrahimova, a.s., vidjela kako je Ibrahim, a.s., počastio goste, i ona je pošla da ih počasti, ali oni nisu jeli... Začuđeno je rekla: "Čudnih li ovih gostiju? Mi ih iz poštovanja želimo počastiti, a oni neće našu hranu!" „...rekoše oni“, tj. ne strahuj od nas. "Mi smo" meleki "...Lutovu narodu poslani", da uništimo. "...i Sara se nasmiješila", veseleći se njihovoj propasti, zbog nevjerstva, grijeha i nereda koji su činili. Zbog toga je nagrađena radosnom viješću: da će roditi sina. "...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom", tj. njenim sinom, koji će, takođerr, imati sina, nasljednika i lozu. A Ja'kub je bio Ishakov sin, na osnovu čega se, prema ovom ajetu, dolazi do zaključka da je onaj koji je trebao biti kurban bio Ismail, a ne Ishak, jer je radosna vijest o rođenju došla za njega, kao i da će mu se roditi Ja'kub. Pa kako bi se moglo narediti Ibrahimu, a.s., da ga prinese kao žrtvu, dok je još bio malo dijete, a još mu se nije bio rodio sin Ja'kub, koji mu je obećan od Allaha. Allahovo je obećanje istinito i ne izostaje... To je upravo, najbolji i najispravniji dokaz da je Ismail bio namijenjen za kurban. Allahu pripada zahvala.*[389]
Odgovori
Hvala od:
#10
"Jadna ja!", reče ona, "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star", kao što se ističe i u poglavlju Ez-Zarijat: "I pojavi se žena njegova, uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: „Zar ja, stara, nerotkinja?!“„ (51:29) kao što je običaj kod žena, u govoru i ponašanju, kad se čude. "Zar se čudiš Allahovoj moći, rekoše oni", tj. rekoše meleki: „Ne čudi se, jer On je Uzvišen, kad hoće nešto, kaže budi - i ono biva, pa makar ti bila stara, a tvoj muž starac, jer Allah je Svemoćan.“ "Allahova milost i blagoslovi Njegovi na vama su, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit", tj. Allah je dostojan hvale u svim Svojim djelima i riječima i hvaljen i slavljen u Svom Biću i Svojim svojstvima. U dva sahiha potvrđeno je da su ashabi rekli:(593)"Poučio si nas riječima; es-selamu alejk (Mir na tebe), a kako se donosi salavat na tebe, Allahov Poslaniče ?" On reče: "Recite: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime. Ve barik ala Muhammedin, ve ala ali Muhammed, kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime fil-alemine. Inneke hamidun medžid." („Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda i rod Muhammedov, kao što si obasuo blagodatima Ibrahima i rod Ibrahimov! Bože moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov, kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov, na svim svjetovima. Zaista si Ti hvaljen i slavljen.“)

„I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se poče raspravljati s Našim izaslanicima o narodu Lutovu“; /74/ „Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan.“ /75/ „O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja sigurno!“ 76/

Allah Uzvišeni iznosi, pošto je Ibrahima prošao strah od meleka, koji nisu jeli, a zatim ga obradovali sinom i unukom i obavijestili o propasti Lutovog naroda, počeo je govoriti, kako kaže Se´id ibn Džubejr o tom ajetu: Pošto mu je došao Džibril sa svojim pratiocima, rekli su mu: "Mi ćemo uništiti stanovnike ovoga grada.“ (29:31) "A zar ćete uništiti grad u kome je tri stotine vjernika", reče on. Oni rekoše: "Ne." Zatim je počeo postepeno smanjivati brojku, dok nije rekao: "Pa šta mislite, hoćete li ga uništiti, ako se u njemu nalazi ijedan čovjek - vjernik?" Oni rekoše: "Ne." Onda Ibrahim, a.s., reče: "U njemu je Lut." Mi dobro znamo ko je u njemu, Mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim njegove žene." (29:32) Tada je Ibrahim, a.s., ušutio i smirio se. Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim je, zaista, bio dobrodušan, sažaljiv i odan." Ovo je hvaljenje Ibrahima, a.s., ovim lijepim svojstvima, o čemu je komentar u poglavlju Et-Tevbe, 114. ajet. Allah Uzvišeni, zatim kaže: "O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga već je stiglo..." tj. nad njima je izvršena Allahova odredba; stigla ih je propast i kazna, koju grješnici ne mogu izbjeći. 

„I kada izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: „Ovo je mučan dan!“„/77/ „I narod njegov pohrli njemu - a prije su radili sramna djela. „O narode moj“, reče on, „eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me! Zar među vama nema razumna čovjeka?“„/78/ „“Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje kćeri“, rekoše oni, „ti doista znaš što mi hoćemo.“„ /79/

Uzvišeni saopćava, pošto su Njegovi izaslanici - meleki došli i obavijestili Ibrahima, a.s., da će Allah uništiti Lutov narod ove noći, otišli su od njega Lutu, pa Allah, dž.š., kaže: „On se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: „Ovo je mučan dan“„, tj. bi mu neugodno zbog njih i osjeti tegobu u duši. Bojao se da ih ne ugosti, jer bi ih mogao onda neko ugostiti od njegova naroda, i nanijeti im neugodnosti. Nije znao da su meleki; mislio je da traže njegovo gostoprimstvo, pa ih se zastidio, krenuvši pred njima. Usput im je savjetovao da idu od njega, jer, "Tako mi Boga", rekao im je, "nema na svijetu gorih ljudi od njih". Izašao je malo, pa im je to opet ponovio - do četiri puta. Katade kaže: "Melekima je bilo naređeno da ih ne uništavaju bez prisustva njihovog poslanika. Meleki su bili u liku lijepih mladića, pa oni koji su ih ugledali, nisu nikad ništa ljepše vidjeli. Kad su došli s Lutom, niko za njih nije znao, osim njegovih ukućana. Tada je izašla Lutova žena i o tom obavijestila narod. "I narod njegov pohrli njemu", tj. potrčaše, radujući se tome. "...a prije su radili sramne stvari", tj. to je bila i dalje njihova osobina, čak i kad je kazna izvršavana; oni su to činili.

„O narode moj“, reče on, „eto mojih kćeri, one su vam čistije“, upućujući ih na njihove žene, što im je korisnije na oba svijeta, a svaki je poslanik poput oca svojim sljedbenicima. Mudžahid kaže: „Nije se radilo o njegovim kćerkama, nego su bile pripadnice njegovog ummeta/naroda, a svaki je vjerovjesnik otac svoga ummeta." Ovo se prenosi od Katade i mnogih drugih. Ibn-Džubejr kaže: "Naredio im je da se žene ženama i da pred njima ne čine blud." "Bojte se Allaha i pred gostima mojim ne sramotite me", tj. uradite onako kako sam vam naredio - „idite svojim ženama!“ "Zar među vama nema razumnog čovjeka?", tj. dobrog, da prihvati ono što mu naređujem i napusti što mu zabranjujem."Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje kćeri", tj. hoćemo samo muškarce, a ti to znaš, pa kakve ima koristi što nam to stalno govoriš?

“Ali, da ja samo imam moć“, reče on, „ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!“„/80/ „A meleki rekoše: „O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?“„ /81/
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 938 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 287 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 209 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: