Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir hud ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Hud
#11
Allah Uzvišeni, saopćavajući da im je Njegov poslanik Lut zaprijetio, kaže: "Ah, da je samo imam moć!", sam bih vas sa svojom rodbinom kaznio za vaše postupke. Zato se u hadisu koji prenosi Ebu-Hurejre kaže: (594) „“Neka je Allahova milost na Luta, koji je želio da ima jak oslonac“, tj. Allaha, dž.š., pa je Allah, dž.š., poslije njega slao poslanike koji su imali snagu i moć u svome narodu.“ Meleki su ga tada obavijestili da su oni Allahovi izaslanici i da mu oni ne mogu ništa nauditi. „A meleki rekoše: „O Lutu, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi.“„ Meleki mu tada narediše da sa svojom porodicom pođe pred kraj noći i da se ne obaziru, kao što im je Allah, dž.š., naredio: "I nek se niko od vas ne obazire", tj. kada čuje šta ih je pogodilo. Neka vas ne plaše ti uznemiravajući glasovi, nego samo nastavite ići. "...bez žene svoje". Većina kaže da je ovo izuzimanje iz potpune rečenice „...ti kreni sa čeljadi svojom“, tj. kreni sa porodicom osim tvoje žene. "Nju će zadesiti isto što i njih." Tako, Lutov narod stoji okupljen na vratima, a on ih odbija i sprečava od ružne namjere prema njegovim gostima, ali se oni ne vraćaju nego prijete. Tada pred njih izlazi Džibril, a.s., i udara ih po licima svojim krilom i oni gube vid, vraćaju se, ali ne znaju puta, kako Uzvišeni kaže:“Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili; „Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!“„ (54:37) Meleki su, zatim, detaljno izvijestili Luta o propasti njegovog naroda, pa su, donoseći mu radosnu vijest, rekli: "Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?" Lut, a.s., izvršio je naredbu svoga Gospodara, pa je poveo porodicu osim svoje supruge, naredivši čeljadi da se niko ne obazire, kada čuju kaznu koja će ih stići.

„I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo“, /82/ „obilježeno od Gospodara tvoga, a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.“ /83/

Allah Uzvišeni kaže: "A kada pade naredba Naša", što se desilo pred izlazak sunca, "Mi sve preokrenusmo; ono što je bilo gore", a to je Sodoma, "bi dolje", tj. prevrnusmo sve, odozgo nadolje."...i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo", tj. od skamenjene zemlje, "koja je neprestano sipala", tj. spečeno jedno s drugim, padalo na njih. "...obilježeno", tj. na svakom komadu je bilo utisnuto ime onoga kome je namijenjeno... odnosno na koga će pasti. Navodi se da je ovo kamenje padalo kako na stanovništvo koje je bilo u gradu tako i na ono koje je bilo rasuto po okolnim naseljima. Dešavalo bi se nekom od njih dok bi razgovarao s ljudima da bi pao kamen s neba i smrvio ga, dok ih do posljednjeg u svim tim mjestima kamenje nije potpuno uništilo. Mudžahid kaže: "Džibril je uzeo Lutov narod i zajedno sa njihovom stokom i imovinom podigao uvis, tako da su stanovnici neba čuli lavež njihovih pasa. Zatim ih je izvrnuo „Katade i drugi kažu: „Saznali smo da je Džibril, a.s., pošto se rasvanulo, raširio svoje krilo i rasturio sve što su imali na zemlji - kuće, stoku, kamenje, drveće, zatim je sve smotao u svoje krilo i popeo se na ovosvjetsko nebo, tako da su stanovnici čuli glasove ljudi i pasa. Potom je to izvrnuo i poslao na zemlju, pa je jedno drugo smrvilo i ono što je bilo gore, došlo je dolje... Muhammed ibn K'ab kaže: „Lutov je narod živio u pet naselja, i to su: Sodoma, koje je bilo najveće, zatim Sa'ba, Sa'ud, Gomora i Doha! Sva ih je Džibril digao, izvrnuo i uništio. Allah, dž.š., o tome kaže: "I prevrnuta naselja On je prevrnuo". (53:53) Zatim im je Allah poslao kišu od skamenjene zemlje, pa Uzvišeni kaže: "...a ono nije daleko ni od jednog nasilnika", tj. slična kazna nije daleko od bilo kog nasilnika. U Ibn-Abbasovom Sunenu prenosi se merfu' hadis, koji glasi: (595) "Koga nađete da radi slično Lutovom narodu, ubijte ga - i onog ko to čini i nad kim se čini." Imam Šafija, i jedan dio islamske uleme, smatraju da homoseksualca treba ubiti, bio oženjen ili ne, skladno ovom hadisu. A imam Ebu-Hanife misli da ga treba baciti s visine, a za njim kamenje, kao što je Allah, dž.š., učinio s Lutovim narodom. Allah Uzvišeni i Slavljeni zna šta je ispravnije!

„I Medjenu - brata njihova Šuajba. „O narode moj“, govorio je on, „Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.“„ /84/

Allah Uzvišeni kaže: „Poslali smo i Medjenu“, koji su bili arapsko pleme i nastanjivali krajeve Hidžaza i Šama - prema približnom značenju njihovog mjesta, po kome su bili poznati, a koje se zove Medjen. Allah im je Uzvišeni poslao Šuajba, koji je među njima bio najugledniji. Zato On kaže: "...brata njihova Šuajba", koji im je naređivao da samo jednog Allaha, koji nema druga, obožavaju i da krivo na litru i na vagu ne mjere. "Vidim da u obilju živite", tj. vidim obilje u vašem životu, pa se bojim da vam ne bude oduzeto to što imate, zbog kršenja Allahovih zabrana. "...i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate", tj. na budućem svijetu.

„O narode moj! Pravo mjerite, i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove, i ne činite zlo po zemlji praveći nered.“/85/ „Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete biti vjernici; a ja nisam vaš čuvar.“/86/

Allah Uzvišeni zabranio im je da zakidaju ljude kad mjere na litru i na vagu i naredio da budu pravedni kad uzimaju i kad daju, i da po zemlji nered ne čine, jer su bili razbojnici. "Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno". Ibn-Džerir kaže da je to zarada od poštene trgovine, koja je bolja od zakidanja tuđeg imetka. Ovo se mišljenje, kaže on, prenosi i od Ibn-Abbasa. Ovo je u duhu kur'anskih riječi: "Reci, nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar da te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno." (5:100) "...a ja nisam vaš čuvar", tj. radite to u ime Allaha, a ne da vas ljudi vide.
Odgovori
Hvala od:
#12
“O Šuajbe“, govorili su oni, „da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si pametan i razuman!“„/87/

Govorili su, izrugujući se, Allah ih unakazio "Da li vjera tvoja", tj. tvoje učenje, "traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali", tj. kipove i idole, "ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja", pa da na tvoje riječi pustimo zakidanje. To je naš imetak, s kojim radimo što hoćemo. Es-Sevri kaže da pod Allahovim riječima: "...ili da postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja", misle na zekat. "E baš si pametan" i "mudar"! To je, kažu Ibn-Abbas i drugi komentatori, ismijavanje, Allah ih unakazio! 

“O narode moj“, govorio je on, „shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“„/88/

On im govori: „Shvatite, narode“, „da je meni jasno ko je Gospodar moj“, tj. potpuno mi je jasno čemu pozivam, "i da mi je On dao svega u obilju", tj. vjerovjesništvo, a neki smatraju da se misli na halal (dozvoljenu opskrbu), a moguće je da se misli i na oboje. "Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem." Katade kaže da to znači: Nisam vam zabranio ono što sam činim,"...jedino želim učiniti dobro, koliko mogu", tj. sve što vam naređujem i zabranjujem, cilj mi je vaše dobro koliko mi moje mogućnosti dozvoljavaju.“...a uspjeh moj zavisi samo od Allaha“. "U Njega se uzdam", u svim svojim poslovima, "...i Njemu se obraćam", tj. vraćam, kako kaže Mudžahid. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Usejda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (596) „Kada čujete hadis od mene, prepoznat će ga vaša srca, a vaši osjećaji i vaša srca će se prema njemu raznježiti... i vidjet ćete da vam je blizak, a ja sam mu još bliži. A ako čujete hadis od mene koji odbijaju vaša srca, tijela i osjećaji, i vidite da vam je daleko ja sam od njega još dalji.“ Lanac prenosilaca ovog hadisa je sahih (pouzdan), a njegov pravi smisao Allah najbolje zna, bio bi: „Koliko god vam ja donio dobra, ja sam mu privrženiji od vas, a koliko god bilo ružnog, ja sam dalji od toga nego vi!“

„O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod, ili Hudov narod, ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.“ /89/ „I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte ! Gospodar je moj, uistinu, Milostiv i pun ljubavi.“/90/

On im govori: "O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom", tj. neprijateljstvo i mržnja prema meni ne odvedu u tvrdoglavost nevjerstva i smutnje, pa da vas stigne kazna koja je stigla Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov narod. Uzvišeni, zatim, kaže: „A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio!“, što znači da su koliko jučer propali pred vama. "I tražite oprost od Gospodara svoga", od prijašnjih grijeha, "...a i onda Mu se pokajte!", za vaše buduće grijehe. "Gospodar je moj, uistinu, samilostan i pun ljubavi", za onoga ko se pokaje.

“O Šuajbe“, rekoše oni, „Mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nam nisi drag.“„/91/ „“O narode moj“, reče on, „zar vam je rod moj draži od Allaha, Koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono šta vi radite.“„ /92/ 

Oni govore: "O Šuajbe, mi ne razumijemo mnogo" tvoje riječi, "...a vidimo da si među nama jadan", tj. sam, ponižen, jer ni tvoja rodbina nije prihvatila tvoju vjeru. "Da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali." "...ti nisi nama drag", tj. mi prema tebi nemamo nikakve simpatije. „O narode moj“, reče on, „zar vam je rod moj draži od Allaha?“ On im govori: „Zar ćete me ostaviti na miru zbog moje rodbine, a ne iz ljubavi i poštovanja prema Allahu, Gospodaru Uzvišenom?“, tj. Koga sasvim odbacujeti, nepokorni i nezahvalni. "Gospodar moj dobro zna ono što vi radite", tj. On zna sva vaša djela i On će vas nagraditi za njih, dobrim ili zlim.

„O narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte, i ja ću s vama čekati!“/93/ „I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli“, /94/ „kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen, kao i Semud!“ /95/
Odgovori
Hvala od:
#13
Nakon što je Allahov poslanik Šuajb izgubio nadu da će ga njegov narod prihvatiti, rekao je:

"O narode moj, činite sve što možete", tj. na svoj način, što je žestoka prijetnja, "a činit ću i ja", na svoj način. "Vi ćete sigurno znati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac", tj. ja ili vi. "Pa, čekajte, i ja ću s vama čekati!" Allah Uzvišeni, zatim, kaže:"I kada je pala naredba Naša, Mi smo iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli." Allahove riječi: znače: mrtvi i nepokretni. Ovdje se navodi da im je došao užasan glas; u poglavlju El-A'raf, užasan potres; a u poglavlju Eš-Šu'ara - kazna iz oblaka. Iako je riječ o jednom te istom narodu, nad njim su se u istom danu sastale sve tri ove kazne. U svakom se kontekstu ističe ono što mu odgovara, pa u poglavlju El-A'raf, pošto su rekli: "...ili ćemo mi, o Šuajbe, tebe i one koji s tobom vjeruju, iz grada našeg protjerati", odgovaralo je kontekstu da se tu spomene potres, pa se zemlja zatresla, jer su je zloupotrijebili, odnosno htjeli s nje protjerati svoga vjerovjesnika. Ovdje, gdje su u sukobu sa vjerovjesnikom, nanijeli mu moralnu uvredu, spominje se užasan glas koji ih je uništio, a poglavlje Es-Šu'ara, pošto kažu:"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!", (26:187) pa Uzvišeni kaže:"...pa ih je stigla kazna jednog strašnog dana". (26:189) Ovo spada u Allahove suptilne tajne, neka Mu je velika i trajna zahvala! Allah Uzvišeni, zatim, kaže:"...kao da na njoj nikad nisu ni postojali", tj. kao da na ovoj Zemlji prije toga nisu ni živjeli. "Daleko bio Medjen, kao i Semud!", a bili su im susjedi, slični po nevjerstvu i razbojništvu. I koji su bili slični njima.

„I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim“, /96/ „Faraonu i glavešinama njegovim, ali se oni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.“/97/ „Na Sudnjem će danu on svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!“/98/ „Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo a pratit će ih i na onom; strašan će biti „dar“ kojim će darivani biti.“/99/ 

Allah Uzvišeni govori o slanju Musaa Faraonu sa Njegovim znakovima i očiglednim dokazima, "...ali se oni povedoše za Faraonovim naređenjima", tj. krenuše njegovim putem u nasilje. "...a njegovo naređenje nije bilo razumno", tj. nije bilo ispravno niti pravi put, nego neznanje, zabluda, nevjerstvo i tvrdoglavost. Kao što su ga kao vođu slijedili na ovome svijetu, tako će ih on predvoditi u vatri na Kijametskom danu, pit će iz njegovog izvora propasti, dok će Faraon u svemu iskusiti najveću kaznu, kao što Uzvišeni kaže: "...ali Faraon nije poslušao Poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili." (73:16)"... ali je on porekao i nije poslušao već se okrenuo i potrudio i sabrao i povikao: „Ja sam Gospodar vaš najveći!“, to je rekao i Allah ga je za ove i za one prijašnje riječi kaznio. To je pouka za onoga koji se bude Allaha držao." Allah Uzvišeni, zatim, reče: "Na Sudnjem danu on će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!" Isto tako i njegovi će sljedbenici na Kijametskom danu biti dvostruko kažnjeni, kao što Uzvišeni kaže: "Za sve će biti kazna dvostruka, ali vi ne znate!" (7:38) "Na ovom ih je svijetu pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na onom", tj. pratit ćemo ih prokletstvom povećane džehenemske patnje na ovom svijetu, „...a pratit će ih i na onom; strašan će biti „dar“ kojim će biti darivani!“ Mudžahid kaže: "Bit će im dodatno prokletstvo Kijametskog dana, odnosno, imat će dva prokletstva, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi čas: „Uvedite Faraonove ljude u patnju najtežu.“„

„To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.“ /100/ „Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećali.“/101/ 

Nakon što je saopćio vijesti o vjerovjesnicima i kako je uništio nevjernike, a spasio vjernike, Allah Uzvišeni kaže: "To su neke vijesti o gradovima", tj. saopćenja "koje ti kazujemo; neki od njih još postoje", tj. još su nastanjeni, "a neki su sa zemljom sravnjeni", tj. uništeni. "Mi nismo prema njima nepravedni bili", tj. kada smo ih uništili, "već su oni sami prema sebi nepravedni bili", nagoneći u laž i ne vjerujući u naše poslanike. "...i ništa im nisu pomogla božanstva njihova", tj. njihovi idoli kojima su se molili i klanjali, "kojima su se mimo Allaha klanjali", tj. ništa im nisu koristili niti ih propasti spasili. "Samo bi im propast njihovu povećali", jer su oni uzrok njihovog gubitka i propasti ovoga i budućeg svijeta.

„Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. On ih kažnjava, zaista, bolno i strašno.“/102/ „To je pouka za one koji se plaše patnje na onom svijetu; a to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad će svi biti prisutni“, /103/ „a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.“/104/ „Onoga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih.“ /105/
Odgovori
Hvala od:
#14
Allah Uzvišeni govori: kao što smo uništili ove nasilničke narode, koji su negirali naše poslanike, tako ćemo postupiti i sa njima sličnima. "On ih kažnjava, zaista, bolno i strašno." U dva sahiha navodi se predanje od Ebu- Musa el-Eš'arija, r.a., da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /597/ "Allah daje nasilniku određeni rok, pa kad ga uzme, onda Mu ne može umaći", a zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ajet: "Eto tako Gospodar tvoj kažnjava, kad kažnjava sela i gradove, koji su nasilje učinili..." Allah Uzvišeni, zatim, kaže: "U Našem uništenju nevjernika i spasu vjernika je „ajet“„, tj. savjet i pouka o istinitosti Našeg obećanja na ahiretu. „A poslanicima je Gospodar njihov objavio: „Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.“„ (14:13)"A to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani", od početka do kraja, "...a to je Dan kada će svi biti prisutni". To je težak Dan, na kome će se okupiti meleki, poslanici i sva živa bića - ljudi, džini i životinje. Allah će Uzvišeni tada pravedno suditi i nikome neće biti ni za jedan trun učinjena nepravda, a svako dobro djelo bit će udvostručeno. "A Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme", tj. odgađamo Kijametski dan samo zato što je prethodila Allahova riječ o bitisanju određenog broja ljudi - Ademovog potomstva i utvrđivanju određenog roka... kada će se desiti proživljenje i Kijametski dan. "Onoga dana kada dođe, bez dopuštenja Njegova, niko ni riječi neće izustiti", kao što Allah Uzvišeni kaže: "...kada će samo onaj kome Svemilosni dozvoli govoriti, a istinu će reći" (78:38). U dva sahiha u hadisu o šefaatu (zauzimanju) kaže se: /598/ "...Toga dana će govoriti samo poslanici, a njihove molbe će toga dana biti: "Bože moj, spasi, spasi..." "A među njima bit će nesretnih i sretnih", tj. među svima na Kijametskom danu bit će onih koji su sretni i onih koji su nesretni, kao što Uzvišeni kaže:"Jedni će u Džennet, a jedni će u Džehennem." (42:7)[390] Allah Uzvišeni, zatim, iznosi stanje dviju skupina ljudi, pa kaže:

„I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati“;/106/ „dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi.“/107/

Allah Uzvišeni kaže: "U njemu će teško izdisati i uzdisati", tj. njihovo će izdisanje biti stenjanje, a udisanje jecanje, zbog teške kazne koju će izdržavati - da nas Allah sačuva od toga! “U njemu će boraviti dok je nebesa i Zemlje, osim ako drugačije Gospodar tvoj ne odredi." Imam Ebu-Džafer ibn Džerir kaže: "Običaj je kod Arapa, kada žele nešto opisati trajnim, onda kažu: dok je nebesa i Zemlje, ili dok se mijenja dan i noć, misleći pri tome na vječnost, pa Allah s njima komunicira onako kako oni to razumiju." Zato Uzvišeni Allah kaže: "...dok je nebesa i Zemlje u njemu će ostati", "...osim ako drugačije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi", kao što također, Uzvišeni kaže: "Vatra će biti prebivalište vaše. U njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi. Gospodar tvoj je, zaista, Mudar i Sveznajući!" (6:128) Komentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa ovim izuzimanjem. Ebu-Džafer ibn Džerir prihvatio je mišljenje, koje prenose Halid ibn Ma'dan, Ed-Dahhak, Katade, Ibn-Sinan, što također prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, da se izuzimanje odnosi na grješnike koji vjeruju u Jednog Boga, od kojih će neke Allah izvaditi iz vatre, zauzimanjem meleka, Allahovih poslanika i pravovjernih, koji će se zauzimati i za počinioce velikih grijeha, zatim će doći milost Najmilostivijeg, pa će izvaditi iz Džehennema i onoga koji nije nikada učinio dobro djelo a koji je makar nekada rekao: "Nema boga osim Allaha", kao što se u vezi s tim navode pouzdane riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje imaju isti sadržaj u hadisima koje prenose Enes, Džabir, Ebu-Seid, Ebu-Hurejre i drugi ashabi. Poslije toga u Džehennemu će ostati samo oni koji treba vječno da ostanu. Ovo mišljenje zastupa veliki broj prve i kasnije uleme. Es-Suddi kaže: "Ovaj je ajet derogiran ajetom: "U kome će vječno i zauvijek ostati." (4:169)

"A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; bit će to dar koji će neprekidno trajati." /108/

Allah Uzvišeni kaže: "A sretni će...", tj. sljedbenici Allahovih poslanika, "u Džennet", tj. njihovo će boravište biti Džennet. "U njemu će vječno boraviti", tj. u njemu će trajno biti,

"dok je nebesa i Zemlje, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi." Smisao izuzimanja ovdje je u tome da njihova vječnost u dženetskim dobrima nije nešto nužno samo po sebi, nego je to Allahova volja; Njegovo trajno dobročinstvo prema njima. Oni su zbog toga nadahnuti veličanjem Boga i zahvalom Allahu, kao što su nadahnuti da dišu, o čemu Allah kaže: "...bit će to dar koji će neprekidno trajati", tj. bez prestanka. Ibn-Abbas, Mudžahid, Ebul-Alije i drugi kažu da je ovo zbog toga da se neko ne bi prevario pa da pomisli da će to poslije spominjanja Allahove volje prestati. To je, zapravo, odredba za neprekidnost i vječnost, kao što se govori da će stanovnici Džehennema ostati trajno - po Allahovoj odredbi i da ih je On kaznio po Svojoj pravdi i mudrosti. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi", kao što, također, Uzvišeni kaže: "On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani" (21:23).[391] Ovdje se smiruju srca i učvršćuje namjera Allahovim Uzvišenim riječima: "...bit će to dar koji će neprekidno trajati". U dva sahiha navode se riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji kaže: /599/ "Smrt će biti dovedena u liku hromog ovna, koji će biti zaklan između Dženneta i Džehennema, pa će se reći: „O stanovnici Dženneta, vječnost bez smrti!, o stanovnici Džehennema, vječnost bez smrti!“

"Zato ne sumnjaj u to šta će biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista ono što su zaslužili - bez odbitka dati!“/109/ „I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno jer oni u nju sumnjaju mnogo.“ /110/ „I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili.“ /111/
Odgovori
Hvala od:
#15
Allah Uzvišeni kaže: "Zato ne sumnjaj u to šta će biti s onim koji se klanjaju ovima", odnosno idolopoklonicima. To je laž, neznanje i zabluda. Oni se klanjaju onome čemu su se prije klanjali i njihovi preci. Tj. oni nemaju nikakvog oslonca u svom mnogoboštvu, osim slijeđenja svojih predaka u neznanju, zbog čega će ih Allah kazniti najtežom kaznom, kojom nije nikoga prije njih kaznio. Ako budu učinili kakva dobra djela, Allah će im to izmiriti na ovom svijetu, prije ahireta. Allah Uzvišeni, zatim, navodi da je Musau dao knjigu, pa su se ljudi u pogledu nje razišli; neki su vjerovali, a neki nijekali. Ti, Muhammede, u prošlim vjerovjesnicima imaš primjer, pa neka te ne srde njihova poricanja tvoga poslanstva. "I da nije Riječ Gospodara tvoga ranije izrečena, bilo bi s njima svršeno." Ibn-Džerir kaže: "Da nije prethodilo njegovo odlaganje kazne do određenog roka, s njima bi bilo svršeno." A moguće je da se ovim želi kazati da Allah neće nikoga kazniti, dok ne bude protiv njega dokaza slanjem Allahovih poslanika.

Allah Uzvišeni, zatim, kaže da će On sastaviti prijašnje i potonje zajednice i da će ih nagraditi prema njihovim djelima; ako su činili dobro dobrim, a ako su činili grijeh lošim, bilo da se radi o javnim ili tajnim djelima, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili", tj. zna sva njihova djela, dobra ili loša, javna ili tajna, kao što Allah Uzvišeni kaže: "...i svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni". 

„Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“/112/ „I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače - nema vam pomoći!“ /113/

Allah Uzvišeni naređuje Poslaniku i pravovjernim robovima da budu ustrajni i postojani na pravom putu[392], a to je najveća pomoć u pobjedi nad neprijateljem, suprotstavljanju protivnicima i sprječavanju nepravde, pa makar i nad idolopoklonikom. Allah Uzvišeni stavlja do znanja da On vidi sva ljudska djela i da Njemu ništa nije skriveno. Uzvišeni kaže: "I ne naginjite onima koji nepravedno postupaju", tj. ne odobravajte njihova djela; ne pokazujte prema njima sklonost i ne tražite od njih pomoć, kao da ste zadovoljni njihovim postupcima, "...pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika, osim Allaha, inače nema vam pomoći!", tj. niko vas ne može spasiti, niti izbaviti od Njegove kazne.

„I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji pouku žele.“ /114/ „I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.“ /115/

Alija ibn Ebi-Talib prenosi od Ibn-Abbasa, a Hasan u verziji od Katade, Ed-Dahhaka i drugih da: "I obavljaj namaz početkom i krajem dana", znači: sabah i ikindija - namaz. Moguće je da je ovaj ajet objavljen prije nego što je pet namaza stavljeno u obavezu u noći israa. Bila su ustvari obavezna samo dva namaza: prije izlaska i poslije zalaska sunca, a u toku noći Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sebi je i svojim sljedbenicima stavio u obavezu noćni namaz, koji je za sljedbenike Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, derogiran, a za njega potvrđen, pa je i njemu kasnije derogiran Allahovim uzvišenim riječima:

"Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava", gdje Uzvišeni govori da dobra djela brišu prijašnje grijehe, kao što se navodi u hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /600/ od vladara pravovjernih Osmana ibn Affana, da je on pred ashabima uzeo abdest, kao što ga je uzimao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i onda rekao: "Ovako sam vidio da abdest uzima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem“, a zatim je rekao: "Ko poput mene uzima abdest, a onda klanja dva rekata, Allah će mu oprostiti prijašnje grijehe.“ U svom Sahihu Muslim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /601/ "Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe koji se nađu među njima, izuzev velikih grijeha." Ebu-Džerir prenosi od Ebu-Malika el-Eš'arije da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /602/ "Namazi su iskup grijeha koji budu učinjeni između njih, jer je Allah Uzvišeni rekao: "Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava." (11:114) Imam Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Džerir prenose od Ibn-

Mes'uda, koji kaže: /603/ "Dođe neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i reče: „Zatekao sam, Allahov Poslaniče, jednu ženu u svojoj bašči, pa sam s njom svašta radio; ljubio je, milovao, ali nisam spolno općio... pa radi sa mnom šta hoćeš.“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije ništa rekao. Čovjek je onda otišao. Omer, r.a., tada reče: „Allah bi sakrio njegov grijeh da ga je on sam sakrio.“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pogleda ga i reče: „Vratite mi ga!“ Pa kad mu ga vratiše on mu prouči Allahove riječi: I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.“„ Mu'az prenosi da je Omer, r.a., upitao: "Je li samo njemu ili svim ljudima, Allahov Poslaniče?" "Svim ljudima", reče Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem

Imam Ahmed prenosi od Abdullah ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /604/ "Allah je među vas raspodijelio ahlak (moral) i ćudoređe, kao što je raspodijelio i nafaku (opskrbu). On daje dobra ovoga svijeta onome ko ih želi i ko ih ne želi, ali din (vjerovanje) ne daje osim onome ko ga želi, jer kome Allah dadne din, toga i zavoli. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, nijedan čovjek neće biti musliman dok islam ne primi njegovo srce i njegov jezik, niti će vjerovati dok njegov susjed ne bude siguran da ga neće prevariti i nanijeti mu nepravdu, niti će čovjek steći haram-zaradu, pa trošiti od nje za dobro niti će mu to biti blagoslovljeno niti će dati milostinju koja će mu biti primljena, niti će to ostaviti iza sebe, a da mu to ne bude dodatak za Džehennem. Allah ne briše grijeh grijehom, nego briše grijeh dobrim djelom. Ružno se ne briše ružnim." Imam Ahmed prenosi od Mu'aza da mu je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /605/ "Slijedi loše dobrim, koje će ga pobrisati, i lijepo postupaj s ljudima."
Odgovori
Hvala od:
#16
„A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali.“/116/ „Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.“ /117/

Allah Uzvišeni pita: zašto je u prošlim narodima onih koji su dobro činili i sprječavali da se među ljudima čine ružne stvari na Zemlji "bilo malo", tj. među ljudima je ovih bio mali broj, a Allah ih je spasio Svoje srdžbe i iznenadne kazne. Zato je Allah Uzvišeni ovom ummetu naredio:"I nek među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro a od zla odvraćati, oni će šta žele postići."(3:104) U hadisu se kaže: /606/ "Zaista, kada ljudi vide ružne stvari, pa ih ne otklone, Allah će im ubrzati kaznu." Zbog toga Allah Uzvišeni kaže:"A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili!", a zatim: ,"A oni koji su zlo radili, odavali su se onome u čemu su uživali", tj. bili su ustrajni u grijehu i niko ga od njih nije osuđivao pa ih je kazna iznenadna zadesila,"...i grješnici su postali". "Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništio sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri", tj. nikada stanovnike sela i gradova nije stizala kazna, dok su oni dobro činili, nego kad su postali grješnici i nasilnici, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi."

„A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti“,/118/ „osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit će se riječ Gospodara tvoga: „Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!“„ /119/

Allah Uzvišeni kaže da je On u stanju sve ljude učiniti istovjetnom zajednicom u vjerovanju ili nevjerovanju, pa kaže:"Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici" (10:99). "Međutim, oni će se u vjerovanju uvijek razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje", tj. razilaženja ljudi u vjerovanju, ideologiji, naciji i drugim stvarima trajno će biti. Ikrime kaže: "Razilazit će se u prihvatanju pravog puta", "osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje", tj. onih koji budu u Allahovoj odredbi, koje su im saopćili Allahovi poslanici i koji će biti spašena grupa. Katade kaže da su u Allahovoj milosti članovi džemata (zajednice), pa makar im kuće i tijela bili blizu. "I zato ih je i stvorio." Prenosi Vehb od Tavusa kako su mu se neka dva čovjeka obratila da im razriješi spor, ali ih je to još više udaljilo, pa im je Tavus rekao: "Još više ste se udaljili", na što je jedan od njih rekao: "Zato smo i stvoreni!" "Lažeš", rekao mu je Tavus, "zar Allah Uzvišeni nije rekao: „Oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato ih je i stvorio“„, tj.

On ih nije stvorio da se razilaze, nego da budu u zajednici i Allahovoj milosti. El-Hakem ibn Ebban prenosi od Ikrime, a ovaj od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Allah ih je stvorio radi milosti, a ne radi kazne." Isto misle i Mudžahid, Ed-Dahhak i Katade. Smisao ovih stavova temelji se na Allahovim riječima: "Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi robuju." (51:56) Prenosi se da je Hasan el-Basri za ajet: "Oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima će se tvoj Gospodar smilovati. A zato ih je i stvorio", rekao: "Ljudi se razilaze zbog različitih vjerskih uvjerenja, "osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje", koji se u tome ne razilaze. Pa je upitan da li ih je Allah zato stvorio, na što je odgovorio: "Ove je stvorio za Džennet, a one za vatru." Takvo mišljenje zastupaju Ata i A'meš. Ibn-Vehb kaže: „Upitao sam Malika za Allahove riječi: „Oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje. A zato ih je i stvorio“, a on je odgovorio: „Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem.“„ (42:7)
Odgovori
Hvala od:
#17
Allah Uzvišeni zatim kaže: "I ispunit će se riječi Gospodara tvoga; napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!" Allah Uzvišeni kaže da je u Njegovoj apsolutnoj spoznaji činjenica da će među onima koje je stvorio biti onih koji će zaslužiti Džehennem, kao i onih koji će zaslužiti Džennet, pa je potrebno da ove dvije grupacije - džini i ljudi napune Džehennem, zato što On ima vrhunske dokaze i apsolutnu mudrost. Među hadisima koji su spomenuti u dva sahiha navodi se i onaj u kome Allah, dž.š., kaže Džennetu: /607/ "Ti si Moja milost, kojom se smilujem kome hoću", a Džehennemu kaže: "Ti si Moja kazna, kažnjavam tobom koga hoću. Svaki od vas će biti napunjen." 

„A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.“ /120/ „I reci onima koji neće da vjeruju: „Radite što god možete, i mi ćemo raditi“; /121/ „i čekajte, i mi ćemo čekati!“„ /122/ „Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite.“/123/

Allah Uzvišeni kaže da sve što ti iznosimo Muhammede, o prijašnjim poslanicima i njihovim zajednicama, o sukobima i sporovima, o iskušenjima koja su podnosili vjerovjesnici, o pomoći koju je Uzvišeni slao njima i njihovim sljedbenicima i poniženju Njegovih neprijatelja, sve je to zato da ustalimo srce tvoje, Muhammede, da budeš primjer vjerovjesnika. "I u ovima došla ti je prava istina", tj. ova sura govori o vjerovjesnicima i savjetu koji opominje nevjernike i podsjeća vjernike, pa Uzvišeni naređuje Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže nevjernicima: "Radite što god možete", tj. na svoj način, "i mi ćemo raditi", tj. na svoj način. "...i čekajte, i mi ćemo čekati!", da vidimo kakav će čiji kraj biti, a Allah je ispunio obećanje

Svome Poslaniku; pomogao ga je i podržao i učinio da njegova riječ bude gornja s nevjernika donja. On, neka Mu je slava, zna sve tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća. Svako će dobiti nagradu na dan obračuna. Njemu pripada sve što je stvoreno i konačna odluka. Uzvišeni je naredio da se samo On veliča i obožava, i da se samo na Njega oslanja. On je dovoljan oslonac onome ko se na Njega oslanja i ko Mu se obraća. "A Gospodar tvoj motri na ono što radite", tj. Njemu nije skriveno to, što te oni, Muhammede, u laž nagone. On zna njih i njihove riječi i On će ih kazniti zbog njihovog nevjerstva na ovome i na budućem svijetu, a pomoći tebe i tvoje sljedbenike protiv njih na oba svijeta.
Odgovori
Hvala od:
#18
* Objavljena poslije sure Junus. 

** 12., 17. i 114. Ajet objavljeni su u Medini. 

[385] Ako je ispravno mišljenje da svi stanovnici Zemlje potječu od trojice Nuhovih sinova - Sama, Hama i Jafesa, onda je druga verzija, tj. da su uz njega vjernici bili samo njegova tri sina i njihove žene - ispravnije. Ako to mišljenje nije ispravno, onda je Ibn-Abbasovo mišljenje ispravnije, tj. bilo ih je osamdeset sa njihovim ženama 

[386] Gdje Uzvišeni kaže: "Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići."(43:13) 

[387] Tj. reci, Hudu: "Ja sam vam dostavio..." 

[388] Poglavlje El-A'raf, od 73. Do 78. ajeta. 

[389] Oni koji tvrde da je Ishak bio kurban hoće da prihvatimo nešto što je neprirodno i nelogično, a to je da zamislimo rođenje djeteta čiji je otac umro još kao dijete! Da li je to logično i suglasno sa Allahovim zakonom stvaranja...!, pogotovu što se tu gubi faktor ispita i iskušenja Ibrahima, a.s. Jer, pošto je obradovan rođenjem Ishaka, a on rođenjem sina mu Jakuba, znao je Ibrahim da Ishaka neće zadesiti ništa loše prije nego mu se rodi sin Jakub. A kada mu Allah naredi da ga zakolje, bit će spokojan da se klanje neće desiti jer prethodni nagovještaj daje povoda ovome spokoju. U ovoj stvari samo je bio faktor ispita od Allaha, dž.š., tj. hoće li se Ibrahim pokoriti naredbi svoga Gospodara i zaklati sina jedinca, Ishaka?, bez znanja šta će se desiti? Ako je Ibrahim znao to, onda to nije ispit od Allaha, jer je on siguran da Ishak neće biti zaklan, nego će ostati živ, oženit će se i imat će sina Jakuba. Sve je ovo potpuno pouzdano znao, jer mu je Allah to nagovijestio. Onda, gdje je taj ispit koji je Allah htio postaviti Ibrahimu? Nema nikakve sumnje da u ovom slučaju on ne postoji i postaje jasno, bez sumnje, da je Ismail taj koji je trebao biti zaklan kao kurban. 

[390] Tj. ko bude pokoran Allahovim odredbama i izbjegavao Njegove zabrane, unići će u Džennet, a ko bude neprestano griješio, unići će u Džehennem. 

[391] Pogledaj komentar poglavlja Janus, ajet 44, u objašnjenju značenja Allahovih riječi... „On neće biti... o onome šta radi...“ 

[392] Svaka ustrajnost u onome što Allah nije naredio, nije ustrajnost. Djela treba da se čine onako kako ih je Allah naredio a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prenio. U protivnom, neće biti primljena. Zato Uzvišeni kaže: "Ti idi pravim putem kako ti je naređeno." A Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Svako djelo koje nije naređeno neprihvatljivo je. Na osnovu ovoga svaka je novotarija u vjeri dalalet (zabluda), a svaka zabluda vodi u vatru."
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 747 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: