04-10-2022.19:21
“Tako mi noći kada sve zakrije” /1/ “i dana kad svane” /2/ “i Onoga Koji muško i žensko stvara”, /3/ “vaš trud je, zaista, različit” /4/ “onome koji udjeljuje i bogobojazan” /5/ “i ono najljepše smatra istinitim”, /6/ “njemu ćemo put dobra olakšati”; /7/ “a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim”, /8/ “i ono najljepše smatra lažnim”, /9/ “njemu ćemo put zla olakšati”, /10/ “i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” /11/
Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: “Zašto nisi klanjao sa: ‘Tako mi Sunca i svjetla njegova’ i ‘Tako mi noći kada sve zakrije.'” Uzvišeni se kune: “Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. “…i dana kad se očituje”, tj. svojim svjetlom i bjelinom. “…i Onoga Koji muško i žensko stvara”, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i vas kao parove stvorili” (78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni kaže: “…vaš trud je, zaista, različit”, tj. vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže: “…onome koji udjeljuje i bogobojazan je”, tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. “…i ono najljepše smatra istinitim”, tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: “U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.”
U pogledu riječi Uzvišenog: “…njemu ćemo put dobra olakšati”, Ibn-Abbas kaže: “tj. dobro”. Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: “Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše.” Uzvišeni dalje kaže: “…a onome koji tvrdiči”, tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje “…i osjeća se neovisnim”, tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim. “…i ono najljepše smatra lažnim”, tj. nagradu i kaznu na onom svijetu “…njemu ćemo olakšati put zla”, tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?” (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno.
O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ “Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: ‘Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.’ Upitali su: ‘Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?’ ‘Radite’, rekao je ‘ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!’, a zatim je proučio: “Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo put zla olakšati.” Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: “Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam.
Na to mu je njegov otac rekao: ‘Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?’ On je odgovorio: ‘Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'” Amir ibn Abdullah dalje kaže: “Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. “…i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.
Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: “Zašto nisi klanjao sa: ‘Tako mi Sunca i svjetla njegova’ i ‘Tako mi noći kada sve zakrije.'” Uzvišeni se kune: “Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. “…i dana kad se očituje”, tj. svojim svjetlom i bjelinom. “…i Onoga Koji muško i žensko stvara”, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i vas kao parove stvorili” (78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni kaže: “…vaš trud je, zaista, različit”, tj. vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže: “…onome koji udjeljuje i bogobojazan je”, tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. “…i ono najljepše smatra istinitim”, tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: “U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.”
U pogledu riječi Uzvišenog: “…njemu ćemo put dobra olakšati”, Ibn-Abbas kaže: “tj. dobro”. Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: “Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše.” Uzvišeni dalje kaže: “…a onome koji tvrdiči”, tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje “…i osjeća se neovisnim”, tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim. “…i ono najljepše smatra lažnim”, tj. nagradu i kaznu na onom svijetu “…njemu ćemo olakšati put zla”, tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?” (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno.
O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ “Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: ‘Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.’ Upitali su: ‘Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?’ ‘Radite’, rekao je ‘ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!’, a zatim je proučio: “Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo put zla olakšati.” Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: “Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam.
Na to mu je njegov otac rekao: ‘Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?’ On je odgovorio: ‘Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'” Amir ibn Abdullah dalje kaže: “Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. “…i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.
