[Boots]

“Reci: 'Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uvijek tvrdica.'” /100/

Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci im, Muhammede, kada bi vi, ljudi, slobodno raspolagali Allahovim riznicama, “škrtarili biste iz straha da ne potrošite", tj. plašeći se da vam to ne ode, pa da osiromašite, iako riznice nikada ne presušuju. Međutim, to je vaša urođena osobina. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "čovjek je uvijek tvrdica”, tj. škrtac i onaj koji zadržava, kao što kaže Uzvišeni: "Kad bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali" /4:53/, tj. ne bi dali nikome ništa, jer su škrtost, nestrpljivost i malodušnost svojstva čovjeka. To je uopće njegovo, izuzev onoga koga Allah pomogne i uputi ga, kao što kaže Uzvišeni: "Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro – on ga uskraćuje, osim vjernika." /70:19-22/

"Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen'", /101/ "A Musa odgovori: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o Faraone, sigurno nastradati.'" /102/ "Faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve", /103/ "i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas izmiješane." /104/

Uzvišeni obavještava da je poslao Musaa sa devet jasnih znamenja, a to su uvjerljivi dokazi ispravnosti njegovog vjerovjesništva i istinitosti onoga o čemu obavještava i da je od onoga Koji ga je poslao faraonu. Ta znamenja: štap, ruka, suša, more, potop, skakavci, krpelji, žabe i krv, jasna su znamenja. To smatra Ibn-Abbas. "ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili"/7:133/ i sa ovim znamenjima i njihovim osvjedočenjem; nisu povjerovali u njih i nijekali su; obuhvatila ih je nepravda i oholost iako su u svojim dušama bili sigurni da je to istina i to nije efikasno djelovalo na njih. Također da smo odgovorili onima koji su tražili od tebe to što su tražili i rekli: "Nećemo ti povjerovati sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš...", oni ne bi prihvatili i ne bi vjerovali, izuzev ako bi to Allah htio, kao što je rekao Faraon Musau, a osvjedočio se prethodno u ova znamenja:

”Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen.” Prenosi se da je značenje toga da je on (Musa) sihirbaz, a Allah Uzvišeni zna! Musau, a.s., također su data mnoga druga znamenja, od kojih su: njegovo udaranje štapom po stijeni, izviranje vode iz kamena, oblaci koji su im pravili hlad, spuštanje mane i prepelice i drugih, što je dato sinovima Israilovim nakon njihovog napuštanja Egipta. Ovdje je, međutim, spomenuto devet znamenja u koja se osvjedočio Faraon i njegov narod iz Egipta, što je dokaz protiv njih. Oni su se tome usprotivili, uzoholili se, uznevjerovali i sve to zanijekali. “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja”, tj. ovih devet znamenja poslao je Gospodar nebesa i Zemlje samo kao argumente i dokaze da potkrijepi istinitost onoga s čime sam ti došao: "i ja mislim da ćeš ti, o Faraone, sigurno nastradati.” Tj. bit ćeš uništen, pobijeđen i proklet. "i Faraon odluči da ih iz zemlje istjera", da očisti zemlju od njih "...pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve, i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji.'"

Ovo je, kao što su riječi Uzvišenog: ”A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali." Stanovnici Meke su, doista, radili na protjerivanju Poslanika, s.a.v.s., iz Meke, pa je zbog toga Allah, dž.š., učinio da Poslanik, s.a.v.s., naslijedi Meku, kada je u nju pobjedonosno ušao porazivši njene stanovnike a zatim ih pustio ukazavši im blagost i počast, kao što je Allah učinio da narod Benu-Israila, nakon što je bio potlačen, naslijedi Istok i Zapad zemlje, naslijedi Faraona, njegov kapital, njive, plodove i blagajne: “pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas izmiješane”, tj. sve vas: i vas i vaše neprijatelje.

“Mi Kur‘an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ." /105/ "I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.”/106/

Uzvišeni obavještava o časnoj Knjizi da se objavljuje na istinit način, tj. koja u sebi sadrži istinu kao što kaže Uzvišeni: "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče"/4:166/, tj. sadržavajući Allahovo znanje koje želi da vam se saopći od propisa, naredbi i zabrana. Riječi Uzvišenog: ” I na istinit način se on objavljuje”, tj. objavljuje se tebi, Muhammede, zaštićen i sačuvan i nepomiješan sa drugim, niti mu je šta dodato niti oduzeto, već tebi dolazi na istinit način. Riječi Uzvišenog su: “A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.” Tj. da donosiš radosne vijesti onome ko se pokorava, a da opominješ onoga ko griješi. Govor Uzvišenoga: “I kao Kur‘an, sve dio po dio ga objavljujemo.” Što se tiče učenja bez udvostručavanja (tešdida), znači: objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (Čuvane ploče) do Kuće časti na dunjalučkom nebu, a sa udvostručenjem, tj. "ferreknahu" znači: objavljujemo ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa događajima Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine, obrazlažući i komentarišući, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti dostavljao i učio im:“malo-pomalo", tj. postepeno, i: “i prema potrebi ga objavljujemo”, tj. jednu stvar za drugom.

[Boots]

“Reci: 'Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle, čineći sedždu, kad im se on čita'", /107/ "i govore: 'Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!'", /108/ "i padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.” /109/

Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci!", o Muhammede, ovim idolopoklonicima, nevjernicima s čime si im došao, s Kur’ani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali", svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je istina koju Allah objavljuje i ističe ga spominjanjem u prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje", tj. od dobrih ljudi, učenjaka Ehli kitaba koji su radili po njima, kao što je objavljeno: ”kad im se on čita”, tj. ovaj Kur’an ”padaju licem na tle““čineći sedždu” i Allahu - slava neka je Njemu - zahvaljujući Mu na blagodatima koje im je dao time što su dočekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kome je ova Knjiga objavljena i zbog toga kažu:“Uzvišen neka je Gospodar naš” Onaj Koji je čist od svakog nesavršenstva, Veliki i Slavljeni u Svojoj potpunoj moći i Koji ne iznevjerava Svoje obećanje, koje je obećao preko prethodnih vjerovjesnika i obveseljivača slanjem Muhammeda, a.s., pa zbog toga Uzvišeni upozoravajući o njihovom govoru, kaže: “Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!” Njegove riječi: “i padaju licem na tle plačući", tj. pokoravaju se Uzvišenom i vjerom u Njegovu Knjigu i Poslanika, s.a.v.s.: “i on im uvećava strahopoštovanje”, tj. vjerovanje i pokoronost, kao što kaže Uzvišeni: “A one koji su na Pravom putu, On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se Vatre sačuvati.” /47:17/

“Reci: 'Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Svemilosni', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga'" /110/ "I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!'"/111/

"Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori: 'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni', a kako god budete zvali, Njegova su imena najljepša”, tj. reci, Muhammede, ovim idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/

”ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: “Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga.” Rekao je: "Kada bi klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kur’ana, pa kada bi to čuli idolopoklonici psovali su Kur’an, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ”Ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem, pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kur‘an: "i ne prigušuj ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kur’an i ne preuzmu ga od tebe: "Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim.

Ovo, također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje: /84/ "A kada je Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je htio." Riječima: ”I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta'”, potvrđuje Uzvišeni Svom Plemenitom Biću najljepša imena koja ga oslobađaju svake krnjavosti, pa kaže: “I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka'”, već je On - Allah - Utočište svakom. On je Onaj Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nije: “I Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći.” Nije neznatan pa da treba pomagača, ministra ili savjetnika, već je Uzvišeni Stvoritelj Svega - On Jedini - i nema saučesnika, On Jedini upravlja Svojom voljom: ” i hvaleći Ga, veličaj!”, tj. slavi Ga i veličaj od onoga što govore nasilnici, koji nepravdu čine, a On je visoko iznad onoga što oni govore!


Tefsir ibn Kesir