24-10-2022.13:13
"I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio. /113/ Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!"/114/
Uzvišeni kaže: S obzirom da će Dan povratka i nadoknade za dobro i zlo neminovno doći, Mi Kur'an objavljujemo kao radost i opomenu na jasnom i čistom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti zamršenosti, "i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi ostavili griješenje, zabranjeno i bestidno, "ili da bi ih na poslušnost pobudio", tj. na pokornost i vršenje dobrih djela. "Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti!", tj. Čist je i visoko iznad svega Vladar Istiniti u svom obećanju, prijetnji, slanju poslanika, Džennetu, Džehennemu, a sve što je od Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, dž.š., neće kazniti nikoga prije opomene, slanja poslanika i mogućnost pravdanja, tako da niko neće imati primjedbe ni sumnje. Uzvišeni kaže: "I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi", kao što su Njegove riječi: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao.
A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvišeni kaže: "I ne žuri sa čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi", tj. ti šuti, pa kada ti melek završi njegovo čitanje, onda ti čitaj. "I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!'", tj. Ti mi od Sebe povećaj, dodaj i proširi znanje. U hadisu se kaže: /162/ "Zaista je Allah nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da je na dan njegove smrti ona bila najobimnija." Ibn-Madže prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /163/ "Bože moj, okoristi me onim čemu me poučiš, a pouči me onome što će mi koristiti i povečaj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/ "Tražim zaštitu kod Allaha od stanja stanovnika Vatre."
A Adema smo još prije obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo kod njega odlučnosti!" /115/ A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu", svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. /117/ U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti, /118/ u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti." /119/ Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?" /120/ I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio."/122/
Ibn Ebu-Hatim kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Čovjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to zaboravio." Uzvišeni kaže: "A kada smo melekima rekli: 'Poklonite se Ademu.'" Uzvišeni spominje vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao Adema, a.s., nad ostalim stvorenjima. "Svi su se oni poklonili samo Iblis nije htio", tj. odbio je i uzoholio se. "O Ademe!", rekli smo, "Ovaj je, zaista, neprijatelj tebi i tvojoj ženi", tj. hazreti Havi, "zato ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš", tj. pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz Dženneta, pa da se poslije mučiš oko opskrbe, a ovdje živiš raskošno u zadovoljstvu bez obaveza i naprezanja. "U njemu nećeš ogladnjeti ni go biti". Ovdje je Uzvišeni sastavio glad i golotinju, jer je glad unutarnje, a golotinja vanjsko poniženje. "U njemu nećeš ožednjeti, ni žegu osjetiti." Ovo dvoje je također, blisko, jer je žeđ unutarnja, a žega vanjska vrućina. Uzvišeni kaže: "Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'" Ovo smo ranije spominjali: "I zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" Rekli smo da im je Allah, dž.š., bio zabranio da se primiču određenom drvetu u Džennetu, ali ih Iblis nije napuštao dok ga nisu okusili. "I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna mjesta, kao kazna zbog kršenja Allahove, dž.š., naredbe i pokoravanja šejtanovom nagovaranju. "Pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati", tj. trgati dženetsko lišće i stavljati ga preko svojih sramotnih mjesta.
"Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio" ( tj. Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i njegovu ženu poučio kako će tevbu činiti: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." To je ono što je Adem, a.s., primio od svog Gospodara, kako Uzvišeni kaže: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, On je milostiv") Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/ "Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu je rekao: 'Ti si onaj što je ljude izveo iz Dženneta, pa se sada muče?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O Musa, ti si onaj što te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i učinio svojim sagovornikom. Optužuješ me za ono što je Allah propisao i odredio prije nego što me je stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, reče: "Pa je pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha" zabilježen i u "Musnedima".
"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. /123/ A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti." /124/ "Gospodaru moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?" /125/ "Evo zašto", reći će On. "Dokazi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."/126/
Uzvišeni kaže Ademu, a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz njega svi, tj. iz Dženneta, o čemu smo opširno govorili u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima ćete neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo potomstvo sa jedne a Iblis i njegovo potomstvo, sa druge strane. "Od Mene će vam Uputa dolaziti." Ebu-Alije kaže da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave. "Onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesrećan biti." Ibn-Abbas kaže da neće zalutati na dunjaluku i neće biti nesrećan na ahiretu. "Onaj ko se okrene od Opomene Moje", tj. suprotno se ponaša od Naredbe Moje koju sam objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi je, a prihvati nešto drugo kao uputu, "teškim životom će živjeti", tj. na dunjaluku, jer neće biti smiren i širokogrudan. Grudi će mu biti stiješnjenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio dunjalučke blagodati, njegovo srce neće imati čisto uvjerenje i uputu. Trajno će biti uzrujan, zbunjen i sumnjičav, a poslije ga čeka kazna u kaburu. Bezzar bilježi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za riječi Uzvišenog: "Taj će teškim životom živjeti", rekao: /166/
Uzvišeni kaže: S obzirom da će Dan povratka i nadoknade za dobro i zlo neminovno doći, Mi Kur'an objavljujemo kao radost i opomenu na jasnom i čistom arapskom jeziku u kome nema zbrke niti zamršenosti, "i u njemu prijetnje ponavljamo da bi se oni grijeha klonili", tj. da bi ostavili griješenje, zabranjeno i bestidno, "ili da bi ih na poslušnost pobudio", tj. na pokornost i vršenje dobrih djela. "Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti!", tj. Čist je i visoko iznad svega Vladar Istiniti u svom obećanju, prijetnji, slanju poslanika, Džennetu, Džehennemu, a sve što je od Njega - istina je. Po svojoj pravdi, Allah, dž.š., neće kazniti nikoga prije opomene, slanja poslanika i mogućnost pravdanja, tako da niko neće imati primjedbe ni sumnje. Uzvišeni kaže: "I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi", kao što su Njegove riječi: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao.
A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo." U Ovoj suri Uzvišeni kaže: "I ne žuri sa čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi", tj. ti šuti, pa kada ti melek završi njegovo čitanje, onda ti čitaj. "I reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!'", tj. Ti mi od Sebe povećaj, dodaj i proširi znanje. U hadisu se kaže: /162/ "Zaista je Allah nastavljao i dodavao objavu svome Poslaniku tako da je na dan njegove smrti ona bila najobimnija." Ibn-Madže prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /163/ "Bože moj, okoristi me onim čemu me poučiš, a pouči me onome što će mi koristiti i povečaj mi znanje. Allah je hvaljen u svakom stanju." Bezzar prenosi dodatak ovom hadisu: /164/ "Tražim zaštitu kod Allaha od stanja stanovnika Vatre."
A Adema smo još prije obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo kod njega odlučnosti!" /115/ A kad smo melekima rekli: "Poklonite se Ademu", svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. /116/ "O Ademe!", rekli smo, "ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. /117/ U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti, /118/ u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti." /119/ Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?" /120/ I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. /121/ Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio."/122/
Ibn Ebu-Hatim kaže da je Ibn-Abbas rekao: "Čovjek je nazvan insanom jer se bio obavezao pa to zaboravio." Uzvišeni kaže: "A kada smo melekima rekli: 'Poklonite se Ademu.'" Uzvišeni spominje vrijednost i plemenitost kojima je odlikovao Adema, a.s., nad ostalim stvorenjima. "Svi su se oni poklonili samo Iblis nije htio", tj. odbio je i uzoholio se. "O Ademe!", rekli smo, "Ovaj je, zaista, neprijatelj tebi i tvojoj ženi", tj. hazreti Havi, "zato ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš", tj. pazi se da on ne bude uzrok tvoga izlaska iz Dženneta, pa da se poslije mučiš oko opskrbe, a ovdje živiš raskošno u zadovoljstvu bez obaveza i naprezanja. "U njemu nećeš ogladnjeti ni go biti". Ovdje je Uzvišeni sastavio glad i golotinju, jer je glad unutarnje, a golotinja vanjsko poniženje. "U njemu nećeš ožednjeti, ni žegu osjetiti." Ovo dvoje je također, blisko, jer je žeđ unutarnja, a žega vanjska vrućina. Uzvišeni kaže: "Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'" Ovo smo ranije spominjali: "I zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" Rekli smo da im je Allah, dž.š., bio zabranio da se primiču određenom drvetu u Džennetu, ali ih Iblis nije napuštao dok ga nisu okusili. "I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova", tj. njihova sramotna mjesta, kao kazna zbog kršenja Allahove, dž.š., naredbe i pokoravanja šejtanovom nagovaranju. "Pa počeše po njima lišće dženetsko stavljati", tj. trgati dženetsko lišće i stavljati ga preko svojih sramotnih mjesta.
"Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio" ( tj. Gospodar njegov ga je odabrao, a zatim njega i njegovu ženu poučio kako će tevbu činiti: "Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." To je ono što je Adem, a.s., primio od svog Gospodara, kako Uzvišeni kaže: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, On je milostiv") Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /165/ "Raspravljao se Musa, a.s., sa Ademom, a.s., pa mu je rekao: 'Ti si onaj što je ljude izveo iz Dženneta, pa se sada muče?' Adem, a.s., mu odgovori: 'O Musa, ti si onaj što te Allah odabrao, odlikovao poslanstvom i učinio svojim sagovornikom. Optužuješ me za ono što je Allah propisao i odredio prije nego što me je stvorio.'" Poslanik, s.a.v.s., zatim, reče: "Pa je pobijedio Adem Musaa." Hadis je pored "Sahiha" zabilježen i u "Musnedima".
"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. /123/ A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti." /124/ "Gospodaru moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?" /125/ "Evo zašto", reći će On. "Dokazi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."/126/
Uzvišeni kaže Ademu, a.s., Havi i Iblisu: "Izlazite iz njega svi, tj. iz Dženneta, o čemu smo opširno govorili u komentaru sure "El-Bekara". "Jedni drugima ćete neprijatelji biti!", tj. Adem, a.s., i njegovo potomstvo sa jedne a Iblis i njegovo potomstvo, sa druge strane. "Od Mene će vam Uputa dolaziti." Ebu-Alije kaže da su to Vjerovjesnici, Poslanici i objave. "Onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesrećan biti." Ibn-Abbas kaže da neće zalutati na dunjaluku i neće biti nesrećan na ahiretu. "Onaj ko se okrene od Opomene Moje", tj. suprotno se ponaša od Naredbe Moje koju sam objavio svome Poslaniku, s.a.v.s., i zaboravi je, a prihvati nešto drugo kao uputu, "teškim životom će živjeti", tj. na dunjaluku, jer neće biti smiren i širokogrudan. Grudi će mu biti stiješnjenje u njegovoj zabludi. Dok bude koristio dunjalučke blagodati, njegovo srce neće imati čisto uvjerenje i uputu. Trajno će biti uzrujan, zbunjen i sumnjičav, a poslije ga čeka kazna u kaburu. Bezzar bilježi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., za riječi Uzvišenog: "Taj će teškim životom živjeti", rekao: /166/