"Ha-mim."/1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog, Mudrog!"/2/ "Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju:"/3/ "i stvaranje vas i životinja koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni"; /4/ "i smjena noći i dana, i opskrba (kiša) koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti."/5/
Uzvišeni upućuje Svoja stvorenja na razmišljanje o Njegovim dokazima i blagodatima. O Njegovoj veličanstvenoj moći kojom je stvorio nebesa i Zemlju, sve i svakog na njima, od različitih stvorenja. Svakojakih vrsta na nebesima, nebeskim katovima i u Zemlji, kopnu, moru, zraku i u onom što je između nebesa i Zemlje. O smjeni noći i dana, o kiši koju iz oblaka spušta, i kojom Zemlju iz mrtvila oživljava. O tome kako svakovrsne vjetrove šalje da kišu tjeraju. I o tome kako se plodovi oplođavaju i kako se živa bića hrane. Te kako ih ima jalovih, koji ne mogu plod dati. Sve su to dokazi i upute koje kod vjernika jačaju iman - vjeru i pouzdanje, a u njihovim umovima povećavaju mogućnost poimanja svojstava Uzvišenog Allaha, te Njegove spoznaje, neka je On slavljen. Tako se pojačava ljubav i poslušnost, zadovoljstvo i potpuna predanost, Njegovoj uzvišenoj veličini i usvajaju pravila ponašanja koje treba da posjeduje vjernik, kako bi kao rob Allahov, srca ispunjenog predanošću, vjerom i dobročinstvom, bio u blizini svoga Gospodara.
"To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati?"/6/ "Teško svakom lašcu, velikom grješniku!"/7/ "On čuje Allahove ajete kad mu se uče, zatim ustraje (u nevjerovanju), oholit će se kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdržljivu navijesti." /8/ "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka." /9/ "Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli, i njih čeka muka golema." /10/ "Ovo je (Kur‘an) Uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna."/11/
Kaže Uzvišeni: "To su Allahovi dokazi", tj. misli se na Kur‘an, koji posjeduje dokaze i svjedočenja.."..koje ti kao istinu navodimo." Ono što je mimo njega zabluda je. "...pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati", tj. ako neće povodeći se za njima njih vjerovati. Zatim Uzvišeni veli: "Teško svakom lašcu, velikom grješniku", tj. lašcu u govoru, grješniku djelima i srcem, nevjerniku u Allahove znakove. Te zato Uzvišeni kaže: "On čuje Allahove ajete kad mu se uče." Glagol znači ovdje, tj. "kad mu se uče." " ...zatim ustraje", inadeći se u svom nevjerovanju. "Kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdrživu navijesti", tj. obavijesti ga da mu pripada bolna kazna na Sudnjem danu. "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga", tj. on ne povjeruje u njih već ih stane ismijavati. "Takve ponižavajuća patnja čeka." To je rezultat toga što se on poigravao sa Allahovim dokazima, i sa njima se ismijavao. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ibn- Omera, r.a., koji kaže: /123/
“Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se, putujući u neprijateljsku zemlju, nosi Kur‘an iz bojazni da ne bi pao u neprijateljske ruke.” Potom Uzvišeni objašnjava spomenutu patnju riječima: "Pred njima je Džehennem", znači: svi koji budu imali njihove osobine dospjet će u Džehennem. "...i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli." Ama baš ništa od imetka njihovog ili potomaka njihovih, neće im moći biti od koristi. "...ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli", tj. sva božanstva koja su mimo Allaha obožavali neće im ništa moći pomoći. "...njih čeka kazna golema." Zatim Uzvišeni veli: "Ovo je Uputa", "a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna", bolna i neprolazna, a Allah najbolje zna.
"Allah je Onaj Koji vam je potčinio more da bi lađe, odredbom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni./12/ "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji , sve je od Njega! To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." /13/ Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne da bi nagradio ljude za ono što su radili."/14/ "Onaj koji čini dobro - sebi ga čini, a onaj koji radi zlo - radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti."/15/
Među blagodatima koje je Allah podario Svojim robovima jeste i to što im je, od koristi, na moru potčinio. "...da bi lađe, odredbom Njegovom, morem plovile." To su brodovi i prijevozna sredstva na moru, koja plove uz Allahovo dopuštenje. "...da biste mogli tražiti blagodati Njegove", tj. trgujući i na drugi način zaradu stičući. "...i da biste bili zahvalni." Na tome što velike koristi steknete, koje vam morem doplove iz dalekih krajeva. "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji." I zvijezde, i brda, i mora, i rijeke, i sve od čega koristi imate, sve je od Njegove dobrote. Zato Uzvišeni kaže: "sve je od Njega", Jednog i Jedinog, Kome niko ravan nije, i Kome se ništa od toga ne može suprotstaviti. "To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." Riječi Uzvišenog: "Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne", tj. da oproste nevjernicima, kojima je data Knjiga i mušricima. Neka im praštaju i neka podnose uvrede koje im nanose.
Ovo je bila praksa u početku islama, kako bi se njihova srca pridobila. Ali, pošto oni ustrajaše u svom inadu, Allah je propisao suprotstavljanje i borbu (džihad), "da bi nagradio ljude za ono što su radili", to znači: ako su vjernici oprostili nevjernicima na ovom svijetu, Allah će ih kazniti na drugom svijetu. Zato Uzvišeni kaže: "Onaj ko čini dobro - sebi ga čini, a onaj ko čini zlo - protiv sebe čini, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti." Njemu ćete ponovno doći, naša će djela Njemu biti predočena, pa će vas za njih nagraditi dobrim ili zlim. A Allah najbolje zna.
"Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili, i na svjetove ih odlikovali! I iznad naroda ih uzdigli", /16/ "i jasne smo im dokaze o vjeri dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."/17/ "A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju", /18/ "oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone."/19/ "Ovaj Kur‘an putokaz je ljudima, i uputa i milost onima koji čvrsto vjeruju."/20/
Uzvišeni spominje blagodati sinovima Israilovim, kao što su: objavljivanje Knjige, slanje poslanika, i vlast koju im je podario. Zato Uzvišeni veli: "Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili", tj. raznim jelima, pićima, odjećom i stanovima. "...i nad svjetove ih odlikovali!", tj. u njihovom vremenu, "i jasne smo im dokaze o vjeri dali", tj. nepobitne im dokaze iznijeli. Potom se oni raziđoše, čineći jedni drugima nepravdu. "Gospodar će im tvoj na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."
Uzvišeni upućuje Svoja stvorenja na razmišljanje o Njegovim dokazima i blagodatima. O Njegovoj veličanstvenoj moći kojom je stvorio nebesa i Zemlju, sve i svakog na njima, od različitih stvorenja. Svakojakih vrsta na nebesima, nebeskim katovima i u Zemlji, kopnu, moru, zraku i u onom što je između nebesa i Zemlje. O smjeni noći i dana, o kiši koju iz oblaka spušta, i kojom Zemlju iz mrtvila oživljava. O tome kako svakovrsne vjetrove šalje da kišu tjeraju. I o tome kako se plodovi oplođavaju i kako se živa bića hrane. Te kako ih ima jalovih, koji ne mogu plod dati. Sve su to dokazi i upute koje kod vjernika jačaju iman - vjeru i pouzdanje, a u njihovim umovima povećavaju mogućnost poimanja svojstava Uzvišenog Allaha, te Njegove spoznaje, neka je On slavljen. Tako se pojačava ljubav i poslušnost, zadovoljstvo i potpuna predanost, Njegovoj uzvišenoj veličini i usvajaju pravila ponašanja koje treba da posjeduje vjernik, kako bi kao rob Allahov, srca ispunjenog predanošću, vjerom i dobročinstvom, bio u blizini svoga Gospodara.
"To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati?"/6/ "Teško svakom lašcu, velikom grješniku!"/7/ "On čuje Allahove ajete kad mu se uče, zatim ustraje (u nevjerovanju), oholit će se kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdržljivu navijesti." /8/ "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka." /9/ "Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli, i njih čeka muka golema." /10/ "Ovo je (Kur‘an) Uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna."/11/
Kaže Uzvišeni: "To su Allahovi dokazi", tj. misli se na Kur‘an, koji posjeduje dokaze i svjedočenja.."..koje ti kao istinu navodimo." Ono što je mimo njega zabluda je. "...pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati", tj. ako neće povodeći se za njima njih vjerovati. Zatim Uzvišeni veli: "Teško svakom lašcu, velikom grješniku", tj. lašcu u govoru, grješniku djelima i srcem, nevjerniku u Allahove znakove. Te zato Uzvišeni kaže: "On čuje Allahove ajete kad mu se uče." Glagol znači ovdje, tj. "kad mu se uče." " ...zatim ustraje", inadeći se u svom nevjerovanju. "Kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdrživu navijesti", tj. obavijesti ga da mu pripada bolna kazna na Sudnjem danu. "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga", tj. on ne povjeruje u njih već ih stane ismijavati. "Takve ponižavajuća patnja čeka." To je rezultat toga što se on poigravao sa Allahovim dokazima, i sa njima se ismijavao. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ibn- Omera, r.a., koji kaže: /123/
“Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se, putujući u neprijateljsku zemlju, nosi Kur‘an iz bojazni da ne bi pao u neprijateljske ruke.” Potom Uzvišeni objašnjava spomenutu patnju riječima: "Pred njima je Džehennem", znači: svi koji budu imali njihove osobine dospjet će u Džehennem. "...i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli." Ama baš ništa od imetka njihovog ili potomaka njihovih, neće im moći biti od koristi. "...ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli", tj. sva božanstva koja su mimo Allaha obožavali neće im ništa moći pomoći. "...njih čeka kazna golema." Zatim Uzvišeni veli: "Ovo je Uputa", "a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna", bolna i neprolazna, a Allah najbolje zna.
"Allah je Onaj Koji vam je potčinio more da bi lađe, odredbom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni./12/ "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji , sve je od Njega! To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." /13/ Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne da bi nagradio ljude za ono što su radili."/14/ "Onaj koji čini dobro - sebi ga čini, a onaj koji radi zlo - radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti."/15/
Među blagodatima koje je Allah podario Svojim robovima jeste i to što im je, od koristi, na moru potčinio. "...da bi lađe, odredbom Njegovom, morem plovile." To su brodovi i prijevozna sredstva na moru, koja plove uz Allahovo dopuštenje. "...da biste mogli tražiti blagodati Njegove", tj. trgujući i na drugi način zaradu stičući. "...i da biste bili zahvalni." Na tome što velike koristi steknete, koje vam morem doplove iz dalekih krajeva. "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji." I zvijezde, i brda, i mora, i rijeke, i sve od čega koristi imate, sve je od Njegove dobrote. Zato Uzvišeni kaže: "sve je od Njega", Jednog i Jedinog, Kome niko ravan nije, i Kome se ništa od toga ne može suprotstaviti. "To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." Riječi Uzvišenog: "Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne", tj. da oproste nevjernicima, kojima je data Knjiga i mušricima. Neka im praštaju i neka podnose uvrede koje im nanose.
Ovo je bila praksa u početku islama, kako bi se njihova srca pridobila. Ali, pošto oni ustrajaše u svom inadu, Allah je propisao suprotstavljanje i borbu (džihad), "da bi nagradio ljude za ono što su radili", to znači: ako su vjernici oprostili nevjernicima na ovom svijetu, Allah će ih kazniti na drugom svijetu. Zato Uzvišeni kaže: "Onaj ko čini dobro - sebi ga čini, a onaj ko čini zlo - protiv sebe čini, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti." Njemu ćete ponovno doći, naša će djela Njemu biti predočena, pa će vas za njih nagraditi dobrim ili zlim. A Allah najbolje zna.
"Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili, i na svjetove ih odlikovali! I iznad naroda ih uzdigli", /16/ "i jasne smo im dokaze o vjeri dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."/17/ "A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju", /18/ "oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone."/19/ "Ovaj Kur‘an putokaz je ljudima, i uputa i milost onima koji čvrsto vjeruju."/20/
Uzvišeni spominje blagodati sinovima Israilovim, kao što su: objavljivanje Knjige, slanje poslanika, i vlast koju im je podario. Zato Uzvišeni veli: "Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili", tj. raznim jelima, pićima, odjećom i stanovima. "...i nad svjetove ih odlikovali!", tj. u njihovom vremenu, "i jasne smo im dokaze o vjeri dali", tj. nepobitne im dokaze iznijeli. Potom se oni raziđoše, čineći jedni drugima nepravdu. "Gospodar će im tvoj na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."
