[Media]

PITANJE:

Esselamu Alejkum!
Kako se održava svadba na pravilan način? Zanima me kako se odrzava svadba na pravilan način, ima dosta na netu povezano za šerijatko vjenčanje, brak, kako da se supruzi ponasaju jedno prema drugom itd.
Razmišljala sam dosta o tome kada se vjenčas šerijatski, šta i kako dalje, sta je zabranjeno i sta je dozvoljeno?? Imati kuma, kumu?

Da li mogu sudjelovati roditelji od mlade na svadbi? Da li je individulano kako zelis da skrojis svoju svadbu ili smo skroz zaultali, razmisljam o tome da mladozenje i njegova familija dodje po mladu, kicenje svatova, itd?
Ako zelis svadbu na pravilan nacin da li trebaju muskarci i zene biti razdvojeni, bez muzike, bez alkohola naravno itd.

Dalje razmišljam o tome sto je meni jako cudno npr sto se “naplaćiva” kićenje gostiju a takodje negdje tortu, i da li se to uopste radi, jednom ili ni jednom meni to nekako djeluje normalnije.
Takodje sam isto razmišljala o tome ako su muskarci i zene podjeljeni gdje ce sjediti svjedoci, mlada i mladozenje i td?
Imam dosta pitanja vjerovatno su pomalo naporna al neznam iskreno kako da se snadjem vezano za ovo sve. Zato trazim pomoc od vas.
ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Svadba se na arapskom jeziku naziva velimom, a velima je jezički znači pozivanje ljudi da jedu hranu koja se organizuje povodom ženidbe, dok neki učenjaci kažu da je velima naziv za svaku vrsta skupljanja ljudi da jedu hranu koja se priređuje povodom nekog sretnog i bitnog događaja.

Prema tome, pod svadbom se u Šerijatu podrazumijeva zvanje ljudi na jedenje hrane povodom ženidbe. Ovo je bitno spomenuti zbog toga da se može napraviti razlika između onog što se u Šerijatu smatra svadbom i onog što je kod Bošnjaka prisutno od svadbenih običaja.

Propis pravljenja svadbe

Većina učenjaka smatra da je pravljenje svadbe sunnet, dok dio učenjaka kaže da je vadžib. Zagovarači oba ova mišljenja dokazuju svoj stav istim dokazom a to je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abdurrahmanu ibn Avfu, radijallahu anhu, kada se ženio: “Napravi velimu pa makar sa ovcom”.

Vrijeme pravljenja svadbe

Oko vremena pravljenja svadbe u odnosu na vrijeme sklapanja bračnog ugovora učenjaci imaju više mišljenja. Pa tako neki kažu da se svadba pravi prilikom sklapanja samog ugovora, drugi kažu nakon što se sklopi, dok treći kažu da se svadba organizuje u vrijeme kada mladoženja prilazi mladi, a četvrti kažu da se pravi nakon što mladoženja priđe mladi.

Sva ova mišljenja imaju osnova s tim da mnogi naginju četvrtom mišljenju a to je da se svadba napravi nakon što mladoženja priđe mladi jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako uradio, kako se prenosi u vjerodostojnim predajama, kada je ženio Zejneb bint Džahš i Safiju, radijallahu anhuma.

[Media]

Vrijeme trajanja svadbe

Takođe, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko dužine trajanja svadbe.

Pa tako neki smatraju da nema smetnje da svadba traje sedam a po nekima i osam dana, dok drugi kažu da je najbolje da ne prelazi tri dana dokazujući to predajom od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oženio Safiju, radijallahu anha, pa je dao da njen mehr bude njeno oslobađanje iz robstva i napravio je velimu (svadbu) tri dana”. Hadis bilježi Ebu J'ala u svom Musnedu, a Ibn Hadžer ga ocjenjuje dobrim.

Naravno, ovaj hadis ne ukazuje na zabranu onome ko pravi svadbu više od tri dana. Ne misli se ovde da jedni te isti ljudi sjede cijelo vrijeme, nego jedan dan pozove jednu skupinu ljudi, drugi dan drugu i tako dalje jer se ovako prenosi od ashaba.

Hadisi u kojima je došlo da je treći dan svadbe dan rija'a i sum'e, tj. nastojanja da se onaj ko pravi svadbu hvalisa i istakne time što će ljudi vidjeti i čuti takvu svadbu, svi ti hadisi su slabi.

Odazivanje pozivu na svadbu

Vjerodostojni hadisi ukazuju da je odazivanje pozivu na svadbu vadžib što je poznati stav među islamskim učenjacima.

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu Mutefekun alejhi: “Kada neko od vas bude pozvan na velimu (svadbu) neka se odazove”.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ko se ne odazove pozivu (na svadbu) neposlušan je Allahu i Njegovom Poslaniku” (Mutefekun alejhi).

S tim da je odazivanje pozivu na svadbu koje je vadžib uslovljeno ispunjenju sljedećih šartova:

– da svadba bude muslimanska, što znači da nije vadžib odazvati se na svadbu nemuslimana.- da bude pozvan na svadbu, svejedno bili to riječima, telefonom, porukom ili internetom.

– da se prilikom poziva pozvani pojedinačno pozovu, tj. ako poziv na svadbu bude opći za sve ljude onda nije vadžib odazvati se.

– da na samoj svadbi ne bude munkera (šerijatski zabranjenih djela), poput pijenja alkohola, miješanja muškaraca i žena, muzike i slično, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Mutefekun alejhi odbio da uđe u kuću Alije, radijallahu anhu, u kojo je bili slika kada ga je pozvao na jelo, a na pitanje zašto je odbio odgovorio je: “U kući je zavjesa na kojoj imaju slike, a meleci zaista ne ulaze u kuću u kojoj ima slika”.

Iz ovoga se izuzima odlazak onoga koji ide sa namjerom da otkloni neki postojeći munker, pa ako uspije dobro i jest, a ako ne uspije obavezan je napustiti tu svadbu.

– da ga ne sprečava od odlaska na svadbu bolest, putovanje i neki drugi sličan opravdan razlog.

Neki adabi prilikom svadbe

Mustehab je da se na svadbu pozovu oni koji praktikuju vjeru, bogobojazni svejedno bili siromašni ili bogati a pokuđeno je izdvojiti samo bogate, jer je došlo u predaji koja se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Najgora je hrana hrana velime (svadbe i slično) na koju se pozivaju bogati a ostavljaju siromašni” (Mutefekun alejhi).

Takođe, obaveza je odazvati se pozivu na svadbu pa makar svadba bila veoma skromna, jer time se obraduje brat musliman i time se širi ljubav među muslimanima, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Kada da bi bio pozvan na (jedenje) najslabijeg komada mesa ja bih se odazvao …”.

Onaj ko prisustvuje svadbi mustehab je da dovi za onoga ko ju je priredio, a jedna dova koje su prenešene je “ALLAHUMME AT'IM MEN AT'AMENI VESKI MEN SEKANI” (bilježi ga Muslim).

Takođe, mustehab je da se dovi prilikom čestitanja braka riječima: “BAREKELLAHU LEKE VE BAREKE ALEJKE VE DŽEME'A BEJNEKUMA FI HAJRIN” (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim).

[Media]

Mustehab je ženama da se zabave tako što će pjevati i udarati u def, bez drugih muzičkih instrumenata.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Granica između halala i harama je pjevanje uz def”. Bilježi ga Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a dobrim ga ocjenjuju Tirmizi i Albani.

Udaranje u def je specifično samo za žene i nema nešto vjerodostojno prenešeno da su to radili muškarci.

Od prakse koja je prenešena od sahabijki je da, ako je spojena svadba sa dovođenjem žene mužu, da sa mladom dođu neke žene do kuće mladoženje.

Takođe, bilo je od prakse da mladu dočekaju žene u kući mladoženje (naravno, sve ovo bez miješanja muškaraca i žena), a u oba slučaja žene dove mladi da joj Allaha dadne bereket i hajr u braku.

Prenosi Buharija i Muslim u svojim Sahihima da su ovako uradile žene Ensarijke kada je Aiša dovedena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Takođe, mustehab je da žene koje dođu sa mladom da ukrase, uljepšaju i lijepo obuku mladu kako bi je pripremile za mladoženju.

Prenosi se od Esme bint Es-Seken, radijallahu anha, da je rekla: “Ja sam uljepšala i ukrasila Aišu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zatim sam otišla i pozvala ga da je vidi otkrivenu. Kada je došao sjeo je do nje, pa mu je data velika posuda mlijeka, napio je se a zatim njoj ponudio a ona je oborila glavu i zastidila se”, kaže Esma: “Ukorila sam je rekavši joj: “Uzmi iz ruke vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem”. Pa je uzela i napila se malo, a onda joj je on rekao: “Daj je (posudu sa miljekom) svojoj prijateljici …”. Bilježi ga Ahmed i Taberani u “Kebiru”, a El-Munziri i Albani ga ocjenjuju dobrim i prihvatljivim.

Iz ovog hadisa se može uzeti da je mladoženji mustehab da bude blag i nježan prema prema mladi.

Isto tako, mustehab je mužu da se sređuje svojoj ženi, jer Uzvišeni kaže: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti” (El-Bekare, 228).

Upitana je Aiša, radijallahu anha, šta bi prvo uradio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ušao u tvoju kuću, kaže ona: “Čistio bi zube misvakom” (bilježi ga Muslim).

A kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Ja se sređujem svojoj ženi kao što se ona sređuje meni”, ovu predaju bilježe Bejheki i Ibn ebi Šejbe.

Od sunneta je da mladoženja stavi ruku na prednji dio mladine glave i da dovi.

Bilježe Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas oženi ili kupi slugu, neka uzme za njegov čuperak, prouči Bismilu i dovi tražeći bereket: ALLAHUMME INNI ESELUKE MIN HEJRIHA VE HAJRI MA DŽEBBELTEHA ALEJHI, VE EUZU BIKE MIN ŠERRIHA VE ŠERRI MA DŽEBBELTEHA ALEJHI”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Hakim, Zehebi i Ibn Hadžer, a Albani i Abdulkadir Arnaut ocjenjuju ga dobrim.

Nema smetnje da prilaženje mladoženje mladi (ili što ono što se naziva prvom bračnom noći) bude danju ili noću, bilo koji dan u sedmici i bilo koji mjesec u godini, na putovanju ili u svom mjestu. Ograničavati bilo šta od spomenutog nema osnova u šerijatskim tekstovima.

[Media]

Ovo je rezime onog što je prenešeno u vjerodostojnom sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi svadbe i svadbenih propisa.

U bosanskoj praksi prisutni su mnogi svadbeni običaji koji su različiti od mjestu do mjesta.

Neki od tih običaja su svečani dolazak po mladu u današnje vrijeme autima a prije je to bilo konjima, kočijama i slično, i sve što prati tu ceremoniju od sakupljanja čitavog komšiluka, izlaska mlade, kićenja auta, kićenja svatova, svirke i muzike, igranja kola, darivanje svata i slično.

Takođe, neki običaji prilikom samog dolaska mlade poput davanja mladi da pojede kašiku meda i da je poslije toga baci preko kuće, davanje malog djeteta mladi u naručje, davanje Mushafa mladi da sa njim uđe u kuću, da mlada poljubi svekra i svekrvu u ruku, darivanje od strane onih koji nešto pojedu i popiju i slično.

Naravno svi običaji se umnogome razlikuju od mjesta do mjesta, a ono što je bitno da sve ovo nema potvrde u adabima islamske svadbe nego su ovo običaji koji mogu biti autohtonog porijekla ili preuzeti od komšija Srba i Hrvata.

Sa šerijatske strane svi ovi običaji koji nemaju uporišta u Sunnetu dozvoljeno ih je praktikovati jer je osnova u adetima i običajima dozvola. Izuzev onih običaja za koje je došlo u Šerijatu da su zabranjeni poput svirke i muzike, miješanja muškaraca i žena, izlazak mlade pred muškarce da je gledaju ili da služi muške goste i tome slično.

Uočljiva je razlika između razumijevanja svadbe koja je prenešena u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od onoga što je prisutno u bošnjačkoj praksi. A to je da se pod svadbom u islamu podrazumijeva pozivanje određene skupine ljudi na jedenje hrane povodom ženidbe, dok u bošnjačkoj praksi svadba ima dosta šire i drugačije značenje, poput odlaska po mladu i njeno dovođenje i sve što ide uz to, a čemu u sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije uopšte pridata važnost.

To kako će se mlada dovesti, šta će se tom prilikom raditi apsolutno nije spomenuto u adabima svadbe izuzev što je spomenuto da sa mladom dolazi skupina žena koje je pripremaju za mladoženju ili da je dočekuje grupa žena od strane mladoženje.

Nema sumnje da je najbolje da muslimani prilagode svoje svadbene običaje onome što je došlo u vjerodostojnom sunnetu, s tim da nema smetnje da se rade stvari koje su od naših običaja ali pod uslovom da se ne kose sa šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.