[Media]

Znam da sam dužan poštovati roditelje i biti im poslušan, međutim, majka mi zabranjuje da postim dobrovoljni post i klanjam nafilu.

Da li sam dužan u tome joj udovoljiti?

Islam uči svoje sljedbenike da roditeljima posvećuju posebnu pažnju i da se prema njima plemenito ophode. Kur’an nenadmašivom retorikom ukazuje na to: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)

Dobročinstvo prema roditeljima jedno je od najvrednijih djela, kojim se brišu grijesi i dobijaju sevapi. Ata prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da mu je prišao neki čovjek i rekao: “Zaprosio sam jednu djevojku pa je odbila da se uda za mene. Zatim ju je zaprosio drugi pa je prihvatila da se uda za njega. U meni je proradila ljubomora pa sam je ubio. Ima li za mene pokajanja?” Ibn Abbas upita: “Da li ti je majka živa?” “Ne”, odgovorio je, pa mu reče: “Pokaj se Allahu i što više čini dobra djela.” Ata kazuje: “Pa sam upitao Ibn Abbasa: ‘Zbog čega si ga pitao o životu njegove majke?’ ‘Jer mi nije poznato da je neko djelo Svevišnjem Allahu draže od dobročinstva prema majci!’” (El-Edebul-mufred, br. 4. Hadis je sahih po ocjeni Albanija)

Pored toga, pokornost roditelju nije apsolutna. Ako majka zabranjuje dobrovoljni post ili nafilu, jer uposlenost time narušava njen interes, kao u slučaju da joj je potrebna kakva pomoć, a dijete zbog nafile nije u stanju pomoći joj, u tom slučaju dužnost je poslušati roditelja i ostaviti nafilu. Međutim, ako roditelj zabranjuje djetetu dobrovoljni ibadet a da u tome nema stvarni interes, nego je to samo produkt pukih hirova i želje za odvraćanjem od dobra, u tom slučaju dijete ga neće poslušati.

Da bi pokornost roditelju bila obavezna, nužno je da se ispune sljedeći uvjeti:

Prvo: Da roditelj ne zahtijeva od djeteta da učini grijeh. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.” (Bilježi Ahmed, br. 1095, hadis je sahih)

[Media]

Drugi: Da roditelj ima stvarni interes u zahtijevanju da se pohvalno djelo ostavi ili da se pokuđeno učini.

Treće: Da pri tome dijete ne trpi veliku štetu.

Govoreći o poslušnosti roditeljima, Ibn Tejmijja kaže: “Čovjek je dužan biti pokoran svojim roditeljima u svemu što nije grijeh, pa i ako su njih dvoje grješnici. Na to ukazuje i doslovno značenje riječi imama Ahmeda. To je u stvarima u kojima njih dvoje imaju interes, a u tome nema štete. Ako mu je teško sprovesti njihovu naredbu, ali mu ne nanosi štetu – dužan je poslušati ih, u protivnom nije dužan.” (El-Fetaval-kubra, 5/381)

Bedruddin el-Ajni prenosi riječi učenjaka o ovom pitanju, koje ćemo ovdje spomenuti kako bi se ova tema potpunije shvatila: Imam Ibn Dekik el-Id kaže: “Pravilo kojim se definira obavezna pokornosti roditeljima i zabranjena neposlušnost glasi da im je poslušnost obavezna u svemu što za njih predstavlja teškoću ako im se ne bi udovoljilo, a stepeni neposlušnosti su različiti...”

Tekijjuddin es-Subki, rahimehullah, kaže: “Pravilo koje regulira nepokornost roditeljima jest njihovo uznemiravanje, na koji god način ono bilo, u manjoj ili većoj mjeri, zabranili to njih dvoje ili ne, ili da im se dijete suprotstavlja u onom što mu naređuju ili zabranjuju, uz uvjet da u svemu tome ne bude grijeh. Zatim je spomenuo riječi Gazalija da je većina učenjaka stanovišta da je u sumnjivim stvarima dijete dužno biti poslušno roditeljima... I spomenuo je riječi malikijskog učenjaka Tartusia, koji je rekao da, kada mu roditelji zabranjuju pritvrđeni sunet s vremena na vrijeme, poslušat će ih, međutim, ako to kontinuirano čine, neće se im u tome pokoriti, jer se time umrtvljuju vjerski propisi.” (Umdetul-kari, 5/159) Allah najbolje zna!