28-10-2022.15:31
Pitanje: Es-selamu alejkum! Nedavno sam se našao u jednoj nezavidnoj situaciji, odnosno jedan od bližnjih članova porodice opsovao mi je Boga u lice, a zatim još jednom, citiram, ‘’Božanskog Boga’’ ili takvo nešto (neuzubillah), stoga me zanima kako postupiti u takvoj situaciji, odnosno šta ja po šerijatu imam pravo uraditi? Iskreno da kažem, da mi je to neko rekao na ulici, ne bi se dobro proveo, ali ovako je stvar kompliciranija. Ne znam, ne mogu zamisliti da neko može opsovati nekom insanu za kojeg zna da klanja pet dnevnih vakata, a povod za ovo je banalan, neću ga ni navoditi….
Ako postoji mogućnost da odgovori prof. Pezić Elvedin, ako ne onda, ko je u mogućnosti…
Da vas Allah, s.v.t., nagradi za vaš trud!
Odgovor: Cijenjeni i uvaženi brate u islamu, na samom početku želimo da ti se zahvalimo na tvome povjerenju prema nama koje si pokazao šaljući svoje pitanje na ovu adresu.
Tvoje pitanje je kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što je u pitanju, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinaca, propis ponašanja prema otpadniku-murtedu od vjere.
a- Što se tiče vrijeđanja i psovanja Allaha, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi – Izašao je iz islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavej kaže: “Islamski učenjaci imaju jednoglasna stav da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanika, pa makar tvrdio da vjeruje u Objavu, da je tim činom postao nevjernik.” (Et-Temhid od Ibn Abdul-Berra, 4 tom, str. 226)
Kazao je Ibn Kudame: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.” (El-Mugni, 10 tom, str.103)
Kazao je Ibn Hazm: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.” (El-Insaf, 10/326)
(Napomena: Islamski učenjaci pod pojmom “vrijeđanje i psovanje Allaha” misle na bilo koji vid omalovažavanja Uzvišenog Allaha. A ono što postoji kod nas u Bosni, da ljudi psuju Allah na način koji je svima nama poznat, to je nešto za što učenjaci današnjeg doba nisu mogli da vjeruju da postoji na planeti kada su im studenti sa naših prostora pojasnili na koji način ljudi na našim prostorima psuju i vrijeđaju Allaha.)
b- Kada je u pitanju uklanjanje zla rukom, treba spomenuti stvar koja je nepoznanica velikom broju muslimana, a to je neispravno shvatanje riječi Allahovog Poslanika: “Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)
Kazao je El-Kadi Ebu Bekr Ibn el-Arebi (poznati učenjak malikijske pravne škole i nije to Ibn Arabi poznat kao “vođa nevjerstva i zablude”) u komentaru spomenutog hadisa: “Jedna od manje poznatih stvari u ovom hadis jeste i to što je Allahov Poslanik u ovom hadisu počeo hadis sa spominjanjem zadnje stvari, a to je uklanjanje zla rukom, a u osnovi se počinje uklanjanjem zla jezikom, a nakon toga se zlo uklanja rukom.” (Ahlkamul-Kur’an od Ibn El-Arabija, 2 tom, str. 67)
Ako postoji mogućnost da odgovori prof. Pezić Elvedin, ako ne onda, ko je u mogućnosti…
Da vas Allah, s.v.t., nagradi za vaš trud!
Odgovor: Cijenjeni i uvaženi brate u islamu, na samom početku želimo da ti se zahvalimo na tvome povjerenju prema nama koje si pokazao šaljući svoje pitanje na ovu adresu.
Tvoje pitanje je kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što je u pitanju, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinaca, propis ponašanja prema otpadniku-murtedu od vjere.
a- Što se tiče vrijeđanja i psovanja Allaha, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi – Izašao je iz islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavej kaže: “Islamski učenjaci imaju jednoglasna stav da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanika, pa makar tvrdio da vjeruje u Objavu, da je tim činom postao nevjernik.” (Et-Temhid od Ibn Abdul-Berra, 4 tom, str. 226)
Kazao je Ibn Kudame: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.” (El-Mugni, 10 tom, str.103)
Kazao je Ibn Hazm: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.” (El-Insaf, 10/326)
(Napomena: Islamski učenjaci pod pojmom “vrijeđanje i psovanje Allaha” misle na bilo koji vid omalovažavanja Uzvišenog Allaha. A ono što postoji kod nas u Bosni, da ljudi psuju Allah na način koji je svima nama poznat, to je nešto za što učenjaci današnjeg doba nisu mogli da vjeruju da postoji na planeti kada su im studenti sa naših prostora pojasnili na koji način ljudi na našim prostorima psuju i vrijeđaju Allaha.)
b- Kada je u pitanju uklanjanje zla rukom, treba spomenuti stvar koja je nepoznanica velikom broju muslimana, a to je neispravno shvatanje riječi Allahovog Poslanika: “Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)
Kazao je El-Kadi Ebu Bekr Ibn el-Arebi (poznati učenjak malikijske pravne škole i nije to Ibn Arabi poznat kao “vođa nevjerstva i zablude”) u komentaru spomenutog hadisa: “Jedna od manje poznatih stvari u ovom hadis jeste i to što je Allahov Poslanik u ovom hadisu počeo hadis sa spominjanjem zadnje stvari, a to je uklanjanje zla rukom, a u osnovi se počinje uklanjanjem zla jezikom, a nakon toga se zlo uklanja rukom.” (Ahlkamul-Kur’an od Ibn El-Arabija, 2 tom, str. 67)