Čuo sam da roditelj, kada djeci daje poklon ili nešto, u tome mora biti pravedan i svakom svom djetetu jednako dati. Da li se to odnosi i na džeparac koji dobivamo, jer ja kao stariji brat dobivam više od mlađeg?
Postoji razlika između poklona koje roditelji daju djeci i troškova kojima roditelji zbrinjavaju djecu i finansiraju njihove potrebe. Što se poklona tiče, roditelj je dužan biti pravedan i djeci davati jednake poklone. Na to ukazuje poznati hadis Nu'mana b. Bešira, radijallahu anhuma, u kojem pripovijeda da je njegova majka zamolila njegovog oca (tj. svoga muža Bešira) da njemu, svome sinu, iz imetka koji posjeduje daruje poklon. Nakon što mu je otac uručio poklon, majka je htjela da provjeri kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koliko je ispravno to što su uradili, pa je rekla: "Neću u potpunosti biti zadovoljna sve dok, za ono što si učinio, kao svjedoka ne uzmeš Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Tada je Bešir sa svojim sinom otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu:
"Allahov Poslaniče, majka ovog mog sina dugo je insistirala da mu darujem poklon, pa šta misliš o tome?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "O Bešire, imaš li ti još djece osim njega?" "Imam", odgovorio je on. "A jesi li svakom djetetu poklonio ono što si poklonio ovom sinu?", upitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Nisam", odgovorio je. "Onda me u ovom slučaju ne uzimaj za svjedoka; jer ja ne svjedočim onome što je nepravedno." U Buharijevoj verziji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci!" (Buhari, br. 2587; Nesai, br. 3707)
Kada se radi o troškovima za kojima je dijete u potrebi, roditelj će dati svakom djetetu prema njegovoj potrebi. Prirodno je da troškovi starijeg djeteta budu veći u odnosu na mlađe dijete. Troškovi studenta veći su od troškova đaka u osnovnoj ili srednjoj školi.
Kazujući o razlici između poklona i troškova koje roditelji daju djeci, Ibn Usejmin, rahimehullah, navodi da pravda, kada se radi o životnim troškovima kojima roditelji finansiraju djecu, biva prema potrebi svakog djeteta ponaosob i kaže: "Dužnost je biti pravdan u davanju djeci i to prema potrebi svakog djeteta. Ako bismo pretpostavili da je kćerka siromašna, a sin imućan, u tom slučaju roditelj će davati kćerki, a sinu neće davati jednako kao što daje njoj, jer ovdje roditelj daje kako bi se podmirila potreba. Pravednost prema djeci, kada se radi o životnim troškovima, jeste da se svakom djetetu dā prema njegovoj potrebi.
Ako bismo pretpostavili da jedno dijete studira i potrebno je da plati troškove studija, poput školarine, internata, knjiga, sveski i sl., a drugo dijete ne studira i ne treba da podmiri slične troškove, da li to znači da će se, kada god prvom djetetu dā novac potreban za studij, isti toliki iznos obavezno dati i drugom? Na ovo će se dati sljedeći odgovor: Ne, to nije dužan, jer pravednost u pogledu troškova jeste da se svakom djetetu dā prema njegovoj potrebi. Drugi primjer: Ako muško dijete treba da kupi odjeću u vrijednosti od stotinu KM, a žensko dijete nakit u vrijednosti od pet stotima KM, što je pet puta više od potrebe muškog djeteta, pravedno je da svakom od njih dvoje roditelj dā iznos koji mu je potreban..." (Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 11/80)
Dakle, nema smetnje da stariji brat dobije više od mlađeg ako su njegove potrebe veće i ako dobiva više na osnovu troškova kojima je izložen, a ako se radi samo o poklonu, onda će roditelj svakom djetetu dati jednako.
Postoji razlika između poklona koje roditelji daju djeci i troškova kojima roditelji zbrinjavaju djecu i finansiraju njihove potrebe. Što se poklona tiče, roditelj je dužan biti pravedan i djeci davati jednake poklone. Na to ukazuje poznati hadis Nu'mana b. Bešira, radijallahu anhuma, u kojem pripovijeda da je njegova majka zamolila njegovog oca (tj. svoga muža Bešira) da njemu, svome sinu, iz imetka koji posjeduje daruje poklon. Nakon što mu je otac uručio poklon, majka je htjela da provjeri kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koliko je ispravno to što su uradili, pa je rekla: "Neću u potpunosti biti zadovoljna sve dok, za ono što si učinio, kao svjedoka ne uzmeš Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Tada je Bešir sa svojim sinom otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu:
"Allahov Poslaniče, majka ovog mog sina dugo je insistirala da mu darujem poklon, pa šta misliš o tome?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "O Bešire, imaš li ti još djece osim njega?" "Imam", odgovorio je on. "A jesi li svakom djetetu poklonio ono što si poklonio ovom sinu?", upitao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. "Nisam", odgovorio je. "Onda me u ovom slučaju ne uzimaj za svjedoka; jer ja ne svjedočim onome što je nepravedno." U Buharijevoj verziji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci!" (Buhari, br. 2587; Nesai, br. 3707)
Kada se radi o troškovima za kojima je dijete u potrebi, roditelj će dati svakom djetetu prema njegovoj potrebi. Prirodno je da troškovi starijeg djeteta budu veći u odnosu na mlađe dijete. Troškovi studenta veći su od troškova đaka u osnovnoj ili srednjoj školi.
Kazujući o razlici između poklona i troškova koje roditelji daju djeci, Ibn Usejmin, rahimehullah, navodi da pravda, kada se radi o životnim troškovima kojima roditelji finansiraju djecu, biva prema potrebi svakog djeteta ponaosob i kaže: "Dužnost je biti pravdan u davanju djeci i to prema potrebi svakog djeteta. Ako bismo pretpostavili da je kćerka siromašna, a sin imućan, u tom slučaju roditelj će davati kćerki, a sinu neće davati jednako kao što daje njoj, jer ovdje roditelj daje kako bi se podmirila potreba. Pravednost prema djeci, kada se radi o životnim troškovima, jeste da se svakom djetetu dā prema njegovoj potrebi.
Ako bismo pretpostavili da jedno dijete studira i potrebno je da plati troškove studija, poput školarine, internata, knjiga, sveski i sl., a drugo dijete ne studira i ne treba da podmiri slične troškove, da li to znači da će se, kada god prvom djetetu dā novac potreban za studij, isti toliki iznos obavezno dati i drugom? Na ovo će se dati sljedeći odgovor: Ne, to nije dužan, jer pravednost u pogledu troškova jeste da se svakom djetetu dā prema njegovoj potrebi. Drugi primjer: Ako muško dijete treba da kupi odjeću u vrijednosti od stotinu KM, a žensko dijete nakit u vrijednosti od pet stotima KM, što je pet puta više od potrebe muškog djeteta, pravedno je da svakom od njih dvoje roditelj dā iznos koji mu je potreban..." (Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 11/80)
Dakle, nema smetnje da stariji brat dobije više od mlađeg ako su njegove potrebe veće i ako dobiva više na osnovu troškova kojima je izložen, a ako se radi samo o poklonu, onda će roditelj svakom djetetu dati jednako.
