[Media]

El-Ezheri je rekao: “Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.”
Na drugom mjestu: “Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nesto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.” (Lisanul-Areb)
Prenosi se od Ibnu Ebi Aise da je rekao: “Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato sto on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.” (Lisanul-Areb)
Ibnu Faris je rekao: “Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.” (Lisanul-Areb)
U Mu’dzemul-Vesitu je rečeno: “Sihr je tajnovit i suptilan.”
U djelu “Muhitul-Muhit” se kaže: “Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”

Sihr u šerijatskoj terminologiji

Fahruddin Er-Razi je rekao:
Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.[1]
Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: “Sihr je vračanje, vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprečava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”[2]
A Ibnul-Kajjim je rekao: “To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”[3]

Suština sihra

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u sirk (nevjerstvo),
a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Riječ sihir spomenuta je u Kur'anu 31 put; riječ sahir (onaj koji pravi sihire) spomenuta je 25 puta; a riječ meshur (onaj kome su napravljeni sihiri) spomenuta je samo 4 puta. dakle, sahir pravi sihire da bi nekome naudio. Allahovom milosću učinjeno je da od 25 sahira samo četvorica uspiju u svojim sihirima, a od 31 sihir samo 4 djeluju na muslimane, a sve sa Allahovim dopustenjem. Sihir predstavlja najopasnija vrata koja vode u nevjerstvo. To je najlakši način da čovjek koji se time bavi sebe uvede u vatru. Šejtan može primjetiti kod nekoga ljubav da se bavi ovim tajanstvenim stvarima pa ga subhanallah navede da se počne baviti sihirom u smislu njegovog pravljenja. Sihir je znanost koja se stiče učenjem i vježbanjem, a postiže se nijekanjem Uzvišenog Allaha. Cilj podučavanja sihiru jest podčinjavanje džinna da mu se može narediti da uradi ono sto sihirbaz želi, npr. da rastavi muža i ženu. Uzvišeni Allah o tome kaže: "Pa su od njih dvojice učili ono čime bi rastavljali muža od žene njegove." (El-Beqare, 102.)

Danas dosta rasprostranjen sihir je sihir rastavljanja, ovdje se ne radi samo o rastavljanju muža od žene već i o rastavljanju unutar familije, prijatelja, poslovnih saradnika i porodice (sina od oca, brata od sestre i sl.)

Druga vrsta sihira je sihir koji će zadržati trenutno stanje tj. neće dozvoliti čovjeku da napreduje u jednoj ili svim sferama života.

Treća vrsta sihira izaziva realnu psihičku ili fizičku bolest (nerijetki su slučajevi karcinoma odnosno raka izazvani upravo džinnima)

Postoji i sihir koji za cilj ima smrt ihsana. Hvaljen neka je Allah dž.s., uistinu, malog efekta ima ovaj sihir.

Još jedna poznata vrsta sihira je sihir koji uzrokuje ludilo i rastrojenost uma, misli, logike, razmišljanja, prosuđivanja.

Postoji još mnogo vrsta sihira koji su specifični jer svaki sihir je proizvod sihirbaske želje o tome šta želi učiniti.
Gore navedene grupacije su generalizirane medutim nikako ne predstavljaju nikakav konačan okvir sihira.

Vrlo često zlo kojim se sihirbazi služe jest pravljenje ljubavnog sihira. Ovaj sihir se ponekad pravi zbog ljubomore ili zbog nezdrave zaljubljenosti. Ljubomorna žena ili čovjek odlazi sihirbazu i traži od njega da napravi sihir ženi ili mužu, oni koji su nezdravo zaljubljeni u nekoga a ta osoba ne pokazuje interes odlaze sihirbazu i traže od njega da napravi sihir toj osobi. Posljedice ovakvog sihira su dalekosežno pogubne, ovakav sihir ima za cilj da rastavi bračne drugove, da spoji one koji to ne žele i u takvoj vezi ili braku prisutna je velika nesreća i nezadovoljstvo ali nisu u stanju da izadu iz tog začaranog kruga. Ovim sihirom se rastavlja i prijatelj od prijatelja, otac od sina, kći od majke, brat od sestre i td.

Najčešći znak ovog sihira je napad u toku spavanja, polucija u snu (izlijevanje sjemene tekućine), gubljenje svjesti u budnom stanju a prisutni tada vide tu osobu sa pokretima kao da sa nekim ima spolni odnos. Kod žena se jos može primjetiti nesanica, glavobolja, krvarenje, dok je kod muškaraca posljedica ovakvog sihira mali spolni organ te gubitak apetita za hranom i vodom.

Sa stanovišta liječenja Kur'anom važna je činjenica da džin ili džinica zaduženi za ljubavni sihir nisu stalno u tijelu oboljelog, te je prilikom liječenja ovog sihira potrebno zavezati džina ili džinicu, a tek onda početi sa liječenjem i istjerivanjem

[Media]

Jezičko značenje sihra

El-Ezheri je rekao:
“Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži liječenje-Kur´anomnjegova usluga.”

Na drugom mjestu:
“Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.” (Lisanul-Areb)

Prenosi se od Ibnu Ebi Aiše da je rekao:
“Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.” (Lisanul-Areb)

Ibnu Faris je rekao:
“Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.” (Lisanul-Areb)

U Mu’džemul-Vesitu je rečeno:
“Sihr je tajnovit i suptilan.”

U djelu “Muhitul-Muhit” se kaže:
“Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”

Sihr u šerijatskoj terminologiji

Fahruddin Er-Razi je rekao:
“Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što Kuranizgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.”

Ibnu Kudame El-Makdisi kaže:
“Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On spriječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnul-Kajjim je rekao:
“To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”

Suština sihra

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Neka sredstva kojima se sihirbazi služe da bi se približili šejtanu

Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i sa njime ulaze u klozet. Neki od njih pišu Kur’anske ajete nečistoćom, neki ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni opet pišu Kur’anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (nečisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime i nose kurban tamo gdje im odredi šejtan. Neki razgovaraju sa zvijezdama i čine im sedždu, neki opće sa svojom majkom ili kćerkom, neki pišu talismane nearapskim riječima koje imaju značenje nevjerništva.

Sada nam postaje jasno da džin neće pomoći sihirbaza niti mu služiti osim uz protuuslugu. Što je sihirbaz veći kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naređenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu neće više služiti i ignorisat će njegova naređenja.

Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu. Sam pogled u lice sihirbaza, je potvrda rečenog. Na njegovu licu ćeš vidjeti tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primjetit ćeš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom i ne može mirno spavati. Džini uznemiravaju i porodicu toga čovjeka, njegovu djecu i ženu, tako da među njima učestaju svađe i nesuglasice.

Istinu je rekao Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta Ha, 124)

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)

[Media]

Ibn Kudame, za značenje sihra u šerijatskoj terminologiji kaže: ”To je pismeni ugovor, ili govor koji se izgovori, ili se napiše, ili učini da utiče na tijelo opsihrenog, njegovo srce, razum- bez njegove volje. Sihr je stvaran. Neke vrste sihra ubijaju, neke donose bolest, neke spriječavaju čovjeka da ima odnos sa svojom ženom, neke razdvajaju čovjeka od žene, neke unose mržnju izmedju dvoje, a neki učine da se zavole dvoje.”

Dok, Ibn Kajjim je rekao: “Sihr je sačinjen od uticaja zlih duhova (džinna) I reakcije prirodnih snaga na njih.”

Takodje je rekao: “Riječi Allahove- ‘I od zla smutljivca kad smutnju sije’- I hadis kojeg prenosi Aiša radiallahu anha o uticaju sihra upućuju na to da je sihr stvaran.”

 Postoje dva osnovna tipa sihra;

1.Onaj koji se nalazi u tijelu oboljele osobe, u formi nečeg što je pojela ili popila, ili mirisa koji je pomirisala, ili rukovanjem;

2.Sihr može biti van tijela opsihrenog, zakopan ili obješen na nekom mjesti ili slično;

Djelovanje sihra na žrtvu odvija se na jedan, ili dva načina:

Može imati unutrašnji uticaj na tijelo žrtve
Može imati vanjski uticaj, poput toga da na tijelo djeluje izvana ili sa udaljenosti, i u tom slučaju sihr uzrokuje anksioznost i halucinacije.

Vrste sihra se takodje mogu razlikovati i po namjerama, cilju i simptomima.

Pa, tako imamo:

Sihr rastavljanja a koji ima za cilj da rastavi muža od žene ili se njime izaziva neprijateljstvo i mržnja među prijateljima ili poslovnim partnerima. Ova vrsta sihra je najrasprostranjenija.

 Ovakav sihr može biti:

– Razdvajanje čovjeka od majke

– Razdvajanje sina od oca

– Razdvajanje braće

-Razdvajanje poslovnih i drugih prijatelja

-Razdvajanje čovjeka i žene.

 Simptomi sihra rastavljanja su:

Iznenadno pretvaranje ljubavi u mržnju,
Stalno sumnjičenje među supružnicima,
Neprihvatanje izvinjenja i opravdanja,
Uveličavanje povoda za svađu i raskol iako su oni beznačajni.
Mijenjanje muževe slike u očima žene i žene u očima muža, tako da muž vidi svoju ženu u ružnom liku, makar ona bila izrazito lijepa. Razlog je tome što šejtan koji je zadužen za sihr njeno lice čini ružnim, prikazujući svoj lik na njenom licu. Žena vidi svog muža u strašnom i užasavajućem liku.
Odvratnost opsihrenog prema svakom djelu koje poduzima njegov supružnik.
Odvratnost prema mjestu gdje boravi njegov supružnik. Tako ćete vidjeti čovjeka koji je van kuće sasvim normalan, ali sa samim ulaskom u kuću osjeti žestoku tjeskobu.

 

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Znak utjecaja sihra na razdvajanje muža od žene je u tome da jedno drugo vide u ružnom liku… ili nečemu drugom sličnom tome.“

 

Ljubavni sihr- a koji ima za cilj izazivanje ljubavi i promjenu emotivnog stanja i interesovanja kod opihrenog.

Simptomi ove vrste sihra su:

Pretjerana zaljubljenost,
Žestoka želja za spolnim općenjem,
Nemogućnost podnošenja odsustva osobe u koju je zaljubljen,
Pretjerana žudnja za viđenjem osobe u koju je zaljubljen,
Slijepa poslušnost.

Ova vrsta sihra ima i svoje kontrareakcije pri čemu se može desiti da opsihreni zamrzi osobu koju je sihrom trebalo zavoljeti.

Opsihreni se može teško razboljeti.

Nekad žena napravi mužu sihr kako bi zamrzio sve žene osim nje, što prouzrokuje mržnju čovjeka prema njegovoj majci, sestrama, tetkama, i svoj ženskoj rodbini.

Ponekad se taj sihr preokrene, te čovjek zamrzi sve žene, pa čak i svoju suprugu.

Sihr prividjanja ili obmane- a koji ima za cilj predstavljanjem stvari ili dogadjaja suprotno onome kakvi su zaista.

Simptomi sihra obmane su:

 1. Čovjek vidi nepomične stvari kako se kreću, a pokretne vidi stabilnim i nepomičnim

2. Malog vidi velikim, a velikog malim,

3. Sve stvari vidi u suprotnom obliku, kao što su ljudi u doba Musaa alejhi selam vidjeli štapove kako se kreću, a oni se u stvari nisu kretali.

 

Uzvišeni je rekao:
“O Musa, rekoše oni, hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?” “Bacite vi” – reče on. I kada oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše i vradžbinu veliku prirediše. I Mi naredismo Musau: “Baci stap svoj!” – i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili vradžbinu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše.

“Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – rekoše. “Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’raf, 115 – 122)

Sihr ludosti

Džin koji je zadužen za sihr ulazi u opsihrenu osobu i stacionira se u njegovom mozgu, kako mu je naredio sihirbaz. Zatim vrši pritisak na centre u mozgu i to naročito one koji imaju funkciju razmišljanja, sjećanja ili ponašanja. Osoba koja je opsihrena u većini slučajeva je svjesna svega šta se dešava sa njenim tijelom, ali nema nikakvu kontrolu. Rijetko se desi da se osoba ne sjeća ničega.

Simptomi sihra ludila su:

odsutnost duha, smetenost i velika pospanost,
nejasan smušen govor
netremično gledanje u jedno mjesto,
nemogućnost ustrajnosti u jednom poslu,
u nekim momentima na njegovom licu se pokaže da ne zna gdje ide, a ponekad spava na pustim mjestima gdje niko ne zalazi.

 

 

Haridž ibnus-Salt prenosi od svoga amidže da je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i primio Islam. Na putu od njega je naišao pored ljudi kod kojih je vidio ludog čovjeka okovanog željezom. Njegova porodica reče:“Rečeno nam je da je ovaj vaš drug došao s dobrom pa ima li nešto čime biste ga mogli izliječiti?” Proučio sam mu Fatihu i ozdravio je. Dali su mi zbog toga stotinu ovaca. Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga šta mi se desilo, pa mi je rekao: “Da li si rekao nešto drugo osim toga što si učio?” Ne, – rekao sam. On reče: “Uzmi ih. Teško onome ko uzme nešto za neispravnu rukju, ti si uzeo za ispravnu rukju.”

U drugom rivajetu se prenosi: “Učio mu je Fatihu tri dana, ujutro i navečer. Kad god bi je završio sakupio bi zrak i puhnuo“


(Hadis prenosi Ebu Davud u poglavlju “Et-tibb” pod brojem 19, a Nevevi kaže da je vjerodostojan i bilježi ga u djelu “El-Ezkar, 87”.)

Sihr bolesti- a koji ima za cilj izazivanje raznih bolesti.

 Kada čovjek bude pogođen sihrom bolesti, džin se stacionira u mozgu kod centra za koji je zadužen od strane sihirbaza. On se učvrsti u centru sluha ili vida ili centru za pokretanje ruke ili noge. Tada je organ u jednom od slijedeća tri stanja:

Allahovom moći džin onemogući dolazak uputstava za organ te tako dotični organ ne može funkcionisati. Bolesnik oslijepi ili ogluhne ili zanijemi ili mu se paralizuje dio tijela.
Nekad džin onemogući dolazak uputstava iz mozga, a ponekad ih dozvoli, pa se desi da određeni organ nekad funkcioniše, a nekad ne.
Nekad džin učini da mozak šalje veoma brza i neprestana uputstva bez povoda, pa se desi da se organ ukruti i ne može se kretati iako pri tome nije paralizovan.

Uzvišeni Allah kaže o sihirbazima: “…oni nikome bez Allahove dozvole nisu mogli naštetiti.“

Time je potvrdio da je moguće da sihirbaz nanese štetu opsihrenom, ali ju je uslovio Svojom voljom, i tome se ne treba čuditi. Veliki broj ljekara nisu nikada mogli priznati niti povjerovati sve dok nisu svojim očima vidjeli brojna stanja ovakvih bolesti.

Simptomi sihra bolesti su:

Stalan bol u jednom od udova,
Periodični napadi (živčani grčevi),
Paraliza nekog od dijelova tijela,
Prestanak rada nekog od čula.

Simptomi sihra bolesti su vrlo često isti ili slični kao i simptomi fizičke bolesti nekog od tjelesnih organa. Da bi se provjerilo da li se radi o bolesti izazvanoj džinnima ili je u pitanju prirodna bolest potrebno je učiti rukju nad oboljelim. Ukoliko se jave reakcije tokom rukje onda se treba nastaviti liječiti rukjom, a ukoliko se ne jave reakcije onda je kod njega u pitanju bolest tjelesnih organa, i treba se liječiti kod ljekara.

Ovo su, na osnovu iskustva onih koji liječe Kur’anom, najčešće vrste sihra koje pogadjaju ljude, još neke vrste ću naknadno spomenuti u narednim tekstovima, in sha Allah.

Treba napomenuti i to da džinn kad udje u tijelo, zadužen sihrom, u većini situacija ne obavlja samo ono što je od njega zatraženo od strane sihirbaza, već se trudi nanijeti što veću štetu opsihrenom, a nerijetke su situacije kada se džinn, iako poslat sihrom- zaljubi u osobu u kojoj se nalazi.

A Allah najbolje zna.

Korišćena literatura:

“Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza” I “Zaštita od džinna I šejtana u svijetlu Kur’ana i Sunneta”- Vehid Abdusselam Bali
“Liječenje od sihra i opsjednutosti”- Ibrahim Abdul-Alim Abdul-Birr
“Džinni I ljudske bolesti, liječenje u svijetlu Kur’ana i Sunneta”- Dr. Halil ibn Ibrahim Amin

[Media]

Stav šerijata o sihru
Piše: Prof. Amel H. ef. Habeš

U ovom radu želim da predstavim čitalačkoj masi šta je to sihr, ajeti i hadisi koji spominju sihr.
Da bi znali sa čime se susurećemo u svojim životima i kako se postaviti prema sihru.

SIHR U ŠERIJATSKOJ TERMINOLOGIJI

Fahruddin Er-Razi je rekao: “Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.”

Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: “Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On spriječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnul-Kajjim je rekao: “To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”[2]

SUŠTINA SIHRA

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

NEKA SREDSTVA KOJIMA SE SIHIRBAZI SLUŽE DA BI SE PRIBLIŽILI ŠEJTANU

Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i sa njime ulaze u toalet. Neki od njih pišu kur’anske ajete nečistoćom, neki ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni opet pišu kur’anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (nečisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime i nose kurban tamo gdje im odredi šejtan. Neki razgovaraju sa zvijezdama i čine im sedždu, neki opće sa svojom majkom ili kćerkom, neki pišu talismane nearapskim riječima koje imaju značenje nevjerništva.

Sada nam postaje jasno da džin neće pomoći sihirbaza niti mu služiti, osim uz protuuslugu. Što je sihirbaz veći kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naređenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu neće više služiti i ignorisat će njegova naređenja.

Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu. Sam pogled u lice sihirbaza, je potvrda rečenog. Na njegovu licu ćeš vidjeti tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primjetit ćeš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom i ne može mirno spavati. Džini uznemiravaju i porodicu toga čovjeka, njegovu djecu i ženu, tako da među njima učestaju svađe i nesuglasice.[3]

DOKAZI IZ KUR’ANA O POSTOJANJU DŽINNA I ŠEJTANA

Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji čitava sura koja govori o džinima.
Riječ džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista riječ u množini na sedam mjesta. Riječ šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista riječ u množini na sedamnaest mjesta.

Uzvišeni Allah je rekao:
“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dodoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.”[4]

“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?”[5] 

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.”[6]

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.”[7]

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.”[8]

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?”[9]

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.”[10]

[Media]

KUR’ANSKI DOKAZI O POSTOJANJU SIHRA


“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!”[11]

”Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija? – Reče Musa – A čarobnjaci neće nikada uspjeti.”[12]

“I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.”[13]

“I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! – rekosmo Mi – Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.”[14]

“I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! – I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova – povikaše – Gospodara Musaova i Harunova.”[15]

“Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.”[16]

“Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi.”[17]

HADISKI DOKAZ O POSTOJANJU SIHRA

Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla:


“Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, s.a.v.s., a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, s.a.v.s., se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na češlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? – upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.”[18]

KRATKO POJAŠNJENJE AJETA O SIHRU IZ SURE EL-BEKARE

U ovom radu tretiraćemo 102. ajet iz sure El-Bekare u kojem se kaže:

 “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!”

Povod objave (sebebu-n-nuzul)

Ibn Dževzi kaže da postoje dva predanja o povodu objave ovih ajeta:

Jevreji su pitali Poslanika, s.a.v.s., o sihru i počeli raspravljati s njim pa su objavljeni ovi ajeti. Ovo prenosi Ebul-Alije.
Kada se spomenulo ime Sulejmana, a.s., u Kur’anu, jevreji su rekli: “Zar nije čudno što Muhammed, s.a.v.s., misli da je Ebu Davud bio Poslanik? On je bio sihirbaz.” Nakon toga objavljeni su ajeti o sihru. Ovo prenosi Ibn Ishak.[19]

[Media]

“Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini…” Es-Suddi kaže: “Šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor, pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazali. Kada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novih. To su ljudi zapisivali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb).

Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici, a da ne bude spaljen. On je rekao: “Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!” Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: “Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?” Oni su rekli: “Da”, a on im je kazao: “Kopajte ispod prijestolja!” Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Oni su rekli: “Približi se!”, a on im je odgovorio: “Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!” Oni su kopali i našli su te knjige. Kada su ih izvadili, šejtan je rekao: “Sulejman je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama.”[20] 

“…u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti.” Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju. On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut… ili da su oni dvojica kraljeva,

Davuda i Sulejmana, a.s… ili da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi.[21] Zanimljivo zapažanje iznosi Muhamed Asad kada kaže: “Što se tiče određenja Haruta i Maruta, većina čitalaca Kur’ana izgovaraju melekejn (dva meleka), ali je autentično zabilježeno (Taberi, Zamahšeri, Begavi, Razi, itd.) da je veliki Poslanikov ashab Ibn ‘Abbas, kao i nekoliko učenih ljudi slijedeće generacije – npr. Hasan el-Basri, Ebul-Esved i Ed-Dahak – to čitao kao melikejn (dva kralja). Ja sam osobno naklonjen ovom poslednjem shvaćanju, ali pošto je ono drugo općenitije prihvaćeno, ja sam ga onda ovdje usvojio.”[22] Sejjid Kutb kaže da su oni bili meleki.[23]

[Media]

“Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!” Es-Suddi kaže: “Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: “Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje…!”, a kada ne bi odustao, rekli bi mu: “Otiđi do onog pepela i pomokri se na njega!” Kada bi to učinio, iz njega bi bljesnulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu. To je bio iman. Zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog. To je bila Allahova srdžba. Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji. To je smisao riječi Allaha Uzvišenog: “Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti ne vjernik!”, te riječi : “I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti.” Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost.[24]

“…ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi.” Sufjan es-Sevri kaže: “Osim Božijom odredbom.” Hasan al-Basri to tumači ovako: “Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da.”[25]

Zatim: “Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati”, tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti korist ravnu toj šteti, “iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati.” Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da – onaj ko to bude činio – na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka. To navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi. “A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.” Kada bi oni znali šta im je savjetovano, vidjeli bi da je doista jadna zamjena za vjeru čarolija koju su uzeli umjesto da vjeruju i slijede Poslanika.[26] Također, spomenuta je i prodaja, jer su za podučavanje sihiru uzimali naknadu.[27]

[Media]

ŠERIJATSKI PROPISI

Ulema je se razišla oko pitanja o sihru, da li je on stvaran ili je to obmana i mašta? Mišljenje većine učenjaka ehlis-suneta vel-džema’a je da je sihr istinit i stvaran. Mišljenje mu’tezila i nekih od ehlis-suneta je da sihr nije istinit. Po njima sihr ima nekoliko vrsta.

Vrste sihra
Obmana, priviđanje, trik, čarolija. To je kao što rade mađioničari.
Proricanje sudbine i gatanje uz saglasnost. To je ono kao što rade gatari.
Sihr putem tračarenja, cinkarenja i prenošenja tuđih riječi.
Sihr kao prevara.

Većina učenjaka (džumhur) smatra da sihr postoji i da ima uticaj na čovjeka. Unošenje mržnje među supružnicima i razdvajanje od porodice, koje potvrđuje Kur’an, nije ništa drugo do sihr. Da sihr nema uticaj na čovjeka Kur’an nam ne bi naredio da tražimo zaštitu od njega.[28]

UČENJE O SIHRU I PODUČAVANJE DRUGIH TOME

Neki učenjaci smatraju da je dozvoljeno učiti o sihru uz argument da su meleki podučavali ljude o tome, kako se prenosi u Kur’anu Časnom. Ovo mišljenje zastupa i ehlisunnetski učenjak Fahr er-Razi.

Većina smatra da je pokuđeno učiti o sihru ili druge podučavati tome, jer ga Kur’an kudi. Poslanik, a.s., ga je ubrojao u velike grijehe kada kaže: “Klonite se sedam velikih grijeha!” “A koji su to grijesi?” – upitaše ga, a on reče: “Pripisivanje druga Allahu, sihr, bespravno ubijanje onoga kojeg je Allah zabranio ubiti, uzimanje kamate, otimanje imetka siročadi, bježanje s bojnog polja i potvaranje za blud čednih vjernica.”[29]

El-Alusi kaže: “Ima mišljenje da je mubah baviti se time, a to smatra i imam Er-Razi govoreći: ‘Mnogi istraživači su se složili da učenje o sihru nije ni ružno ni pokuđeno, jer je znanje veličanstveno, kao što je Allah, dž.š., rekao: Zar su isti oni koji znaju i koji ne znaju.[30] Ukoliko se ne zna ništa o sihru, ne bi se mogla napraviti razlika između mu’džize i sihra, pa kako da znanje bude pokuđeno i ružno.” I također je dodao: “Ispravno je mišljenje većine (džumhur) da je zabranjeno učiti o sihru, osim kada postoji šerijatski razlog.”[31]

PROPIS O SIHIRBAZU

Ebu Bekr el-Džessas kaže: “Prve generacije su se složile da je obaveza ubiti sihirbaza, jer smatraju da je takav počinio kufr, prema hadisu Poslanika, s.a.v.s.: ‘Ko ode svešteniku, mađioničaru ili gataru i vjeruje u ono što mu kažu, negira (poriče) ono što je objavljeno Muhammedu.’”[32]

Razilaženje fakiha po ovom pitanju

Prenosi se od Ebu Hanife da je rekao: “Sihirbaz se ubija kada se to sazna i ne traži se da se pokaje. Ne prihvataju se njegove riječi: ‘Ostavljam sihr i kajem se zbog toga.’ Ako prizna da je sihirbaz, onda je njegova krv dozvoljena, bio on musliman, rob ili slobodan. Ko god prizna da je sihirbaz njegova krv je dozvoljena.”

Ibn Šudža’a je rekao: “Propis o sihirbazu (čovjeku ili ženi) je propis kao o otpadniku ili otpadnici.” Također kaže: “Sihirbaz, pored toga što je učinio nered na Zemlji, učinio je i štetu drugima, a takav se ubija, jer on druge ubija.”

Imam Malik je rekao: “Ako se musliman bavi sihrom, onda se ubija i ne pita se da se pokaje, jer on napada islam. Njegovo priznanje nije dokaz njegovog pokajanja već otpadništva. Njegova tevba ne znači ništa. A ako je sihirbaz ehli-kitabija (kršćanin ili jevrej), onda se ne ubija, osim ako je oštetio muslimana.”

Imam Šafija kaže: “Sihirbaz nije počinio kufr svojim sihrom, makar nekog i ubio time. Ne ubija se, već daje diju (otkup).”

Imam Ahmed kaže: “Sihirbaz je počinio kufr svojim sihrom, ubio nekog njim ili ne.”

Kada se sumiraju stavovi imama, primjetno je da, prema Ebu Hanifi, sihirbaz nevjernik se ubija ne pitajući ga za pokajanje. Propis sihirbaza od ehli-kitabija je isti kao i propis sihirbaza muslimana. Prema Šafiji, sihirbaz nije počinio kufr i ne ubija se, osim ako je imao namjeru da ubije drugog. Malik smatra da se sihirbaz musliman ubija, dok se sihirbaz ehli-kitabija ne ubija. Musliman sihirbaz je zbog svog sihra nevjernik.[33]