Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
namaza sastavni dijelovi

Sastavni dijelovi namaza
#1
Rainbow 

Namaz se sastoji od 6 glavnih dijelova, a to su:

    Iftitahi tekbir – Početni tekbir u namazu
    Kijam – Mirno stajanje u namazu
    Kiraet – Učenje Kur’ana u namazu
    Ruku – Pregibanje u namazu
    Sedžda – Spuštanje čela na tlo u namazu
    Kade i ehire ili tešehud – Posljednje sjedenje u namazu.

Ukoliko bi se izostavio ili pogrešno uradio, makar jedan od ovih 6 sastavnih dijelova namaza, namaz bi bio neispravan.


Sastavni dijelovi namaza – ruknovi i obavezne namaske radnje – vadžibi

Namaski ruknovi su sastavni dijelovi namaza bez kojih se namaz ne može zamisliti, a izostavljanje nekog od njih, namjerno ili iz zaborava, kvari namaz.

A to su:

Početni tekbir (tekbiretu-l-ihram ili iftitahi-tekbir), kijam – stajanje u namazu za one koji to mogu, kiraet – učenje sure El-Fatihe, osim u slučaju ako se klanja za imamom, ruku’ – pregib u namazu i podizanje sa ruku’a, sedžda (padanje ničice na tlo) i sjedenje između sedždi, et-tešehhudu-l-ehir (kada-i-ahire, zadnje sjedenje u namazu) i sjedenje na istom, sekinet – smirenost ili skrušenost u namazu i selam – izgovaranje selama kao završnica namaza.

Obavezne namaske radnje – vadžibi: to su radnje koje klanjač mora izvršiti u namazu, a u slučaju da namjerno izostavi neku od njih, namaz je pokvaren. Međutim, ako se neki namaski vadžib izostavi iz zaborava ili zbunjenosti, propisana je radnja koja će nadomjestiti i popraviti taj propust, a to je sehvi-sedžda (sedžda zbog zaborava i greške u namazu) koju ćemo pojasniti u nastavku.
Obavezne namaske radnje – vadžibi su:

Svi tekbiri izuzev početnog tekbira kojim se stupa u namaz, izgovoriti: subhane Rabbije-l-Azim jedom, semi’allahu limen hamideh koje izgovara imam i klanjač koji ne klanja u džematu, zatim reći: Rabbena leke-l-hamd, pa subhane Rabbije-l-E‘ala – jednom na sedždi, kao i Rabbigfir li – jednom između dvije sedžde na sjedenju i et-tešehhudu’l-evvel - prvo sjedenje u namazu. Ovo su namaski vadžibi koji se pri zaboravu mogu popraviti sa sehvi-sedždom (sedždom zbog zaborava i greške u namazu).

 
Namaski sunneti – pohvalne radnje u namazu:

Sve što nije uvršteno u namaske ruknove (sastavne dijelove namaza) i namaske vadžibe (obavezne radnje u namazu), bilo od riječi: zikra i dova ili radnji, smatra se sunnetom koji upotpunjuju i uljepšavaju namaz pa bi ih trebalo izvršavati, s tim da je namaz ispravan i bez njih.
Sehvi-sedžda (sedžda zbog zaborava i greške u namazu)

To su dvije sedžde koje je Allah Uzvišeni propisao radi otklanjanja greške i nedostatka u namazu.

Kada se čini sehvi-sedžda?

Sehvi-sedžda se čini u sljedećim situacijama:

    Ako klanjač u svom namazu, zbog zaborava ili zabune, doda ruku’, sedždu, stajanje ili sjedenje, tada mu je propisana sehvi-sedžda.
    Ako izostavi neki namaski rukn (sastavni dio namaza), tada će nadomjestiti propušteni rukn, a na kraju namaza će učiniti sehvi-sedždu.
    Ako iz zaborava izostavi neki namaski vadžib (obaveznu namasku radnju) npr.: prvo sjedenje, tada će popraviti grešku sa sehvi-sedždom
    Ako posumnja u broj rekata koje je klanjao, odlučit će se za sigurniji broj, tj. za manji, pa će na kraju namaza učiniti sehvi-sedždu.

Način na koji se obavlja sehvi-sedžda: Obave se dvije sedžde sa stankom između njih kao i u svakom drugom namazu.

Vrijeme sehvi-sedžde:

    Sehvi-sedžda se može obaviti u dva termina, na klanjaču je da se odluči za neki od njih: prije selama, a nakon posljednjeg sjedenja u namazu. Kada se obavi sehvi-sedžda, onda izgovara selam i završava namaz.
    Drugo vrijeme u kojem se može činiti sehvi-sedžda jeste poslije selama i završetka namaza, tako što će klanjač nakon selama na lijevu stranu, učiniti dvije sedžde, a zatim opet izgovoriti selam na desnu, pa na lijevu stranu i time je namaz završen.
Odgovori
Hvala od:
#2
Šta će pokvariti namaz?

 Pokuđeno je poigravanje s licem ili rukama u namazu. .

Namaz će pokvariti izostavljanje rukna (sastavnog dijela namaza) ili šarta (uvjeta valjanosti namaza) kojeg klanjač može ispuniti, bez obzira desilo se to namjerno ili iz zaborava.
Ako se namjerno izostavi neki namaski vadžib (obavezna radnja u namazu).
U slučaju da klanjač namjerno progovori (govorom koji nije od namaza).
Namaz će pokvariti glasno smijanje,
te bespotrebni, česti i uzastopni pokreti koji nisu od namaza.

Namaski mekruhi – pokuđene radnje u namazu:

To su djela koja umanjuju vrijednost namaza, skrnave skrušenost i formu (ljepotu) tog časnog ibadeta. Navest ćemo ih:

U namazu je pokuđeno okretanje (bacanje pogleda po strani) u vezi čega je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, rekao: “To je potkradanje kojim šejtan urušava namaz (Allahovog) roba.” (El-Buhari, 718).
Pokuđeno je igranje rukama, licem, stavljanje ruku na bok (podbočiti se), vezivanje ili uplitanje prstiju i pucketanje prstima.
Pokuđeno je stupati u namaz u stanju odsutnosti misli ili usmjerenosti istih na potrebu za toaletom, hranom i slično, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, rekao: “Namaz se ne klanja kad je jelo postavljeno, niti prilikom trpljenja prirodne nužde.” (Muslim, 560).
Odgovori
Hvala od:
#3
Šta su to dobrovoljni ili preporučeni namazi?

Muslimanu je propisano u jednom danu i noći obavljanje samo pet obaveznih – farz namaza.

Pored toga Šerijat podstiče muslimana da obavlja preporučene namaze jer se njima stiče Allahova ljubav i nadopunjuje eventualni nedostatak u obaveznim ( farz ) namazima.

Dobrovoljni namazi, koji se nazivaju mustehab-namazi ili nafila-namazi, su mnogobrojni, izdvojit ćemo najvažnije:

Sunnet-namazi koji se obavljaju uz pet dnevnih, obaveznih namaza. Neki ih nazivaju ratib-namazi (slijedni namazi), jer ih musliman obavlja uz obavezne namaze i gleda da ih ne izostavlja.

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Svakom muslimanu koji u jednom danu obavi dvanaest rekata dobrovoljnog namaza, pored farza, Allah će mu podići dvorac u džennetu.” (Muslim, 728).

Nafile – dobrovoljni namazi su:
1 Dva rekata prije sabahskog farz-namaza.
2 Četiri rekata prije podnevnskog farz-namaza, koji se obavljaju dva puta po dva rekata. Zatim dva rekata nafile poslije podnevskog farz-namaza.
3 Dva rekata poslije akšamskog farz-namaza.
4 Dva rekata poslije jacijskog farz-namaza.

Vitr-namaz: nazvan je po neparnom broju rekata od kojih se sastoji. Uvršten je u najbolje dobrovoljne namaze, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao o njemu: “Klanjate vitr-namaz, o sljedbenici Kur’ana!” (Ibn Madže, 1170).

Najbolje vrijeme za obavljanje vitr-namaza je zadnji dio noći, iako se može klanjati u bilo koje vrijeme od jacija-namaza pa do zore.

Vitr-namaz nema ograničen broj rekata, može to biti i jedan rekat, tri rekata su preporučena, a Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, klanjao je jedanaest rekata vitr-namaza.

Osnovno pravilo u pogledu dobrovoljnih namaza jeste da se oni klanjaju u paru, dva po dva, što je slučaj i sa vitr-namazom, s tim da se po odluci završetka vitr-namaza, na parne rekate dodatno obavi još jedan rekat odvojeno. Propisano je na vitr-namazu, na zadnjem rekatu, poslije obavljenog ruku’a, a prije odlaska na sedždu, da se prouči neka utemeljena dova, podignutih ruku, a nakon nje da klanjač moli što hoće. To je kunut-dova koja je propisana na vitr-namazu.
Vremena u kojima je zabranjeno obavljanje dobrovoljnih namaza:

U svakom dijelu dana i noći musliman može obavljati dobrovoljne namaze, izuzimajući neke časove koje su idolopoklonici rezervisali za klanjanje svojim idolima. U zabranjenom vremenu se može obavljati samo propušteni farz-namaz ili nafila koja ima poseban povod za njeno obavljanje kao što je tehijjetu-l-mesdžd (namaz za pozdrav i počast džamiji). Ova zabrana se odnosi samo na namaz, dočim se dova i zikr mogu činiti u svakom vremenu.

Časovi u kojima se ne smije obavljati nafila su sljedeći:
1 Nakon obavljenog sabah-namaza pa sve dok sunce ne izađe i jasno odskoči od horizonta u visini koplja na osnovu običnog očnog viđenja – kako je to konkretizirao Šerijat. U zemljama centralnog geografskog predjela to je nekih dvadesetak minuta po izlasku sunca.
2 Kada se sunce u podnevskom vremenu nađe u zenitu (na sredini neba) pa nagne ka zapadu. To je veoma kratak period, a prethodi nastupanju vremena podne-namaza.
3 Nakon obavljene ikindija-namaza pa sve dok sunce ne zađe.
Odgovori
Hvala od:
#4
Obavljanje namaza u džematu - zajednički

Allah Uzvišeni je naredio muškarcima da pet dnevnih namaza obavljaju u džematu. O vrijednosti namaza u džematu zabilježena su brojna predanja od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao. U jednom od njih se navodi: “Namaz koji je obavljen u džematu vrijedi dvadeset i sedam puta više od namaza kojeg čovjek obavi samostalno.” (El-Buhari, 619, Muslim, 650).

Za obavljanje namaza u džematu potrebno je najmanje dvije osobe; imam (osoba koja predvodi zajednički namaz) i muktedija (osoba koja slijedi imama u zajedničkom namazu). Sve što je džemat brojniji, draži je Allahu Uzvišenom.
Šta znači slijediti imama u namazu – i’timam ili iktida’?

To je vezivanje svoga namaza za namaz imama koji predvodi zajednički namaz u džematu, slijedeći ga u namaskim radnjama: stajanju, ruku’u, sedždi, slušajući njegovo učenje Kur’ana – kiraet i obavljajući sve radnje odmah poslije imama, bez razlike i prestizanja.

Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Imam je postavljen da se slijedi, pa kada izgovori tekbir, isto učinite iza njega, a nemojte da izgovarate tekbir prije nego to imam učini. Kada on učini ruku’ i vi učinite iza njega, a nemojte da idete na ruku’ prije nego to imam učini. Kada imam kaže: Semiallahu limen hamideh!, vi recite: Rabbena ve leke-l-hamd! Kada se imam spusti na sedždu i vi to učinite iza njega, a nemojte ići na sedždu prije nego to on uradi…” (El-Buhari, 701, Muslim, 414 i Ebu Davud, 603).
Kako odrediti imama?

Za imama će od prisutnih klanjača biti određen onaj koji najviše poznaje Kur’ana napamet, zatim njemu najbliži u znanju i tako redom, kako je i oporučio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “Namaz će u grupi predvoditi onaj koji najbolje poznaje Kur’an. Ako su u poznavanu Kur’ana isti, onda upućeniji u Sunnet (praksu Allahovog Poslanika).” (Muslim, 673).
Gdje imam stoji u namazu?

Imam će istupiti naprije, a muktedije će se poredati u saff iza njega. Prvo se popunjava prvi saff, drugi, treći i tako redom. Ako namaz u džematu obavljaju samo imam i jedan muktedija, on će tada stati sa desne strane imama.
Kako dovršiti propušteno od namaza ako smo zakasnili u džemat (prispijevanje u džemat)?

Ko pristupi namazu u džematu sa zakašnjenjem, slijedit će imama sve do selama, a onda će ustati i samostalno dovršiti preostali dio namaza.

Ono što je klanjao sa imamom računat će prvim dijelom namaza, a samostalno obavlja preostali, zadnji dio namaza.
Odgovori
Hvala od:
#5
Kako se računa prispijeće na rekat u namazu?

Namaz je podijeljen na rekate, pa onaj ko prispije da obavi ruku’ sa imamom, računa mu se da je prispio na taj rekat.Onaj kome prođe ruku’ sa imamom, taj je propustio jedan rekat namaza, bez obzira šta sve drugo sustigao od dova i zikra na tom rekatu.
Primjeri kako da postupi muktedija ako ne stigne na prvi dio namaza sa imamom?

Ko uspije obaviti samo jedan rekat sa imamom na sabah-namazu, obavezan je da, nakon što imam završi namaz sa selamom, ustane i samostalno dovrši obavljanje drugog sabahskog rekata, jer ovaj namaz ima dva obavezna rekata.

Ko se priključi podne-namazu u džematu na trećem rekatu, dok je imam na ruku’u, računa se da je sa imamom obavio dva rekata (za muktediju su to prvi i drugi rekat). Nakon imamovog selama u namazu, ustat će i dovršiti klanjanje namaza: dva dodatna, zadnja rekata, s obzirom da je podne četverorekatni namaz.

Ko se priključi akšam-namazu u džematu sa imamom na posljednjem sjedenju, dužnost mu je da poslije imamovog selama na namazu, obavi tri rekata akšama u cijelosti, jer se namazu priključio tek na posljednjem sjedenju, a prispijevanje na rekat se broji kad obavi ruku’ sa imamom.
Odgovori
Hvala od:
#6
Ezan

Allah Uzvišeni je propisao muslimanima ezan prilikom pozivanja na namaz i oglašavanja nastupanja određenog namaskog vremena. Ikamet po šerijatskom normiranju ima za cilj da obavijesti klanjače o početku namaza u džematu. U prvo vrijeme islama, muslimanu su se okupljali na namaz bez ikakvog poziva, pa su jedan dan razmatrali ovo pitanje, te su jedni predložili da se na namaz poziva zvonom kao kod kršćana, drugi su imali mišljenje

da to bude rog kao kod tadašnjih Jevreja, pa je Omer, Allah s njim bio zadovoljan, rekao: “Zašto ne bismo slali čovjeka koji bi pozivao na namaz?” Na to je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Bilale, ustani i pozovi na namaz!” (El-Buhari, 579 i Muslim, 377).
Način učenja (oglašavanja) ezana i ikameta:

Oglašavanje ezana i ikameta je vadžib – obaveza za skupinu – džemat, ne za osobu koja pojedinačno želi obaviti namaz, pa ako to izostave namjerno, ogriješili su se, ali im je namaz ispravan.
Propisano je da ezan oglašava – uči osoba lijepog i prodornog glasa s ciljem da se ezan što dalje čuje, kako bi ljudi mogli doći na namaz.
Postoji više autentičnih verzija ezana i ikameta koje se prenose od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, a najpoznatija je ova:

Ikamet :

AAllahu ekber, Allahu ekber.
أEšhedu en la ilahe illellah, (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha)
أEšhedu ene Muhammede-r-Resulullah. (Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik).
Hajje ‘ale-s-salah. (Dođite na namaz)
Hajje ‘ale-l-felah. (Dođite na spas)
Kad kameti-s-salah, kad kameti-s-salah. (Namaz počinje)
Allahu ekber, Allahu ekber. (Allah je najveći)
La ilahe illellah. (Nema drugog boga osim Allaha)

Ezan

Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber. (Allah je najveći)
Ešhedu en la ilahe illellah, ešhedu en la ilahe illellah (Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha)
Ešhedu ene Muhammede-r-Resulullah, Ešhedu ene Muhammede-r-Resulullah. (Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik).
Hajje ‘ale-s-salah, hajje ‘ale-s-salah (Dođite na namaz)
Hajje ‘ale-l-felah, hajje ‘ale-l-felah. (Dođite na spas)
Allahu ekber, Allahu ekber. (Allah je najveći)
lLa ilahe illellah. (Nema drugog boga osim Allaha)

Odgovori
Hvala od:
#7
Ponavljanje iza mujezina

Preporučeno – mustehab je onome ko čuje ezan da ponavlja riječi koje izgovara mujezin prilikom oglašavanja ezana. Jedina razlika u ponavljanju jeste kada mujezin izgovori riječi: Hajje ‘ale-s-salah i Hajje ‘ale-l-felah, umjesto njih će kazati: La havle, ve la kuvvete illa billah (Nema promjene, niti snage osim uz Allaha).

Nakon ezana, lijepo je izgovoriti dovu: Allahumme, Rabbe hazihi-d-da’veti-t-tammeh, ve’s-salati-l-kaimeh, ati Muhammeden el-vesilete, ve-l-fedilete, veb’ashu mekamen mahmuden ellezi ve’adteh. (Moj Allahu, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, podari Muhammedu El-vesileh (položaj u džennetu) i svako dobro, i postavi ga na Počasni položaj kojeg si mu obećao.)
Odgovori
Hvala od:
#8
Citat:Namaz (salat) je temelj vjere i svakodnevna veza roba sa njegovim Gospodarom i Stvoriteljem. Iz tog razloga namaz je najveći i najvažniji oblik ibadeta (obredoslovlja, pokornosti) Svemogućem. Allah Uzvišeni naredio je muslimanu obavljanje namaza u svakom stanju; kada je kod kuće, na putovanju, u stanju zdravlja i bolesti.

Način obavljanja namaza

Odluka ili namjera (nijjet) Odluka za obavljanje određenog namaza je uvjet (šart) ispravnosti namaza, a to predstavlja srčanu nakanu činjenja ibadeta Allahu Uzvišenom izvršavanjem nastupjelog namaza, akšama recimo ili jacije što je klanjaču jasno i poznato. Nije utemeljeno šerijatski izgovarati nijjet jezikom, nego se to odnosi na srčanu odluku i umnu svjesnost. Izgovarati nijjet jezikom se smatra pogreškom jer nije zabilježeno i nama prenešeno da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, niti neko od njegovih časnih drugova – ashaba izgovarao namaski nijjet jezikom.
Namaz se obavlja stojeći, a počinje sa izgovorom tekbira: Allahu ekber!, što znači: Allah je najveći, podižući ruke u visini ramena ili malo više, tako da dlanovi budu u pravcu kible. Tekbir neće biti ispravan ako se izgovore neke druge riječi osim: Allahu ekber!, a ima smisao veličanja, uzdizanja i slavljenja Allaha Svemoćnoga. Allahu ekber (Allah je najveći), tj. On je veći od svega što postoji, od dunjaluka i svega što je na njemu, od svih njegovih užitaka, ljepota i dobara. Sve ćemo ostaviti po strani, a okrenut ćemo se Allahu Uzvišenom i Velikom, predano i pokorno, srcem i tijelom, u Njegovo ime namaz obavljajući.
Odgovori
Hvala od:
#9
Po izgovaranju tekbira, klanjač će staviti desnu ruku preko lijeve, u predjelu grudi, postupajući tako uvijek prilikom stajanja u namazu.
Izgovorit će početnu dovu (duau-l-istiftah), što je inače mustehab – preporučeno: Subhaneke, Allahumme, ve bi hamdike, ve tebareke-smuke, ve te’ale džedduke, ve la ilahe gajruke! (Slavljen Ti si, moj Allahu, hvala pripada Tebi, uzvišeno ime je Tvoje, veličanstvena vlast je Tvoja i nema drugoga boga osim Tebe!).
Zatim uči euzu: Euzu billahi mine-š-šejatni--radžim! (Utočište i zaklon tražim kod Allaha od šejtana prokletoga.), što znači: Pribježište tražim kod Allaha i za Njega se čvrsto vežem, od zla koje šejtan donosi.
Potom slijedi bismila: Bismillahi’r-Rahmani’r-Rahim! (U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog!), što znači: počinjem s imenom Allahovim, moleći od Njega pomoć i blagoslov.
Iza toga se uči sura El-Fatiha, najvrjednija sura u Kur’anu.

Zbog vrijednosti ove sure, Allah Uzvišeni podsjeća Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, i napominje da je objavio ovu suru, On kaže: Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo. (El-Hidžr, 87.). Sedam ajeta je jedno od imena sure El-Fatiha, jer sadrži sedam ajeta.
Svaki musliman dužan je naučiti ovu suru jer je njeno učenje rukn – sastavni dio namaza pri njegovom obavljanju samostalno ili u džematu – zajednički kod dnevnih namaza kada imam ne uči naglas.

Propisano je da se iza učenja El-Fatihe ili njegog slušanja dok ju je imam učio, izgovori: Amin!, što znači: Bože, uslišaj!
Na prva dva rekata uz učenje El-Fatihe, uči se neka druga sura (odlomak iz Kur’ana) ili dio ajeta iz neke sure. Na posljednja dva rekata, trećem i četvrtom, propisano je učenje samo El-Fatihe.

Učenje El-Fatihe i onoga što slijedi iza nje, uči se naglas u sabah-namaza, te na prva dva rekata akšama i jacija-namaza, dok se učenje na podnevnskom i ikindijskom farzu svodi na individualno i tiho, bez puštanja glasa.
Odgovori
Hvala od:
#10
Po okončanju učenja na stajanju u namazu, klanjač izgovara tekbir i čini ruku’ – pregib ili naklon u namazu, podižući ruke u visini ramena ili još više, sa dlanovima okrenutim u pravcu kible, kao kod prvog-početnog tekbira s kojim je stupio u namaz.
Ruku’ se čini tako što se klanjač pregiba toliko da leđa budu u blagom nagibu ka kibli, pri čemu će glava i leđa biti usklađeni u vodoravnoj liniji, šakama će se oslonuti na koljena, izgovarajući: Subhane Rabbije’l-Azim! (Slavljen neka je Gospodar moj Veličanstveni!) Lijepo je tri puta izgovoriti ovaj zikr, a jedanput je obaveza. Na ruku’u se inače veliča i slavi Allah Uzvišeni.

Subhane Rabbije’l-Azim! u širem smislu znači: Ja tvrdim i odbacujem od Allaha Svevišnjega svaku mahanu ili nedostatak. To izgovaram dok ruku’ činim Allahu Uzvišenom, potvrđujući na taj način svoju pokornost i poniznost Njemu Svemogućem.

Sa ruku’a se klanjač vraća u prvobitni položaj stajanja, podižući ruke u visini ramena, s dlanovima okrenutim prema kibli što smo prethodno objasnili, izgovarajući: Semiallahu limen hamideh! (Allaj čuje onoga koji Ga hvali!), a potom, obavljao namaz samostalno ili u džematu, svi će kazati: Rabbena ve leke-l-hamd! (Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala!). Preporučeno je dodati na prethodno: Hamden kesire, tajjiben, mubareken fihi, mil’e-s-semavati, ve mil’e-l-erdi, ve mil’e ma ši’te min šej’in ba’d! (Hvala neizmjerna, lijepa i blagoslovljena, u veličini nebesa i veličini Zemlje, i još preko toga, koliko Ti želiš i hoćeš.)

Zatim će učiniti sedždu spuštajući na tlo čelo i nos, šake, koljena i vrhove stopala. Preporučeno je da se ruke rašire i odvoje od tijela, da se trbuh odigne od stegna, a listovi butine od podkoljenica, te da se podlaktice podignu od tla.
Na sedždi se jednom obavezno izgovara: Subhane Rabbije’l-e’ala! (Slavljen neka je moj Gospodar Najuzvišeniji), a pohvalno je reći ovaj zikr bar triput.

Sedžda je najpogodnije i najčasnije mjesto za dovu, tako će klanjač, po okončanju obaveznog zikra na sedždi, moliti od Allaha Uzvišenog dunjalučka i ahiretska dobra, o čemu je Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, zato ne posustajte u dovi dok ste u tom položaju.” (Muslim, 482)
 Zikr koji izgovaramo na sedždi: Subhane Rabbije’l-e’ala! (Slavljen neka je moj Gospodar Najuzvišeniji), znači: Slavim Allaha Najuzvišenijeg i svetim držim Njegovu veličanstvenost i uzvišenost. On je Najuzvišeniji iznad nebesa koja je stvorio i daleko je Svojom uzvišenošću od nedostataka i mahana koje Mu pripisuju. Padajući na sedždu, pripijajući se uz tlo, klanjač se podsjeća na razliku između sebe, koji je malen, ništavan i ponizan, i Gospodara svoga Najuzvišenijeg i Najvećeg. Zato rob iskreno pokazuje pokornost i poniznost pred Vladarom svojim.

Iza toga, klanjač izgovara tekbir, podiže se sa sedžde i malo zastane na sjedenju. Sjedit će na lijevoj nozi, kako se preporučuje, a desnu će u stopalu podići, držeći šake na stegnima, odmah do koljena.

Ovakav način sjedenja, preporučen je uopće u svakom namazu, osim zadnjeg namaskog sjedenja pri čemu će sjesti na lijevi bok, desnu nogu će saviti i ispružiti pored sebe, s podignutim stopalom, pri čemu će lijevu podkoljenicu provući ispod desne savijene noge.
Osoba koja ne može sjediti na prvom i zadnjem sjedenju u namazu ovako kako smo naveli, zbog bola u koljenima ili nije navikla na ovakav način sjedenja, sjest će u njoj odgovarajući položaj najsličniji ovome što smo opisali.

Klanjač će u stanci između dvije sedžde, dok sjedi, izgovoriti sljedeće: Rabbigfir li, verhamni, vehdini, verzukni, vedžburni ve a’fini! (Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, opskrbi me, popravi nedostatke moje i prijeđi preko loših postupaka mojih!)
Potom će učiniti drugu sedždu na isti način kao i prvi put.
Sa druge sedžde ustaje na drugi rekat, izgovarajući tekbir: Allahu ekber! (Allah je najveći!).
Radnje u drugog rekata su iste kao i u prvoga.
Kada klanjač obavi drugu sedždu na drugom rekatu, sjest će na prvo sjedenje u namazu (et-tešehhudu-l-evvel) i učit će: Et-tehijjatu lillahi, ves-salavatu, vet-tajjibatu, es-selamu ‘alejke ejjuhen-nebijju, ve rahmetullahi, ve berekatuhu. Es-Selamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu. (Najljepši pozdravi, počasti i svako dobro pripadaju Allahu! Mir i spas tebi, Vjerovjesniče, milost i blagoslov Božiji! Spas neka pripadne i nama i robovima dobrim Allahovim! Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik.)
Potom se ustaje na treći i četvrti rekat, ovisno od koliko se rekata sastoji namaz: od tri ili četiri. Na trećem i četvrtom rekatu, za razliku od prva dva rekata u namazu, uči se samo sura El-Fatiha.

U slučaju da je namaz dvorekatni, kao što je sabah-namaz, prvo sjedenje je ustvari i zadnje pa će ga obaviti kako se u nastavku i opisuje.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Rainbow Zikr poslije namaza Media 2 98 25-10-2022.14:45
Poslednja Poruka: Media
Rainbow Posebnosti i odlike namaza Media 0 119 06-10-2022.22:12
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: