Na zadnjem rekatu u namaza, poslije druge sedžde, klanjač će sjesti na zadnje sjedenje (et-tešehhudu-l-ehir). Zadnje sjedenje u namazu je poput prvoga s tim što se dodatno izgovaraju salavati na Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao, koji glasi: Allahumme, salli ‘ala Muhammed, ve ‘ala Ali-Muhammed, kema salejte ‘ala Ibrahime, ve ‘ala Ali-Ibrahim, inneke Hamidu-m-Medžid. Ve barik ‘ala Muhammed, ve ‘ala Ali-Muhammed kema barekte ‘ala Ibrahime, ve ‘ala Ali-Ibrahim, inneke Hamidu-m-Medžid! (Moj Allahu, spas daruj Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si spas darovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, doista, hvaljen i slavljen! Moj Allahu, blagoslov daruj Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si blagoslov darovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj, Ti si, doista, hvaljen i slavljen!) Preporučuje se poslije salavata učenje ove dove: E’uzu billahi min ‘azabi džehennem, ve min ‘azabi’l-kabri, ve min fitneti’l-mahja ve’l-memat, ve min fitneti-l-Mesihi-d-dedždžal!
(Zaštitu kod Allaha tražim od džehennemske patnje, kaburskih muka, od iskušenja u životu i smrti, te od smutnje Dedždžala!) A potom može moliti i tražiti šta želi.
Na kraju, glavom se okrene na desnu stranu, izgovarajući selam: Es-Selamu ‘alejkum ve rahmetullah! (Allahov mir i milost neka pripadnu vama!), a onda se okrene na lijevu stranu, izgovarajući kao i prethodno.
Namaz se završava sa izgovaranjem selama, kako nas podučava Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “U namaz se stupa izgovaranjem tekbira, a izlazi sa izgovaranjem selama.” (Ebu Davud, 61 i Et-Tirmizi, 3).
Preporučeno je (mustehab) da se nakon obavljenog namaza prouči/izgovori:
Estagfirullah (Oprost molim, Allahu!) – tri puta.
Zatim: Allahumme ente-s-Selamu, ve minke-s-selam, tebarekte ja Ze-l-Dželali ve-l-ikram! (Allahu moj, Ti si Spas, od Tebe spas dolazi, uzvišen si, o Vlasniče svake veličine i plemenitosti.) Allahumme, la mani’a li ma e’atejte, ve la mu’tije li ma mena’te, ve la jenfe’u ze-l-džeddi minke-l-džedd! (Moj Allahu, niko ne može osporiti ono što Ti podariš, niti neko može dati ono što Ti zabraniš i uživaocima vlasti i ugleda, od odredbe Tvoje, ni vlast, ni ugled ne koriste.)
Potom će po 33 puta izgovoriti: subhanellah (Slavljen neka je Allah), elhamdu lillah (Hvala pripada samo Allahu) i Allahu ekber (Allah je najveći), upotpunjujući ovaj zikr sa stotom rečenicom veličanja: La ilahe illellah, vahdehu, la šerike leh, lehu-l-mulku, ve lehu-l-hamdu, ve huve ‘ala kulli šej’in kadir. (Nema boga osim Allaha, jedan je, nema sudruga, Njemu pripada svaka vlast i svaka hvala i On je moćan sve učiniti.)
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Pojašnjenje značenja ajeta sure El-Fatiha:
El-Hamdu lilllahi, Rabbi-l-‘alemin. (Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo.): veličamo i slavimo zbog Njegovih savršenih atributa, djela i vidljivih i skrivenih blagodati kojima nas je obasuo, uz ljubav i poštovanje koje Mu pripadaju.
Er-Rabb (Gospodar) u jeziku je: stvoritelj, vladar, upravitelj i darovatelj blagodati.
El-‘Alemin (svjetovi): pojam koji podrazumijeva sve što postoji mimo Allaha Uzvišenog; svijet meleka, svijet džina, svijet ljudi, svijet životinja i drugo.
Er-Rahmani-r-Rahim. (Svemilosnog, Milostivog.): Dva Allahova lijepa imena; Er-Rahman -Darovatelj opće milosti koja ništa nije izostavila, već je ukazana svim stvorenjima i Er-Rahim – posebna Allahova milost koju ukazuje samo vjernicima.
Maliki jevmi-d-din. (Vladara Dana sudnjeg.): Gospodara u čijoj vlasti i upravi je Sudnji dan, dan sviđanja računa za učinjena djela radi dodjele nagrade ili kazne. Ovaj ajet podsjeća vjernika na Dan kada će polagati račun za ono što je činio i podstiče ga da se ne štedi u dobročinstvu.
Ijjake ne‘abudu, ve ijjake neste‘in. (Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!): Naša pokornost i obredi isključivo su radi Tebe, naš Gospodaru. Ne pripisujemo Ti sudruga u našim ibadetima. Samo od Tebe molimo pomoć i podršku u svemu što činimo. Sve je kod Tebe i od Tebe, i niko drugi pored Tebe ne posjeduje ni trun vlasti ili uprave.
IIhdine-s-sirata-l-mustekim. (Uputi nas na Pravi put): Ukaži nam na Pravi put, pomozi nam da ga upoznamo i učvrsti nas da ustrajemo na njemu do susreta s Tobom. Pravi put - siratu-l-mustekim je jasna Allahova vjera islam koji vodi ka Njegovom zadovoljstvu i Džennetu, a kojeg nam je predstavio Allahov poslanik, kruna i pečat vjerovjesnika, Muhammed, Allah mu mir i spas darovao. Sreća i spokoj čovjeka nisu ostvarivi osim u prihvatanju i ustrajnosti na Pravome putu - siratu-l-mustekimu.
Sirata-l-lezine en‘amte ‘alejhim (na Put onih kojima si milost Svoju darovao): podario im uputu i slijeđenje Pravoga puta, iz reda poslanika, vjerovjesnika i dobrih robova Tvojih, koji su spoznali Istinu i dosljedno je slijedili.
Gajri-l-magdubi ‘alejhim ve le-d-dalin. (a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!): tj. Udalji nas i sačuvaj puta i djela onih na koje si srdžbu i gnjev Svoj spustio, jer su spoznali Istinu, ali je nisu primjenjivali, što se odnosi na Jevreje i one koji postupaju poput njih. Također, sačuvaj nas pravca kojeg su izabrali zalutali, misli se na kršćane i njima slične koji, zbog neznanja i neukosti, Istinu nisu ni upoznali.
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Šta će uraditi osoba koja ne zna napametsuru El-Fatihu i namaske dove i zikrove?
Osoba koja prihvati islam, pa ne zna napamet suru El-Fatihu i namaske dove i zikrove, uradit će sljedeće:
Potrudit će se da što prije nauči potrebne, obavezne (vadžib) dove i zikrove u namazu koji se ne mogu učiti i izgovarati osim na arapskom jeziku, a to su: Sura El-Fatiha, tekbir: Allahu ekber, Subhane Rabbije-l-Azim, Semi’allahu limen hamideh, Rabbena leke’l-hamd, Subhane Rabbije-l-E’ala, Rabbigfir li, Et-tehijjatu i Salavat na Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.
Prije nego nauči navedeno, novi musliman će ponavljati u svom namazu dove i zikrove koje je ranije naučio ili će ponavljati ajet kojeg je upamtio, što se može argumentirati riječima Uzvišenog: Allaha se bojte koliko god možete. (Et-Tegabun, 16.).
Također će se potruditi da u prvom periodu svoga islama obavlja namaze u džematu kako bi učvrstio svoju volju i navikao se na redovno obavljanje namaza, te iz razloga što imam snosi jedan dio odgovornosti i propusta koje napravi muktedija (osoba koja je pristupila u zajednički namaz sa imamom).
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Skrušenost ili poniznost pred Allahom Uzvišenim je srž i sama suština namaza, a može se definirati kao srčana prisutnost i pribranost pred Allahom Uzvišenim u obavljanju namaza koja polučuje istinsku poniznost i pokornost, uz duševni osjećaj i misaonu pratnju riječi, dova i ajeta koji se izgovaraju u namazu.
Namaz se smatra najboljim i najvrjednijim ibadetom, o čemu svjedoče i Allahove riječi u kojima potvrđuje namaz kao osobinu Njegovih odanih robova: Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju. (El-Mu’minun, 1.-2.).
Ko postigne skrušenost u namazu osjetit će slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, govorio: “Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai, 3940). Pojam “smiraj oka” znači: vrhunac sreće, zadovoljstvo, osjećaj opuštenosti i spokoja.
Sredstva koja pospješuju skrušenost u namazu:
Mnogo je sredstava i načina koji pomažu i podstiču skrušenost u namazu, od njih je:
Priprema za namaz i formiranje ugodnog ambijenta za klanjanje:
To se postiže ranijim odlaskom u džamiju, obavljanjem sunneta – pohvalnih djela koja prethode namazu, oblačenje lijepe i ugodne odjeće, odlazak na namaz smireno i dostojanstveno bez žurbe.
Uklanjanje svih zapreka za postizanje skrušenosti i stvari koje odvlače pažnju u namazu:
Tako klanjač neće obavljati namaz tamo gdje su u pravcu kible okačene slike i drugi predmeti koji odvlače pažnju, ili gdje je bučno u tolikoj mjeri da se ne može koncentrirati na namaz. Također neće klanjati namaz trepeći malu ili veliku nuždu, glad ili žeđ ako je sofra za objed već postavljena. Izbjegavanje obavljanja namaza u navedenim prilikama ima za cilj da zaštiti misli klanjača kako bi se mogao u cijelosti predati veličanstvenom djelu, a to je namaz i obraćanje svome Gospodaru.
Smirenost u namazu
Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bio je smiren u izvršavanju namaskih radnji, obavljajući ruku’ i sedždu na taj način da nakon svakog pokreta zastane toliko da se cijelo tijelo umiri, a svaka kost se vrati na svoje mjesto. Kada bi primijetio klnjača koji ne izvršava namaske radnje na doličan način, naređivao bi mu da to čini smireno, zabranjujući žurno klanjanje koje je usporedio sa nesmotrenim i brzim kljucanjem gavrana.
Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, je rekao: “Najgori kradljivac među ljudima je onaj koji krade od svoga namaza.” Prisutni su upitali: “O Allahov Poslaniče, kako to krade od svoga namaza?!”, a on odgovori: “Tako što ne upotpunjuje svoj ruku’ i sedždu.” (Ahmed, 22642).
Osoba koja ne ostvari smirenost u namazu, ne može ostvariti ni bogobojaznost, jer potkradanje namaza uništava bogobojaznost, a gavranovo kljucanje (brzo i nesmotreno obavljanje namaza) uništava nagradu.
Svijest o veličini Onoga pred Koga stajemo u namazu
Klanjač mora biti svjestan veličine Stvoritelja Uzvišenog i svoje osobne slabosti i bezvrjednosti, te da u namazu on izlazi pred Gospodara svoga da Ga ponizno i predano doziva i moli. Istovremeno prisjećat će se nagrade koju je Allah Uzvišeni pripremio za Svoje pokorne robove i Njegove kazne koju je odredio za idolopoklonike i nepokornike, kao i dana kada će sa svojim djelima izaći pred Allaha Uzvišenog na Sudnjem danu.
Postupili tako u svom namazu, vjernik će biti poput onih koje je Allah Uzvišeni opisao u Svojoj Knjizi: ... a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti. (El-Bekara, 45.-46.).
Ako je klanjač svjestan ga da Allah Uzvišeni čuje, da će mu se odazvati i dati ono što moli u namazu, onda će zasigurno osjetiti strahopoštovanje i poniznost u namazu srazmjerno veličini i trajanju tog stanja svijesti.
Promišljanje o značenju ajeta, dova i zikra kojeg klanjač uči i izgovara u namazu
Kur’an je objavljen s ciljem prenošenja i primanja poruke: Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sad, 29.). Razmišljanje i primanje poruke nije moguće bez znanja o značenju onoga što se čita/uči i izgovara u namazu, bilo da su to kur’anski ajeti, dove ili zikr. Upućenošću u značenja klanjač, s jedne strane, može da razmišlja o svom stanju i položaju u odnosu na poruke ajeta, dova i zikra, a, s druge strane, ima mogućnost da razmišlja o samom sadržaju i naputama izgovorenih ajeta, dova i zikra. A ovo dvoje zajedno donosi mu osjećaj poniznosti i strahopoštovanja, nekada u tolikoj mjeri da mu oči orose suzama i svaki ajet koji prouči na njemu traga ostavi kako se u Kur’anu i opisuje: I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu. (El-Furkan, 73.).
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Džuma-namaz
Allah Svevišnji je petkom, u vrijeme podne-namaza, obavezao muslimane muškarce da se okupe na džuma-namazu, gdje će od imama slušati napute, savjete i duhovne opomene. Džuma-namaz je jedan od najznamenitijih obilježja i simbola islama i najstrožija i najpotvrđenija vjerska dužnosti.
Vrijednost petka
Petak (jevmu-l-džum’ah/dan okupljanja/) je najodabraniji i najveličanstveniji dan u sedmici, jer ga je Allah Uzvišeni posebno odabrao, odlikovao i izdvojio od drugih dana, od čega ćemo navesti samo jedan dio:
Allah Uzvišeni je posebno darovao ummet Muhammedov time što je za njih rezervirao petak kao sedmični vjerski blagdan, o čemu je Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovaorekao: “Allah je omeo zajednice prije nas da odaberu petak (za sedmični blagdan), pa su Jevreji izabrali subotu, a kršćani nedjelju. Pa kada je Allah izveo ovaj ummet, uputio nas je na petak.” (Muslim, 856).
U petak je stvoren Adem, Allah mu mir i spas darovao, i Sudnji dan će biti u petak kako nas obavještava plemeniti Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “Najbolji dan kojeg je sunce obasjalo je petak; u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet, u petak je spušten iz Dženneta i nastup Sudnjeg dana neće biti do u petak.” (Muslim, 854).
Ko je obavezan obaviti džuma-namaz?
Džuma je obavezna:
Muškarcu, a ne ženi.
Šerijatskom obavezniku (mukkellef), a time spada obaveza sa dječaka koji nije dosegao spolnu zrelost i neuračunljive osobe.
Domicilu, što isključuje iz obaveznosti putnika i beduine koji ne stanuju u naseljima i gradovima,
zdravoj osobi, tako da džuma-namaz nije obavezna za bolesnika koji ne može doći na namaz.
Način obavljanja džuma-namaz i propisi o ovom namazu
Prije odlaska na džuma-namaz preporučeno je kupanje, oblačenje najljepše odjeće i što raniji odlazak u džamiju, prije početka hutbe (poučni govor prije farza džuma-namaza).
Muslimani se sastaju u džamiji, džuma-namaz će predvoditi imam koji će se ispeti na minber (mjesto odakle imam govori hutbu), okrenut će se prisutnima i kazivati hutbu. Hutba se sastoji od dva dijela koji se odvajaju kratkim sjedanjem imama. Sadržaj hutbe bit će prožet savjetima, uputama i smjernicma, prilikom čega će imam citirati kur’anske ajete i pozivati vjernike na bogobojaznost i dobročinstvo.
Prisuti na džuma-namazu dužni su pažljivo slušati hutbu, jer je u toku hutne zabranjeno pričati i zanimati se nečim drugim što ometa mogućnost slušanja i praćenja hutbe, makar to bilo poigravanje sa sedžadom, kamenčićima ili nekim predmetom iz prostora gdje se klanja namaz.
Po završetku hutne, imam silazi sa minbera, oglašava se ikamet i obavlja se zajednički džuma-namaz od dva rekata na kojima imam glasno uči Kur’an (Sura El-Fatiha i neka druga kraća sura ili par ajeta iz duže sure).
Džuma-namaz se može obaviti samo uz prisustvo određenog broja ljudi, pa ako neko ne obavi džuma-namaz ili je izostavi iz opravdanog razloga, u tom slučaju će obaviti podne-namaz, jer se džuma-namaz ne može klanjati pojedinačno.
Ko zakasni na džuma-namaz, pa sa imamom klanja manje od jednog rekata (ne uspije obaviti sa imamom ruku’ na drugom rekatu), u tom slučaju će dovršiti namaz kao podne-namaz.
Sve osobe kojima džuma-namaz nije obavezan, kao što su žene, putnici…, ako ga ipak obave sa skupinom muslimana, namaz im je ispravan, te nisu dužni poslije toga obavljati podne-namaz.
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Ko ima ispriku da ne prisustvuje džuma-namazu
Šerijat potvrđuje i naglašava obavezu dolaska na džuma-namaz svima onima koji su njime obavezani, upozoravajući na zapostavljanje džume-namaza zbog sticanja dunjalučkih dobara, Uzvišeni je rekao: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate! (El-Džumu’a, 9.).
Allah Uzvišeni prijeti onome ko propušta džumu-namaz bez opravdanog razloga, da će mu na srce pečat staviti, o čemu Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Ko bez opravdanog razloga izostavi tri džume, Allah će mu na srce pečat staviti.” (Ebu Davud, 1052 i Ahmed, 15498). Šta to znači: na srce pečat staviti; koprenu navući i učiniti ga nehajnim, neupućenim i neprosvijetljenim kao što su srca licemjera (munafika) i velikih grješnika.
Opravdan razlog za izostavljanje džuma-namaza su neuobičajene neprilike i teškoće koje zadese čovjeka, ili strah od nečega što bi moglo da ugrozi život ili nanese veliku materijalnu ili tjelesnu-zdravstvenu štetu.
Da li je radna/poslovna obaveza i boravak na radnom mjestu dovoljna isprika za propuštanje džuma-namaza?
U osnovi stalni (svakodnevni) poslovi ne mogu biti isprika za propuštanje džuma-namaza, jer Allah Uzvišeni naređuje nam da ostavimo i odložimo poslove i odazovemo se pozivu na džuma-namaz: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti! (El-Džumu’a, 9.).
Musliman je dužan da izabere onaj posao i radno mjesto koji mu neće biti prepreka u izvršavanju vjerskih dužnosti, makar to bili poslovi koji donose manju materijalnu zaradu i dobit.
Allahu Uzvišeni je objavio: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada. (Et-Talak, 2.-3.).
Kada posao može biti isprika za propuštanje džuma-namaz?
Stalni posao ne može biti isprika za propuštanje džuma-namaza, osim u dva slučaja:
Da ostajanje na poslu donosi veliku korist koja se ne može ostvariti osim u prisustvu na radnom mjestu, a istovremeno, u slučaju napuštanja radnog mjesta, uslijedit će velika šteta, a uz to ne postoji mogućnost zamjene na datom radnom mjestu.
Ljekar u hitnoj službi koji prima hitne i urgentne slučajeve.
Čuvar i policajac koji čuvaju bezbjednost i osiguravaju materijalne vrijednosti u nadležnoj lokaciji.
Kontrolori u velikim postrojenjima i fabrikama nadležni za funkcionalnost linija i strojeva, od kojih se zahtijeva stalna prisutnost i nadgledanje.
Ako je posao kojeg obavlja dotični musliman njegov jedini izvor opskrbe, a poslodavac mu nije ostavio mogućnost za obavljanje džuma-namaza, a uz to on ne posjeduje imetak kojim bi mogao pokrivati troškove života osim posla kojeg trenutno obavlja. U tom slučaju dopušteno mu je da propušta džuma-namaz zbog postojeće nužde sve dok ne nađe drugi posao ili na neki način stekne uvjete da izdržava sebe i svoju porodicu, neovisno od posla koji radi.
Odgovori
Odgovori
Odgovori
Namaz putnika
Od sunneta – prakse Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, je da putnik ili osoba koja privremeno boravi na nekom mjestu, manje od četiri dana, krati četvororekatne farz-namaze na dva rekata. Tako će farz podne, ikindije i jacija-namaza klanjati po dva rekata umjesto četiri uobičajena, osim ako klanja iza imama koji nije putnik, u tom slučaju će slijediti imama i klanjati četiri rekata.
Vjerski je utemeljeno da putnik izostavlja sunnet-namaze (preporučene namaze), osim sunneta sabah-namaza.
Putnik ima olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, zatim akšama i jacija-namaza u bilo koje vrijeme predviđeno za obavljanje namaza koje spaja. Naročito je ovo pogodno u situaciji samog putovanja kao olakšica, milost i izbjegavanje neugodnosti i otežavanja putniku.
Namaz bolesnika
Namaz je obaveza koja ne spade sa muslimana sve dok je svjestan i razuman, bez obzira u kakvoj se situaciji našao. Međutim, islam je imao obzira prema različitim kategorijama ljudi i prilikama u kojima se nađu, pa tako bolesnik ima poseban status u pogledu namaza.
Radi boljeg pojašnjenja, iznosimo:
Kijam – stajanje u namazu spada kao obaveza sa bolesnika ako ne može stajati, ili mu stajanje predstavlja opterećenje ili loše utiče na razvoj i prolazak bolesti i bolova. U tom slučaju, bolesnik će namaz obavljati sjedeći. Ako nije u stanju ni da sjedi, onda će obavljati namaz na boku, ležeći, odnosno u onom stanju koje mu odgovara. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Obavljaj namaz stojeći, pa ako ne možeš, onda sjedeći, a ako i to ne možeš, onda ga obavljaj na boku.” (El-Buhari, 1066).
Bolesnik koji ne može učiniti ruku’ ili sedždu kako je propisano, onda će ih učiniti blagim naginjanjem tijela ili glave naprijed, koliko situacija omogućava.
Ako klanjač nije u stanju da sjedi uobičajeno u namazu kako propisi nalažu, sjedit će na stolici ili nečemu sličnom.
Osobi kojoj predstavlja opterećenje abdest i taharet za svaki namaz pojedinačno, dopušteno je da spaja podne i ikindiju, te akšam i jacija-namaz.
Kome zbog bolesti šteti korištenje vode prilikom uzimanja abdesta, dozvoljeno je uzimati tejemum da bi se obavio namaz
Odgovori
Odgovori
Odgovori
|
