Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
an sura kesir nahl ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura An-Nahl
#11
"Allah navodi primjer roba u tuđem vlasništvu, koji ništa nema, i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno - zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali, većina njih ne zna." /75/

Ovo je primjer koji Allah, dž.š., navodi nevjerniku i vjerniku, a koji iznosi Ibn-Abbas. Rob, koji je vlasništvo drugog i ne može ništa učiniti, jeste kao nevjernik, a onaj ko je opskrbljen lijepom opskrbom i koji dijeli i tajno i javno - kao vjernik je. Mudžahid kaže: "Ovo je primjer lažnog kumira i Uzvišene Istine. Može li se ovo dvoje izjednačiti?" A pošto je razlika očita i jasna i može je zanemariti samo luđak, Uzvišeni veli: "Neka je hvaljen Allah, ali većina ljudi ne zna."

"Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi, od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema, i koji je na teretu gospodaru svome - kud god ga pošaljete, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?" /76/

Mudžahid kaže: "Ovo se također odnosi na primjer kumira i Uzvišene Istine (Allaha). Znači da je kumir gluhonijem, ne govori, ne priča i nema u njemu nikakvog dobra, ništa nije u stanju učiniti: sveukupno, nema ni riječi ni djela, a uz sve to on je na teretu gospodaru svome, "...kud god ga pošaljete", tj. gdje god da ga uputite, "...nikakva dobra ne donese", a niti može uspjeti u svome nastojanju; "...da li je on ravan", sa ovakvim svojim svojstvima, "...onome koji traži da se pravedno postupa", pa sve što je rekao istina je, a i ono što je uradio ispravno je: "...a i sam je na pravom putu". Ima mišljenja da je ovaj gluhonijemi čovjek, ustvari, Osmanov rob, "...a i sam je na pravom putu", a to je Osman bin Affan, koji ga je izdržavao, opskrbljivao i zadovoljavao njegove potrebe. Također je imao i drugog štićenika (roba), koji je mrzio islam i odbijao ga, pa mu je zabranjivao milostinju i dobročinstvo. Ovo prenosi Ibn-Abbas, a također je to izdvojio i Ibn-Džerir.

"Allah zna sve tajne nebesa i Zemlje! A smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni!" /77/ "Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum - da biste bili zahvalni." /78/ "Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji vjeruju." /79/

Uzvišeni obavještava o savršenstvu Svoje moći. Njegovo znanje obuhvata tajne nebesa i Zemlje i jedino Njemu pripada vlast nad njima. Niko ne može ući u tajne osim u one u koje ga Allah, dž.š., želi uvesti. Njegovoj moći nema proturječenja, niti opiranja. Kad On nešto hoće, On samo kaže: "Budi!", i to bude, tako kaže: "...i naređenje je Naše samo jedna riječ - sve bude u tren oka" (54:50), tj. kao treptaj oka, pa dalje Allah, dž.š., kaže: "A smak svijeta u tren će oka doći, ili još brže, jer je Allah, uistinu, Svemoćni!" Uzvišeni, također, veli: "Stvoriti vas i sve vas oživiti isto je kao i stvoriti i oživiti jednog čovjeka..." (31:28); zatim Uzvišeni spominje dobročinstvo prema Svojim robovima tako što ih je izveo iz utroba njihovih majki, kada nisu znali ništa, zatim ih je opskrbio sluhom, vidom i razumom, čiji je centar - prema ispravnijem mišljenju - samo srce. Ove snage i ova osjetila čovjek postiže postepeno; kako raste, tako se povećavaju njegov sluh, vid i razum, i razvija se i raste, tako sve dok ne dostigne svoj vrhunac, kako bi mogao biti u ibadetu svome Uzvišenom Gospodaru, i kako bi mu ona bila ispomoć u pokornosti svome Vladaru. Zbog toga Uzvišeni kaže: "...i daje vam sluh i vid i razum, da biste bili zahvalni", tj. na Njegovim blagodatima, koje ne možete nikada izbrojati. Zatim je Uzvišeni upozorio Svoje robove da pogledaju u ptice, koje bez ikakve teškoće lete u prostoru između nebesa i Zemlje, kako ih je Allah, dž.š., učinio da lete pomoću krila. U zraku ih ništa ne održava, samo Allah, dž.š., Svojom moći. On je potčinio zrak koji nosi ptice i olakšava im let, kao što, također, Uzvišeni kaže, u poglavlju El-Mulk - Vlast: "Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Svemilosni; On, zaista, sve dobro vidi", pa ovdje kaže: "To su, zaista, dokazi ljudima koji vjeruju."

"Allah vam daje da u kućama svojim stanujete, i daje vam od kože stoke šatore, koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove, i dlake njihove, i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve do određenog roka." /80/ "Od onoga što je stvorio - Allah vam hlad daje, i skloništa u brdima vam daje, i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite: i tako vam upotpunjava blagodat Svoju, da biste bili poslušni." /81/"A ako oni okrenu glave - pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ." /82/ "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču - većina njih nevjernici su." /83/

Uzvišeni, neka je blagoslovljen, pominje upotpunjenje Svojih blagodati prema Svojim robovima, učinivši da stanuju u kućama, u kojima se smiruju, nalaze utočište, u kojima se zaklanjaju i štite, i u kojima imaju i druge koristi. Također, On im je učinio da - kada putuju i miruju - koriste kože od stoke za šatore koje lahko nose. Zbog toga Uzvišeni kaže: "...koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a i od vune njihove", tj. vune od ovaca, وأ"...i dlake njihove", tj. od deva, "...i kostrijeti njihove", tj. od koza. Spojena zamjenica svuda se odnosi na stoku, "prostirku", tj. imate od njih prostirku, dakle imovinu, "...i korisne stvari", i odjeću, pa imate prostirku, tj. sagove i odjevne predmete, te i u tome stječete određenu imovinu trgovinom.

Uzvišeni veli: "...sve do određenog roka", tj. do tačno određenog roka, te Uzvišeni veli: "Od onoga što je stvorio - Allah vam hlad daje", tj. drveće i stabla, "...i skloništa u brdima vam daje", tj. utvrde i bunkere, kao i: "...i daje vam odjeću koja vas čuva od vrućine", a to je odjeća od pamuka, lana i vune, "...daje vam i oklope koji vas u borbi štite", kao što su oklopi od željeza, panciri i slično, "...i tako vam upotpunjava blagodat Svoju", tj. ovako vam daje ono što tražite od Njega i ono što trebate kako bi vam to bila pomoć za pokornost Njemu i iskazivanje ibadeta

Njemu, "...da biste bili poslušni". Riječ čita se sa kesrom na lâmu, a izvedena je od (el-islam). Uzvišeni kaže: "A ako oni okrenu glave", tj. nakon svih ovih objašnjenja i nabrajanja dobročinstava, onda ti sa njima nemaš ništa, "...ti si dužan samo da jasno objavljuješ", a ti si to već izvršio prema njima. "Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču", tj. znaju da je On, Uzvišeni, Taj Koji ukazuje na blagodati i poklanja ih njima, pa uprkos tome, oni ih poriču i obožavaju još nekog drugog sa Njim, oslanjajući se u pogledu pomoći i opskrbe na drugog; "...većina njih nevjernici su ."
Odgovori
Hvala od:
#12
"A na Dan kada od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjernicima neće biti dopušteno, niti će se od njih tražiti da se Allahu umiljavaju." /84/ "Kad oni koji su zulum činili dožive patnju, ona im se neće ni ublažiti ni odložiti." /85/ "A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali - božanstva svoja ugledaju i reknu: 'Gospodaru naš, ovo su božanstva naša; njima smo se klanjali, a ne Tebi' - božanstva će im dobaciti: 'Vi ste, uistinu, lažljivi!'" /86/ "I oni će se toga dana Allahu pokoriti, i propast će ono što su potvarali." /87/ "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali, Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju." /88/

Uzvišeni obavještava o stanju mušrika na dan njihovog povratka u vječnu kuću, ahiret. Iz svakog naroda On će proživiti i dovesti svjedoka, tj. njihovog poslanika, koji će svjedočiti protiv njih za ono što su mu odgovarali kada im je dostavio objavu od Uzvišenog Allaha, dž.š.: ث"...nevjernicima neće biti dopušteno" izvinjenje i umiljavanje, jer su oni znali zabludu i laž kufra, "...niti će se od njih tražiti da se Allahu umiljavaju. Kad oni koji su zulum činili dožive", tj. koji su širk činili, "...patnju, ona im se neće ublažiti", tj. neće im se smanjiti ni jednog trenutka, "a niti odložiti", tj. odgoditi, nego će brzo i odmah biti odvedeni sa svojih mjesta bez obračuna. A kad bude doveden u Džehennem, sa sedamdeset hiljada povodaca, a sa svakim povocem bit će sedamdeset hiljada meleka, i jedan pramen Džehennema se nadnese nad stvorenjima i tako hukne da niko neće biti a da ne klekne na koljena, Džehennem će reći: "Ja sam zadužen za svakog silnika, buntovnika koji je pripisivao Allahu sudruga, i zadužen sam za toga i toga...", i spomenut će vrste ljudi, kao što je to spomenuto i u hadisu, zatim će se nadviti nad njima i zgrabiti ih, kao što ptica zgrabi zrno. Uzvišeni veli: "...kad od njih bude udaljena toliko da je mogu vidjeti, čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči, a kad budu bačeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati. 'Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti.'" (25:12-14)

Zatim je Uzvišeni obavijestio o odricanju njihovih božanstava od njih, u momentu kada im je najpotrebnije (pomoći), pa Uzvišeni kaže: "A kada oni koji su Njemu druge ravnim smatrali božanstva svoja ugledaju", tj. one koji su obožavali na dunjaluku, "i reknu: 'Gospodaru naš, ovo su božanstva naša: njima smo se klanjali, a ne Tebi' - božanstva će im dobaciti: 'Vi ste, uistinu, lažljivci!'", tj. reći će im njihova božanstva: vi ste lagali, mi vam nismo naređivali da nas obožavate, kao što Uzvišeni veli: "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati, a koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali", (46:5,6) i kao što također Uzvišeni kaže: "I oni će se toga dana Allahu pokoriti", tj. pokorite se i predajte se danas svi Allahu, dž.š., pa niko neće biti da nije čuo i da se nije pokorio, kao što Uzvišeni veli: "A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo'" (32:12), te Uzvišeni veli: "I oni će se toga dana Allahu pokoriti, i propast će ono što su potvarali", tj. nestalo je i istopilo se ono što su oni obožavali potvarajući Allaha, pa oni neće imati pomagača, onoga ko će ih pogledati, niti zaštitnika; zatim će Uzvišeni reći: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti", tj. kaznom za njihovo nevjerovanje i kaznom za njihovo odvraćanje ljudi od slijeđenja Istine, kao što Uzvišeni veli: "Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od Njega udaljavaju", (6:26)

tj. zabranjivali su ljudima da Njega slijede i sami su se udaljavali od Njega, a također Uzvišeni veli: "Za sve će biti kazna dvostruka!" - reći će On - "ali vi ne znate" (7:38). Ovo je dokaz za razlikovanje nevjernika u kažnjavanju njih, kao što će se razlikovati i vjernici po svojim staništima u Džennetu i svojim stepenima u njemu. Uzvišeni veli: "...dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju", tj. zbog toga što su odvraćali ljude od Istine, a nema veće smutnje od odvraćanja od dobra, istine i upute.

"A šta će biti onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane." /89/

Obraćajući se Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., Uzvišeni kaže: "A što će biti onoga Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka od njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih", znači tvog naroda (ummeta), tj. spomeni taj Dan i njegove strahote i ono što ti je Allah, dž.š., dodijelio u njemu, veliku čast i visoki položaj. Ovaj ajet sličan je ajetu do kojeg je došao Abdullah bin Mesud kada je učio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prvi dio poglavlja En-Nisa' - Žene, pa kada je stigao do riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (4:41), Poslanik, s.a.v.s., reče mu: "Dosta!", a Ibn- Mesud, r.a., reče: "Okrenuo sam se, a kad ono - njegove oči bijahu pune suza." Uzvišeni kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve." Ibn-Mesud veli: "U ovom Kur'anu objasnio je sve nauke i sve stvari". Kur'an je zaista obuhvatio sve korisne nauke, sve korisno znanje, sve ono što je bilo, kao i sva znanja koja će doći, sve što je dozvoljeno, kao i sve što je zabranjeno, "...i kao uputu", tj. za srca, "...i milost i radosnu vijest za muslimane". Ono što se želi reći - a Allah najbolje zna - jeste da Onaj Koji ti je naredio da dostaviš Kitab, Koji ti ga je objavio, pitat će te o tome na Sudnjem danu. Kao što Uzvišeni veli: "I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, i pitat ćemo, doista, i poslanike." (7:6)

"Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje." /90/

Uzvišeni obavještava da je naredio Svome robu pravdu, pravilno postupanje i pravičnost, i upućuje na dobročinstvo, pa Uzvišeni veli: "Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi", (42:40) i slično tome, ajeti koji su dokaz i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro. O ajetu "Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje" Ibn-Abbas kaže: "Svjedočeći im da nema drugog boga osim Allaha." A Sufjan bin Ujejne kaže: "Pravda je ovdje izjednačavanje onoga što je skrivano i onoga što javno ispovijedamo u svim postupcima prema Allahu, dž.š., a dobročinstvo je da ono što tajno radite bude bolje od onoga što javno ispovijedate, a razvrat i sve što je odvratno, da bude kao ono što javno pokazujete, bolje od onoga što se taji." Uzvišeni kaže: "...i da se bližnjim udjeljuje", tj. naređuje vam se da prema rodbini budete milostivi, kao što Uzvišeni veli: "Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku - namjerniku, ali ne rasipaj mnogo." (17:26)
Odgovori
Hvala od:
#13
Uzvišeni veli: "...a razvrat i sve što je odvratno zabranjuje", a razvratnosti zabranjene su stvari, a odvratnosti jesu one razvratnosti koje onaj ko ih čini javno pokazuje. Zbog toga je na drugom mjestu rečeno: "Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni'" (7:33); a što se tiče nasilja, to je napad i neprijateljstvo prema ljudima. U hadisu se kaže: (721) "Nema grijeha za koji je preče da se počinilac kazni na ovom svijetu - uz ono što mu je pripremljeno na ahiretu - od nasilja i prekidanja rodbinskih veza." Uzvišeni kaže: "On vas savjetuje", tj. naređuje vam da činite dobro, a zabranjuje vam zlo, "...da pouku primite". Eš-Ša´bî prenosi od Ibn-Bešira bin Nuhejka, koji kaže: čuo sam Ibn-Mesuda da kaže: "Najsadržajniji ajet u Kur'anu je u poglavlju 'Pčele': '...Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.'" Ovo prenosi Ibn-Džerir, a Katade kaže za ajet: "Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite" - da nema lijepog ahlaka koji su ljudi u džahilijetu praktikovali i smatrali lijepim a da ga islam nije naredio, i nema lošeg ćudoređa koji su međusobno osuđivali a da ga islam nije zabranio i u tome prednjačio. Islam je zabranio besmislice i loše i prezreno ćudoređe. Ja kažem: u ovom smislu govori i hadis: (722) "Uzvišeni Allah voli visoko, a mrzi nisko, prezreno ćudoređe". Hafiz Ebu-Ja´la prenosi od Abdul - Melika bin Umejra, koji kaže: (723) "Eksem Sajfijj čuo je o dolasku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medinu i htio je da ode kod njega, ali mu njegov narod nije dozvolio, pa mu rekoše: 'Ti si naš odabranik, ne bi trebalo da trčiš njemu.'

On reče: 'Neka mu ode neko ko će ga obavijestiti o meni i donijeti odgovor od njega meni.' Za to su odabrana dva čovjeka koja su došla kod Poslanika, s.a.v.s., i rekli mu: 'Mi smo izaslanici Eksema ibn Sajfije i on pita ko si ti i šta si ti?' Pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Što se tiče toga ko sam ja, ja sam Muhammed, sin Abdullaha; a što se tiče toga šta sam ja, ja sam Allahov rob i Njegov poslanik.' A zatim im je proučio ovaj ajet: 'Allah zahtijeva da svačije pravo poštujete i da dobro činite.' Oni rekoše: 'Ponovi nam ove riječi', pa ih je on ponavljao sve dok ih nisu zapamtili. Zatim su otišli kod Eksema, pa mu rekoše: 'Odbio je da uzdiže svoje porijeklo, a pitali smo ga o njegovom porijeklu i ustanovili smo da je on čistog porijekla, poštovanog i cijenjenog, te nam je rekao nekoliko rečenica koje smo čuli', a kad ih je čuo Eksem, reče: 'Vidim da on naređuje najviše stepene morala, a zabranjuje ono što je nevaljalo, pa budite predvodnici u pogledu ovoga, a ne budite u tome posljednji.'"

"I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite." /91/ "I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela u raspredene komade, kad bi je već bila čvrsto oprela, služeći se zakletvama svojim za međusobnu prevaru, samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili." /92/

Ovo je ono što nam Allah, dž.š., naređuje, a to je da ispunjavamo data obećanja, preuzete obaveze i ugovore, i čuvamo date zakletve, te zbog toga Allah, dž.š., kaže: "...i ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali". Nema proturječnosti između ovoga i onoga što Uzvišeni kaže: "I nek vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, da se Allaha bojite..." (2:224), jer Uzvišeni kaže: "...i ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali", misleći time na zakletve prilikom stupanja u međusobne obaveze i ugovore, a ne na zakletve koje su podsticale ili sprečavale i koje su podložne za iskupljenje, te je zbog toga Mudžahid povodom Allahovih riječi: "...i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali" rekao da su to paktovi u džahilijetu. To potvrđuje i ono što prenosi imam Ahmed od Džubejra bin Met´ama, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (724)

"Nema paktova u islamu, a svaki pakt koji je sklopljen u džahilijetu islam čini samo čvršćim." Hadis također prenosi Muslim od Ibn Ebi-Šejbe, a znači: u islamu nema potrebe za zaklinjanjem i paktom, kako su to činili sljedbenici džahilijeta, jer pridržavanje propisa islama dovoljno je jemstvo za ono na čemu su bili. A što se tiče hadisa koji se bilježi u dva "Sahiha" od Enesa, r.a., da je: (725) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., sklopio savez (pakt) između muhadžira i ensarija u našim kućama", on znači da ih je zbratimio tako da su se na osnovu toga nasljeđivali, dok Allah, dž.š., nije to dokinuo, a Allah najbolje zna. Imam Ahmed prenosi od Nafi´a, koji kaže: (726) "Nakon što su ljudi razriješili Jezida bin Muaviju, Ibn-Omer sakupio je svoje sinove i porodicu, donio šehadet, a zatim rekao: Mi smo dali prisegu ovom čovjeku na osnovu prisege Allahu i Njegovom Poslaniku, a ja sam čuo Allahovog Poslanika kako kaže: 'Zaista će se izdajniku postaviti zastava na Sudnjem danu, pa će se reći: Ovo je taj izdajnik, a najveća izdaja, osim pridruživanja druga Allahu, jeste da čovjek da prisegu čovjeku na osnovu prisege Allahu i Njegovu Poslaniku, a zatim prekrši prisegu. Pa neka niko od vas ne prekine prisegu i neka niko ne pretjeruje u ovoj stvari; pa da između mene i njega bude pregrada.'" Ovaj hadis prenesen je kao merfu´ predanje obje "Sahih" zbirke. Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., Koji kaže: "...jer Allah zna ono što radite", prijetnja su i ukor svakome onom koji krši zakletvu nakon što ju je čvrsto dao, kao što Uzvišeni kaže: "...i ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela u raspredene komade kad bi je već bila čvrsto oprela".

Mudžahid, Katade i Ibn-Zejd kažu da je ovo primjer onih koji krše ugovor nakon što su ga potvrdili, a Uzvišeni kaže: "...raspredene komade", tj. pokvarene (porušene), odnosno, nemojte biti oni koji krše ugovore, te zbog toga Uzvišeni nakon ovoga kaže: "...i ne služite se zakletvama svojim za međusobnu prevaru", tj. prevaru i spletkarenje, "...samo zato što je jedno pleme mnogobojnije od drugog", tj. zaklinjete se ljudima ako su mnogobrojniji od vas i oni se u vezi s vama smire, a ako ih budete u stanju izdati, vi ih izdate - a Uzvišeni Allah, dž.š., to vam je zabranio, da bi upozorio nečim manjim na nešto što je veće. Ako je zabranio izdaju u ovakvom stanju, zabranio ju je kada se je u poziciji moći i snage, i to kao prioritet. Uzvišeni veli: "Allah vas time samo iskušava", tj. Svojom naredbom vama da se pridržavate preuzete obaveze, "...a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili", i svakoga će nagraditi za ono što je radio, bilo dobro ili zlo.
Odgovori
Hvala od:
#14
"Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali On u zabludu stavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za ono što ste radili." /93/ "I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka." /94/ "I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi - ono što je u Allaha za vas je bolje, ako znate!" /95/ "Ono što je u vas - prolazno je, a ono što je u Allaha - vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili." /96/

Uzvišeni kaže: "...da Allah hoće, učinio bi vas", o ljudi, "sljedbenicima jedne vjere", kao što kaže: "Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi, doista, svi bili vjernici" (10:99), tj. učinio bi vas ujedinjenim i ne bi učinio među vama razilaženja, mržnje i neprijateljstva, "...ali On u zabludu stavlja koga hoće, a na pravi puta ukazuje onome kome On hoće." Zatim će vas pitati na Sudnjem danu za sva vaša djela, za koja će vas nagraditi odgovarajućom kaznom ili nagradom, do najmanje sitnice. Zatim Uzvišeni upozorava Svoje robove o korištenju i upotrebi zakletvi za međusobnu prevaru i spletkarenje, kako se ne bi pokliznula noga nakon što je čvrsto stajala, kao kod onog koji je bio na Pravom putu, pa skrenuo sa njega, skrenuo sa puta upute uslijed krive zakletve koja odvraća od Pravog puta, jer nevjernik - kada vidi da ga je vjernik koji mu se obavezao a zatim ga prevario - neće imati povjerenja u njegovu vjeru, pa se uslijed toga odvratio od ulaska u islam, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali, a patnja velika vas još čeka". Zatim Uzvišeni kaže: "...i ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi", tj. ne uzimajte u zamjenu za zakletve Allahom ovosvjetska prolazna dobra i njegove ljepote, ono što je kod Allaha, dž.š., bolje je za vas od dunjaluka i svega onoga što ima na njemu.
 Zbog toga Uzvišeni veli: "... ako znate!" Uzvišeni, također, kaže: "...ono što je kod vas - prolazno je", tj. prolazi i prestaje, ima svoj tačno određeni rok, "...a ono što je u Allaha - vječno je", tj. Njegova nagrada za vas u Džennetu vječna je, nepekidna i neiscrpna, nepresušna. "One koji su trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su učinili." Ovo je zakletva od Uzvišenog Gospodara, potvrđena lamom u riječi da će On nagraditi strpljive boljom nagradom nego što su zaslužili i zaradili, tj. oprostit će im njihova loša djela.

"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." /97/

Ovo je obećanje Uzvišenog Allaha svakome ko radi dobro, a taj rad bude suglasan Kitabu Uzvišenog Allaha i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., bio muško ili žensko, a čije srce bude spokojno vjerom u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Takav će proživjeti lijep život na dunjaluku i nagradit će Ga najljepšom nagradom na ahiretu za ono što je radio. Lijep i ugodan život obuhvata sve vrste blagodati kojima se razveseljuju i napajaju naša srca na dunjaluku i na ahiretu. To je navedeno u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha bin Umera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (727) "Uspio je i pobijedio onaj koji se pokorio, dovoljno se opskrbio i zadovoljan je onim što mu je Allah, dž.š., dao." Hadis bilježi i Muslim, kako ga prenosi Abdullah bin Jezid el-Mukri. Imam Ahmed prenio je od Enesa bin Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (728) "Zaista Allah, dž.š., neće učiniti nikakvu nepravdu iskrenom vjerniku za dobro djelo: dajući mu dobro na dunjaluku i nagrađujući ga za dobro na ahiretu. A što se tiče nevjernika, on će biti za svoja dobra djela nahranjen na dunjaluku, ali kad dođe na ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi mu se dalo neko dobro." Ovaj hadis bilježi samo Muslim (a ne i El-Buhari).

"Kada hoćeš učiti Kur'an, zatraži u Allaha zaštitu od šejtana prokletog", /98/ "on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju", /99/ "njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju." /100/

Ovo je naredba Uzvišenog Allaha Svojim robovima, koja im je prenesena jezikom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada hoće učiti Kur'an, treba da zatraže zaštitu u Allaha, dž.š., od prokletog šejtana. Ovo je imperativna forma, ali se njome ne želi obaveznost (vudžub) traženja zaštite, već poželjnost (mendub). To su prenijeli Ibn-Džerir i neki drugi imami. Već smo ranije, na početku ovog tefsira, navodili hadise koji govore o traženju zaštite u Allaha, dž.š., od šejtana - neka je hvala Allahu, dž.š. Smisao i značenje iskaza utjecanja Allahu od prokletog šejtana pri započinjanju učenja Kur'ana taj je da se učaču ne pomiješa ono što uči, da se ne pobrka i time ga onemogući da razmišlja o onome što uči. Uzvišeni veli: "...on doista nema nikakvih vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju", tj. on nema vlasti nad onim ko je vjernik, koji se oslanja i pouzdaje na snagu Gospodara istinskim pouzdanjem, i on nema argumenata nad iskrenim vjernicima, koji se oslanjaju na Allaha, "...njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju", tj. koji se šejtanu pokoravaju i uzimaju ga za prijatelja i zaštitnika mimo Allaha, dž.š., "i koji druge Allahu ravnim smatraju", tj. pridružuju Allahu, dž.š., šejtana kao sudruga u svome ibadetu zbog svoje pokornosti njemu.

"Kada Mi ajet dokinemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje - oni govore: 'Ti samo izmišljaš!' A nije tako, nego većina njih ne zna." /101/ "Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.'" /102/
Odgovori
Hvala od:
#15
Uzvišeni obavještava o maloumnosti mušrika, nepostojanosti i slabom uvjerenju, jer oni kada vide promjenu propisa, odnosno, derogaciju nekih propisa, govore Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Ti samo izmišljaš", tj. ti si lažac, ali Uzvišeni Gospodar njegov čini ono što hoće i propisuje ono što hoće, kao što Uzvišeni veli: "Mi nijedan propis ne promijenimo niti ga u zaborav potisnemo" (2:106), pa Uzvišeni veli, odgovarajući im: "...reci: 'Objavljuje ga Ruhul-Kudus'", tj. Džebrail, "...od Gospodara tvoga s istinom", tj. s istinom i pravdom, "...da bi još više učvrstio vjernike u vjerovanju", pa bez pogovora povjeruju i potvrde istinitost onog što je objavljeno i u tom su pogledu smirena njihova srca. "...i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima", tj. učinio ga je uputom i radosnom viješću muslimanima, koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

"Mi dobro znamo da oni govore: 'Poučava ga jedan čovjek!' Jezik onoga zbog koga oni krivo govore jezik je tuđina, a ovaj Kur'an na jasnom je arapskom jeziku." /103/

Uzvišeni obavještava o mušricima i onome što su oni izmišljali laži i neistine da je Muhammed, s.a.v.s., naučio Kur'an od čovjeka, i ukazivali su na čovjeka tuđinca, nearapa, koji je bio među njima i nije znao arapski jezik, osim onoliko koliko je bilo nužno da odgovori govorniku. A Uzvišeni Allah, dž.š., njima odgovara i kaže: "...jezik onoga zbog koga oni krivo govore jest jezik tuđina, a ovaj je Kur'an na jasnom arapskom jeziku", pa kako može naučiti onaj ko je sastavio ovaj Kur'an sa njegovom rječitošću, stilistikom i potpunim značenjima od čovjeka tuđinca koji jedva da zna nešto malo arapskog jezika? Ovo može reći samo onaj čiji se um nalazi na najnižem stepenu.

"Onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno neće ukazati na Pravi put, i njih čeka patnja nesnosna." /104/"Usuđuju se laži izmišljati samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju i oni su pravi lažljivci." /105/

Uzvišeni obavještava da On neće uputiti onoga ko se suprotstavlja Njegovoj opomeni i zanemaruje ono što je On objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s. Ovo je vrsta ljudi kojima pripada bolna i nesnosna kazna na ahiretu. Zatim, Uzvišeni obavještava da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne izmišlja i ne laže, jer oni koji izmišljaju laži na Allaha i na Njegovog Poslanika, s.a.v.s., najlošija su stvorenja, "...koji u Allahove riječi ne vjeruju", kao što su kafiri, i izvrću govor, i koji su kod ljudi poznati po svojoj laži. A Poslanik, Muhamed, s.a.v.s., bio je najiskreniji čovjek, koji je najviše činio dobročinstvo, koji je bio najsavršeniji po svome znanju, praktičnom radu, vjerovanju, uvjerenju, bio oslonac i temelj iskrenosti u svome narodu, u što niko od njih ne sumnja, i koji su ga prozvali "El-Emin - Pouzdani". Zbog toga, kada je rimski car Heraklije upitao Ebu-Sufjana o tim pitanjima koja se odnose na svojstva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., između ostalog je upitao: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao ovo što je rekao?", pa rekoše: "Ne", a Heraklije reče: "Nije mogao da ne laže na ljude, a da laže na Allaha, dž.š.!"

"Onoga koji zaniječe Allaha nakon što je u Njega vjerovao - osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri - čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika", /106/ "zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju." /107/ "To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni"; /108/ "oni će, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni". /109/

Uzvišeni obavještava o onome koji Ga je zanijekao nakon što je vjerovao i nakon što je otvorio svoja svoja prsa za nevjerstvo, u kome se smirio, da se On rasrdio na njega zato što je upoznao iman - vjerovanje, a zatim skrenuo od njega i napustio ga. Ljudima ove vrte pripada velika bolna kazna na ahiretu jer su se odvažili da se suprotstave i budu odmetnici zbog dunjaluka, pa je Allah, dž.š., zapečatio njihova srca, njima pripada kazna zbog toga što su napustili i napadali Istinu, i oni ništa ne razumijevaju što im koristi. Allah je zapečatio njihov sluh i vid, te oni od njega nemaju nikakve koristi niti im to pomaže, oni su nemarni u odnosu na ono što se od njih želi, "...nema sumnje", tj. sigurno je i ne treba se čuditi da onaj koji ima ova svojstva, "...oni će na ovom svijetu biti izgubljeni", tj. oni koji su izgubili sami sebe i svoje sljedbenike na Sudnjem danu. A što se tiče riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "...osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri", to je izuzeće onoga ko samo jezikom zaniječe i slaže se sa mušricima samo jezikom, niječući to pod utjecajem zadobijenih udaraca i zlostavljanja, a njegovo srce odbije ono što govori, jer je njegovo srce čvrsto i smireno u vjeri u Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Ibn-Džerir prenosi od Ebi-´Ubejde Muhammeda bin Ammara bin Jasira, koji kaže: (729)

"Mušrici su uhvatili Ammara bin Jasira pa su ga zlostavljali sve dotle dok im se nije približio u onome što su oni željeli, pa se potužio na to Poslaniku, s.a.v.s., a Poslanik, s.a.v.s., upita ga: 'Kako nalaziš da osjeća tvoje srce?', a on odgovori: 'Smireno i čvrsto u vjeri', a Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Ako se vrate i to ponove, i ti ponovi!'" Zbog toga se ulema u pogledu ovoga slaže: ukoliko neko bude primoravan na nevjerstvo, dozvoljeno mu je da to izrekne, ostajući pri onom što je u njegovom srcu i dozvoljeno mu je da to odbije, kao što se desilo sa Bilalom, r.a, koji je odbio njihovo nevjerstvo, kada su ga žestoko zlostavljali, tako da su mu stavili ogromnu stijenu na prsa na velikoj vrućini i naređivali mu nijekanje Allaha, dž.š., a on je to odbio govoreći: 'Jedan, Jedan', pa im dalje reče: 'Tako mi Allaha, da znam drugu riječ koja vam je mrža od ove, ja bih je izgovorio', Allah bio njime, a i on Allahom, zadovoljan. Također, Hubejb bin

Zejd el-Ensari, kada ga je lažni poslanik Musejlema upitao: "Svjedočiš li da je Muhammed Allahov poslanik?", odgovorio je: "Da." Ovaj ga opet upita: "Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik?", a on odgovori: "Ne čujem." A neprestano ga je udarao i kažnjavao, sijekući ga na komade, a on je ostao, uprkos tome, čvrst i nepokolebljiv, Allah zadovoljan bio njime. I nema sumnje da je mnogo bolje i da ima veću prednost to da musliman ostane nepokolebljiv u svojoj vjeri, taman kada bi ga to odvelo u smrt, kao što spominje Ibn- Asakir u biografiji Abdullaha bin Huzafe es-Sehmija, jednog od ashaba, koga su zarobili Rimljani, pa kada mu je njihov car rekao: "Pokrsti se, podijelit ću s tobom svoje prijestolje i oženit ću te svojom kćerkom", a on mu odgovori: "Kada bi mi dao sve što posjeduješ ti i sve što posjeduju Arapi - da se odreknem vjere Muhammedove, pa makar koliko za samo jedan treptaj oka - ne bih to učinio.
Odgovori
Hvala od:
#16
"A car mu reče: "Dakle, ubit ću te." A on odgovori: "čini što hoćeš." Zatim je zločinački zlostavljao pred njim nekoliko zarobljenika muslimana tako žestoko da se od strahote toga ježi koža. On nije ostavio i napustio svoju vjeru dok nisu izgubili nadu da će napustiti vjeru i odustali od daljeg mučenja, pa car reče: "Poljubi moju glavu pa ću te osloboditi", a on ga upita: "Hoćeš li osloboditi sa mnom sve zarobljenike muslimane?" Pa on reče: "Hoću." Pa je on poljubio njegovu glavu i car ga je oslobodio kao i sve zarobljene muslimane koji su bili sa njim. Nakon što se vratio, Omer Ibn Hattab, r.a., rekao je: "Svaki musliman ima pravo i treba da poljubi glavu Abdullaha bin Huzafe, i ja, evo, počinjem prvi", pa je ustao i poljubio njegovu glavu, Allah bio zadovoljan njima.

"Gospodar će tvoj onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, milostiv biti" /110/ "na Dan u kome će se svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se neće učiniti!" /111/

Ovo je druga grupa ljudi koja je bila slaba i potlačena u Meki, ponižena i potcijenjena u svome narodu, koju su oni izložili kušnji i mučenju. Zatim su uzmogli da se spase hidžrom - iseljenjem, te su svoje porodice i svoje imetke ostavili težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovom oprostu, pa su stupili u redove muslimana i zajedno se s njima borili protiv nevjernika i u tome su bili strpljivi. Uzvišeni obavještava nakon toga, tj. nakon toga čina koji je odgovor na kušnju, da će im oprostiti i biti im milostiv na Dan njihovog povratka, "...na Dan u kom će se svaki čovjek smo o sebi brinuti", niko drugi se neće brinuti o njemu, ni otac, ni sin, ni brat, ni žena. "...i u kome će se svakom čovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati", bilo dobro ili zlo, "...nepravda im se neće učiniti", tj. neće im se umanjiti nagrada za dobro, a niti će se povećati kazna za zlo, i nikome neće biti učinjena ni najmanja nepravda.

"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah." /112/ "I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili."/113/

Ovo je primjer kojim se žele istaći stanovnici Meke; ona je bila siguran, stabilan i smiren grad, kome su dolazili okolni narodi, a ko uđe u nju bio je siguran i bez straha, kao što Uzvišeni veli: "Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani.'" Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu, gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni." (28:57) Tako ovdje Uzvišeni kaže: "...kome je u izobilju dolazila hrana", tj. prijatna, "...sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio", tj. koji niječe i poriče Allahove blagodati, a najveća od njih je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., njima. Zbog toga je Allah, dž.š., zamijenio njihovo prvobitno stanje suprotnim, pa kaže: "...pa mu je Allah dao da iskusi glad i strah", tj. dao mu da iskusi glad nakon što su im dolazili svakovrsni plodovi; kome je dolazila hrana u izobilju sa svih strana - zato jer su se oni suprotstavljali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i negirali ga, štaviše, suprotstavljali mu se, pa ih je prokleo sa sedam gladnih godina, kao sedam Jusufovih godina, i samo u prvoj godini kazne koja ih je stigla nestalo je sve što su imali, te su bili primorani jesti hranu koju su spravljali od dlake deve, koju su miješali sa njenom krvlju kada bi je zaklali. Uzvišeni kaže: "...i strah", zato što im je sigurnost zamijenjena strahom od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, kada su se iselili u Medinu, i strahom od njegove moći, vojske i izvidnica.

Sve što su imali Allah je uništio i ponizio ih i učinio da Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvoji Meku, i to uslijed njihovih spletki, ružnih djela i negiranja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojeg im je Allah, dž.š., poslao između njih i kojeg je učinio kao milost njima. Kao što Uzvišeni kaže: "Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao." (3:164) Kao što se preokrenulo stanje nevjernika, koje je obuzeo strah nakon što su bili sigurni, glad nakon obilnog blagostanja, i Allah, dž.š., vjernicima je njihov strah zamijenio sigurnošću i opskrbio ih nakon neimaštine, učinio ih vođama ljudi i vladaocima nad njima, gospodarima i vođama. Ovo što smo rekli - da se ovaj primjer navodi za stanovnike Meke - rekao je El-Avfi, prenoseći od Ibn-Abbasa. Taj je stav zastupala i grupa tabiina, suprotno onima koji kažu da se ovaj primjer odnosi na Medinu.

"Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako samo Njemu ibadet činite." /114/ "On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad - pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i milostiv biti." /115/ "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti", /116/ "kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati."/117/
Odgovori
Hvala od:
#17
Uzvišeni Allah, dž.š., naređuje Svojim robovima da jedu Njegovu lijepu halal - dozvoljenu opskrbu, nafaku, i da Mu budu zahvalni na tome. S obzirom da je jedini On dao blagodati, jedino On i treba biti obožavan. Zatim, Uzvišeni napominje ono što im je On zabranio, a to je ono što je štetno za njih u njihovom vjerovanju i njihovom dunjaluku, kao što su lešine - mrtvo meso, krv i svinjsko meso, kao i sve ono što nije zaklano u ime Allaha. Međutim, "...a onome ko bude primoran, ali ne iz želje", tj. ko bude u potrebi za tim, bez želje, bez pretjerivanja i samo toliko da utoli glad, "...Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti." Već je ranije govoreno o sličnim ajetima, kao što je u poglavlju "El-Bekare - Krava", zbog čega nema potrebe da se to ponavlja; a Allahu pripada svaka hvala. Zatim je Uzvišeni zabranio slijeđenje puta mušrika, koji su dozvoljavali i zabranjivali samo na osnovu onoga što su oni prema svojim mišljenjima imenovali i nazivali, kao što su: El-behire, Es-saibe, El--vesile i El-ham i slično, tome što su oni ustvari izmislili u svom džahilijetu. Pa Uzvišeni, slava Njemu, kaže: "...i ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili." U ovo ulazi sve ono što su izmišljali, dozvoljavali i zabranjivali. Zatim Allah, dž.š., zbog toga prijeti, pa Uzvišeni veli: "...oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti", tj. ni na dunjaluku a ni na ahiretu, kao što Uzvišeni kaže: "Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu." (31:24)

"Jevrejima smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli." /118/ "Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj će poslije toga sigurno oprostiti i milostiv biti." /119/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo zabranu strvine, krvi i svinjskog mesa, i ostalog što nije zaklano u Njegovo ime - a što je dozvolio u krajnjoj nuždi - Uzvišeni, slava Njemu, spomenuo je i ono što je bilo zabranjeno jevrejima u njihovom šerijatu prije nego što ga je On dokinuo, a zbog čega su osjećali nelagodnost i tjeskobu, pa Uzvišeni veli: "Jevrejima smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali." Zbog toga ovdje kaže: "Mi njima nismo nepravedni bili", tj. u tome u čemu smo ih ograničavali: "...oni su sami sebi nepravdu nanijeli", tj. zaslužili su da ih to tako stigne. Uzvišeni veli: "...onima koji urade zlo iz neznanja", jedan prethodnik je rekao: "Svaki onaj koji je obijestan i niječe Allaha - neznalica je"; "...pa se kasnije pokaju i poprave", tj. odustanu od obijesti i prihvate se pokornosti Allahu, "Gospodar tvoj će poslije toga, sigurno", tj. poslije toga čina i otklona, "...oprostiti i milostiv biti".

"Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim." /120/ "I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put uputio." /121/ "I dali smo mu dobro na ovom svijetu, a na onom svijetu doista će biti među onima dobrim." /122/ "Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!'" /123/

Uzvišeni hvali Svoga roba i Svoga poslanika Ibrahima, a.s., vođu čistih i oca poslanika, i proglašava ga čistim od mušrika, jevreja i kršćana, pa Uzvišeni kaže: "Ibrahim je doista bio predvodnik, pokoran Allahu, pravi vjernik", a što se tiče riječi (el-umme), ona znači vođu koji se slijedi, a el-kanit znači: ponizan, skrušen i poslušan, a el-hanif onaj koji svjesno i namjerno skreće od širka ka tevhidu, te zbog toga Uzvišeni kaže: "nije druge smatrao Allahu ravnim". Mudžahid kaže: "Riječ 'umme' znači - da je on sam bio zajednica (Ummet), a el-kanit: poslušan, pokoran". Uzvišeni kaže: "i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim", tj. uvijek je zahvaljivao na blagodatima Allahovim, dž.š., prema njemu, kao što kaže Allah Uzvišeni: "I Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao" (54:37), tj. izvršavao je sve ono što mu je Allah Uzvišeni naredio. "On je njega izabrao", tj. odabrao ga je, kao što su riječi Allaha Uzvišenog:

"Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali" (21:51), a zatim Allah Uzvišeni kaže: "...i na pravi put uputio", a to je ibadet samo Allahu, dž.š., koji nema sudruga, u Šerijatu kojim je On zadovoljan. "...dali smo mu dobro na ovom svijetu", tj. sastavili smo mu dobro ovoga svijeta u svemu onome u čemu je potreba jenog vjernika u upotpunjenju njegovog lijepog života. "...a na onom će svijetu doista biti među onima dobrima" "Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu'", tj. Muhammede, slijedi vjeru Ibrahimovu, jer je Ibrahim bio savršen na svom putu i u monoteizmu, pa smo zbog toga, tebi objavili da slijediš ono na čemu je on ustrajavao: "...on nije Allahu druge smatrao ravnim", kao što kaže u poglavlju El-En´am: "Reci: 'Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik'" (6:161), a zatim Allah Uzvišeni, kritikujući židove, kaže:
Odgovori
Hvala od:
#18
"Svetkovanje subote propisano je onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar će tvoj na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko čega su se razišli" /124/

Allah Uzvišeni je propisao svakom narodu dan u kojem će se ljudi okupljati radi ibadeta. Muslimanima je propisao petak. Kaže se da je taj dan, također, bio propisan Izraelćanima, ali su oni odustali od njega a prihvatili subotu. Allah Uzvišeni nju im je učinio obavezujućom u Tevratu, stavivši im u zadatak da je čuvaju uz zapovijed da slijede Muhammeda s.a.v.s. kada ga pošalje, i dobio za to njihova obećanja I jamstva. Zbog toga, Allah Uzvišeni kaže: "Svetkovanje subote propisano je onima koji su imali različita mišljenja o njoj..." Mudžahid veli: "Slijedili su je, a ostavili petak, sve dok Allah nije poslao Isaa sina Merjemina koji je čuvao subotu dok nije bio uzdignut, da bi kršćani, nakon njega, za vrijeme Konstantina prihvatili nedjelju, razlikujući se od židova, kao što su promijenili okretanje u namazu istočno od Jerusalema, a Allah najbolje zna!" Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejrea i Huzejfe ibn ebi el-Jemana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (730) "Allah je onima prije nas onemogućio petak, pa je židovima bila subota a kršćanima nedjelja. Allah je nas stvorio i uputio nas na petak i stavaio ga ispred subote i nedjelje, kao što će i oni, također, biti oni koji će nas slijediti na Sudnjem danu, s obzirom da smo mi posljednji stanovnici dunjaluka a prvi na ahiretu, i oni koji će prije drugih stvorenja polagati račun."

"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj, i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu." /125/ "Ako hoćete na nepravdu uzvratiti, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite - to je, doista, bolje za strpljive." /126/ "Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." /127/ "Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine." /128/

Allah Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da pozove stvorenja njihovom Gospodaru mudrošću, tj. sa onim što je u Knjizi i sunnetu, a vezano je za nerdebe I zabrane, podsjećajući ih na moć Allaha Uzvišenog. "I s njima na najljepši način raspravljaj", tj. razgovaraj s njima ljubazno, blago, lijepim govorom, kao što je bilo naređeno Musau, a.s., i Harunu, a.s., kada su poslani Faraonu, riječima Allaha Uzvišenoga: "pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao". (20:44) "Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova", naime, zna ko je od njih nesretan a ko je sretan i to je o njima kod Njega zapisano i riješeno, pa pozovi ih Allahu Uzvišenom i neka ti, zbog njih, u duši teško ne bude, jer ti nisi taj koji upućuje. Ti si samo onaj koji opominje! Tvoje je dostavljanje, a na Nama je obračun. "Ako hoćete na nepravdu uzvratiti, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno", tj. Allah Uzvišeni naređuje pravdu u odmazdi i sličnost u sprovođenju prava, tj. ako vam je neko od ljudi nešto učinio - učinite i vi isto tako! To zastupa Ibn-Sirin i drugi. Ibn-Zejd kaže: "Bilo im je naređeno da oproste mušricima." Kada su na islam prešli pripadnici jakog plemena, obratili su se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Allahov Poslaniče, kada bi nam Allah dopustio, osvetili bi se ovim psima!", pa je objavljen ovaj ajet a zatim je to derogirano džihadom. Abdullah, sin imama Ahmeda bilježi u Musnedu svoga oca od Ubejj ibn Ka' ba, r.a.: (731):

"U Bici na Uhudu ubijeno je 60 ensarija i 6 muhadžira, pa su ashabi rekli: 'Kada bi imali jedan ovakav dan kao što su ga imali idolopoklonici, primjerno bi ih kaznili!', pa kada je bilo osvajanje Meke, jedan čovjek je rekao: 'Poslije ovog dana nećeš prepoznati Kurejšije!' Tada je jedan glasnik povikao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavlja sve pod zaštitu osim toga i toga' - spomenuo je te ljude - pa je Allah Uzvišeni objavio: 'Ako hoćete na nepravdu uzvratiti, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno', do završetka poglavlja En-Nahl, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Strpimo se i ne uzvraćajmo na nepravdu!'" Kao što je u riječima Allaha Uzvišenog: "...a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi" (42:40), a zatim kaže: "...a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive." "Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć." To je potvrda naredbe za strpljivos i saznanje da se to ne može postići bez Allahove volje, pomoći, moći i snage. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I ne tuguj za njima", za onima koji te ne slijede, jer je Allah tako odredio. "I neka ti nije teško", neka te ne muči: "...zbog spletkarenja njihova", tj. u njihovom istrajavanju u zlu i neprijateljstvu koje pripremaju protiv tebe.

Allah Uzvišeni je tebi dovoljan, On te pomaže i čini te pobjednikom u odnosu na njih! "Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine", sa njima je tako što ih pomaže i daje im potporu, i ovo je posebna prisutnost, kao što su riječi Allaha Uzvišenoga: "Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!'" (8:12), a što se tiče opće, pratnje ona je sluhu, vidu i znanju, kao u govoru Allaha Uzvišenog: "On je s vama gdje god bili, i sve što rade Allah vidi" (57:4), kao i riječi Allaha Uzvišenog : "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom a da On nije četvrti, ni među petoricom, a da On nije šesti, ni kada ih je manje ni kada ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili" (58:7), tj. sa Svojim znanjem, sluhom i vidom. "...oni koji se Allaha boje i grijeha klone", oni koji su ostavili harame/zabrane: "i koji dobra djela čine", tj. koji su se pokorili. Allah Uzvišeni njih čuva i štiti i pomaže ih protiv njihovih neprijatelja.


Tefsir ibn Kesir
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 747 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: