Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura An-Nur
#11
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Alije ibn Ebi-Taliba da rekao je: "...jedne četvrtine otkupnine." Preneseno je kao merfu-predanje, ali je izvjesnije da je to mevkuf-predanje vezano za Alijju, r.a., kao što ga je prenio od njega i Ebu Abdur-Rahman es-Sulemi. Allah Uzvišeni kaže: "I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave." Ljudi koji bi imali robinju, u predislamskom periodu, puštali su je da se bavi prostitucijom, odredivši joj procenat koji je redovno uzimao od nje. Nakon što je došao islam, Allah je to zabranio vjernicima. Povod njegova objavljivanja, kako to navode mnogi mufessiri prvih i kasnijih generacija, vezan je za Abdullaha ibn Ebi-Selula, koji je imao robinje koje je prisiljavao da se prostituišu, tražeći od njih prihod, ali i njihovu djecu i upravljanje s njegove strane, kako je on smatrao. Predaje o tome međusobno su isprepletene i povezane. Allah Uzvišeni kaže: "ako one žele da budu čestite." To ne znači da ih je dozvoljeno prisiljivati ako one i ne žele biti čestite. Allah Uzvišeni kaže: "da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta", tj. njihove prihode, njihove vjenčane darove (mehr), njihovu djecu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je zaradu od puštanja krvi, mehr prostitutke i napojnicu vračara. U predanju /329/ se kaže: "Mehr prostitutke zabranjen je, zarada onoga koji pušta krv je zabranjena i cijena psa (po kojoj se proda) je zabranjena." Allah Uzvišeni kaže: "...a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti." Ako vi to uradite, Allah će njima oprostiti i milostiv biti, a njihov grijeh ide na onoga ko ih je primorao.

Tako smatra Ibn-Abbas i grupa tabi’ina. U merfu hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže /330/: "Mom ummetu oproštena je greška zaborava i ono na što su primorani." Nakon što je Slavljeni i Uzvišeni analizirao i objasnio ove propise kaže: Mi vam objavljujemo jasne ajete." Znači - Kur'an, u kome su jasni i protumačeni ajeti, "i primjere iz života onih koji su prije vas bili i nestali", tj. vijest o prijašnjim zajednicama i o onom što ih je pogodilo zbog njihova oponiranja imperativima Allaha Uzvišenog, kao što kaže Uzvišeni: "i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim" (42:56), tj. zaprekom za činjenje grijeha i zabranjenih stvari. "i pouku onima koji se budu Allaha bojali", tj. onome koji se bude bojao Allaha i strahovao od Njega. Alija ibn Ebi-Talib, r.a., u svom opisu Kur’ana kaže: "U njemu je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas. On je jasni govor, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi."

"Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. /35/"

Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o riječima Uzvišenog: "Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!" rekao: "Upućivač stanovnika nebesa i Zemlje." Ibni-Džerir prenosi od Enes ibn Malika da rekao je: "Allah kaže: 'Moje svjetlo je uputa.'" Ovo mišljenje odabira Ibn-Džerir. "Primjer svjetlosti Njegove", tj. primjer upute Njegove vjernik je u čija prsa je Allah, dž.š., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ubejj ibn Ka'b čitao je: "Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." To je vjernik u čija prsa je Allah, dž.š., stavio iman (vjerovanje) i Kur'an. Ovako su prenijeli Sei’d ibn Džubejr i Kajs ibn Sa’d, od Ibn-Abbasa da je i on tako čitao: "Primjer svjetlosti onoga koji vjeruje u Njega." Neki čitaju: "Allah je Osvjetljitelj nebesa i Zemlje!" Od Dahhaka se prenosi da je učio: "Allah je osvijetlio nebesa i Zemlju!" 

Buharija i Muslim prenose od Ibn-Abbasa, r.a., /331/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je ustajao noću, učio sljedeću dovu: "Allahu moj, Tebi pripada slava i hvala, Ti si svjetlost nebesa i Zemlje i onoga što je u njima. Tebi pripada slava i hvala, Ti održavaš nebesa i Zemlju i ono što je u njima." Allah Uzvišeni kaže: "Primjer svjetlosti Njegove." O ovoj zamjenici (Njegove) postoje dva mišljenja: prvo, da se ona vraća na Allaha Uzvišenog, tj. primjer Njegove upute u srcu vjernika, (zastupa ga Ibn-Abbas); drugo, da se zamjenica vraća na vjernika na kojeg ukazuje kontekst. Kao da je rečeno: "Primjer svjetlosti vjernika koja je u njegovu srcu je udubina u zidu", pa je upoređeno srce vjernika, uputa koja mu je prirođena i Kur'an, koji je podudaran sa onim što je vjerniku prirođeno, kao što kaže Uzvišeni: "Zar je Onaj Koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur‘an kao svjedok Njegov." (11:17) Tako je upoređeno srce vjernika u njegovoj osobnoj čistoti sa staklenom, prozirnom i tvarnom (juveliranom) svjetiljkom, a Kur'an i Šerijat, po kojem se on ravna sa izvrsnim, čistim, svijetlim i jednako kvalitetnim uljem bez zamućenosti i promijenjenosti. Allah Uzvišeni kaže: "...je udubina u zidu." Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu: "To je mjesto fitilja u svjetiljci." Ovo je općepoznato i zbog ovoga Uzvišeni poslije kaže: "u kojoj je svjetiljka", a to je svjetlost koja je u udubini. Ubejj ibn Kab kaže: "Svjetiljka je svjetlost koja predstavlja Kur'an i vjerovanje koje je u njegovim prsima." "...svjetiljka je u kandilju", tj. čistom, staklenom kandilju koji daje svjetlost, a to je primjer vjernikovog srca. "...a kandilj je kao zvijezda blistava", tj. kao da je ona zvijezda od ogromnog bisera koji svijetli i pokazuje.

"...koja se užiže blagoslovljenim drvetom", tj. uzima ulje iz blagoslovljenog, maslinovog, drveta. "maslinovim" je apozicija. "ni istočnim ni zapadnim", tj. nije u istočnim predjelima, pa Sunce ne stiže do njega s početka dana, niti u zapadnim pa da mu sjena nestane prije zalaska Sunca, već je ono na jednom središnjem mjestu gdje ga Sunce obasjava s početka dana do kraja. Stoga je njegovo ulje čisto, jednako kvalitetno i svijetlo i to je najčišće ulje koje može biti. Slično tome rekli su Ibn Abbas, Ikrime, Mudždžahid, Sei’d ibn Džubejr i Es-Suddi. Postoji stav da se mislilo da središnja stabla koja nisu ni na istoku ni na zapadu, a postoje i druga mišljenja... Međutim najprikladnije od ovih mišljenja je prvo, a to je da je to stablo na površini Zemlje na jednom prostranom, uočljivom i vidljivom mjestu izloženom Suncu koje ga obasjava od početka do kraja dana da bi bilo čišće i finije ulje, kao što ih je više reklo u onome što je navedeno. Zato Uzvišeni kaže: "čije ulje gotovo da sija kad ga Vatra i ne dotakne", znači zbog odsjaja blistavosti samog ulja. Allah Uzvišeni kaže: "sama svjetlost nad svjetlošću!" Ibn-Abbas kaže da se time mislilo na vjerovanje roba (čovjeka) i njegova djela, a također i na svjetlo Kur'ana i svjetlo imana (vjerovanja) kada se udruže, pa nijedno ne može biti bez svoga druga. Allah Uzvišeni kaže: "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće", tj. Allah upućuje Svojoj svjetlosti onoga koga On odabere, kao što je navedeno u hadisu koji je prenio Ahmed od Abdullaha ibn Amra, a ovaj je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže /332/:
Odgovori
#12
"Zaista je Allah Uzvišeni stvorio Svoja stvorenja u tmini, zatim je, tada, prosuo Svoju svjetlost na njih. Onaj koga je pogodilo, tada, nešto od Njegove svjetlosti upućen je, a onaj koga je promašilo, zalutao je. Zato kažem: 'Osušila su se pera na znanju Allaha Uzvišenog.'" Allah Uzvišeni kaže: "Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna." Nakon što je Uzvišeni spomenuo ovo kao primjer svjetla kojeg je On darovao vjerničkom srcu, završio je ajet Svojim riječima: "Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna", tj. On dobro zna onoga ko je zaslužio i ko je dostojan upute, za razliku od onoga ko je zaslužio da bude u zabludi. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sei’da el-Hudrijja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /333/: "Četiri su vrste srca: bistro u kojem svjetiljka sija, začahureno srce pričvršćeno za svoj omotač, izvraćeno srce i spljošteno srce. Što se tiče bistrog srca, to je srce vjernika, a njegova svjetiljka je njegovo svjetlo. Što se tiče začahurenog srca, to je srce nevjernika. Što se tiče izvraćenog srca, to je srce licemjera koji je spoznao, a potom zanegirao. Što se tiče spljoštenog srca, to je srce u kojem je vjerovanje i licemjerstvo. Primjer vjerovanja u njemu je kao primjer povrća kojeg natapa ukusna voda, a primjer licemjerstva u njemu je kao primjer čira kojeg natapa krv i gnoj, pa koja tekućina prevlada to mu dominira." Lanac njegova prenošenja je dobar, iako ga muhaddisi nisu naveli.

"U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i navečer /36/ ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni, /37/ da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa." /38/

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo primjer vjerničkog srca i uporedio uputu i znanje koje je u njemu sa svjetiljkom u čistoj staklenki koja se žari od ukusnog ulja, a to je primjer kandilja, spominje njezino mjesto, a to su džamije, koje su Allahu Uzvišenom najmilija mjesta na Zemlji, jer su to kuće u kojima se Njemu robuje i gdje se samo On obožava, pa Uzvišeni kaže: "U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu", tj. čije je održavanje i čišćenje od prljavštine i svega onoga što im ne dolikuje naredio Allah, kao što prenosi Alija ibn Ebi-Talha od Ibn-Abbasa da rekao je: "Allah Uzvišeni i Slavljeni zabranio je besposlicu u njima." To je rekla i jedna grupa uleme - mufessira. Kod Buharije i u Muslimu zabilježeno je od vladara pravovjernih Osamana ibn Affana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /334/: "Ko, radi Allaha, sagradi džamiju, tražeći time Allahovo lice (vedžh) Allah će mu istu sagraditi u Džennetu." Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla /335/: "Naredio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgradnju džamija u kućama te da se čiste i uljepšavaju." Buharija prenosi od Omer ibn el-Hattaba da rekao je: "Sagradi ljudima ono što će ih zakloniti , a pazi se da ne obojiš u crveno ili žuto pa da to odvrati pažnju ludima. 

Enes, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /336/ 'Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ljudi ne budu međusobno mjerili i natjecali po ljepoti u džamijama.'" Ovaj hadis prenosi Ahmed, sljedbenici "Sunena" i Tirmizi, a Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /337/ "Ako vidite nekoga da prodaje ili kupuje u džamiji, recite mu da Allah, dž.š., neće njegovu trgovinu učiniti profitabilnom, a ako vidite da neko traži izgubljenu stvar u džamiji, recite mu: 'Allah ti je neće vratiti.'" Kod Buharije i Muslima u "Sahihu" iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /338/ "Vrijednost namaza koji čovjek obavi u džemaatu se umnogostručava u odnosu na vrijednost namaza koji obavi u kući ili u svojoj radnji i to za 25 puta." To je zbog toga što čovjek koji uzme abdest na propisani način, a zatim krene u džamiju isključivo sa ciljem da obavi namaz, ne može napraviti ni jedan korak a da mu neće biti upisana nagrada i izbrisana jedna greška i jedan grijeh. A kada obavi namaz meleci se i dalje mole za njega sve dok se on nalazi na mjestu obavljanja namaza i govore: "Bože, blagoslovi ga, Bože, smiluj mu se." I on je neprestano u namazu sve dok čeka drugi namaz. Isto tako računa mu se da klanja kada čeka početak namaza. U "Sunenima" se kaže: /339/ "Obraduj one koji odlaze u džamiju potpunim svjetlom, umjesto tamom, na Sudnjem danu." Muslim svojim lancem prenošenja hadisa, prenosi od Ebi-Humejda ili je od Ebu-Usejda i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /340/

'Kada neko od vas dođe u džamiju neka kaže: 'Bože, otvori mi vrata Svoje milosti', a kada izađe iz džamije neka kaže: 'Bože, molim Te, daj mi još više od Tvoje dobrote.'" Uzvišeni kaže: "...u kojima se spominje Njegovo ime", tj. uči se Njegov Kitab, kao što kaže Ibn-Abbas. Pa Uzvišeni dalje veli: "hvale Njega ujutro", tj. u ranim jutarnjim i u kasnim večernjim časovima. Riječ "asal" množina je od riječi "esil" što znači predvečerje, a to je kraj dana. Ibn-Abbas kaže da svako veličanje i slavljenje (tesbih) Allaha, dž.š., u Kur´anu predstavlja molitvu (salat). Onaj ko je učio "fethu" na slovu "ba" u riječi stoje na riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "i navečer" i to je potpuno i ispravno stajanje i prekidanje u učenju, Zatim počinje riječima Uzvišenog Allaha, dž.š., "ljudi" kao da je ta riječ objašnjenje izbačenog subjekta (fail) i kao da je rečeno: 'Ko to Njega slavi u ovim večernjim satima?' Odgovara se: 'Ljudi.' Međutim, onaj ko to uči sa kesrom načinio ga je glagolom čiji je subjekat "ljudi". A inače, nije ispravno stati pri učenju osim na subjektu, jer samo on daje potpuno značenje govoru. Uzvišeni kaže: "ljudi" i time obavještava o njihovim uzvišenim težnjama, aspiracijama, njihovim namjerama i čvrstoj riješenosti, čime su oni, ustvari, postali graditelji džamija, koje su, ustvari, Božije kuće na Zemlji, domovi obožavanja Njega, zahvale Njemu, vjerovanja u Njegovu jednoću i Njegovu čistotu, kao što Uzvišeni kaže: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu..." (33:23) A što se tiče žena i njihovog namaza, bolje im je da ga obavljaju u kući. Imam Ahmed od Ummi-Humejd žene Ebu-Humejde es-Saidija, preko njenog muža prenosi da je došla Božijem Poslaniku, a.s., i kazala mu: /341/

"O Božiji Poslaniče, želim da obavljam namaz sa tobom." A on reče: "Već znam da više voliš obavljati namaz sa mnom, međutim, bolje ti je da klanjaš u svojoj sobi nego da klanjaš u svojoj kući, a namaz koji obaviš u svojoj kući vredniji ti je od namaza koji obavljaš u svom domu, a namaz koji obavljaš u svom domu je bolji nego da ga obavljaš u džamiji tvoga naroda, a namaz koji obavljaš u džamiji svoga naroda vrijedniji ti je od namaza koji bi obavila u mojoj džamiji", pa reče: "Naredio sam te su joj sagradili džamiju u krajnjem dijelu njene kuće i ona je u njoj klanjala, tako mi Allaha, sve dok se nije 'susrela' sa Uzvišenim Allahom, dž.š." Dozvolio joj je da prisustvuje džematu u džamijama pod uslovom da nikoga od ljudi ne uznemirava pokazivanjem svojih ukrasa niti lijepim mirisom kao što se u Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" prenosi od Abdulahha bin Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /342/ "Ne sprečavajte Božijim robinjama Božije kuće - džamije". A Ahmed i Ebu-Davud bilježe: /343/ "Njihove kuće bolje su za njih". A u rivajetu se kaže: "Neka izlaze iz džamija tako da neprimijetno izmaknu", tj. ne smije se osjetiti njihov miris. U "Sahih" zbirkama navodi se da je Aiša, r.a., rekla: /344/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dočekao to što su uvele nove žene, zabranio bi im da ulaze u džamije kao što su Benu-Israilci zabranili svojim ženama". Uzvišeni kaže: "ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju", kao što Uzvišeni kaže: "O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha" (53:9),
Odgovori
#13
u značenju riječi Uzvišenog Allaha, dž.š. "koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju", tj. potčinjavaju svoje želje i svoje ljubavi Njegovoj pokornosti volji i ljubavi. Hušejm prenosi od Šejbanija i kaže da je pričao sa Ibn- -Mes'udom, koji kaže da je vidio građane u vrijeme poziva na propisanu molitvu da su ostavili svoju prodaju i otišli da klanjaju namaz, pa Abdulah ibn Mes'ud kaže: "To su oni koje je Uzvišeni Allah, dž.š., pomenuo u svome Kitabu: "ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju.'", Ibn-Abbas kaže uz ovo "od propisanog namaza", a isto to kaže i Muekatil bin Hajjan "da vode računa o namaskim vremenima". Uzvišeni kaže: "i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni", tj. Sudnjeg dana na kome će srca zastrepiti i pogledi biti uznemireni, tj. od žestine straha i veličine muka, kao što Uzvišeni kaže: "i upozori ih na bliski Sudnji dan..." (40:18) Uzvišeni također veli: "On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene." (14:42)

Uzvišeni također kaže: "mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti, i njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati, i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi." (76:10-12) Uzvišeni ovdje kaže: "da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio", tj. da bi primio od njih njihova dobra djela i poništio njihova loša djela, kao što Uzvišeni kaže: "i da bi im od dobrote Svoje i više dao", tj. da bi primio od njih njihova dobra djela i višestruko ih za njih nagradio, kao što Uzvišeni kaže: "Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen." Uzvišeni veli: "A Allah će onome kome hoće dati i više", te zbog toga ovdje veli: "a Allah daje kome hoće, bez računa."

"A djela nevjernika su kao priviđenje u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe - a zateći će kod njega Allaha i On će mu potpuno isplatiti račun njegov, jer Allah veoma brzo obračunava", /39/ "ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati." /40/

Ovo su dva primjera koja je Uzvišeni Allah, dž.š., naveo za dvije vrste nevjernika kao što je naveo primjere za dvije vrste munafika - licemjera, na početku sure "El Bekare”. Ta dva primjera su: primjer vezan za vatru i vodu. Također je naveo primjere onih kada im je u srcima učvstio uputu i znanje kao što su u suri "Er-Ra'd" primjeri vatre i vode, o kojima smo govorili na mjestu predviđenom za to u ovom Tefsiru. Pošto ih Allah, dž.š., ovdje ponovo navodi, Allahu pripada svaka hvala i veličina, kazat ćemo što se tiče prvog od ova dva primjera on se odnosi na nevjernike koji su pozivali u svoje nevjerstvo i koji su računali da od toga nešto imaju, međutim, nisu imali od toga ništa. Njihov primjer je kao varka (fatamorgana) koja se vidi u udubljenjima Zemlje iz daljine, kao da je more sa ogromnom vodenom masom. Riječ "el-kiatu" je množina od riječi "kaun" što znači "nizija", "dno", "zaravan", "ponor", kao što je riječ "džarun" i "džiretun" - "komšija". "el-kau" također ima još množina kao što je riječ "el-kian", slično kao što je "džarun", množina "džiran".

To je ustvari, ravnasta, raširena i razastrta zemlja u kojoj se vidi "serab" - varka, fatamorgana koja se obično javlja u drugoj polovini dana. A što se tiče riječi "el-al", ona također znači nemogućnost pravog viđenja, varku. Ovaj fenomen obično se javlja u prvom dijelu dana, a manifestuje se tako što se vidi voda između neba i zemlje. Pa kada doživi pojavu "serab" Onaj Koji treba vodu, misli da je to voda i ustremljuje se da je se napije, a kada joj se približi "ništa ne nađe." Isto tako je sa nevjernikom koji računa da je uradio neki dobar posao i da je time stekao nešto, ali kada Allah, dž.š., ispuni Svoje obećanje na Sunjem danu i pozove ga na obračun i razgovor o njegovim djelima, neće naći uopće ništa što će mu biti primljeno, bilo zbog neiskrenosti, bilo zbog neslijeđenja propisa Šerijata kao što Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23), pa ovdje kaže: "a zateći će kod njega Allaha, i On će mu potpuno isplatiti račun njegov, jer Allah veoma brzo obračunava." Ovak prenose Ubej bin K'ab, Ibn Abbas i drugi. A u dva "Sahiha" kaže se da će jevreji na Sudnjem danu biti upitani: /345/ "Šta ste obožavali?" A oni će odgovoriti: "Obožavali smo 'Uzejra, sina Allahovog", pa će im se reći: "Lagali ste kada ste smatrali da Allah ima dijete, šta želite sada?", pa će reći: "O Gospodaru, ožednjeli smo, pa nas napoj."

Reći će im se: "Zar ne vidite?" Pa će im se predstaviti Vatra kao da je krdo stoke koja se međusobno glože pa će oni nagrnuti u tu gomilu u kojoj će se potpuno iznuriti i popadati. Ovo je primjer višestrukih neznalica. A što se tiče običnih neznalica, to su oni nepromišljeni brbljivci, koji oponašaju druge i koji se priklanjaju nevjerstvu, koji su gluhi i nijemi, koji ne promišljaju. Njihov primjer je kao primjer onih, kako kaže Uzvišeni: "ili su kao tmine nad dubokim morem." "...koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi", tj. ne može se ni vidjeti od guste tmine. Ovo je primjer tipa - srca običnog nevjernika, neznalice, koji oponaša druge, koji ne zna stanje onoga ko ga vodi, a niti shvata gdje ide nego, kao što je rečeno u primjeru o neznalici kada bude upitan: "Gdje ideš?" On će reći: "Sa njima." A kada bude upitan: "A gdje oni idu?", reći će: "Ne znam kuda oni idu." Ibn-Abbas, r.a., kaže u pogledu ajeta: "koje prekrivaju talasi" da to znači "takvim zastorom kojim je zapečaćeno srce i sluh i vid", kao što Uzvišeni kaže: "Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena." (2:7)

Uzvišeni veli: "a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati", tj. koga Allah ne uputi, on je propali neznalica, prevarant, nitkov, nevjernik, kao što Uzvišeni veli: "Koga Allah u zabludu stavi, niko ga ne može na Pravi put uputiti." (7:186) A u pogledu onoga što je Uzvišeni rekao o vjernicima: "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće." (24:35) Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da prosvijetli naša srca nurom, da osvijetli našu vjeru nurom, da nas osvijetli i s desna i s lijeva, sa svih strana i da nam uzvisi naše svjetlo.
Odgovori
#14
"Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade." /41/ "Samo je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća." /42/

Uzvišeni obavještava da Njega slavi sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. meleki, ljudi, džini, životinje pa čak i neorganske stvari, kao što Uzvišeni veli: "Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima." (17:44) Pa Uzvišeni kaže: "a i ptice širenjem krila svojih", tj. u stanju letenja slave svoga Gospodara, obožavaju Ga zahvaljujući Mu što ih je nadahnuo i uputio Sebi, a On zna šta one čine, te zbog toga Uzvišeni kaže: "svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti", tj. svakog od njih On je uputio i ukazao mu njegov pravac i hod kojim će ići u svom obožavanju Allaha Uzvišenog. Zatim obavještava da je o svemu tome On potpuno upoznat i da Mu ništa ne može ostati skriveno, te zbog toga Uzvišeni veli: "A Allah dobro zna ono što oni rade." Zatim Uzvišeni obavještava da samo Njemu pripada sva vlast na nebesima i na Zemlji, On je Vladalac Koji upravlja, Jedini On je Bog Koji se obožava a Kome nije potrebno to obožavanje a niti ko može slijediti Njegovu vladavinu: "i Allahu se sve vraća", tj. na Sudnjem danu, pa On na njemu sudi kako On hoće, "da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo." (53:31) Stvaralac i Vladalac, samo Njemu pripada vlast na dunjaluku i samo Njemu pripada hvala i na ovom i na budućem svijetu.

"Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada: On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzima vid." /43/ "On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je , doista, pouka za one koji pamet imaju." /44/

Uzvišeni obavještava da On Svojom moći upravlja oblacima u početku kada ih začne, kada su oni još slabi, On ih razgoni "a onda ih spaja", tj. sakuplja: "i jedne nad drugima gomila", tj. umnožava ih zgušnjavanjem "pa vidiš kišu", tj. vodu koja pada "kako iz njih pada", tj. iz međuprostora oblaka. Uzvišeni kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad", tj. učinio je ovdje da brda budu isto što su i oblaci, te Uzvišeni veli: "pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi", tj. ono što spušta sa nebesa dvije su vrste: kiša i grad (led), pa Uzvišeni kaže: "pa njime koga hoće pogodi" iz milosti prema njima "a koga hoće poštedi", tj. otklanja od njih oblake preobilne kiše. Najvjerojatnije je da se riječima Uzvišenog "pa njime pogodi" željelo reći "gradom kao odmazdom prema onome kome hoće", kao što je rasipanje njihovih plodova sjetve i uništenja žetve njihove i drveća, a On također poštedi koga hoće iz milosti Svoje prema njima.

Uzvišeni veli: "blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid", tj. od siline munje skoro da se oduzme vid, pa Uzvišeni veli: "On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju", tj. On upravlja njima, pa dužinom jednog skraćuje drugo dok ne postanu izjednačeni, zatim i od jednog i drugog produžuje ono što je bilo kratko a skraćuje ono što je bilo dugo, Allah, samo je On upravljač u tome, Svojom odredbom i Svojom moći, veličinom i Svojim znanjem "i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju", tj. pokazatelj Njegove uzvišenosti: "U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su,zaista, znamenja za razumom obdarene", (3:190) i drugi ajeti

"Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neka, opet hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može." /45/

Allah, dž.š., Pominje Svoju potpunu moć i Svoju veličanstvenu vlast u Svom stvaranju različitih vrsta stvorenja, različitih oblika i boja, različitih načina kretanja i prebivanja, sve iz jedne te iste vode. Neke od njih puze na trbuhu kao što je zmija i slične njoj "neke idu na dvije noge" kao što je čovijek i ptica "a neka, opet, hode na četiri" kao što je stoka i druge životinje, te zbog toga Uzvišeni kaže: "Allah stvara što hoće", tj. Svojom moći, jer ono što On hoće - to bude, a ono što neće - to ne bude, te zbog toga Uzvišeni veli: "jer Allah sve može."

"Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." /46/

Uzvišeni potvrđuje da je On objavio ovaj Kur'an kao odredbu, mudrosti i kao potpuno jasne i mudre primjere i da On vodi ka njihovom razumijevanju i promišljanju, i to one koji pameti, oštroumnosti i razboritosti imaju. Zbog toga Uzvišeni veli: "a Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće."

"A licemjeri govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se' - zatim nekih od njih glave okreću; nisu oni vjernici." /47/ "Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, nekih od njih odjednom leđa okrenu"; /48/ "samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno" /49/ "Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupit? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine." /50/ "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo se!' - oni će uspjeti." /51/ "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni će uspjeti!" /52/

Uzvišeni obavještava o svojstvima munafika, tj. licemjera koji se javno pokazuju suprotno onome što skrivaju. Oni govore svojim jezicima: "mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se" - zatim neki od njih glave okreću", tj. postupaju suprotno onome što govore, a govore ono što ne rade, te zbog toga Uzvišeni kaže: oni nisu vjernici." Uzvišeni također kaže: "kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi", tj. kada se zatraži od njih da slijede Uputu onako kako ju je objavio Allah, dž.š., Svome Poslaniku, suprotstavljaju se pozivu i slijeđenju njega i ohole se. Zato u ovom pogledu Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe" (4:60) - i tako dalje ajet - "vidiš licemjere kako se od tebe savim okreću." (4:61)
Odgovori
#15
Semure prenosi merfu-hadis: /346/ "Ko bude pozvan vladaru (da mu sudi) pa se ne odazove, on je silnik koji nema prava", a Uzvišeni kaže: "samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno", tj. ako presuda bude u njihovu korist, a ne protiv njih, dolaze poslušno i pokorno a to je značenje riječi Uzvišenog Allaha "poslušno", a ako presuda bude protiv njih, suprotstavljaju joj se i pozivaju na neistinu, i više vole da poslušaju nekog drugog nego Poslanika, s.a.v.s., kako bi osigurali prođu svojim lažima i poslušnost onima koji u početku nisu vjerovali da je to Istina, nego da se ono slaže sa njihovim težnjama, te se zbog toga, ukoliko se njihove namjere izjalove, okreću se od njih drugom, te zato Uzvišeni veli: "Da li su im srca bolesna" znači neće izići iz njih ono što oni hoće a da u njihovim srcima nije bolest kojoj su oni privrženi ili su njihova srca izložena sumnji u vjeru ili se plaše da će Allah i Njegov Poslanik nepravedno postupiti prema njima u vladanju. Kako god bilo, to je tvrdoglavo nevjerstvo, a Allah njih potpuno poznaje, zna ono čemu oni teže i naginju sa ovakvim svojstvima. Uzvišeni kaže: "Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine", tj. oni su nasilnici a Allah, dž.š., i Njegov Poslanik neovisni su od onoga što oni misle.

Zatim Uzvišeni obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., pa Uzvišeni veli: "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im On presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo se!'", tj. poslušno i pokornose ponašaju, te ih je Allah, dž.š., opisao kao one koji su uspjeli, pa Uzvišeni kaže: "Oni će uspjeti." Katade veli: "Spomenuto nam je da je Ebu Ed-Darda' rekao: 'Nema islama osim sa pokornošću Allahu, a nema dobra osim u džemaatu, a savjetovanje (nasihat) je samo na Allahu, Njegovom Poslaniku, halifu i vjernicima uopće.' Uzvišeni kaže: "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali." Katade kaže pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku i onome što su naredili, a ostavite i okanite se onoga što su zabranili. Plašite se Allaha za prošle grijehe, a bojte se za buduće. Uzvišeni kaže: "oni će postići ono što budu željeli" što znači da su oni koji su postigli svako dobro, koji su sigurni od svakog zla i na dunjaluku i na ahiretu.

Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: "Ne zaklinjite se! Pokornost - zna se šta je!, Allah dobro zna ono što vi radite." /53/ Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" A ako se okrenete, on je dužan da radi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani. /54/

Uzvišeni obavještava o licemjerima koji su se bili zakleli Poslaniku, s.a.v.s., da će, ako im se naredi da ići u boj, ići u borbu, pa Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'Ne zaklinjite se!'", tj. nema potrebe da se kunete. Uzvišeni kaže: "Pokornost - zna se šta je!", tj. vaša pokornost je poznata jer je ne slijedi i ne prati djelo. To su samo prazne riječi, vaše zaklinjanje je lažno kao što Uzvišeni kaže: "oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima." (9:96) Uzvišeni veli: "zaklanjaju se iza zakletvi svojih" (57:16), kao i: "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. On je vrlo dobro upoznat o onome kome se vi pokoravate a kome se suprostavljate pa nema koristi od vašeg javnog pokazivanja pokornosti, a niti od onoga što tajite a što je suprotno od onog što pokazujete. Allah , zaista, neće osigurati prođu toj prevari jer On je potpuno upoznat o svim tajnama Svojih robova i onda kad ih javno pokazuju kao suprotne. Zatim Uzvišeni Allah, dž.š., veli: "Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku", tj. slijedite Kitab i sunnet. Uzvišeni veli: "A ako se okrenete", tj. ako napustite ono sa čime vam je došao Poslanik, "on je dužan da radi ono što se njemu naređuje", tj. da dostavi Objavu "A vi ste dužni da radite ono što se vama naređuje", tj. da to prihvatite i sprovedete u praksi "pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu", a to zbog toga jer on poziva Pravom putu. Uzvišeni veli: "a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani" u smislu riječi Uzvišenog: "tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40), a također Uzvišeni kaže: "Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš" "ti vlasti nad njima nemaš!" (88:21,22)

"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici." /55/

Ovo je obećanje od Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., da će učiniti da umet zavlada ljudima i da će njime popraviti red na Zemlji, da će im potčiniti ljude, da će im zamijeniti strah sigurnošću i vlašću, a što je Uzvišeni - Njemu slava, hvala i svako dobročinstvo pripada - već učinio, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvojio Meku, Hajber, Bahrejn i cijeli Arapski poluotok i cijeli Jemen. Uzeo je džiziju od obožavalaca vatre u mjestu Hedžr, zatim od nekih krajeva u Siriji i njenoj okolici, zatim od Heraklija i El-Mukavkasa, te kraljeva Omana i negusa - kralja Abesinije, čiji je vladar nakon Nedžaša postao musliman - kralj Ashama, Allah mu se smilovao i milostiv mu bio. Zatim je na vlast došao Ebu-Bekr es-Siddik pa je objedinio te razbacane krajeve nakon smrti Alejhiselama. Arapski poluotok učinio je podložnim, zatim je osvojio jedan dio Perzije pod komandom Halida ibn Velida i osvojio je Basru i Damask, te Havran, pod komandom Ebi-Ubejde. Zatim je osvojio Misir - Egipat, pod komandom vojskovođe Amr ibn Asa - Allah bio zadovoljan sa svima. Allah, dž.š., je nadahnuo Ebu-Bekra es-Siddika da za halifu odredi Omera el-Faruka, koji je nakon njega izdao naredbu, te je u njegovo doba potpuno osvojena Sirija, Egipat i većina pokrajina Perzije i porazio je Kisru i protjerao ga u zadnju pokrajinu njegovog carstva, pa je car pobjegao u Konstantinopol, a sav njihov imetak potrošio je na Božijem putu.

Zatim se država za vrijeme Osmana proširila na Daleki istok i zapad zemlje, te je osvojen Maroko na Mediteranskom moru, a na istoku zemlje Irak, Horasan i Ahvaz. Muslimani su izvojevali izuzetno značajnu pobjedu nad Turcima, te je Allah, dž.š., ponizio njihovog kralja (Hakan), a u vezi s ovim i u sahih-hadisu iznosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /347/ "Allah, dž.š, mi je poravnao Zemlju tako da sam vidio njene istoke i njene zapade. Moj će ummet zaposjesti zemlju koja je meni pokazana", pa evo nas, mi raspolažemo i posjedujemo ono što nam je Allah i Njegov Poslanik obećao. A Istinu rekao je Allah i Njegov Poslanik, molimo Uzvišenog Allaha da učvrsti našu vjeru u Njega i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., da Mu budemo zahvalni na način na koji je On zadovoljan sa nama. El Berra' bin Azib kaže: "Kada je obavljen ajet: ... 'Alah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili...' bili smo veoma zaplašeni, tj. bili su uplašeni toliko da su i večeri i jutra dočekivali sa oružjem u ruci. "Jedan od ashaba upitao je: /348/ 'O Božiji Poslaniče: Ima li kraja ovome, dokle ćemo se plašiti ovako? Hoće li nam doći dan u kome ćemo biti sigurni i u kome ćemo moći odložiti oružje', a Božji Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Samo strpljivošću možete doći do toga, nećete to postići sve dok neko između vas ne bude sjedio u velikom društvu u kome neće biti ništa željezno'", pa je Uzvišeni objavio ovaj plemeniti ajet: ...
Odgovori
#16
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili ..." kao što Uzvišeni kaže: "i sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni." (8:26) Uzvišeni kaže: "i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi." Ahmed prenosi od Ebi bin K'aba, pa kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /349/ 'Obraduj ovaj ummet visokim položajem i ugledom, vjerom i pobjedom, čvrstinom na Zemlji, pa ko je radio djela ahireta za dunjaluk, na ahiretu neće imati u njima nikakva udjela.'" Uzvišeni veli: "oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati", objašnjava ga kako je naveden u Sahih-zbirkama hadisom koga prenosi Katade od Enesa da je Muaz ibn Džebel pričao, pa kaže: /350/ "Jahao sam na magarcu i slijedio Allahovog Poslanika tako da između mene i njega nije bilo drugih putnika, pa me on zovnu i reče: 'O Muaze!', a ja rekoh: 'Odazivam ti se, o Allahov Poslaniče, i pokoravam ti se.' Zatim je prošlo nešto vremena, a on me ponovo zovnu: 'O Muaz ibn Dž'ebele!' Odgovorio sam: 'Odazivam ti se, o Božiji Poslaniče, i pokoravam ti se.', zatim je ponovo prošlo nešto vremena a on ponovo pozva: 'O Muaz Ibn Džebele!', a ja opet rekoh: 'Odazivam ti se, o Božji Poslaniče, i pokoravam ti se.' a on reče: 'Znaš li koje pravo ima Allah nad svojim robovima?' Odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on tada reče: 'Allahovo pravo nad Njegovim robovima je da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga i ništa ne pridružuju.'

To reče, a zatim je opet prošlo nešto vremena i tek onda me zovnu: 'O Muaz Ibn Džebele!' Ja ponovo rekoh: 'Odazivam ti se, "moći suprotstaviti Njemu o Božiji Poslaniče, i pokoravam ti se.', a on tada reče: 'Znaš li koje pravo pripada Allahovim robovima kod Allaha, dž.š., ako ovako budu radili?' Odgovorih: 'Rekao sam, Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', a on reče: 'Pravo robova kod Allaha, dž.š., je da ih ne kazni kad budu proživljeni.' Uzvišeni kaže: "A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici", tj. onaj ko odustane od pokornosti Meni nakon toga, odustao je od naredbe svoga Gospodara, a to će mu biti dovoljno veliki grijeh. Ashabi su, Allah bio zadovoljan njima, bili najispravniji ljudi nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u pogledu pridržavanja naredbi Uzvišenog Allaha, dž.š., i pokornosti Njemu. Njegove pobjede bile su u skladu sa njihovim djelima, a kad su se ljudi, nakon ashaba, manje i nedovoljno pridržavali propisa i odredbi opala je i njihova trijumfalnost, shodno njihovim djelima. 

U dva "Sahiha" navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /351/ "Neprestano će dio moga ummeta vidno i jasno biti na Istini, neće im moći naštetiti oni koji ih ponižavaju a niti oni koji im se suprotstavljaju, sve do Sudnjeg dana", a prema jednom predanju: "sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni još uvijek budu pri tome." Prema drugom predanju: "sve dok se ne budu borili sa Dedžalom", a prema trećom predanju: "Sve dok im ne dođe Isa, a.s., sin Merjemin, a oni se uporno budu pridržavali Istine." Sve ove predaje ispravne su i međusobno se ne suprotstavljaju.

"A vi namaz obavljate i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost." /56/ "Nikako ne misli da će se nevjernici moći suprotstaviti Njemu na Zemlji; njihovo boravište bit će Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište." /57/

Uzvišeni, Njemu slava, naređuje Svojim robovima da obavljaju namaz samo Njemu, Jedinom, i da daju zekat na propisani način i za Allahovo zadovoljstvo a to predstavlja dobročinstvo prema njihovim slabim i siromašnim stvorenjima koji slijede Put koji im je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., i koji napuštaju ono što ih odvraća od njega težeći Allahovom, dž.š., zadovoljstvu i Njegovoj milosti. Uzvišeni kaže: "Nikako ne misli", tj. ne misli, o Muhammede, da "će nevjernici", tj. oni koji ti se suprotstavljaju i koji te niječu na Zemlji", tj. neće se oduprijeti Allahu, dž.š., nego je Allah, dž.š., Moćan i kaznit će ih najžešćom kaznom, te zbog toga kaže: "njihovo boravište", tj. na ahiretu "bit će Vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalište", tj. grozno li je to utočište, utočište nevjernika, grozna li je ta odluka i okrilje.

"O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i Mudar je." /58/ "A kad djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje oni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i Mudar je." /59/ "A starim ženama koje ne žude više za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i sve zna." /60/

Ovi plemeniti kur'anski ajeti obuhvaćaju traženje dozvole od svojih bližnjih, jednih od drugih. Ono što je izneseno na početku sureta jeste traženje dozvole stranaca, jednih od drugih. Allah, dž.š., naredio je vjernicima da od njih dozvolu traže njihove sluge i oni koji su u njihovoj vlasti i emanetu, te njihova djeca koja nisu još dostigla spolnu zrelost i to u tri slučaja: (prvi) prije namaza, u ranim jutarnjim časovima, jer ljudi u to vrijeme obično spavaju u svojim posteljama. "i kada u podne odložite odjeću svoju", tj. u popodnevnim časovima odmora, jer čovjek obično skida i odlaže odjeću u takvom slučaju bivajući sa svojom ženom (drugi). "i poslije obavljanja noćnog namaza", jer je to vrijeme spavanja pa je naređeno slugama i djeci da ne ulaze u prostorije u ovakvim slučajevima bojeći se da čovjek ne bude sa svojom suprugom u spolnom odnosu ili stanju sličnom tome (treći slučaj).

Zbog toga Uzvišeni veli: "To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh", tj. ako bi se našli u gore spomenutom stanju van pomenutih trenutaka, nije vam grijeh ako to budete činili, a ni njima ako budu željele, jer im je On dozvolio da stupe u spolne odnose i jer oni u obavljanju svakodnevnih poslova kruže oko vas i slično tome. Onima koji kruže oprostit će se ono što se neće oprostiti onima koji ne kruže. Iako je ovaj ajet bio vrlo precizan, postupanje ljudi po njemu je bilo vrlo malo, a Abdullah bin Abbas im to nije odobravao. Ebu-Davud prenosi od Abdulaha bin Jezida da je čuo Ibn-Abbasa da govori: "Većina ljudi ne vjeruje u ajet o traženju dozvole, a ja naređujem svojoj sluškinji da traži dozvolu od mene." Eš-Š'abi kaže: "Nije dokinuto, a dokaz da taj ajet nije dokinut su riječi Uzvišenog: 'tako vam Allah objašnjava propise Svoje a Allah sve zna i Mudar je.' " Zatim Uzvišeni kaže: "A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih." Kada djeca dostignu spolnu zrelost, dužna su i obavezna da traže dopuštenje za ulazak u svim stanjima i vremenima, pa i onda kada niste u pomenuta tri stanja i vremena. Uzvišeni kaže: "Kao što su tražili dopuštenje stariji od njih"; to znači kao što su tražili dok su bili djeca, prije nego su dostigli spolnu zrelost. A kada dostignu spolnu zrelost uvijek su obavezni da traže dozvolu za ulazak.
Odgovori
#17
Uzvišeni kaže: "a starim ženama", tj. onima kojima su prestali menstrualni procesi i koje više ne mogu rađati, "koje više ne žude za udajom", tj. kojima nije stalo do ukrašavanja i kićenja kako bi se udale, "nije im grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ona mjesta na kojima se ukrasi nose", tj. nisu obavezne da se skrivaju u ogrtače, kao što su to obavezne druge žene, tj. da stavljaju i nose duge haljine i ogrtače, ali ne treba da pokazuju mjesta na kojima se nose ukrasi, kao što Uzvišeni kaže: "a bolje im je da budu krjeposne", tj. ako budu nosile odjeću i pokrivale mjesta koja se pokrivaju, iako im je dozvoljeno da ne nose, bolje im je i vrednije da to rade, "a Allah sve čuje i zna."

"Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a niti vama samima da jedete u kućama vašim, ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama stričeva vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!" /61/

Ono što se željelo reći ovdje je: ljudi su se ustručavali da jedu sa slijepcem jer on ne vidi hranu i ljepote koje se nalaze u njoj, a možda su prethodnici njihovi tako postupali. Također su isto smatrali i u pogledu hromog, jer on ne može sjediti pa njegovo mjesto ostaje upražnjeno, također bolesnik ne ispunjava uvjete u pogledu ishrane kao drugi, te su oni smatrali mrskim i odvratnim da jedu sa njima kako ne bi prema njima učinili nepravdu, te im je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet dozvoljavajući im to. Također čovjek može da ulazi u kuću svoga oca, ili svoje sestre, ili svoga sina te da ga žena posluži hranom. Neće jesti ukoliko domaćin nije prisutan, te stoga Uzvišeni kaže u ovom ajetu "nije grijeh slijepcu ..." Uzvišeni kaže: "a ni vama samima da jedete u kućama vašim." Ovo je spomenuto ovako jer treba da bude pokazatelj da se prema drugom bude ljubazan i da bi se izjednačilo ono što se kasnije navodi u propisu a to obuhvata kuće sinova jer se ovo ne odnosi na njih. Ovo također ukazuje na to da onaj ko preseli znači da je imetak njegovog djetete u osnovi imetak njegovog oca. U "Sunenima" i u drugim izvorima navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /352/

"Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu" Uzvišeni kaže: "ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših" i tako dalje, kako Allah kaže u ajetu " ili u onih čiji su ključevi u vas." Ovo je jasno samo po sebi. Ukazuje na obavezu međusobnog pomaganja bližnjih kao što je naročito istaknuto u mezhebima Ebu-Hanife i Ahmeda. A riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: "ili u onih čiji su ključevi u vas" misli se na sluge muškarce, robove i dvorske nadzornike te upravitelje; ne treba da odbijete da jedete hranu ako vas pozovu sa namjerom da učine dobročinstvo. Aiša, r.a., u pogledu ovoga kaže: "Muslimani su običavali da ostavljaju svoje ključeve povjerenicima koji su im osiguravali hranu koja im je bila potrebna u vrijeme kada su oni bili odsutni, a njihovi povjerenici su se ustručavali i reagovali jer im dozvola za to nije davana dragovoljno pa je Allah, dž.š., objavio: "ili u onih čiji su ključevi u vas", a također Uzvišeni kaže: "ili u prijatelja vašeg", tj. u kućama vaših prijatelja i drugova nije vam grijeh da jedete kod njih ako znate da im to neće umanjiti i otežati im i u koliko oni to ne osjećaju mrskim. Uzvišeni kaže: "nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno." Osjećali su tjeskobu i neprijatnost i sustezali su se da jedu hranu onda kada bi se neko našao kod njih, pa im je to Allah, dž.š., dozvolio rekavši: "nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno." Ovo je dozvola Uzvišenog Allaha da čovjek može jesti sam, a i u društvu. Ukoliko jede u društvu to je berićetnije. Uzvišeni veli: "a kad ulazite u kuće vi ukućane njene pozdravite", znači: pozdravljajte jedni druge međusobno.

Džabir ibn Abdullah kaže: "Kada uđete kod svojih ukućana, pozdravite ih od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim pozdravom." A Ebu Ez-Zubejr kaže: "Svi treba da otpozdrave. Mudžahid kaže: "Kada uđeš u džamiju, reci selam i pozdrav na Allahovog Poslanika, a kada uđeš kod ukućana, isto tako ih pozdravi, a ako uđeš u kuću a u njoj nema niko, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na sve dobre Alahove robove!'" Katade kaže: "Kada uđeš kod svojih ukućana, pozdravi ih, a kada uđeš u kuću u kojoj nema nikog, reci: 'Selam i pozdrav na nas i na Allahove dobre robove', jer je tako on naredio i pričao nam je da mu meleki otpozdravljaju. Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa i kaže: /335/
 "Allahov Poslanik, s.a.v.s., oporučio je pet stvari, rekavši: "O Enese, kad uzimaš abdest, uzimaj ga propisno i potpuno, Allah će ti produžiti život; lijepo pozdravi koga sretneš od moga ummeta, Allah će ti umnožiti dobra djela; a kada ulaziš - znači u svoju kuću - pozdravi svoje ukućane, Allah će ti umnožiti i uvećati dobro u tvojoj kući; klanjaj Kurban-bajram namaz jer to je namaz onih koji se kaju i vraćaju a bili su prije tebe. O Enese, smiluj se nemoćnom i mladom, poštuj i uvažavaj starijeg - bit ćeš jedan od mojih pratilaca na Sudnjem danu!" Uzvišeni kaže: "Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili"; ovo je upozorenje Uzvišenog Allaha Svojim robovima i djelotvorno objašnjenje njima ajeta kako bi se prema njima ponašali i upravljali i kako bi ih shvatili, ne bi li se opametili.

"Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njima na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i On je Milostiv." /62/

I ovo je također primjer lijepog odgoja i uljudnosti kojima Allah, dž.š., upućuje Svoje robove koji vjeruju u Njega. Kao što im je naredio da traže dopuštenje pri ulasku i dolasku, također im je naredio da traže dopuštenje za izlazak i pri odlasku, naročito ako se radi ostvari koja je od zajedničkog interesa, kao kada se sastaju sa Resulullahom, neka je salavat i selam na njega. Zatim je Uzvišeni Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da mu ako neko od njih zatraži dopuštenje, dozvoli ukoliko to želi, zbog toga Uzvišeni, a slava Njemu, kaže: "dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti." Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /354/ 'Kad neko od vas dođe na neko mjesto neka nazove selam, a i kada želi da ustane neka nazove selam, jer prvi selam nije ništa važniji od drugog.'" Ovako prenose En-Nesai i Et-Tirmizi i kažu da ovaj hadis spada u kategoriju hasen-hadisa.
Odgovori
#18
"Ne činite dozivanje Poslanika među vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." /63/

Ibn-Abbas prenosi: "Bili su uobičajili govoriti: 'O Muhamede, o Ebul-Kasime!', pa im je Uzvišeni Allah, dž.š., to zabranio veličajući Svoga Poslanika, s.a.v.s., i kaže: 'Govorite: 'O nebijjalah, o Resulullah''", kao što Uzvišeni kaže: "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovaraate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite." (49:2) - pa dalje Uzvišeni nastavlja govor - "Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna" (49:4) "A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje" (49:5). Sve ovo se odnosi na lijepo ponašanje pri komuniciranju s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u razgovoru i govoru s njim, u njegovom prisustvu, kao što im je naređeno da daju sadaku prije nego što počnu upućivati dove za ispunjenje želja. Uzvišeni kaže: "Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače". Mukatil bin Hajjan kaže da su to munafici, dvoličnjaci, kojima je teško pala hutba koju su slušali u petak za vrijeme džuma-namaza, pa su se kradom izvlačili između nekih ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok nisu izašli iz džamije, a nije dobro za čovjeka da izlazi iz džamije bez dozvole Allahovog Poslanika sa džuma-namaza nakon što Poslanik počne hutbu.

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu", tj. naređenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovog načina, njegovog sunneta i njegovog Šerijata. Treba da se vaše riječi i vaša djela mjere prema riječima i djelima njegovim, pa ako se budu slagali to će mu biti prihvaćeno, a ko suprotno postupi to će se negativno odraziti na njegove riječi i njegova djela, bez obzira ko to bio. Slično kao što je navedeno u dva "Sahiha" te drugim zbirkama, gdje se iznosi da je Allahov Poslanik rekao: /355/

"Ko uradi neki posao a nije sukladan 'našoj stvari', to mu se odbacuje", tj. neka se obavezno zabrine i zaplaši, tajno i javno, onaj koji postupi suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., "da ih iskušenje kakvo ne stigne", tj. u njihovim nevjerničkim srcima, ili dvoličnjačkim, ili kakvim novotarijskim, "ili da ih patnja bolna ne snađe", tj. na dunjaluku, ubistvom, ili kakvim šeriatskim sankcijama, ili zatvorom i slično tome. U tom smislu imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /356/ 'Moj primjer i primjer vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa kada je ona osvjetlila njegovu okolinu, počeli su se skupljati leptirovi, ova slabašna stvorenja i padati u Vatru dok nisu svi u nju upali. On ih je sprečavao, ali nije uspio da ih spriječi. Tako je primjer mene i vas. Ja sam taj koji vas odvraća od Vatre, daleko od nas bila, ali vi me savladavate i ulazite u nju.'" Ovaj hadis bilježe Buharija i Muslim kao predaju Abdur-Rezzaka.

"Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On će ih obavijestiti o svemu što su uradili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!" /64/

Uzvišeni obavještava da je On Posjednik nebesa i Zemlje, On zna sve što je tajno i vidljivo, On zna šta rade Njegovi robovi i tajno i javno pa kaže: "On sigurno zna kakvi ste vi". A riječ "kad" potvrđuje ono što je apsolutno sigurno i što je Istina, kao što je ranije rekao: "Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače" (24:63) a Uzvišeni također kaže: "Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled ..." (2:144), kao što Uzvišeni kaže: "On sigurno zna kakvi ste vi", tj. On zna ono što vi njemu pokazujete, ništa, pa ni koliko atom, Njemu ne izmiče, kao što Uzvišeni kaže: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi" (6:59), a ajeti i hadisi u pogledu ove problematike su mnogobrojni. Uzvišeni veli: "na Dan kad se budu Njemu vratili", tj. na Dan kada će se sva stvorenja vratiti Allahu, dž.š., a to je Sudnji dan "i On će ih obavijestiti o svemu što su radili", tj. obavijestit će ih o svemu onome što su učinili na dunjaluku, bilo to veliko ili neznatno, malo, kao što Uzvišeni kaže: "... govorit će: 'Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti." (18:49), te zbog toga ovdje Uzvišeni kaže: "i On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna".


Tefsir ibn Kesir
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.158 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 585 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 477 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: