08-10-2022.17:25
“Tako mi onih koji uzdižu prašinu /1/, i onih koji teret nose /2/, i onih koje plove lahko /3/, i onih koji naredbe sprovode /4/. Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti /5/. Nagrada i kazna sigurno će biti /6/. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva /7/, vi govorite nejednako /8/. Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti” /9/. “Neka prokleti budu lažljivci /10/ koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni /11/. Oni pitaju: ‘Kada će Dan Sudnji?’/12/ Onoga dana kada se u vatri budu pržili /13/. Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali.”/14/
Navodi se kako se vladar pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, r.a., popeo na minber u Kufi i rekao: “Šta me god budete pitali od ajeta iz Knjige Uzvišenog Allaha i od sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., odgovorit ću vam.” Pa je ustao Ibn el-Keva i upitao: “O vladaru pravovjernih, šta znače riječi Uzvišenog: ‘Tako Mi onih koji uzdižu prašinu.’” Alija, r.a., odgovori: “To je vjetar.” Ovaj opet upita: “I onih koji teret nose”, a Alija, r.a., odgovori da su to oblaci, pa ovaj opet upita: “I onih koje plove lahko.” A Alija, r.a.,odgovori: “To su lađe.” Ovaj nastavi “I onih koji naredbe sprovode”, a h. Alija reče: “To su meleki.” Ovako su tumačili i Omer ibn Hattab, Ibn-Abbas, Ibn-Omer, r.a., Seid ibn Džubejr, El-Hasan, Katade, Es-Suddi i mnogi drugi. Ni Ibn-Džerir, ni Ibn Ebi-Hatim nisu govorili drugačije. Ovi navedeni ajeti jesu zaklinjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., o tome da će se oživljenje desiti. Zato Uzvišeni kaže: “Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti”, tj. vijest će to biti istinita. “Nagrada i kazna”, misli se na Sudnjem danu, “sigurno će biti”, tj. bez svake sumnje desit će se to. Zatim kaže Uzvišeni: “Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.” Kaže Ibn-Abbas, r.a.: “tj. neba punog ljepote, svjetlosti i sklada.” “Vi govorite nejednako”, tj. o vi, mušrici, koji lažete poslanike, vaš govor je različit i proturječan.
On je nepodesan i nepovezan. Uzvišeni kaže: “Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti”, tj. taj vaš nepovezani govor ima prohođu samo kod onih koji su već zalutali, a za pokvarenim govorom samo se povodi onaj koji je zalutao, koji nema razuma, kao što su riječi Uzvišenog: “Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti, možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.” (37:161-163) A za riječi Uzvišenog: “neka prokleti budu lažljivci” Katade kaže da su to neuki i maloumni. “…koji su utonuli u neznanje, ravnodušni”, tj. u kufru, sumnjičenju, nemaru bezbrižnosti. Ovako govore Ibn-Abbas i ostali. “Oni pitaju: ‘Kada će Dan sudnji?’”, tj. oni se raspituju kad će Dan suđenja, ali na sumnjičav, pretvarački i bezobrazan način, ne vjerujući u njega. A riječi Uzvišenog: “Onoga dana kada se u vatri budu pržili”, tj. spaljivali. “Iskusite kaznu svoju”, tj. gorenje. “To je ono što ste požurivali”, tj. reći će im se tako podrugljivo, prijekorno i pogrdno, a Allah najbolje zna.
“Oni koji su se Allaha bojali – u dženetskim baščama će, među izvorima, boraviti. /15/ Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, /16/ noću samo malo spavali /17/, i u praskozorje oprost od grijeha molili /18/, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. /19/ Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju /20/, a i u vama samima – zar ne vidite? /21/ A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava /22/ i, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”/23/
Kaže Uzvišeni, govoreći o bogobojaznima, da će oni na dan svoga proživljenja biti u dženetskim ljepotama, nasuprot onim grješnicima koji će biti u patnjama, prženi, i u vatri okovani. A Allah, dž.š., kaže: “Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao.” Prihvatat će stanje koje je Allah, dž.š., odredio za njih, među dženetskim baščama i izvorima. Bogobojazni će to imati i uživati, jer će im to njihov Gospodar dati kao užitak, sreću i blaženstvo. A riječi Uzvišenog: “…jer, oni su prije toga dobra djela činili”, tj. u svom dunjalučkom životu, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (69:24) Zatim Uzvišeni Allah objašnjava šta je to dobro u njihovim djelima, pa kaže: “Noću samo malo spavali”, tj. rijetko kad bi prespavali noć, sve do sabaha, tako da ne bi obavili noćni namaz. Ovako smatra Mudžahid, kao i Katade, a Ibn-Abbas, r.a., kaže: “Ne bi bilo ni jedne noći, a da oni ne bi proveli i iskoristili bar nešto od nje.” Kaže Zejd ibn Eslem: “Blago li se svakom onom ko se otme pospanosti i koji se boji Allaha kad god ustane.” A kaže Abdullah ibn Selam, r.a.: /246/
”Kad je došao Poslanik, s.a.v.s., u Medinu, okupio se narod oko njega, pa ja sam bio jedan od njih, te kad sam vidio lice Poslanika, s.a.v.s., znao sam da to nije lice čovjeka koji laže. A prvo što sam čuo od njega bile su riječi: ‘O ljudi, dijelite hranu sirotinji, pomažite i pazite rodbinu i širite selam, obavljajte noćni namaz kad svijet spava, pa ćete ući u Džennet, sigurni i spašeni.’” A Allah, dž.š., kaže: “I u praskozorje oprost od grijeha molili”, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: “I koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (3:17) A ako traženje oprosta bude u namazu, to je još bolje. Navodi se u vjerodostojnim izvorima od ashaba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /247/ “Doista, Uzvišeni se Allah spušta svake noći na dunjalučko nebo gdje provodi posljednju trećinu noći i kaže: ‘Ima li ko od pokajnika, pa da mu Ja oprostim; ima li ko od onih koji traže oprosta, pa da mu udovoljim; ima li neko da nešto traži, pa da mu se da ono što traži’ – tako sve do pojave zore.” A Uzvišeni kaže: “A u imecima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi (pa mu je uskraćeno).” Nakon što je Uzvišeni Allah upisao klanjače, pohvalio ih je isto tako i zbog zekata, dobročinstva i održavanja rodbinskih veza, pa kaže Uzvišeni: “A u imecima njihovim bio je udio…”, tj. određeni dio koji treba podijeliti onima koji traže i koji su potrebni. Što se tiče onoga koji traži pomoć, on je poznat po tome što počinje sa traženjem i ima pravo (hak), kao što prenosi Imam Ahmed od Huseina ibn Alije, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /248/
”Onaj koji prosi ima svoj hak, makar došao i na konju.” Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud prenoseći ga od Sufijana es-Sevrija. Što se tiče mahruma, kažu Ibn-Abbas, r.a., i drugi: “To su oni koji nemaju udjela pri raspodjeli u islamu, znači ne dobivaju dio iz državne blagajne, niti imaju bilo kakvo zanimanje kojim bi se prehranili.” A kaže Majka vjernika: “To je onaj ko ima potrebu, kojem je neophodno pomoći da olakša sebi zaradu.” Kaže Ed-Dahhak: “To je osoba koja bilo šta da posjeduje to i izgubi.” A riječi Uzvišenog: “Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju”, tj. u tome su znakovi koji ukazuju na veličinu njihovog Stvoritelja, ogromnu Njegovu snagu, koja se ispoljava u razvoju raznih vrsta biljaka i životinja, dolina i planina, pustinja, rijeka i mora, te šarolikosti ljudi, u njihovim jezicima i bojama kože. A formirao je i uskladio njihove želje i mogućnosti, tako da nema nikakvog nesklada u razumijevanju, pokretima, sreći i nesreći. Sve ostalo što je formirano smješteno je, svaki dio, i najmanji djelić, na mjesto gdje i treba. I zbog toga kaže Uzvišeni: “A i u vama samima, zar ne vidite.” Katade smatra: “Ko god da razmisli o svom vlastitom stvaranju, na koji je način stvoren, uvjerit će se da mu je svaki dio tijela stvoren za ibadet.” Zatim kaže Uzvišeni: “A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”
Navodi se kako se vladar pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, r.a., popeo na minber u Kufi i rekao: “Šta me god budete pitali od ajeta iz Knjige Uzvišenog Allaha i od sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., odgovorit ću vam.” Pa je ustao Ibn el-Keva i upitao: “O vladaru pravovjernih, šta znače riječi Uzvišenog: ‘Tako Mi onih koji uzdižu prašinu.’” Alija, r.a., odgovori: “To je vjetar.” Ovaj opet upita: “I onih koji teret nose”, a Alija, r.a., odgovori da su to oblaci, pa ovaj opet upita: “I onih koje plove lahko.” A Alija, r.a.,odgovori: “To su lađe.” Ovaj nastavi “I onih koji naredbe sprovode”, a h. Alija reče: “To su meleki.” Ovako su tumačili i Omer ibn Hattab, Ibn-Abbas, Ibn-Omer, r.a., Seid ibn Džubejr, El-Hasan, Katade, Es-Suddi i mnogi drugi. Ni Ibn-Džerir, ni Ibn Ebi-Hatim nisu govorili drugačije. Ovi navedeni ajeti jesu zaklinjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., o tome da će se oživljenje desiti. Zato Uzvišeni kaže: “Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti”, tj. vijest će to biti istinita. “Nagrada i kazna”, misli se na Sudnjem danu, “sigurno će biti”, tj. bez svake sumnje desit će se to. Zatim kaže Uzvišeni: “Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.” Kaže Ibn-Abbas, r.a.: “tj. neba punog ljepote, svjetlosti i sklada.” “Vi govorite nejednako”, tj. o vi, mušrici, koji lažete poslanike, vaš govor je različit i proturječan.
On je nepodesan i nepovezan. Uzvišeni kaže: “Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti”, tj. taj vaš nepovezani govor ima prohođu samo kod onih koji su već zalutali, a za pokvarenim govorom samo se povodi onaj koji je zalutao, koji nema razuma, kao što su riječi Uzvišenog: “Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti, možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.” (37:161-163) A za riječi Uzvišenog: “neka prokleti budu lažljivci” Katade kaže da su to neuki i maloumni. “…koji su utonuli u neznanje, ravnodušni”, tj. u kufru, sumnjičenju, nemaru bezbrižnosti. Ovako govore Ibn-Abbas i ostali. “Oni pitaju: ‘Kada će Dan sudnji?’”, tj. oni se raspituju kad će Dan suđenja, ali na sumnjičav, pretvarački i bezobrazan način, ne vjerujući u njega. A riječi Uzvišenog: “Onoga dana kada se u vatri budu pržili”, tj. spaljivali. “Iskusite kaznu svoju”, tj. gorenje. “To je ono što ste požurivali”, tj. reći će im se tako podrugljivo, prijekorno i pogrdno, a Allah najbolje zna.
“Oni koji su se Allaha bojali – u dženetskim baščama će, među izvorima, boraviti. /15/ Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, /16/ noću samo malo spavali /17/, i u praskozorje oprost od grijeha molili /18/, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. /19/ Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju /20/, a i u vama samima – zar ne vidite? /21/ A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava /22/ i, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”/23/
Kaže Uzvišeni, govoreći o bogobojaznima, da će oni na dan svoga proživljenja biti u dženetskim ljepotama, nasuprot onim grješnicima koji će biti u patnjama, prženi, i u vatri okovani. A Allah, dž.š., kaže: “Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao.” Prihvatat će stanje koje je Allah, dž.š., odredio za njih, među dženetskim baščama i izvorima. Bogobojazni će to imati i uživati, jer će im to njihov Gospodar dati kao užitak, sreću i blaženstvo. A riječi Uzvišenog: “…jer, oni su prije toga dobra djela činili”, tj. u svom dunjalučkom životu, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (69:24) Zatim Uzvišeni Allah objašnjava šta je to dobro u njihovim djelima, pa kaže: “Noću samo malo spavali”, tj. rijetko kad bi prespavali noć, sve do sabaha, tako da ne bi obavili noćni namaz. Ovako smatra Mudžahid, kao i Katade, a Ibn-Abbas, r.a., kaže: “Ne bi bilo ni jedne noći, a da oni ne bi proveli i iskoristili bar nešto od nje.” Kaže Zejd ibn Eslem: “Blago li se svakom onom ko se otme pospanosti i koji se boji Allaha kad god ustane.” A kaže Abdullah ibn Selam, r.a.: /246/
”Kad je došao Poslanik, s.a.v.s., u Medinu, okupio se narod oko njega, pa ja sam bio jedan od njih, te kad sam vidio lice Poslanika, s.a.v.s., znao sam da to nije lice čovjeka koji laže. A prvo što sam čuo od njega bile su riječi: ‘O ljudi, dijelite hranu sirotinji, pomažite i pazite rodbinu i širite selam, obavljajte noćni namaz kad svijet spava, pa ćete ući u Džennet, sigurni i spašeni.’” A Allah, dž.š., kaže: “I u praskozorje oprost od grijeha molili”, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: “I koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (3:17) A ako traženje oprosta bude u namazu, to je još bolje. Navodi se u vjerodostojnim izvorima od ashaba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /247/ “Doista, Uzvišeni se Allah spušta svake noći na dunjalučko nebo gdje provodi posljednju trećinu noći i kaže: ‘Ima li ko od pokajnika, pa da mu Ja oprostim; ima li ko od onih koji traže oprosta, pa da mu udovoljim; ima li neko da nešto traži, pa da mu se da ono što traži’ – tako sve do pojave zore.” A Uzvišeni kaže: “A u imecima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi (pa mu je uskraćeno).” Nakon što je Uzvišeni Allah upisao klanjače, pohvalio ih je isto tako i zbog zekata, dobročinstva i održavanja rodbinskih veza, pa kaže Uzvišeni: “A u imecima njihovim bio je udio…”, tj. određeni dio koji treba podijeliti onima koji traže i koji su potrebni. Što se tiče onoga koji traži pomoć, on je poznat po tome što počinje sa traženjem i ima pravo (hak), kao što prenosi Imam Ahmed od Huseina ibn Alije, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /248/
”Onaj koji prosi ima svoj hak, makar došao i na konju.” Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud prenoseći ga od Sufijana es-Sevrija. Što se tiče mahruma, kažu Ibn-Abbas, r.a., i drugi: “To su oni koji nemaju udjela pri raspodjeli u islamu, znači ne dobivaju dio iz državne blagajne, niti imaju bilo kakvo zanimanje kojim bi se prehranili.” A kaže Majka vjernika: “To je onaj ko ima potrebu, kojem je neophodno pomoći da olakša sebi zaradu.” Kaže Ed-Dahhak: “To je osoba koja bilo šta da posjeduje to i izgubi.” A riječi Uzvišenog: “Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju”, tj. u tome su znakovi koji ukazuju na veličinu njihovog Stvoritelja, ogromnu Njegovu snagu, koja se ispoljava u razvoju raznih vrsta biljaka i životinja, dolina i planina, pustinja, rijeka i mora, te šarolikosti ljudi, u njihovim jezicima i bojama kože. A formirao je i uskladio njihove želje i mogućnosti, tako da nema nikakvog nesklada u razumijevanju, pokretima, sreći i nesreći. Sve ostalo što je formirano smješteno je, svaki dio, i najmanji djelić, na mjesto gdje i treba. I zbog toga kaže Uzvišeni: “A i u vama samima, zar ne vidite.” Katade smatra: “Ko god da razmisli o svom vlastitom stvaranju, na koji je način stvoren, uvjerit će se da mu je svaki dio tijela stvoren za ibadet.” Zatim kaže Uzvišeni: “A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”