Da li je ispravno iskup za post i prekršenu zakletvu dati nemuslimanu?
Musliman koji zbog bolesti ne posti u danima ramazana može biti u dva različita stanja.
Prvo je da njegova bolest bude prolazna, trenutna i očekuje se da će ozdraviti i biti u stanju postiti. U tom slučaju samo će, nakon što ozdravi, napostiti propuštene dane posta i nije dužan iskupiti se. Na to ukazuje kur'anski ajet: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti -- Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -- da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete." (El-Bekara, 185)
Drugo stanje je kada se radi o trajnoj bolesti u kojoj nema nade za ozdravljenje. Musliman koji je iskušan takvom bolešću nije dužan postiti u ramazanu niti će propuštene dana napaštati, ali je dužan za svaki dan posta nahraniti jednog siromaha. U takvom stanju su i stariji ljudi koji nisu u stanju postiti.
Svevišnji Allah rekao je: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu -- isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose -- otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje." (El-Bekara, 183--184) Ajet govori o prvoj fazi normiranja posta, kada onaj ko je htio da ne posti nije nužno morao postiti iako je zdrav i za post sposoban, ali je bio dužan za svaki dan posta nahraniti siromaha. Iako tada post nije bio obavezan, bio je poželjan i više se vrednovao, kao što je u nastavku ajeta kazano: "A bolje vam je, neka znate, da postite" (El-Bekara, 184).
Nakon toga, post je postao obligatna dužnost svim vjerskim obveznicima, a mogućnost da zdrava osoba umjesto posta nahrani siromaha derogirana je. Rekao je Svevišnji Allah: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede." (El-Bekara, 185)
Nahraniti siromaha bila je zamjena za post u prvoj fazi propisivanja posta, a nakon toga post je postao obavezan. Međutim, kada neko, ni u ramazanu ni nakon ramazana, nije u stanju postiti, vratit će se prvobitnoj zamjeni za post, odnosno nahranit će siromaha. Za svaki dan propuštenog posta nahranit će jednog siromaha tako što će mu dati namirnice ili gotovu hranu, a prema hanefijskom mezhebu prihvatljivo je i da mu dadne vrijednost hrane u novcu.
Musliman koji zbog bolesti ne posti u danima ramazana može biti u dva različita stanja.
Prvo je da njegova bolest bude prolazna, trenutna i očekuje se da će ozdraviti i biti u stanju postiti. U tom slučaju samo će, nakon što ozdravi, napostiti propuštene dane posta i nije dužan iskupiti se. Na to ukazuje kur'anski ajet: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti -- Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -- da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete." (El-Bekara, 185)
Drugo stanje je kada se radi o trajnoj bolesti u kojoj nema nade za ozdravljenje. Musliman koji je iskušan takvom bolešću nije dužan postiti u ramazanu niti će propuštene dana napaštati, ali je dužan za svaki dan posta nahraniti jednog siromaha. U takvom stanju su i stariji ljudi koji nisu u stanju postiti.
Svevišnji Allah rekao je: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu -- isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose -- otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje." (El-Bekara, 183--184) Ajet govori o prvoj fazi normiranja posta, kada onaj ko je htio da ne posti nije nužno morao postiti iako je zdrav i za post sposoban, ali je bio dužan za svaki dan posta nahraniti siromaha. Iako tada post nije bio obavezan, bio je poželjan i više se vrednovao, kao što je u nastavku ajeta kazano: "A bolje vam je, neka znate, da postite" (El-Bekara, 184).
Nakon toga, post je postao obligatna dužnost svim vjerskim obveznicima, a mogućnost da zdrava osoba umjesto posta nahrani siromaha derogirana je. Rekao je Svevišnji Allah: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede." (El-Bekara, 185)
Nahraniti siromaha bila je zamjena za post u prvoj fazi propisivanja posta, a nakon toga post je postao obavezan. Međutim, kada neko, ni u ramazanu ni nakon ramazana, nije u stanju postiti, vratit će se prvobitnoj zamjeni za post, odnosno nahranit će siromaha. Za svaki dan propuštenog posta nahranit će jednog siromaha tako što će mu dati namirnice ili gotovu hranu, a prema hanefijskom mezhebu prihvatljivo je i da mu dadne vrijednost hrane u novcu.
