Često se povede rasprava o tome da li je dozvoljeno koristiti neke riječi i izraze, pa se tako dovodi u pitanje ispravnost upotrebe riječi "mrsiti" i navodi se da je to riječ koja označava prekidanje kršćanskog posta iako je u BiH ovaj izraz zastupljen među muslimanima i označava upravo prekid posta. Da li je dozvoljeno koristiti ovaj izraz? Da li je iz poštovanja dozvoljeno upotrebljavati izraze: "Svaka ti čast!" i: "Skidam ti kapu!", i da li to predstavlja poistovjećivanje s nemuslimanima?
Način govora i izrazi koji se koriste značajni su i imaju važnu ulogu. Jezik je dinamičan, mijenja se i razvija, a nerijetko je vezan za ideologiju i vjerska ubjeđenja. U kur'anskom tekstu nalazimo da Svevišnji Allah podučava ashabe kako će se izražavati, kao što je slučaj u ajetu: "O vi koji vjerujete, ne govorite: 'Čuvaj nas! (raina)', nego recite: 'Pazi nas! (unzurna)' i slušajte." (El-Bekara, 104). Nevjernici su zloupotrebljavali izraz "raina" kada bi ga muslimani upotrijebili, a Kur'an je to spriječio naredivši da se izraz "raina" zamijeni drugim. Iz navedenog razumijemo da je važno voditi računa o načinu izražavanja i da govorne navike trebamo uskladiti s vjerskim učenjem.
Što se tiče upotrebe izraza "mrsiti" u značenju prekida posta, lingvistički gledano, ispravno je tako reći s obzirom da izraz na to ukazuje i tako se shvata. Ali, ako se osvrnemo na etimologiju te riječi, možemo uočiti poveznicu s kršćanskim postom, s obzirom na to da kršćanski post podrazumijeva nekonzumiranje masnoće -- mrsi, a prekida se prestankom tog sustezanja, pa je tako mršenje konzumiranje mrsi koja je za vrijeme posta zabranjena. Ako je ova etimologija ispravna, onda je izbjegavanje tog izraza, kada se radi o postu muslimana, utemeljeno i potrebno je zamijeniti ga islamskim izrazom, kao što je "iftariti se", a to je arabizam koji ukazuje na prvi obrok u toku dana, a u slučaju muslimanskog posta, to je obrok nakon akšama.
Sumnje oko izraza "svaka ti čast" grade se na shvatanju da se potpuna i apsolutna čast pripisuje jedino Allahu i stoga nije dozvoljeno pripisati je čovjeku. Premisa ove sumnje je tačna, jer se apsolutna i potpuna čast pripisuje samo Allahu, međutim pogrešan je zaključak da se taj govor nikako ne smije usmjeriti čovjeku. Kada se izrazom "svaka ti čast" namjerava značenje kao što je: "cijenim tvoj postupak, odobravam i vrednujem, odajem ti čast u tvom ljudskom domenu", u tome nema smetnje. Zabranjeno bi bilo ako bi se tom frazom namjeravala iskazati apsolutna čast kakva pripada samo Allahu, a to se u govornom običaju ne podrazumijeva.
Termini i izrazi mogu se formom podudarati i biti identični, ali se njihov smisao i značenje razlikuje shodno upotrebi i kontekstu. Tako naprimjer Svevišnji Allah o Sebi kaže: "Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje (semian) i Onaj Koji sve vidi (besiren)." (En-Nisa, 58) A opisujući čovjeka kaže: "Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje (semian) i vidi (besiren)." (El-Insan, 2) Potpuno isti izrazi upotrijebljeni su u opisu svojstava Uzvišenog Allaha u prvom ajetu i u opisu čovjeka u drugom ajetu.
Međutim, to nije antropomorfizam i ne ukazuje na sličnost, jer svojstvo prati svog nosioca i prema njemu se shvata. Svevišnji Allah čuje i vidi onako kako dolikuje Njegovoj veličini i ništa nije kao On, a čovjek čuje i vidi svojim ljudskim vidom i sluhom. Svevišnji Allah upravo ova dva svojstva pripisuje Sebi u ajetu u kojem ističe da ništa nije poput Njega i kaže: "Ništa nije kao On! On je Svečujući (Es-Semi) i Svevideći (El-Besir)." (Eš-Šura, 11)
Izraz "skidam ti kapu", poput prethodnog, ukazuje na ukazivanje počasti, a gesta skidanja kape ukazuje na pozdrav, dobrodošlicu i iskazivanje poštovanja. Ako muslimani prihvate neki običaj koji izvorno potječe od nemuslimana i raširi se među muslimanima, prestaje biti svojstven nemuslimanima i primjena tog običaja ne tretira se oponašanjem nemuslimana, kao što je odijevanje odijela za muškarce. Zabranjeno je oponašati nevjernike u nečemu što je svojstveno njima, a to se može razlikovati shodno mjestu i vremenu.
U tom kontekstu promatra se i iskazivanje poštovanja skidanjem kape, iako to u našem vremenu nije prisutno s obzirom na to da je običaj nošenja kape gotovo nestao. Iskazivanje poštovanja skidanjem kape može se usporediti sa naklanjanjem. Naklon prilikom pozdrava koji nalikuje rukūu zabranjen je. Blagi naklon pri pozdravu koji ne nalikuje rukūu pokuđen je i suprotan praksi muslimana, međutim, nije strogo zabranjen. Svevišnji Allah najbolje zna!
Način govora i izrazi koji se koriste značajni su i imaju važnu ulogu. Jezik je dinamičan, mijenja se i razvija, a nerijetko je vezan za ideologiju i vjerska ubjeđenja. U kur'anskom tekstu nalazimo da Svevišnji Allah podučava ashabe kako će se izražavati, kao što je slučaj u ajetu: "O vi koji vjerujete, ne govorite: 'Čuvaj nas! (raina)', nego recite: 'Pazi nas! (unzurna)' i slušajte." (El-Bekara, 104). Nevjernici su zloupotrebljavali izraz "raina" kada bi ga muslimani upotrijebili, a Kur'an je to spriječio naredivši da se izraz "raina" zamijeni drugim. Iz navedenog razumijemo da je važno voditi računa o načinu izražavanja i da govorne navike trebamo uskladiti s vjerskim učenjem.
Što se tiče upotrebe izraza "mrsiti" u značenju prekida posta, lingvistički gledano, ispravno je tako reći s obzirom da izraz na to ukazuje i tako se shvata. Ali, ako se osvrnemo na etimologiju te riječi, možemo uočiti poveznicu s kršćanskim postom, s obzirom na to da kršćanski post podrazumijeva nekonzumiranje masnoće -- mrsi, a prekida se prestankom tog sustezanja, pa je tako mršenje konzumiranje mrsi koja je za vrijeme posta zabranjena. Ako je ova etimologija ispravna, onda je izbjegavanje tog izraza, kada se radi o postu muslimana, utemeljeno i potrebno je zamijeniti ga islamskim izrazom, kao što je "iftariti se", a to je arabizam koji ukazuje na prvi obrok u toku dana, a u slučaju muslimanskog posta, to je obrok nakon akšama.
Sumnje oko izraza "svaka ti čast" grade se na shvatanju da se potpuna i apsolutna čast pripisuje jedino Allahu i stoga nije dozvoljeno pripisati je čovjeku. Premisa ove sumnje je tačna, jer se apsolutna i potpuna čast pripisuje samo Allahu, međutim pogrešan je zaključak da se taj govor nikako ne smije usmjeriti čovjeku. Kada se izrazom "svaka ti čast" namjerava značenje kao što je: "cijenim tvoj postupak, odobravam i vrednujem, odajem ti čast u tvom ljudskom domenu", u tome nema smetnje. Zabranjeno bi bilo ako bi se tom frazom namjeravala iskazati apsolutna čast kakva pripada samo Allahu, a to se u govornom običaju ne podrazumijeva.
Termini i izrazi mogu se formom podudarati i biti identični, ali se njihov smisao i značenje razlikuje shodno upotrebi i kontekstu. Tako naprimjer Svevišnji Allah o Sebi kaže: "Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje (semian) i Onaj Koji sve vidi (besiren)." (En-Nisa, 58) A opisujući čovjeka kaže: "Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje (semian) i vidi (besiren)." (El-Insan, 2) Potpuno isti izrazi upotrijebljeni su u opisu svojstava Uzvišenog Allaha u prvom ajetu i u opisu čovjeka u drugom ajetu.
Međutim, to nije antropomorfizam i ne ukazuje na sličnost, jer svojstvo prati svog nosioca i prema njemu se shvata. Svevišnji Allah čuje i vidi onako kako dolikuje Njegovoj veličini i ništa nije kao On, a čovjek čuje i vidi svojim ljudskim vidom i sluhom. Svevišnji Allah upravo ova dva svojstva pripisuje Sebi u ajetu u kojem ističe da ništa nije poput Njega i kaže: "Ništa nije kao On! On je Svečujući (Es-Semi) i Svevideći (El-Besir)." (Eš-Šura, 11)
Izraz "skidam ti kapu", poput prethodnog, ukazuje na ukazivanje počasti, a gesta skidanja kape ukazuje na pozdrav, dobrodošlicu i iskazivanje poštovanja. Ako muslimani prihvate neki običaj koji izvorno potječe od nemuslimana i raširi se među muslimanima, prestaje biti svojstven nemuslimanima i primjena tog običaja ne tretira se oponašanjem nemuslimana, kao što je odijevanje odijela za muškarce. Zabranjeno je oponašati nevjernike u nečemu što je svojstveno njima, a to se može razlikovati shodno mjestu i vremenu.
U tom kontekstu promatra se i iskazivanje poštovanja skidanjem kape, iako to u našem vremenu nije prisutno s obzirom na to da je običaj nošenja kape gotovo nestao. Iskazivanje poštovanja skidanjem kape može se usporediti sa naklanjanjem. Naklon prilikom pozdrava koji nalikuje rukūu zabranjen je. Blagi naklon pri pozdravu koji ne nalikuje rukūu pokuđen je i suprotan praksi muslimana, međutim, nije strogo zabranjen. Svevišnji Allah najbolje zna!
