08-03-2023.16:53
Većina islamskih učenjaka kaže da su Adem, alejhisselam, i hazreti Hava bili naseljeni u pravom (nebeskom) Džennetu. Međutim, ima i učenjaka koji kažu da je to bio jedan ''privremeni'' džennet (u ovom smislu riječ džennet ne označava Raj na nebu već bogatu bašču na Zemlji) koji je dragi Allah maksuz za njih dvoje stvorio na Zemlji i taj svoj stav argumentiraju činjenicom da je Iblis prokleti mogao unutra ući (a inače je on kažnjen prokletstvom i istjerivanjem iz Dženneta koji mu je postao zabranjen) i navratiti ih da okuse zabranjeni plod. Mi smo lično bliži prvom stavu da je u pitanju nebeski Džennet (Raj), a dragi Allah najbolje zna.
[2] Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Kada je Allah stvorio stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se: 'Uistinu milost Moja preteže nad srdžbom Mojom.''' (Hadis kudsi, bilježe ga Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže). Citirano iz zbirke hadisa ''40 kudsi hadisa'', El Kalem, Sarajevo, 1997.
[3] U islamskom akaidu (nauci o vjerovanju) je poznato da se za svakoga pojedinca vrata pokajanja zatvaraju sa njegovom smrću, budući da tada za njega već počinju pripremni procesi (kabursko ispitivanje) za konačno polaganje računa na Sudnjemu Danu. Isto tako, izlazak sunca sa zapada kao očevidni nagovještaj nastupa Sudnjega Dana, značit će zatvaranje vrata pokajanja za čitavo čovječanstvo, jer nakon nastupa tog događaja nikome od ljudi (a vjerovatno i nikome od džina – dragi Allah najbolje zna) neće biti primljeno pokajanje.
[4] U Džennetu se opskrba u neograničenim količinama i savršenom kvalitetu dobiva bez ikakvog napora ili računice. Ali, na Zemlji je kvalitet opskrbe daleko, daleko slabiji, količine su ograničene i do nje se može doći samo mukotrpnim radom.
[5] U islamu je poznato da je grijeh bezrazložno kidati rodbinske veze. Pošto svo čovječanstvo ima jednog oca i jednu majku svi smo u krajnjoj liniji rodbina jedni drugima i među nama bi morali biti prisutni odnosi dobročinstva, pravednosti i milosrđa i ne bi se smjelo desiti da bilo ko među nama čini zulum i nepravdu drugim članovima ljudske zajednice na Zemlji. Ovo je sigurno ono sa čim je dragi Allah zadovoljan, ali, nažalost, i ovo je na ovom svijetu, zbog ljudi onakvih kakvi jesu, samo jedna lijepa ali neostvariva želja. Ovakvi će, ako Bog da, biti odnosi ljudi Dženneta.
[6] Nije nam sasvim poznato na koji način je Kabil usmrtio Habila. Prema nekim predajama ga je zatekao na spavanju i kamenom mu razbio glavu. Dragi Allah najbolje zna, a to za nas ovdje i nije naročito bitno.
[7] Hafiz Ibn Asakir u životopisu Ahmeda ibn Kesira, za koga govori da je dobri (evlija) navodi da je on u snu vidio Muhammeda, alejhisselam, Ebu Bekra, Omera i Habila, te da mu je tada Habil zakletvom potvrdio da trag krvi koji se može vidjeti u Pećini krvi na brdu Kasijun potiče od njegove krvi koja se prolila kada ga je Kabil ubio. Dalje se navodi da je dova koja se na tom mjestu (u Pećini krvi) uputi kabul (primljena kod dragoga Allaha).
Ovo je predanje navedeno u Tehzibu Ibn Asakira (1/441), a mi smo ga preuzeli od Ibn Kesira koji ga prenosi u Kazivanjima o vjerovjesnicima na str. 55. Međutim, na ovom mjestu je neophodno napomenuti i to da je u današnjem vremenu među stanovnicima Damaska rašireno uvjerenje da u Pećinu krvi nikako ne treba ići, jer su se dešavali slučajevi da su oni koji su gore išli zapadali u veoma ozbiljne i teške halove (stanja).
Ova informacija potiče od ljudi koji su tamo boravili, a nama je prenešena od pouzdanih osoba, pa stoga smatramo da oko toga treba biti izuzetno oprezan, naročito kada se uzme u obzir vjerodostojan hadis koji govori kako nijedan čovjek ne bude nepravedno ubijen a da jedan dio od tog grijeha ne padne na Kabilova pleća, budući da je on prvi na Zemlji počinio nepravedno ubistvo – što se upravo desilo u Pećini krvi. Svako ko bude u prilici da razmišlja o eventualnome zijaretu Pećine krvi na brdu Kasijun u Damasku treba sve ovo da zna, raspita se kod učenih i pobožnih ljudi i da bude oprezan. Dragi Allah najbolje zna.
[2] Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Kada je Allah stvorio stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se: 'Uistinu milost Moja preteže nad srdžbom Mojom.''' (Hadis kudsi, bilježe ga Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže). Citirano iz zbirke hadisa ''40 kudsi hadisa'', El Kalem, Sarajevo, 1997.
[3] U islamskom akaidu (nauci o vjerovanju) je poznato da se za svakoga pojedinca vrata pokajanja zatvaraju sa njegovom smrću, budući da tada za njega već počinju pripremni procesi (kabursko ispitivanje) za konačno polaganje računa na Sudnjemu Danu. Isto tako, izlazak sunca sa zapada kao očevidni nagovještaj nastupa Sudnjega Dana, značit će zatvaranje vrata pokajanja za čitavo čovječanstvo, jer nakon nastupa tog događaja nikome od ljudi (a vjerovatno i nikome od džina – dragi Allah najbolje zna) neće biti primljeno pokajanje.
[4] U Džennetu se opskrba u neograničenim količinama i savršenom kvalitetu dobiva bez ikakvog napora ili računice. Ali, na Zemlji je kvalitet opskrbe daleko, daleko slabiji, količine su ograničene i do nje se može doći samo mukotrpnim radom.
[5] U islamu je poznato da je grijeh bezrazložno kidati rodbinske veze. Pošto svo čovječanstvo ima jednog oca i jednu majku svi smo u krajnjoj liniji rodbina jedni drugima i među nama bi morali biti prisutni odnosi dobročinstva, pravednosti i milosrđa i ne bi se smjelo desiti da bilo ko među nama čini zulum i nepravdu drugim članovima ljudske zajednice na Zemlji. Ovo je sigurno ono sa čim je dragi Allah zadovoljan, ali, nažalost, i ovo je na ovom svijetu, zbog ljudi onakvih kakvi jesu, samo jedna lijepa ali neostvariva želja. Ovakvi će, ako Bog da, biti odnosi ljudi Dženneta.
[6] Nije nam sasvim poznato na koji način je Kabil usmrtio Habila. Prema nekim predajama ga je zatekao na spavanju i kamenom mu razbio glavu. Dragi Allah najbolje zna, a to za nas ovdje i nije naročito bitno.
[7] Hafiz Ibn Asakir u životopisu Ahmeda ibn Kesira, za koga govori da je dobri (evlija) navodi da je on u snu vidio Muhammeda, alejhisselam, Ebu Bekra, Omera i Habila, te da mu je tada Habil zakletvom potvrdio da trag krvi koji se može vidjeti u Pećini krvi na brdu Kasijun potiče od njegove krvi koja se prolila kada ga je Kabil ubio. Dalje se navodi da je dova koja se na tom mjestu (u Pećini krvi) uputi kabul (primljena kod dragoga Allaha).
Ovo je predanje navedeno u Tehzibu Ibn Asakira (1/441), a mi smo ga preuzeli od Ibn Kesira koji ga prenosi u Kazivanjima o vjerovjesnicima na str. 55. Međutim, na ovom mjestu je neophodno napomenuti i to da je u današnjem vremenu među stanovnicima Damaska rašireno uvjerenje da u Pećinu krvi nikako ne treba ići, jer su se dešavali slučajevi da su oni koji su gore išli zapadali u veoma ozbiljne i teške halove (stanja).
Ova informacija potiče od ljudi koji su tamo boravili, a nama je prenešena od pouzdanih osoba, pa stoga smatramo da oko toga treba biti izuzetno oprezan, naročito kada se uzme u obzir vjerodostojan hadis koji govori kako nijedan čovjek ne bude nepravedno ubijen a da jedan dio od tog grijeha ne padne na Kabilova pleća, budući da je on prvi na Zemlji počinio nepravedno ubistvo – što se upravo desilo u Pećini krvi. Svako ko bude u prilici da razmišlja o eventualnome zijaretu Pećine krvi na brdu Kasijun u Damasku treba sve ovo da zna, raspita se kod učenih i pobožnih ljudi i da bude oprezan. Dragi Allah najbolje zna.
