24-10-2022.22:32
"Vi ste priželjkivali smrt prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je vidjeli, bila vam je naočigled!" Priželjkivali ste susret s neprijateljem kako biste se s njim borili; pa eto, dobili ste to što ste tražili i zato se borite i strpljivi budite!" U oba Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: /573/ "Ne priželjkujte susret s neprijateljima, nego Allaha molite za oprost! A ako se s njima susretnete, budite uporni i strpljivi i znajte da je Džennet pod sjenkom sablji!" U tom smislu, Allah Uzvišeni i kaže: "pa ste je vidjeli" u vrijeme izravnog susreta u borbenim redovima, "vama naočigled" (gledajući to svojim očima).
"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je. I zahvalne ćemo nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/ "Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' /147/ Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!" /148/
Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika", tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesnicima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejheki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se? "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Obavijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, radijAllahu anhu, kazala kako je Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom:
"Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i umrijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nagraditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na nogama, pa sam sjeo na zemlju!"
"Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog i časa suđenog." Niko umrijeti neće bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje mu je Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kaže "i časa suđenog", kao što na drugom mjestu kaže: "i ničiji se život ne produži niti skrati, a da to nije u Knjizi zabilježeno!" (35:11) Ovim se ajetom hrabre plašljivi na borbu, jer doista ni kretanje naprijed niti povlačenje ne skraćuju niti produžavaju život, niti ga povećavaju! "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je; a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je." To znači: ko bude radio samo za ovaj svijet, postići će ono što mu je Allah odredio i na drugom svijetu neće udjela imati, a ko bude za drugi svijet radio, Allah će mu to dati uz ono što mu pripada na ovome svijetu, kao što kaže: "Ko bude želio nagradu na drugome svijetu, povećat ćemo mu tu nagradu, a ko bude želio nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na drugome svijetu udjela nema!" (42:20) Zatim kaže: "i nagradit ćemo zahvalne!" Njima ćemo dati nagradu iz Naše Dobrote i Milosti na ovome i onome svijetu, prema njihovoj zahvalnosti i radu.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, umirujući vjernike povodom svega što im se desilo u Bitki na Uhudu:"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili!" Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slijedeći način: "a s njima je ubijeno i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..."
"Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" /144/ "Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je. I zahvalne ćemo nagraditi!" /145/ "A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonuli zbog onoga što bi ih zadesilo na putu Allahovom, niti su posustajali, niti se predavali?! A Allah voli strpljive!" /146/ "Oni nisu govorili ništa drugo nego: 'Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i rasipnost našu u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog!' /147/ Pa im je Allah dao nagradu na ovome svijetu i ljepotu nagrade na onome svijetu, jer Allah voli dobročinitelje!" /148/
Kada su poraženi muslimani na Uhudu, a ubijeni oni koji su ubijeni, navodi se da je šejtan vikao: "Eto, Muhammed je, doista, ubijen!" To je pogodilo srca mnogih ljudi koji su bili povjerovali da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, poginuo, jer je to bilo moguće, isto kao što je moguće u slučaju mnogih drugih vjerovjesnika o kojima nas Allah Uzvišeni obavještava. Među muslimanima je došlo do očigledne slabosti i slabljenja u borbi. Povodom svega toga, Allah je objavio slijedeće: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika", tj. on u pogledu poslanstva i mogućnosti da bude ubijen ima među vjerovjesnicima primjere (uzore). Ibn-Ebi-Nudžejh prenosi od svoga oca da je pričao kako je neki čovjek, između muhadžira, prošao pored drugog, od ensarija, koji je grcao u krvi i upitao: "Osjećaš li da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, ubijen?" Ensarija je na to rekao: "Ako Muhammed i bude ubijen, on je prenio Objavu, pa borite se za svoju vjeru!" Prenosi El-Bejheki u djelu "Delailu en-nubuvve" ("Dokazi vjerovjes-ništva").
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže prekoravajući one koji su posustali: "Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?!", tj. zar biste uzmaknuli i povratili se? "Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!" One koji budu pokorni, bore se za svoju vjeru i slijede Njegova Poslanika, bio živ ili mrtav. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Šihaba: "Obavijestio me je Ebu-Seleme da mu je Aiša, radijAllahu anhu, kazala kako je Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, krenuo na konju iz svoga doma u Senhu do džamije, gdje je sjahao i ušao u džamiju. Nije govorio ni s kim od ljudi dok nije došao Aiši. Zatim se uputio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, koji je bio pokriven ogrtačem, otkrio mu lice, sagnuo se, poljubio ga i zaplakao, a potom kazao: "Ti si mi i otac i majka! Tako mi Allaha, Allah ti neće dati dvije smrti! Prva smrt ti je propisana i već si je iskusio!" Zuhri kaže: Kazivao mi je Ebu-Seleme od Ibn-Abbasa kako je Ebu-Bekr izišao dok je Omer govorio ljudima, pa mu je rekao: "Omere, sjedi!" Ebu-Bekr je rekao potom:
"Onaj koji se klanjao Muhammedu, Muhammed je doista umro; a ko se klanjao Allahu, Allah je živ i umrijeti neće!" Allah Uzvišeni kaže: "Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika" do riječi "A Allah će nagraditi zahvalne!" "I tako mi Allaha, kao da ljudi nisu znali da je Allah objavio ovaj ajet dok im ga nije Ebu-Bekr proučio! Nakon toga, svi ljudi su ga proučili i nisam čuo da je neko izostao a da ga nije proučio! Seid ibn el-Musejjeb mi je kazivao da je Omer tada rekao: "Tako mi Allaha, kada sam čuo Ebu-Bekra da to uči, preznojio sam se ne mogavši stajati na nogama, pa sam sjeo na zemlju!"
"Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog i časa suđenog." Niko umrijeti neće bez Allahove odredbe, dok ne provede vrijeme koje mu je Allah na zemlji odredio. Zato, ovdje i kaže "i časa suđenog", kao što na drugom mjestu kaže: "i ničiji se život ne produži niti skrati, a da to nije u Knjizi zabilježeno!" (35:11) Ovim se ajetom hrabre plašljivi na borbu, jer doista ni kretanje naprijed niti povlačenje ne skraćuju niti produžavaju život, niti ga povećavaju! "Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je; a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je." To znači: ko bude radio samo za ovaj svijet, postići će ono što mu je Allah odredio i na drugom svijetu neće udjela imati, a ko bude za drugi svijet radio, Allah će mu to dati uz ono što mu pripada na ovome svijetu, kao što kaže: "Ko bude želio nagradu na drugome svijetu, povećat ćemo mu tu nagradu, a ko bude želio nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na drugome svijetu udjela nema!" (42:20) Zatim kaže: "i nagradit ćemo zahvalne!" Njima ćemo dati nagradu iz Naše Dobrote i Milosti na ovome i onome svijetu, prema njihovoj zahvalnosti i radu.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže, umirujući vjernike povodom svega što im se desilo u Bitki na Uhudu:"A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili!" Navodi se da to znači: "Koliko je vjerovjesnika ubijeno, a s njima i mnoštvo njihovih sljedbenika?" To je u skladu s čitanjem ajeta na slijedeći način: "a s njima je ubijeno i mnogo sljedbenika njihovih!" Allah ovim ajetom, i ajetom ispred njega, upućuje prijekor onima koji su poraženi na Uhudu, pa su napustili borbu kada su čuli povik da je Muhammed poginuo. Stoga je njih Allah kaznio zbog bježanja i napuštanja borbe, pa im kaže: "Zar, ako je on umro ili je ubijen?" Zar zato da vi, o vjernici, napuštate svoju vjeru?!..."