Vrlo malom broju muslimana koji žive na našim prostorima poznata je prava važnost i vrijednost Kudsa, odnosno Jerusalema, i džamije El-Aksa, odnosno Mesdžidul-aksaa koji se nalazi u Kudsu, a još manjem broju poznata je vrijednost njegove blagoslovljene okoline, koja se od davnina zove Šam. Nemoguće je pobrojati sve odlike Šama u jednom tekstu, pa ćemo se zadržati samo na vrijednostima i odlikama Kudsa.
Ovo mubarek mjesto ima više naziva, a najpoznatiji su: Kuds, Bejtul-makdis, Jerusalem i Ilija. Uzvišeni Allah u nizu kur’anskih ajeta opisao je Bejtul-makdis i Mesdžidul-aksa kao mubarek mjesto, koje se odlikuje mnoštvom dobra i velikim blagodatima. Slavljeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili.” (El-Isra, 1)
Opisujući Bejtul-makdis, mjesto u koje se iselio Ibrahim, rekao je: “...i spasili smo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.” (El-Enbija, 71)
Opisujući blagodat koju je darovao Sulejmanu, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili, a Mi sve dobro znamo.” (El-Enbija, 81)
Plodna visoravan
Bejtul-makdis opisan je u Kur’anu kao plodna visoravan na kojoj najbolje uspijevaju plodovi i na kojoj se nalaze tekuće vode: “I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.” (El-Mu’minun, 50) U komentaru riječi: “na jednoj visoravni”, Dahhak i Katada rekli su da je to Bejtul-makdis, a Ibn Kesir je istakao da je to najodabranije mišljenje.” (Ibn Kesir, Tefsir)
Prva muslimanska kibla
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao se zajedno sa svojim ashabima u namazu prema Mesdžidul-aksau šesnaest ili sedamnaest mjeseci poslije Hidžre, kako to bilježe Buhari i Muslim, sve dok nije došla naredba da se okrenu prema Kabi. Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti...” (El-Bekara, 143–144)
Mjesto iskupljanja
Bejtul-makdis je mjesto sa kojeg će povikati melek da se na njemu iskupe stvorenja na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: “I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu.” (Kaf, 41) U tumačenju ovog ajeta, Katada je rekao: “Govorili smo da će povikati iz Bejtul-makdisa sa Stijene koja se nalazi u središtu mjesta.” (Kurtubi, Tefsir)
Najnepravednija stvorenja
One koji onemogućuju ljudima da izvršavaju vjerske obrede u Bejtul-makdisu, Uzvišeni Allah opisao je kao najnepravednija stvorenja i zaprijetio im je žestokom kaznom na dunjaluku i ahiretu: “Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekara, 114)
Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Kršćane, Allahove neprijatelje, ponijela je mržnja prema židovima, tako da su pomogli Buhtenasiru (perzijskom kralju iz Babila), pa on poruši Bejtul-makdis” (Taberi, Kurtubi i Ibn Kesir), s tim da je poznato da se ajet odnosi na sve one koji zabranjuju ljudima da obavljaju ibadete u bilo kojem mesdžidu.
Ovo mubarek mjesto ima više naziva, a najpoznatiji su: Kuds, Bejtul-makdis, Jerusalem i Ilija. Uzvišeni Allah u nizu kur’anskih ajeta opisao je Bejtul-makdis i Mesdžidul-aksa kao mubarek mjesto, koje se odlikuje mnoštvom dobra i velikim blagodatima. Slavljeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili.” (El-Isra, 1)
Opisujući Bejtul-makdis, mjesto u koje se iselio Ibrahim, rekao je: “...i spasili smo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.” (El-Enbija, 71)
Opisujući blagodat koju je darovao Sulejmanu, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili, a Mi sve dobro znamo.” (El-Enbija, 81)
Plodna visoravan
Bejtul-makdis opisan je u Kur’anu kao plodna visoravan na kojoj najbolje uspijevaju plodovi i na kojoj se nalaze tekuće vode: “I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.” (El-Mu’minun, 50) U komentaru riječi: “na jednoj visoravni”, Dahhak i Katada rekli su da je to Bejtul-makdis, a Ibn Kesir je istakao da je to najodabranije mišljenje.” (Ibn Kesir, Tefsir)
Prva muslimanska kibla
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao se zajedno sa svojim ashabima u namazu prema Mesdžidul-aksau šesnaest ili sedamnaest mjeseci poslije Hidžre, kako to bilježe Buhari i Muslim, sve dok nije došla naredba da se okrenu prema Kabi. Uzvišeni Allah kaže: “I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti...” (El-Bekara, 143–144)
Mjesto iskupljanja
Bejtul-makdis je mjesto sa kojeg će povikati melek da se na njemu iskupe stvorenja na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: “I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu.” (Kaf, 41) U tumačenju ovog ajeta, Katada je rekao: “Govorili smo da će povikati iz Bejtul-makdisa sa Stijene koja se nalazi u središtu mjesta.” (Kurtubi, Tefsir)
Najnepravednija stvorenja
One koji onemogućuju ljudima da izvršavaju vjerske obrede u Bejtul-makdisu, Uzvišeni Allah opisao je kao najnepravednija stvorenja i zaprijetio im je žestokom kaznom na dunjaluku i ahiretu: “Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekara, 114)
Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Kršćane, Allahove neprijatelje, ponijela je mržnja prema židovima, tako da su pomogli Buhtenasiru (perzijskom kralju iz Babila), pa on poruši Bejtul-makdis” (Taberi, Kurtubi i Ibn Kesir), s tim da je poznato da se ajet odnosi na sve one koji zabranjuju ljudima da obavljaju ibadete u bilo kojem mesdžidu.
