20-02-2023.17:08
TAJANSTVENA MJESTA SPOMENUTA U KUR'ANU/ El-Džudijj – Nuhova, a.s., planina: Brdo na kojem je iznova započeo život na Zemlji
Piše: Nezir Halilović
Za Nuha, a.s., koji je poslat narodu čije ime nije spomenuto u Kur'anu, kaže se da je drugi otac čovječanstva (ebul-bešairin-nas), a koji potječe od trojice njegovih sinova: od Sama – Semiti (Arapi, Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feničani, Židovi, Moabljani, Amoničani, Aramejci), od Hama – Hamiti – crnci, zatim narodi u Sjevernoj i Istočnoj Africi: Berberi, Tuarezi, te od Jaffeta ostali narodi. Ni Nuhov narod, kao ni Idrisov, nema ime. S obzirom da je kazivanje o Nuhu, a.s., često obrađivano i nebrojeno mnogo puta ponavljano na hutbama i predavanjima, u ovom radu to nećemo ponavljati, izuzev onoliko koliko je neophodno da bismo imali cjelovitu sliku o temi, a to je istraživanje o jednom od rijetkih geografskih obilježja koje poimenično spominje Uzvišeni Allah u Svome vječnom govoru – Kur'anu.
Kur'an o Nuhovom brdu
Kazivanje o Nuhu, a.s., često se spominje u Kur'anu zbog mnoštva pouka, poruka i opomena cijelom čovječanstvu. U svakom od tih ajeta Uzvišeni Allah nam saopćava neki novi detalj ili nam ponavlja ono što je od neizmjerljive važnosti i značaja za nas. S obzirom na važnost i značaj toga podsjetit ćemo se na kur'ansko kazivanje o Nuhu, a.s.: I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu” – govorio je on – “da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu.” Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: “Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.” “O narode moj” – govorio je on – “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga,
Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite? Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’ – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prijezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bi se tada ogriješio.” “O Nuhu,” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao.
Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!” “To će vam učiniti samo Allah ako bude htio” – reče on – “i vi nećete moći umaći. Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.” Zar ovi da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete.” I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine, i gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će sigurno biti potopljeni!’ I on je gradio lađu.
I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. “Ako se vi rugate nama” – govorio je on -, “rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.” I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!”
A on reče: “Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti.” “Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!’’ – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudijj, i bi rečeno: “Daleko neka je narod nevjernički!” (Hud, 25.-49.) Iako se o Nuhu često govori, samo i jedino u ovim ajetima se izravno ukazuje na El-Džudijj. Vidimo da se na kraju ovog kazivanja, prelijepo iznesenog u Kur'anu, jasno navodi ime planine na koju je pristala lađa Nuha, a.s., pa da potražimo gdje se ona nalazi…
Piše: Nezir Halilović
Za Nuha, a.s., koji je poslat narodu čije ime nije spomenuto u Kur'anu, kaže se da je drugi otac čovječanstva (ebul-bešairin-nas), a koji potječe od trojice njegovih sinova: od Sama – Semiti (Arapi, Etiopljani, Asirci, Babilonci, Feničani, Židovi, Moabljani, Amoničani, Aramejci), od Hama – Hamiti – crnci, zatim narodi u Sjevernoj i Istočnoj Africi: Berberi, Tuarezi, te od Jaffeta ostali narodi. Ni Nuhov narod, kao ni Idrisov, nema ime. S obzirom da je kazivanje o Nuhu, a.s., često obrađivano i nebrojeno mnogo puta ponavljano na hutbama i predavanjima, u ovom radu to nećemo ponavljati, izuzev onoliko koliko je neophodno da bismo imali cjelovitu sliku o temi, a to je istraživanje o jednom od rijetkih geografskih obilježja koje poimenično spominje Uzvišeni Allah u Svome vječnom govoru – Kur'anu.
Kur'an o Nuhovom brdu
Kazivanje o Nuhu, a.s., često se spominje u Kur'anu zbog mnoštva pouka, poruka i opomena cijelom čovječanstvu. U svakom od tih ajeta Uzvišeni Allah nam saopćava neki novi detalj ili nam ponavlja ono što je od neizmjerljive važnosti i značaja za nas. S obzirom na važnost i značaj toga podsjetit ćemo se na kur'ansko kazivanje o Nuhu, a.s.: I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu” – govorio je on – “da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na nesnosnom danu.” Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: “Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.” “O narode moj” – govorio je on – “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga,
Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite? Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’ – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prijezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bi se tada ogriješio.” “O Nuhu,” – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao.
Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!” “To će vam učiniti samo Allah ako bude htio” – reče on – “i vi nećete moći umaći. Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.” Zar ovi da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete.” I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine, i gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će sigurno biti potopljeni!’ I on je gradio lađu.
I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. “Ako se vi rugate nama” – govorio je on -, “rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.” I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!’ – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I on reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!”
A on reče: “Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti.” “Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!’’ – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini Al-Džudijj, i bi rečeno: “Daleko neka je narod nevjernički!” (Hud, 25.-49.) Iako se o Nuhu često govori, samo i jedino u ovim ajetima se izravno ukazuje na El-Džudijj. Vidimo da se na kraju ovog kazivanja, prelijepo iznesenog u Kur'anu, jasno navodi ime planine na koju je pristala lađa Nuha, a.s., pa da potražimo gdje se ona nalazi…