[Media]

Tajanstvena mjesta spomenuta u Kur'anu: Zul – Karnejnova brana, čovjek koji je rastopljenim gvožđem poravnao dvije planine

Piše: Nezir Halilović

Kazivanje o Zul-Karnejnu nam nudi savršeni prikaz i sliku prototipa velikog, dostojanstvenog i moćnog muslimana koji nije bio samo pobožnjak koji danonoćno bdije u ibadetu, ili učenjak koji ne diže glavu sa knjiga, već je pored toga bio i vladar kome je Uzvišeni Allah podario vlast na Zemlji, ogromno znanje, veliku mudrost, neviđenu snagu i pripisao mu zaslugu za upućivanje stanovnika Zemlje na Pravi put. S obzirom da je kazivanje o Zul-Karnejnu izuzetno zanimljivo, bilo je predmetom razmatranja većine učenjaka, tako da je o njemu izneseno mnoštvo različitih mišljenja, pa čak i o fundamentalnim pitanjima: ko je bio, iz kog dijela svijeta potječe, u kojem vremenu je živio, pa čak i pogledu toga da li je uopće bio čovjek ili melek. Na osnovu svih mišljenja može se izvući zaključak da je čista istina jedino ono što kažu Kur'an i sunnet, a to je da je Zul-Karnejn bio musliman, plemeniti vladar koji je kretao u pohode isključivo Allaha radi i kome je Uzvišeni Allah otvorio vrata Svoje milosti, te koji je sagradio ogromnu branu radi zaštite “običnih ljudi” od zlikovaca i nasilnika, što je za nas izuzetno važno. Ibn Abbas je rekao: ”Zul-Karnejn je bio dobri, plemeniti vladar s kojim je Uzvišeni Allah bio zadovoljan, kojeg je pohvalio u Svojoj Knjizi i pružio mu Svoju pomoć.”

Pohod na zapad

Uzvišeni Allah u suri El-Kehf, odmah nakon kazivanja o Musau i Hidru, navodi kazivanje o Zul-Karnejnu. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: “Kazaću vam o njemu neke vijesti.” Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. I on pođe. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zul-Karnejne,” – rekosmo Mi – “ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?” “Onoga ko ostane mnogobožac” – reče – “kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.” (El-Kehf, 83.-88.)

Ulema pojašnjava da se ne radi o doslovnom dolasku do mjesta na kojem Sunce zalazi, jer Sunce je mnogostruko veće od Zemlje, nego se tim riječima želi ukazati da je došao do zadnjeg ljudskog naselja u pravcu zapada (Kurtubi, Tefsir, 11./50.) Došao je do mjesta u kojem Sunce zalazi, znači negdje na zapadu, i učinilo mu se kao da zalazi u mutni izvor. U pogledu ovog mjesta i ovog izvora prisutna su brojna različita mišljenja islamske uleme, počevši od toga da je u pitanju alegorija, pa do toga da se radi o pravom mutnom izvoru, kako je doslovno navedeno. Suhejli kaže da je to mjesto nastanjivao ostatak naroda Semud, te da se to mjesto zvalo Džabrus, koje se na sirijanskom naziva Džirdžisa.Vehb, pak, kaže da se ta zemlja zvala Nasik. Ukratko, ne zna se pouzdano ništa više od onoga što je navedeno u Kur'anu, a pored toga i dalje na raspolaganju imamo samo mišljenja velikih alima iz srednjeg vijeka. Ono što Kur'an kaže je jasno. Uglavnom, došao je do mjesta nakon kojeg se dalje ne može ići, tu je zastao i tamo našao nevjernički narod. Tu počinje svoju glavnu zadaću, a to je pozivanje ljudi na put istine i pravde – islama.

Pohod na istok

Nakon pohoda na zapad, Zul-Karnejn se usmjerava u pravcu istoka i tamo čini istu stvar. Zajedno sa svojom vojskom je krenuo u pravcu istoka i išao sve dok nije stigao do mjesta gdje Sunce izlazi. Tamo je našao ljude koji ništa ne rade i nemaju ama baš ništa. Hodali su potpuno nagi i nisu imali nijednog objekta za stanovanje, niti ijednog zasađenog drveta ili posijanog usjeva. Živjeli su poput nekih životinja u rupama i pećinama, ali zato su u pogledu nevjerovanja, nereda, griješenja bili potpuno ravnopravni sa stanovnicima sa zapada. Sa njima je postupio potpuno isto kao sa stanovnicima zapada. Uzvišeni govori: I on opet pođe. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. (El-Kehf,  89.-91.) U pogledu ove zemlje, koja je smještena na istoku, i naroda, Vehb kaže da se zvala Minsek, Katade i Mukatil kažu da se zvala Zindž. Neki kažu da su oni potomci vjernika iz naroda Ad, i da su se zvali Džabluk i da se na sirijskom nazivaju Merkisa.

O koliko tajnovitim i nedokučivim razmjerama vremena i prostora se radi kazuje i podatak da je svaki od ova dva grada na istoku i na zapadu imao po deset hiljada vrata, a razmak između svakih vrata je bio jedan ferseh. (Kurtubi, Tefsir, 11./53.) Navodi se da su stanovnici istoka i zapada pozitivno odgovorili na poziv Zul-Karnejna da vjeruju i obožavaju jedino Uzvišenog Gospodara svih svjetova. Zul-Karnejn je bio dobro obaviješten o svim neophodnim detaljima, a posebno dobro je poznavao ljudsku prirodu i sklonosti, što mu je, uz poznavanje jezika i prostora, te Allahove blagodati prema njemu, davalo ubjedljivu nadmoć nad svima ostalima.

Je'džudž i Me'džudž

Nakon toga prolazi određeni vremenski period za koji nikada nećemo saznati da li je bio duži ili  kraći i on sa svojom vojskom kreće u treći pohod, ali ovaj put nije ni na istok ni na zapad, to je sve već zauzeo, nego do nekog mjesta među planinama. Atta el-Horosani navodi govor Ibn Abbasa koji kaže da su ova dva brda, tj. planine, u Armeniji i Azerbejdžanu. (Kurtubi, Tefsir, 11./55.) Vehb kaže da se ta zemlja i narod zvala Havil. Međutim, Uzvišeni Allah jedino zna o kojem mjestu i planinama se radi.

Tu naiđe na narod koji je dostigao dno u neznanju, kao što su oni sa istoka dostigli dno lijenosti, ovi ovdje su na dnu neznanja, tako da jedva razumijevaju govor, i pored mnoštva jezika koje on poznaje i svih njegovih znanja. Međutim, Zul-Karnejn se, s mukom, ipak uspijeva sporazumjeti sa njima, kad, gle čuda, oni ga obavještavaju o nekim čudnim narodima koji se zovu Je'džudž i Me'džudž, i koji čine veliki nered na Zemlji. Oni mu predlažu da između njih postavi branu i nude mu bogatu nagradu za to. Sada ćemo se pridružiti tekstu Kur'ana koji opisuje te događaje: I on pođe. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. “O Zulkarnejne,” – rekoše oni – “Je'džudž i Me'džudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.” “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.” I  tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju. “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče on. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.” (El-Kehf, 92.-98.) U ovim ajetim Uzvišeni Gospodar svjetova nas upoznaje sa mnoštvom informacija, a među njima najistaknutije je spominjanje zlikovaca koje Allah, dž.š., jezikom naroda koje su terorisali naziva Je'džudž i Me'džudž. Ulema se razišla u pogledu domovine Je'džudža i Me'džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kritičari se slažu da je to prostor negdje na sjeveroistoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima.

Kineski izvori potvrđuju da je osnova riječi Mongol uzeta iz riječi Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko riječi Me'džudž. Osim toga oni spominju i drugo pleme sa ovog područja koje se zove Javaši. Vrlo je moguće da se ova riječ tokom vremena deformisala tako da je postala Je'džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima. Inače, Je'džudž i Me'džudž se direktno na dva mjesta spominju u Kur'anu. Prvi put u suri Kehf, u ajetima koje smo već spomenuli: «O Zul-Karnejne, rekoše oni, Je'džudž i Me'džudž čine nered po Zemlji…» (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96.-97.) Ajeti iz sure Kehf govore o Je'džudžu i Me'džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada činili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj nemoći da je pređu ili probiju.

Međutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u budućnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajući buduće vrijeme, tj. ar. ”iza”, što znači: ”i kada se…” Ovi ajeti nam direktno govore o predstojećem izlasku Je'džudža i Me'džudža, što će biti jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Pojedini historičari i mufessiri su navodili zapanjujuće čudne navode o Je'džudžu i Me'džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanak i domovine, te njihovog opisa, izgleda i ponašanja.

[Media]

Gradnja brane

Dakle, kada je Zul-Karnejn došao do tog naroda, i kada su ga ljudi zamolili da im pomogne protiv Je'džudža i Me'džudža, on je od tog naroda tražio da učine samo tri stvari: da sakupe gvožđe, da ”pušu”, tj. pomognu pri topljenju željeza i da donesu mjed; a on je sa svoje strane učinio tri stvari: komadima gvožđa izravnao je dva brda, rastopio je gvožđe do tačke koju je želio i sve to zalio rastopljenim mjedom. Vidimo da je svako uradio svoje zadatke u skladu sa svojim mogućnostima, a mi ne možemo ni zamisliti kolike su bile mogućnosti tog velikana kada u to vrijeme gvožđem poravnava dvije planine, kada, bez ikakve željezare i visoke peći rastapa gvožđe, kada toliko precizno poznaje kombinacije metala i rezultat te kombinacije i kada već rastopljenoj planini gvožđa uspijeva prići i zaliti je rastopljenim mjedom.

Kasnije, u našim vremenima, naučnici će dokazati da odabir gvožđa i mjeda nije bio nimalo slučajan, jer je njihovom kombinacijom dobiven jedan od najčvršćih metala na Zemlji. Učenjaci navode da je visna brane bila oko dvije stotine podlaktica, a Vehb ibn Munebbih kaže da je ona duga sto ferseha (ar. mjera za dužinu, odnosno 1 ferseh = 2250 m, ili, po drugima, oko 7 do 8 kilometara), a široka pedeset ferseha. U pogledu mjesta na kojem se nalazi ova brana, ulema se razišla u ovisnosti od toga koga smatraju Zul-Karnejnom. Tako se navode mišljenja da je to negdje na Kavkazu, da je to Kineski zid, da je u pitanju Ural u Rusiji itd., no po svim dostupnim navodima i predajama mišljenje o Kavkazu je najjače, ali i dalje ostaje samo mišljenje.

Ashab koji je vidio branu

Ma koliko nam to čudno izgledalo, još za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neki od muslimana su u svojim putovanjima ”nabasali” na Zul-Karnejnovu branu. Tako je jedan od njih, kada se vratio sa putovanja i prepoznao govor o tome u onome što je vidio, došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ”Allahov Poslaniče, ja sam vidio branu.” S obzirom o kako fantastičnoj i nevjerovatnoj činjenici se radi, i koliko je taj trenutak zanimljiv iz svih aspekata, lahko možemo uvidjeti ljepotu pedagoškog i svakog drugog pristupa koju je imao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On jednostavno tom čovjeku kaže: “Opiši mi je.” Na to je čovjek rekao: “Bila je poput uglađene burde.

Na njoj su bili putevi crvene, žute i crne boje.” Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Zaista si je vidio.” (Kurtubi, Tefsir, 11/62.) Jasno nam je da je ovaj ashab branu vidio s jedne strane, tj. sa suprotne strane Je'džudža i Me'džudža, jer da ju je vidio s druge strane zasigurno to ne bi stigao bilo kome ispričati, s obzirom o kakvim krvolocima i zlikovcima se radi. Nažalost, taj ashab nije naveo gdje je putovao i kako je došao do te brane, tako da o tome teško možemo naći pouzdane podatke.

[Media]

Da li je iko vidio pregradu koju je izgradio Zulkarnejn nad Jedžudžom i Medžudžom

Jedan je ashab vidio tu pregradu, a imam Buhari bilježi hadis mu'alek u kojem se to spominje, potvrđujući viđenje: “Čovjek je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Vidio sam pregradu, poput šivene odjeće’1, a Poslanik mu, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući njegov govor, reče: ‘Vidio si!'”

Ibn Hadžer navodi slijedeće: “Hadis prenosi Ibn Ebi Omer od Se'ida ibn Ebi Urbe, a ovaj od Katade, od jednog Medinelije, koji je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, vidio sam pregradu Jedžudža i Medžudža.“ – “Kakva je?” – upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek reče: “Poput šivene odjeće u bojama, red crvene, pa red crne.“ A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu potvrdi: “Zaista si je vidio.“2

Hafiz Ibn Kesir spominje jednu priču o toj pregradi i pokušajima pojedinih vladara da dođu do nje: “Halifa El-Vasik3 je slao neke svoje namjesnike, spremivši s njima vojsku i pratnju, da dođu do pregrade i odrede gdje se tačno nalazi, te da mu opišu kako tačno izgleda kada se vrate. Oni su išli od zemlje do zemlje, i od kraljevstva do kraljevstva, dok nisu došli do nje. Našli su da je izgrađena od željeza i bakra, a prenijeli su da su vidjeli ogromna vrata, na kojima su bili ogromni katanci. Vidjeli su i građevine od cigla i gradilište gdje se pravi toranj. Kraj zida su bili stražari iz kraljevstva koje se nalazilo u blizini. Zid je ogroman i visok, nije ga moguće preći, kao ni planine koje su oko njega. Nakon što su odsustvovali više od dvije godine vratili su se kućama, a pričali su o nevjerovatnim i čudnim stvarima koje su vidjeli.“4

Ibn Kesir ne navodi lanac prenosilaca ove priče, niti spominje išta više u vezi nje, pa Allah najbolje zna da li je ispravna.

Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el Arifi

[Media]

Tajanstvene ličnosti u Kur'anu: Zul-Karnejn – čovjek koji je stigao na krajnji istok i krajnji zapad

Zul-Karnejn je bio dobri, plemeniti vladar s kojim je Uzvišeni Allah bio zadovoljan, kojeg je pohvalio u Svojoj Knjizi i pružio mu Svoju pomoć. Hidr je bio u predvodnici njegove vojske i imao je položaj njegovog savjetnika koji odgovara položaju današnjeg vezira…

U cjelokupnoj povijesti čovječanstva malo je interesantnih ličnosti poput Zul-Karnejna. Nas su naučili da muslimane posmatramo samo kao ‘dobre ljude’ koji pošteno žive i ništa više od toga.

Međutim, kazivanje o Zul-Karnejnu nam nudi savršeni prikaz jednog velikog, dostojanstvenog, moćnog i pravednog muslimana kome je Uzvišeni Allah podario vlast na cijeloj Zemlji, ogromno znanje, zadivljujuću mudrost, neviđenu snagu i pripisao mu zaslugu za upućivanje stanovnika Zemlje na Pravi put.

Ko je, ustvari, bio Zul-Karnejn?

Postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima u pogledu Zul-Karnejna. Ko je bio, iz kog dijela svijeta potiče, u kom vremenu je živio, pa čak i pogledu toga da li je uopće bio čovjek ili melek. Dok neki islamski učenjaci smatraju da je bio poslanik, drugi to negiraju i kažu da je on bio samo pravedni i mudri vladar kojeg je Allah obdario Svojim blagodatima. Ovdje ćemo navesti najpoznatija mišljenja o tome.

Prvo: On je iz Himjera i bio je jedan od vladara Tubb'a iz Jemena čije je pravo ime bilo Ebu Bekr b. Afrikaš. Sa svojim vojskama je stigao do obale Sredozemnog mora, te pregazio Tunis, Maroko i druge zemlje i sagradio je grad koji je nazvao Afrika i po tom gradu je cijeli kontinent dobio ime, a to je i ime njegovog oca. Nazvan je Zul-Karnejnom zato što je došao do mjesta izlaska i zalaska Sunca. Dokaz da je on iz Himjera je to što su Himjerani nazivali svoje vladare sa Zul-taj i taj.

Drugo: Dio uleme smatra da je on, ustvari, Aleksandar Makedonski, Aristotelov učenik. On je ratovao protiv Perzije i uspio poraziti perzijskog vladara Darija i zauzeti njegovo carstvo. Osvojio je i Egipat, sagradio Aleksandriju i krenuo u pohod na Indiju. Historija ne zna ni za jednog vladara koji je više osvojio i duže vladao od njega. Sa druge strane, ovo mišljenje većina uleme odbacuje iz jednostavnog razloga što je Aleksandar Makedonski bio dokazani nevjernik i veliki grješnik koji je činio najteže harame, što se nikako ne uklapa u kur'anski opis Zul-Karnejnove ličnosti, jer on je dobri, iskreni vjernik, pravedni vladar i daleko od svega što je poznato za Aleksandra. Pojedini alimi, poput Abdulkerima el-Hatiba, pokušavaju braniti teoriju po kojoj je vrlo vjerovatno da je Aleksandar bio vjernik budući da je bio Aristotelov učenik, a Aristotel je vjerovao u jednog Boga kojeg je nazivao Prvim Uzrokom.. Isto tako, on ističe mogućnost da je Aleksandar tokom svojih pohoda mogao doći u dodir sa pravom vjerom i prihvatiti je. Međutim, sve to su samo pretpostavke, a dokazano je da je Aleksandar umro kao paganin nakon noći provedene u razvratu.

Treće: On je jedan od perzijskih vladara po imenu Efridon b. Esfijan. Drugi, pak, smatraju da se radi o čuvenom perzijskom vladaru Kiru i da je on najbliži opisu navedenom u Kur'anu o Zul-Karnejnu. Treći pak, a među njima je i Muhammed Et-Tahir b. Ašur, smatraju da je on jedan od vladara Kine za što navodi brojne predaje. Sve u svemu, istina je jedino ono što kažu Kur'an i Sunnet a to je da je Zul-Karnejn bio musliman, plemeniti vladar kome je Uzvišeni Allah otvorio vrata Svoje milosti, a sve ostalo je manje važno.

Ibn Abbas je rekao: „Zul-Karnejn je bio dobri, plemeniti vladar s kojim je Uzvišeni Allah bio zadovoljan, kojeg je pohvalio u Svojoj Knjizi i pružio mu Svoju pomoć. Hidr je bio u predvodnici njegove vojske i imao je položaj njegovog savjetnika koji odgovara položaju današnjeg vezira.“

[Media]

Neizmjernost Allahovih blagodati

Uzvišeni Allah u Svome Govoru izravno kaže da mu je dao vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. Tu se ističe riječ sebeb – tj. uzrok. Abdurrahman b. Zejd b. Eslem kaže: „To se odnosi na poznavanje jezika. On nije krenuo u borbu protiv bilo kojeg naroda, a da im se nije obraćao na njihovom jeziku.“ Ibn Kesir kaže: „Ispravno je da to obuhvata sve uzroke i uvjete koji vode ka realizaciji njegovog cilja u vlasti i svemu ostalom.

On je iz svakog područja koje bi zauzimao usvajao stvari, sprave, hranu, potrebne tovare i sve to bi koristio protiv naroda iz drugog područja na koje bi išao.“ Pored toga, tu je poznavanje jezika naroda kojima bi dolazio sa svojom vojskom, jedinstveno vođenje uspješnih ratova bez ijednog poraza, poznavanje zemalja, naroda, običaja, poznavanje ljudske prirode i reakcija na promjene, poznavanje najkompliciranijih tehnologija, poput topljenja gvožđa, kombinovanje jednog metala sa drugim, itd. Nemoguće je na ovako malom prostoru nabrojati sve što mu je Uzvišeni Allah darovao od mogućnosti. Ono što je svakako zanimljivo jeste upravo njegov odnos prema sposobnostima koje mu je Uzvišeni Allah darovao.

Naime, on nije ostavio ni jednu sposobnost, a da je nije iskoristio. Poseban je, opet, momenat to što je on na svim svojim sposobnostima, pojedinačno i u cjelini, bio neizmjerno zahvalan Uzvišenom Allahu. Suprotno tome, većina današnjih muslimana uglavnom nije ni svjesna svojih mogućnosti, kao prvo- ako su pojedinih i svjesni koriste ih samo onda kada moraju, kao drugo; a kao treće- kada biste nekoga od nas upitali: „Jesi li zahvalan Allahu, dž.š., zato što ti je podario sposobnost da, recimo, voziš auto?“, nesumnjivo bi dobili odgovor u formi protupitanja: „Šta ti je budalo?“

Zul-Karnejnovi misionarski pohodi – pohod na zapad

Uzvišeni Allah u suri El-Kehf, odmah nakon kazivanja o Musau i Hidru, navodi kazivanje o Zul-Karnejnu. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: ‘Kazat ću vam o njemu neke vijesti.’ Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. I on pođe. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. ‘O Zulkarnejne’ – rekosmo Mi – ‘ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?’ ‘Onoga ko ostane mnogobožac’ – reče – ‘kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.

A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.'” (El-Kehf, 83-88.) Čitajući ovo kazivanje čovjek osjeća da Zul-Karnejn uopće nije bio poput ostalih ljudi, niti vladar poput ostalih vladara, jer podareno mu je mnoštvo dragocjenih osobina: mudra politika, nevjerovatna moć i snaga da putuje zemljom od istoka do zapada, širenje islama gdje god je došao, savršeno poznavanje najznačajnijih nauka za gradnju, ratovanje, pozivanje u islam, upravljanje osvojenim zemljama, itd., a na sve to mu je Uzvišeni Allah dodatno povećao znanje, spoznaju, bogobojaznost i nadasve zahvalnost. On je sa svojom vojskom došao do mjesta za koje ljudi danas uopće ne znaju i pored precizne geografije, kamera i satelita.

Došao je do mjesta na kome Sunce zalazi i učinilo mu se kao da zalazi u mutni izvor. U pogledu ovog mjesta i ovog izvora postoje također različita mišljenja islamske uleme, počevši od toga da je u pitanju alegorija, pa do toga da se radi o pravom mutnom izvoru, kako je doslovno navedeno. Uglavnom, došao je do mjesta nakon kojeg se dalje ne može ići i tu je zastao i tamo našao nevjernički narod. Tu počinje svoju glavnu zadaću a to je pozivanje ljudi na put istine i pravde – islama.

Njegov metod je bio vrlo uspješan zato što je, u suštini, vrlo konkretan i jednostavan, a riječ je o metodu izbora između tergiba (dobrovoljnosti) i terhiba (odgovornosti). Nakon očigledne istine s kojom je došao svako je imao pravo da izabere što želi i shodno tome da izabere način na koji će biti tretiran. Na taj način Zul-Karnejn je pokazao da je objedinio pojam pravde u svom govoru i svome djelu.

[Media]

Pohod na istok

Nakon što je ispunio svoj zadatak i popravio stanje čovječanstva na zapadu, Zul-Karnejn se usmjerava u pravcu istoka da i tamo učini istu stvar. Zajedno sa svojom vojskom je krenuo u pravcu istoka i išao sve dok nije stigao do mjesta gdje Sunce izlazi. Tamo je zatekao ljude koji su živjeli najprimitivnijim načinom života i koji su bili ogrezli u lijenosti i neimaštini. Hodali su potpuno nagi i nisu imali ni jednog objekta za stanovanje, niti ijednog zasađenog drveta ili posijanog usjeva. Živjeli su poput nekih životinja u rupama i pećinama, ali zato su u pogledu nevjerovanja, nereda, griješenja bili potpuno izjednačeni sa onima na zapadu.

Sa njima je postupio potpuno isto kao sa stanovnicima zapada. Uzvišeni govori: I on opet pođe. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. (El-Kehf, 89-91.) Zul-Karnejn je bio dobro obaviješten o svim neophodnim detaljima, a posebno dobro je poznavao ljudsku prirodu i sklonosti, što mu je, uz poznavanje jezika i prostora, davalo ubjedljivu nadmoć nad ostalim ljudima.

Pohod između dvije planine

Nakon toga prolazi određeni vremenski period za čiju dužinu nikad nećemo saznati i on sa svojom vojskom kreće u treći pohod, ali ovaj put nije ni na istok ni na zapad, nego do mjesta između dvije planine. Ništa preciznije se ne može reći o tom mjestu. Razni istraživači su nudili razne pretpostavke o mogućim lokacijama tih planina, ali sve one zajedno ne prelaze dalje od običnih pretpostavki. Uzvišeni Allah jedino zna o kojem mjestu i planinama se radi. Tu naiđe na narod koji je dostigao dno u neznanju, kao što su oni sa istoka dostigli dno primitivizma i nemorala, tako da su jedva razumijevali govor, i pored mnoštva jezika koje je Zul-Karnejn poznavao.

Međutim, Zul-Karnejn se, s mukom, ipak uspijeva sporazumjeti sa njima, kad, gle čuda, oni ga obavještavaju o nekim čudnim narodima koji se zovu Je'džudž i Me'džudž, i koji čine veliki nered na Zemlji. Oni mu predlažu da između njih postavi branu i nude mu bogatu nagradu za to. Upravo u tom momentu dolazi do izražaja veličina islamske ličnosti bez obzira na kom se položaju nalazio. Jeste li ikada čuli i za jednog vladara koji je svom narodu rekao: „Ne trebaju mi više porezi ni zlato, imam dovoljno!?“ Ovo je pitanje za mirnu situaciju, dok je vladar u svome dvorcu i okružen svojim bogatstvom.

Šta tek mislite, da se vladar odrekne bogatstva koje mu se nudi dok je u pohodu i to u slučaju kada se od njega traži da uradi krupan posao?! Ako već niste istraživali ovo pitanje, onda bolje i nemojte, jer izuzev Zul-Karnejna nikada ni jedan vladar neće ponoviti njegove veličanstvene riječi: “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao!” Sada ćemo se pridružiti tekstu Kur'ana koji prelijepo opisuje te događaje.

Izgradnja zida koji je predznak Sudnjeg dana

I on pođe. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zulkarnejne’ – rekoše oni – ‘Je'džudž i Me'džudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.’ ‘Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao’ – reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!’ I kad on izravna dvije strane brda, reče: ‘Pušite!’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.’ I tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju. ‘Ovo je blagodat Gospodara moga!’ – reče on. ‘A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja

Gospodara moga će se sigurno ispuniti.’ (El-Kehf, 92-98.) Zul-Karnejn je od tog naroda tražio samo da učine tri stvari: da sakupe gvožđe, da ‘pušu’, tj. pomognu pri topljenju željeza i da donesu mjed; a on je sa svoje strane učinio tri stvari: izravnao je dva brda komadima gvožđa, rastopio je gvožđe do tačke koju je želio i sve to zalio rastopljenim mjedom. Vidimo da je svako uradio svoje zadatke u skladu sa svojim mogućnostima, pa sada vi slobodno zamislite kolike su bile mogućnosti tog velikana kada u to vrijeme gvožđem poravnava dvije planine, kada, bez ikakve željezare i visoke peći rastapa gvožđe, kada toliko precizno poznaje kombinacije metala i rezultat te kombinacije i kada već rastopljenoj planini gvožđa uspijeva prići i zaliti je rastopljenim mjedom.

Sigurno se pitate zašto Zul-Karnejn nije sačekao napad Je'džudža i Me'džudža i porazio ih kad je već uspio poraziti sve zemaljske narode?! Zašto je dizanjem brane izbjegao sukob sa njima?! Odgovor na to će nam dati Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji govori o kraju dunjaluka, tj. kada Uzvišeni Allah obavijesti Isa, a.s., o njihovom izlasku: „Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.“ (Muslim). Vidimo da se izričito kaže da se protiv njih niko ne može boriti i da će Isa, a.s., učiniti isti potez koji je učinio Zul-Karnejn, samo u obrnutom smjeru.

Naime, prvi put, da bi sačuvao ljude od njihovih navala, Zul-Karnejn je podigao branu kojom ih je izolovao od ostatka čovječanstva. Kada nastupi Allahovo obećanje i desi se njihova najezda Isa, a.s., će skloniti čovječanstvo od njih na brdo Tur, najvjerovatnije iza brane. Kasnije, u našim vremenima, učenjaci će dokazati da odabir gvožđa i mjeda nije bio nimalo slučajan, jer je njihovom kombinacijom dobiven jedan od najčvršćih metala na zemlji. Ali, očigledno je da muslimane već generacijama više interesiraju „sapunice“ i filmovi, nego istina koja se tako izvanredno i poučno prezentira u Kur'anu.

[Media]

Zul-Karnejn i Hidr

Kazivanje o Hidru smo već naveli, međutim zanimljiva je blizina ta dva kazivanja, i u Kur'anu a i u ljudskoj duši dok čita Kur'an. Postoje brojne predaje, naravno različite vjerodostojnosti, o tome da li su njih dvojica bili zajedno. U jednoj od predaja hafiz Ibn Asakir, u predgovoru o Zul-Karnejnu, navodi od Ebu Džafera koji kaže da je njegov otac bio upitan za Zul-Karnejna, pa je rekao: «On je bio jedan od Allahovih dobrih robova, i kod Allaha je bio na ogromnom stepenu. Vladao je prostorom od istoka do zapada i imao je bliskog prijatelja među melekima, kojeg su zvali Rifail.

On ga je posjećivao. Između ostalog jedne prilike mu je rekao: „Pričaj mi, kakav je vaš ibadet na nebu?“ Melek zaplaka, pa reče: „A šta je vaš ibadet u odnosu na naš? Na nebu postoje meleki koji stalno stoje na kijamu, nikada ne sjedaju, govoreći: ‘Gospodaru, nismo Te obožavali onako kako Tebi dolikuje!’ Na to Zul-Karnejn zaplaka i reče: „Rifaile, želja mi je da budem dugovječan, kako bi što više obožavao svoga Gospodara.“ On mu reče: „Stvarno to želiš?“ Zul-Karnejn reče:

„Da.“ Melek mu reče: „Allah ima jedan izvor koji se zove ‘Voda života’, ko se napije iz njega neće nikad umrijeti, sve dok on sam ne zatraži od svoga Gospodara da umre. Zul-Karnejn ga upita: „Znaš li gdje se nalazi taj izvor?“ Melek reče: „Ne, ali mi na nebu pričamo o tome kako Allah ima jednu mračnu zemlju u koju nikada ni jedan čovjek niti džinn nije kročio i mi mislimo da je taj izvor u toj zemlji.“ Zul-Karnejn sazva sve učenjake na Zemlji i upita ih za navedeni izvor, ali mu oni odgovoriše:

„Mi ništa ne znamo o tome.“ On ih upita: „A znate li išta o Allahovoj ‘zemlji mraka’?“ Kad jedan od njih upita: „Zašto pitaš o tome?“ Zul-Karnejn mu objasni, a on reče: „Čitao sam u Ademovoj oporuci da se spominje ta zemlja i ona se nalazi kod Sunčevog roga.“ Zul-Karnejn se odmah spremi na put i provede dvanaest godina u putovanju dok ne stiže do granice te tame. Kad vidješe da to uopće nije mrak noći nego nešto što se komeša poput dima. On okupi vojsku i reče im: „Ja želim da uđem u nju.“ Međutim oni ga spriječiše, a alimi koji su bili zajedno sa njim ga upitaše kako da to urade a da se Allah ne rasrdi na njih?! On odbi i od vojske izabra šest hiljada konjanika. Hidra postavi za svoju prethodnicu na čelu dvije hiljade konjanika.

Hidr krenu pred njim, a znao je šta on traži, ili je Zul-Karnejn od njega to skrivao. Dok je on tako išao, pred njim se ukaza jedna dolina i on pomisli da je izvor u toj dolini. Kada stiže do ruba doline, zaustavi svoju pratnju, a on krenu naprijed i nađe se na ivici izvora. Skinuo je svoju odjeću, kad vidje da je voda bjelja od mlijeka i slađa od meda. On se napi iz njega, uze abdest i okupa, a potom izađe, obuče svoju odjeću i vrati se. Zul-Karnejn je krenuo pa je promašio. I dalje navodi ostatak priče.»

Izvor: saff.ba