U ovom članku autor spominje koji su to uzroci šejtanskog dodira, kakvi su ljudsko-džinnski odnosi, koji je propis odlaska sihirbazima, propis izučavanja sihra, propis izučavanja sihra, koji su razlozi širenja sihra, koje su vrste sihra, koji su znakovi sihra i lažova koji se njime bave, koji je propis uklanjanja sihra sa opsihrene osobe, koji je propis uklanjanja sihra pomoću drugog sihra, koja je kazna za sihirbaza, i kako se liječe sihr i šejtanski dodir.
Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri
Sihr predstavlja čaroliju koja se pravi posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale.
Sihr predstavlja čisto zlo i zločin prema čovjeku, njegovom tijelu, imetku , razumu i odnosu prema drugim ljudima.
Mess je djelovanje džinna na čovjeka.
Uzroci šejtanskog dodira
Mess je direktno džinnsko djelovanje putem prohtjeva, strasti, pretjerane ljubavi. Nekada se desi da ljudi uznemire džinne tako što ih nesvjesno ubiju, proliju vrelu vodu po njima, mokre na njih. A nekada se desi da džinni bez ikakvog razloga djeluju na ljude.
Allah Uzvišeni: Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio. (El-Bekare, 275.)
Ljudsko-džinnski odnosi
Džinni su živa i razumna bića, zadužena određenim postupcima. Oni rade i dobra, i loša djela i biće nagrađeni i kažnjeni shodno onome što radili.
Čovjek treba da širi vjeru i ljudima i džinnima, da ih podučava onome što je naređeno i onome što je zabranjeno, da ih savjetuje i upozorava. Takav je jedan od najboljih Allahovih robova.
Ko koristi džinne za stvari koje nisu dozvoljene, poput širka, ubijanja nedužnih, ili ih koristi da naštete drugim ljudima, kroz razvrat, krađu, takav ima status onoga ko surađuje u nevjerovanju, griješenju i neprijateljstvu. Ko se njima potpomogne da bi uradio, kako on misli, neke nadnaravnosti, takav je obmanut njihovih spletkama.
A ko džinne koristi za radnje koje su u osnovi dozvoljene, takav je učinio zabranjeno djelo, jer za svoj postupak nema dokaza.
Propis odlaska sihirbazima
Takav je postupak zabranjen, a takav je propis i sa odlaskom vračarima, gatarima. Ovo djelo se ubraja u velike grijehe, koje ponekad seže i do nevjerovanja.
Nevjernik je onaj ko pita sihirbaza, vračara, gatara ili astrologa o nečemu što je vezano za nevidljivi svijet, pa mu povjeruje.
A onaj ko ga upita i ne povjeruje mu, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana.
Ovaj se propis odnosi i na onoga ko se susretne sa takvom osobom, obrati mu se preko medija, ili upita iz radoznalosti, ili razonode ili želje da se sa njim samo izruguje.
A dozvoljeno je upitati ga kako bi se spoznalo stanje onoga ko se time bavi, kako bi se njegovo zlo i neznanje otkrilo ljudima i kako bi ljudi bili spašeni njegovog zla.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu.“
Neke supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose da je on kazao: „Ko ode gataru i samo ga upita o nečemu, neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.“
Propis izučavanja sihra
Čovjeku je zabranjeno izučavati sihr, podučavati njemu i praviti ga, i ne samo da mu je zabranjeno nego ga takvo djelo, koje se sastoji od širka, laži, potpomaganja sa šejtanom, čini nevjernikom.
Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siročeta, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice.“
Propis uzimanja naknade za sihr
Sihirbazu je haram imetak koji uzme praveći ili skidajući sihr, a isto tako je haram onome ko daje imetak sihirbazu ili vračaru, jer onaj ko to čini koristi tuđi imetak na nedozvoljen način, i učestvuje u grijehu.
Allah Uzvišeni veli: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. (El-Maide, 2.)
Od Ebu Mesuda el-Ensarija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio novac od prodaje psa, od prostitucije i od vračanja.
Sihri i sihirbazi su se među ljudima proširi zbog sljedećih razloga:
1. Neznanje o Allahovoj vjeri i neznanje o stvarnosti sihra, sihirbaza, vračara i sl.
2. Slabost vjerovanja i manjak svijesti o Allahu, a onaj sahir koji nema vjerovanja daje prednost širku nad vjerovanjem, griješenju nad pokoronošću, ovome svijetu nad onim. Takvom bavljenje sihrom postane omiljeno i on zarađuje baveći se njime.
3. Mnoštvo medija koji su puni programa gdje se promovišu sihr, sihirbazi, vračari i sl.
4. Pohlepa za imetkom od strane sihirbaza i medija koji šire nered.
5. Želja ljudi za spoznajom budućnosti.
6. Mnoštvo bolesti i problema koji oboljelog tjeraju da traži izlaz i lijek u svemu što se nudi, pa se tako uzda čak i u lažove i obmanjivače.
7. Gledanje video sadržaja, filmova koji obiluju nevjerstvom, širkom i sihrom, te lažima, obmanama i prevarama.
8. Mnoštvo onih koji odlaze sihirbazima i varačarima, s jedne strane, i nepostojanje odgovarajućih sankcija za one koji se tim poslom bave.
Vrste sihra
Sihr je svaka stvar čiji se uzročnik sakrije, a sastoji se od čarolija koje se prave posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale, čini ljude bolesnima, ubija ih, sastavlja ljude i rastavlja, čini ih voljenim ili omraženim.
Puno je vrsta sihra:
Postoje sihiri koji su obmana, kao npr. da neko leti u vazduhu ili uđe u krug koji je uzak, ili hoda po vodi, ili hoda po užetu, ili pretvori pticu u čovjeka, i slične stvari kojima se iskrivljuje stvarno stanje nečega. Sve je ovo sihr i vradžbija kroz obmanu ljudskih očiju.
Kaže Allah Uzvišeni: I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše. (El-E'araf, 116.)
Postoje i radnje koje se mogu nazvati sihrom jer se oslanjaju na zajedničke postupke kao što su: prizivanje znanja o budućnosti i nevidljivom svijetu, korištenje puteva i načina koji nisu ispravni, praznovjerje, vezivanje za nekoga mimo Allaha. Te radnje su: vračanje, proricanje, razna praznovjerja i sl.
Znakovi sihra i lažova koji se njime bave
Neki od znakova:
1. Da sahir pita o imenu bolesne osobe, imenu njegove majke ili oca, kako bi na takav način, putem šejtana, spoznao stanje bolesnoga.
2. Da sihirbaz obavijesti bolesnoga o njegovom imenu ili imenu njegove majke i da ga obavijesti o njegovom problemu prije nego što bolesna osoba bilo šta kaže.
3. Da od bolesnika traži određenu stvar, poput: kose, odjeće, slike, kako bi na takav način spoznao stanje bolesnoga, putem šejtana.
4. Da govor sihirbaza sadrži obraćanje šejtanu ili nešto što je nerazumljivo.
5. Da od bolesnoga traži da prenese kao žrtvu neku životinju i da prilikom klanja ne spomene Allahovo ime, te da to stavi na svoja prsa i sl.
6. Da bolesniku dadne određeni zapis koji je umotan i u kojem se ne zna šta piše i zabrani mu njegovo otvaranje.
7. Da traži od bolesnoga da ne dodiruje vodu određeni vremenski period ili da traži od njega da papire na kojima se nalazi nešto sveto, poput mushafa, stavi u prljavštinu.
8. Da traži od žene da se pred njim otkrije, ili da se sa njom osami.
9. Da bolesnoj osobi dadne određene stvari koje treba zakopati u zemlju ili mu dadne određene zapise koje treba zapaliti i udisati dim, ili da mokri na nešto što je sveto, poput mushafa i sl.
10. Da je ta osoba poznata po lošem ponašanju i po ostavljanju određenih ibadeta poput namaza u džematu i sl.
Propis uklanjanja sihra sa opsihrene osobe
Nema sumnje da je sihr otrov koji djeluje na čovjeka, čini ga bolesnim, ubija ga, rastavlja supružnike. Svaka bolest ima svoj lijek, i zato onaj ko je opsihren treba da se liječi na propisan način i lijekovima kojis u dozvoljeni.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Allah nije dao bolest, a da za nju nije dao i lijek.“[5]
Propis uklanjanja sihra pomoću drugog sihra
Allah nije dao bolest, a da za nju nije dao i dozvoljeni lijek i zato nije dozvoljeno uklanjati sihre pomoću drugog sihra, jer se takvim postupkom približava šejtanu i čini veliki grijeh i širk.
Sihri se ne mogu ukloniti drugim sihrom osim ukoliko se sihribaz neće približiti šejtanu čineći postupke koje on voli, a koji su širk, poput sedžde šejtanu, prinošenja žrtve u nečije drugo ime mimo Allahovog, izlaganja mushafa nečistoći i sl.
Ako sihribaz učini ova loša djela, šejtan će ga pomoći i ukloniti sihre sa opsihrene osobe.
To su šejtani u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli - a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju. (El-En'am, 112.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“[6]
Kazna za sihirbaza
Sihirbaz se kažnjava ubijanjem, jer sihr koji radi je ustvari djelo širka koje se sastoji od proricanja budućnosti, potpomaganja šejtanima, činjenja nereda po Zemlji. Tako da onaj koji svojim sihrom ubije nekog, i on se ubija.
Ali ako se sihirbaz pokaje, njegova tevba se prihvata, jer on je mušrik, mušriku Allah prašta ukoliko se pokaje. Upravo zbog tog razloga, pokajanje faraonovih sihirbaza je prihvaćeno.[7]
Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)
I kaže: A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (El-Maide, 39.)
Liječenje sihra i messa (šejtankog dodira)
Liječenje sihra i šejtankog dodira ima dva stanja:
Prvo: Da se zna mjesto na kojem se nalazi sihr, te se uzme i uništi. Na takav način će sihr, uz Allahovu pomoć biti uništen. Ovo je najbolji način liječenja od sihra, a mjesto sihra se može spoznati putem snova ili Allahovom uputom, ili putem džinna koji se nalazi u tijelu čovjeka koji se liječi i sl.
Aiša kazuje: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio opsihren do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama.“ Sufjan veli: „Ovakva vrsta sihra je najteža.“ Rekao je: „O Aiša, da li znaš da me je Allah upoznao sa onim što sam Ga pitao? Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo pored moje glave, dok je drugi sjeo pored mojih nogu. Onaj koji je bio pored glave je kazao ovom koji je bio pored nogu: 'Kakvo je stanje ovog čovjeka?' Odgovorio je: 'Opsihren je.' 'A ko ga je opsihrio?' upitao je. Reče: 'Lebid b. El-E'asam, čovjek iz Benu Zurejka, a on je licemjer.' Kaže: 'ﷻ čemu je (sihr)?' Rekao je: 'ﷻ češlju i dlaci (koja je spala prilikom češljanja).' Pa ga upita: 'A gdje je to?' A drugi mu odgovori: 'ﷻ bunaru Zervan (koji se nalazio u bašti plemena Benu Zurejk).“ Aiša veli: „Poslanik je otišao i izvadio taj sihr.“ [8]
Drugo: Da se ne zna mjesto na kojem se nalazi sihr i tada se bolesna osoba liječi na dva načina:
1. Šerijatski propisanim načinom učenja, tj. rukjom, moleći Allaha i učeći dove prenesene u kur'ansko-hadiskim tekstovima i tome slično.
- Zbog čega se uči šerijatska rukja ili šta se njome liječi?
Ona se uči i njome se liječi sihr, šejtanski dodir, zavist, urok, padavica, ludilo, otrov, ubod, bolovi, bolest, tuga i druge vidljive i nevidljive bolesti.
Hvala Allahu Koji je za svaku bolest dao lijek i učinio Kur'an uputom i lijekom.
Uslovi za ispravnost rukje:
- Da bude sastavljena od riječi Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od dova koje nisu u suprotnosti sa šerijatom.
- Da bude na arapskom ili nekom drugom jeziku, razumljivog značenja.
- Da onaj koji uči i onaj kome se uči budu uvjereni da je rukja samo uzrok, a da je pravi liječnik Allah u kojeg se treba pouzdati.
- Da rukja ne sadrži nešto što je u koliziji sa islamom, poput dove nekom drugom mimo Allaha, uvrede i psovke.
Najbolje je da čovjek sam sebi uči ili nekom od svojih ko je bolestan, a dozvoljeno je tražiti i od drugih da uče.
2. Lijek koji je po islamu dozvoljen, poput meda, zemzem vode, hurmi, ćurukota, hidžame i sl.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Lijek je u tri stvari: u hidžami, gutljaju meda i kauterizaciji, ali ja mome ummetu zabranjujem kauterizaciju.“[9]
Sa'd b. Vekkas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ujutro pojede sedam osušenih hurmi, tog dana mu ne mogu naštetiti sihir i otrov.“[10]
ﷻ verziji kod Muslima stoji: „Ko pojede sedam medinskih hurmi kada osvane, otrov mu neće moći nauditi sve dok ne omrkne.“
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ćurukot je lijek za svaku bolest osim smrti.“
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko pusti krv kupicom, sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset i prvog u mj esecu, bit će mu to lijek za svaku bolest.“
Onaj ko uči treba uzeti abdest, a zatim početi učiti, ispravno i razgovjetno izgovarajući ajete. Treba da puhne u oboljelu osobu nakon učenja onoga što je lahko iz Kur'ana, poput Fatihe, ajetu-l-kursijje, zadnja dva ajeta sure Bekare, sure El-Kafirun, El-Ihlasa, El-Felek, En-Nas, ajeta o sihru i džinnima, poput ajeta iz sura:
Allahumme rabbe-n-nasi, ezhibi-l-be'se, vešfi ente-š-šafi, la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekamen.
Allahu, Gospodaru ljudi, Koji otklanjaš bolest, izliječi, Ti si Onaj Koji liječi, nema liječnika osim Tebe. Podari takav lijek iza koga više neće ostati bolesti.[13]
Es'elullahe-l-azime, rabbe-l-arši-l-azimi en ješfijeke. (sedam puta)
Molim Allaha Uzvišenog, Gospodara arša veličanstvenog, da te izliječi.[20]
Liječenje uroka (el-'ajn)
El-Ajn je „otrovna strijela“ koja izlazi iz zavidnika ili uzročnika uroka i ide prema osobi kojoj se zavidi i koja se želi ureći.
Nekada ova strijela djeluje na čovjeka, a nekada ne. Ako čovjek nema nikakve zaštite, onda ga ona pogađa, a ako se zaštiti od nje, onda ona nema uticaja na njega.
Urok koji pogađa ljude je rezultat zavidnosti ili prevelike zadivljenosti nečim, koja nije popraćena spominjanjem Allaha.
Kako se dešava urok?
Uzročnik uroka određenu osobu opiše i kaže nešto o njoj, pri tome ne spominjući Allahove ime, i ne moleći Allaha za berićet toj osobi. Izgovorene riječi, nepopraćene spomenom Allaha, šejtan preusmjeri ka ciljanoj osobi, koja nije sebe zaštitila zikrom, dovom ili Kur'anom, želeći joj nauditi, i ako Allah želi to se i desi.
Allah Uzvišeni veli: Nijedna se nedaća ne desi bez Allahove dozvole, a Allah će uputiti data-originale onoga ko u Njega vjeruje. Allah sve zna. (Et-Tegabun, 11.)
Lijek za onoga kon je pogođen uzrokom
Postoje dva stanja vezana za osobu pogođenu urokom:
Prvo stanje: Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje traži da se okupa, te se tom vodom urečeni polije otpozada, i Allahovom, dželle šanuhu, voljom će ozdraviti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se.“[21]
Način kupanja (pranja)
Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Hunejfa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Moj otac Sehl kupao. Skinuo je svoj ogrtač, dok je Amir ibnu Rebia gledao u njega. Sehl je bio jako bijele puti i lijepe kože. Amir je rekao: 'Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu.' Istog momenta Sehla je uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu: 'Ne može podići glave.' - rekli su. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: 'Sumnjate li na koga?'
Na Amira ibnu Rebi'u, odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: 'Radi čega to ubijate svoju braću? Što ga nisi blagoslovio? Operi se za njega.' Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio i krenuo sa ostalim ljudima.“[22]
Drugo stanje: Ako se ne zna ko je urekao, onda će čovjek učiti neke odlomke iz Kur'ana, poput Fatihe, ajetu-l-kursijje, dva zadnja ajeta sure Bekare, sure Ihlas, Felek, Nas, a ako želi može da uči i sljedeće ajete:
Junus, 107.
El-Bekare, 137.
El-Kalem, 51-52.
En-Nisa, 54.
El-Isra, 82.
Fussilet, 44.
Zatim, nakon toga se mogu učiti i dove koje su prenesene vjerodostojnim predajama, a koje su vezane za liječenje.
[1] Hadis je ispravan, a bilježi ga Hakim, br. 15.
[2] Bilježi Muslim, br. 2230.
[3] Bilježi Buharija, br. 2766., i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 89.
[4] Bilježi Buharija, br. 2237., i Muslim, br. 1567.
[5] Bilježi Buharija, br. 5678.
[6] Hadis je ispravan, a bilježi ga Hakim, br. 15.
[7] I faraonu sihirbazi dođoše. „Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" -upitaše. „Da“, - reče – „i bićete mi, zaista, bliski.“ „O Musa“, - rekoše onda – „hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?“ „Bacite vi.“ - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima opsihriše i jako ih prestrašiše, i sihr veliki prirediše. I Mi naredismo Musau: „Baci štap svoj!“ – i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili, i tu oni bijahu pobjeđeni i ostadoše poniženi, a sihirbazi se licem na tle baciše. „Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše, „Gospodara Musaova i Harunova!“
„Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" – viknu faraon. – „Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi! Isjeći ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti!“A oni rekoše: „Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti! Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo!“ Sura el-E'araf, 112-127.
[8] Bilježi Buharija, br. 5765., i ovo je njegova verzija i Muslim, br. 2189.
[9] Bilježi Buharija, br. 5681.
[10] Bilježi Buharija, br. 5769., i Muslim, br. 2047., i ovo je njegova verzija.
[11] Bilježi Buharija, br. 5688., i Muslim, br. 2215., i ovo je njegova verzija.
[12] Hadis je dobar, a bilježi ga Ebu Davud, br. 3861. Pogledati: Sahihu-l-Džami' br. 5968.
[13] Bilježi Buharija, br. 5743., i ovo je njegova verzija, i Muslim, 2191.
[14] Bilježi Muslim, br. 2186.
[15] Bilježi Muslim, br. 2185.
[16] Bilježi Buharija, br. 5744.
[17] Bilježi Buharija, br. 3371.
[18] Bilježi Muslim, br. 2709.
[19] Bilježi Muslim, br. 2202.
[20] Hadis je isparavn, a bilježi ga Ebu Davud, br. 3106., i ovo je njegova verzija, i Tirmizi, br. 2083.
[21] Bilježi Muslim, br. 2188.
[22] Hadis je ispravan, a bilježi ga Ahmed, br. 16076., i ovo je njegova verzija, i Ibn Madže, br. 3509.
