Priču nam je poslala sestra koja se nakon sedamnaest godina izlječila od sihra
Pored svega toga, u zadnje vrijeme, muž mi je učio rukju redovno, uz masažu, koja je toliko bila bolna, da sam imala osjećaj, kao da se kidaju dijelovi moga tijela, iako je to bila uobičajena, malo jača masaža koju poslije rukje podnesem sasvim normalno, međutim, onima koji su bili prisutni u mome tijelu, mnogo je smetala, tjerala ih na plač i vrištanje, te su govorili da ne mogu podnijeti tolike bolove, i da će umrijeti od njih…
Pišem ovaj tekst kako bih pokušala pomoći, ukazati na problem, olakšati i, Allahovom voljom, na ispravno liječenje ukazati svim onima koji su u istom iskušenju u kojem sam ja bila, Allah najbolje zna, punih sedamnaest godina. Sve je počelo još od malih nogu, kada sam bila devetogodišnja djevojčica, tada, kada su me kasno u ponoć vodili u hitnu zbog iznenadnog napada gušenja. Bez drugih objašnjenja, moje su probleme pripisali anemiji. Još tada, jedan doktor, koji je očito bio upućen u te stvari, dao mi je karticu sa jutarnjim i večernjim zikrom i zamolio me da to učim. To je bilo vrijeme kada smo uselili u svoju novu kuću.
Moja majka, vjernica, čestita supruga i majka tada troje djece, kojoj su neke žene otvoreno zavidjele, također je počela da ima probleme i sva naša porodica od tada se lagano “raspadala”, a problemi su dolazili sa raznih strana. Ja sam od tada počela da imam razne probleme i poteškoće, a rijetki su bili dani da nisam imala problema sa zdravljem. Neki dio mene uvijek je bio u bolu i izazivao poteškoće. Ponekad sam od silnih aritmija i gušenja mislila da ću umrijeti, a golim se okom moglo vidjeti lupanje srca, tako što se od silnog lupanja majica i moja odjeća skroz pomjerala, a da bih opisala sve ono kroz što sam prošla, kakve probleme imala, zasigurno bih knjigu napisati mogla.
Moja se majka trudila da me dobro odgoji, a, Allahu hvala, u njenoj porodici uz koju sam odrasla vjera se praktikovala, pa sam odrastala uz dobre i čestite primjere oko sebe, te me Gospodar uputio na hidžab, a tada su mi moji problemi bili malo i olakšani. Nakon udaje i kako je vrijeme teklo, oni su se povećavali i moje je zdravlje bilo sve više narušeno, a Allah najbolje zna, da me On, Najmilostiviji, nije uputio da otkrijem izvor svojih problema, da li bih sada pisala ovaj tekst, jer sam u zadnje vrijeme mnogo puta izgovarala šehadet, misleći da je mome životu došao kraj, a lijek sam pokušavala da nađem u bolnici, kod doktora koji su bili bespomoćni i ništa im nije bilo jasno. Za običnu lokalnu operaciju, poslije koje ljudi izlaze normalno hodajući, doktori meni nisu mogli zaustaviti krv, te bi se uspaničili, a u trudnoći bespomoćni, jer im nije bilo jasno, poslije svih nalaza, šta uzrokuje tolike ogromne bolove u mome stomaku, itd.
Za aritmije i gušenja slali su me, naravno, psihijatru, kako bi mi dao neke lijekove za smirenje i objašnjenje je bilo da sam pod stresom. Nalazi stomaka, jetre, bubrega uvijek su bili uredni, a ja se previjam od bolova, a aritmije ne popuštaju nijednog trenutka. Dozivanja u snu, glasovi, gušenja , strašni snovi i mučenja u snu, samo su još neki od problema koji su me mučili, a u zadnje vrijeme, malo prije nego što me Gospodar uputio na izvor mojih problema, svi ti problemi postajali su neizdrživi i rijetki su bili trenuci kada sam bila “rahat”. On najbolje zna kada mi je pomoć bila najpotrebnija i kada sam dostigla vrhunac podnošljivosti, te mi je poslao Svoju pomoć. Tada nastupa borba koja je trajala tri godine.
Na početku liječenja bila sam mnogo ozbiljna i pridržavala se terapije i svega onoga što mi je trebalo za izlječenje, pogotovo nakon što mi je rečeno da sam u velikom problemu, i da me samo moj Gospodar spasio od potpunog uništenja koje su mi željeli, time što mi je u tome svemu dao uputu, hidžab, namaz, međutim, kada bi me uhvatila nemarnost prema liječenju, moje bi zdravlje ponovo bilo narušeno, a ja sam znala danima biti prikovana za krevet, nemajući snage u rukama da neku laganu stvar podignem ili uradim. Sada, kada sve uzmem u obzir, shvatim da mnogo vremena ni sobom ni svojim mislima nisam uopće upravljala i samo je Allahova milost, pa me sačuvao mojih misli, koje i nisu bile moje, te nisam učinila nešto što bi naštetilo meni, mojoj porodici i ugledu.
Sada, kao da sam sve te godine živjela u potpuno drugom svijetu i kao da sam tek izašla iz neke magle, sivog, gustog dima koji me stalno okruživao. Allah me počastio time, i Svoju pomoć i na taj način poslao, pa je moj muž brzo naučio kako da mi uči rukju, savjetovao se sa učačima, te znanje potražio u raznoj literaturi. Učači su mi već ranije rekli da imam izuzetno jak sihr, tj. više njih, a neki su i zastarjeli, što je dodatno otežavalo situaciju, ali Gospodaru ništa teško nije. On kaže “budi”, i ono bude. On je jači od svih njih, njihovih podlosti i spletki i onih koji su ih poslali da mi naškode i da me unište. Kako sam više srce vezala za Gospodara, te se Njemu posvećivala, tako se moje izlječenje bližilo kraju.
Pored svega toga, u zadnje vrijeme, muž mi je učio rukju redovno, uz masažu, koja je toliko bila bolna, da sam imala osjećaj, kao da se kidaju dijelovi moga tijela, iako je to bila uobičajena, malo jača masaža koju poslije rukje podnesem sasvim normalno, međutim, onima koji su bili prisutni u mome tijelu, mnogo je smetala, tjerala ih na plač i vrištanje, te su govorili da ne mogu podnijeti tolike bolove, i da će umrijeti od njih…
Pišem ovaj tekst kako bih pokušala pomoći, ukazati na problem, olakšati i, Allahovom voljom, na ispravno liječenje ukazati svim onima koji su u istom iskušenju u kojem sam ja bila, Allah najbolje zna, punih sedamnaest godina. Sve je počelo još od malih nogu, kada sam bila devetogodišnja djevojčica, tada, kada su me kasno u ponoć vodili u hitnu zbog iznenadnog napada gušenja. Bez drugih objašnjenja, moje su probleme pripisali anemiji. Još tada, jedan doktor, koji je očito bio upućen u te stvari, dao mi je karticu sa jutarnjim i večernjim zikrom i zamolio me da to učim. To je bilo vrijeme kada smo uselili u svoju novu kuću.
Moja majka, vjernica, čestita supruga i majka tada troje djece, kojoj su neke žene otvoreno zavidjele, također je počela da ima probleme i sva naša porodica od tada se lagano “raspadala”, a problemi su dolazili sa raznih strana. Ja sam od tada počela da imam razne probleme i poteškoće, a rijetki su bili dani da nisam imala problema sa zdravljem. Neki dio mene uvijek je bio u bolu i izazivao poteškoće. Ponekad sam od silnih aritmija i gušenja mislila da ću umrijeti, a golim se okom moglo vidjeti lupanje srca, tako što se od silnog lupanja majica i moja odjeća skroz pomjerala, a da bih opisala sve ono kroz što sam prošla, kakve probleme imala, zasigurno bih knjigu napisati mogla.
Moja se majka trudila da me dobro odgoji, a, Allahu hvala, u njenoj porodici uz koju sam odrasla vjera se praktikovala, pa sam odrastala uz dobre i čestite primjere oko sebe, te me Gospodar uputio na hidžab, a tada su mi moji problemi bili malo i olakšani. Nakon udaje i kako je vrijeme teklo, oni su se povećavali i moje je zdravlje bilo sve više narušeno, a Allah najbolje zna, da me On, Najmilostiviji, nije uputio da otkrijem izvor svojih problema, da li bih sada pisala ovaj tekst, jer sam u zadnje vrijeme mnogo puta izgovarala šehadet, misleći da je mome životu došao kraj, a lijek sam pokušavala da nađem u bolnici, kod doktora koji su bili bespomoćni i ništa im nije bilo jasno. Za običnu lokalnu operaciju, poslije koje ljudi izlaze normalno hodajući, doktori meni nisu mogli zaustaviti krv, te bi se uspaničili, a u trudnoći bespomoćni, jer im nije bilo jasno, poslije svih nalaza, šta uzrokuje tolike ogromne bolove u mome stomaku, itd.
Za aritmije i gušenja slali su me, naravno, psihijatru, kako bi mi dao neke lijekove za smirenje i objašnjenje je bilo da sam pod stresom. Nalazi stomaka, jetre, bubrega uvijek su bili uredni, a ja se previjam od bolova, a aritmije ne popuštaju nijednog trenutka. Dozivanja u snu, glasovi, gušenja , strašni snovi i mučenja u snu, samo su još neki od problema koji su me mučili, a u zadnje vrijeme, malo prije nego što me Gospodar uputio na izvor mojih problema, svi ti problemi postajali su neizdrživi i rijetki su bili trenuci kada sam bila “rahat”. On najbolje zna kada mi je pomoć bila najpotrebnija i kada sam dostigla vrhunac podnošljivosti, te mi je poslao Svoju pomoć. Tada nastupa borba koja je trajala tri godine.
Na početku liječenja bila sam mnogo ozbiljna i pridržavala se terapije i svega onoga što mi je trebalo za izlječenje, pogotovo nakon što mi je rečeno da sam u velikom problemu, i da me samo moj Gospodar spasio od potpunog uništenja koje su mi željeli, time što mi je u tome svemu dao uputu, hidžab, namaz, međutim, kada bi me uhvatila nemarnost prema liječenju, moje bi zdravlje ponovo bilo narušeno, a ja sam znala danima biti prikovana za krevet, nemajući snage u rukama da neku laganu stvar podignem ili uradim. Sada, kada sve uzmem u obzir, shvatim da mnogo vremena ni sobom ni svojim mislima nisam uopće upravljala i samo je Allahova milost, pa me sačuvao mojih misli, koje i nisu bile moje, te nisam učinila nešto što bi naštetilo meni, mojoj porodici i ugledu.
Sada, kao da sam sve te godine živjela u potpuno drugom svijetu i kao da sam tek izašla iz neke magle, sivog, gustog dima koji me stalno okruživao. Allah me počastio time, i Svoju pomoć i na taj način poslao, pa je moj muž brzo naučio kako da mi uči rukju, savjetovao se sa učačima, te znanje potražio u raznoj literaturi. Učači su mi već ranije rekli da imam izuzetno jak sihr, tj. više njih, a neki su i zastarjeli, što je dodatno otežavalo situaciju, ali Gospodaru ništa teško nije. On kaže “budi”, i ono bude. On je jači od svih njih, njihovih podlosti i spletki i onih koji su ih poslali da mi naškode i da me unište. Kako sam više srce vezala za Gospodara, te se Njemu posvećivala, tako se moje izlječenje bližilo kraju.
