16-01-2023.22:59
Znanje je takođe obavezno svakom savjesnom muslimanu, jer je ono ključ uspjeha. Na svakom polju bi se trebao steći određeni kvantum znanja, radi formiranja svestrane ličnosti koja bi mogla odgovoriti savremenim izazovima. Musliman mora osigurati odbranu vjere na intelektualnom planu kao i odbranu njenih duhovnih aspekata savremenim jezikom. Zbog toga je proučavanje prvenstveno islama a zatim i drugih religija i ideologija veoma bitno kako bi se uočile njihove slabosti i dao odgovor na kritike koje se podižu sa njihove strane.
“Ove kritike mladi musliman mora razumjeti kao kritike koje dolaze od drugačijeg i, štaviše pogrešnog stajališta čovjeka i njegovog društva, utemeljenog na individualizmu, humanizmu, racionalizmu, udaljavanju čovjeka od svetog, pobuni protiv autoriteta, gubitku osjećaja transcendentnosti..., kvantifikaciji života i ograničavanju društva na jednostavno kvantitativne zbrojeve atomiziranih pojedinaca.” (Vodič mladom muslimanu / Sejjid Husein Nasr / Sarajevo, 1998. /str. 302)
Najkompleksnije područje praktičnog aspekta života sa kojim se musliman susreće jeste politika. Prema njoj musliman ne smije ostati ravnodušan jer je poznat princip: ako se čovjek ne bavi politikom, ona će se baviti njime. Ovdje je bitno spomenuti dva hadisa u kojma se kaže da nije musliman onaj ko se ne brine o problemima svoje zajednice i da je najbolji onaj ko je najkorisniji društvu. Musliman mora biti upućen u svoju stvarnost i tokove zbivanja oko njega, jer pasivnost, ravnodušnost i nezainteresiranost nisu put pravog vjernika. Samo ambiciozni mogu promijeniti svijet, a promijena je prijeko potrebna ako želimo bolju budućnost...
Muslimani moraju spoznati cijelokupnu situaciju u kojoj se nalaze, sve njene dimenzije, i odgovoriti na savremeni izazov. Ali prvo moraju proći fazu unutrašnjeg preporoda i vratiti se istinskom islamu tako da on ponovo predstavlja najbitniji faktor kreiranja ljudskog života. Nada je svakog muslimana zabrinutog za budućnost islama i čovječanstva da će energija i vitalnost islama, ukoliko on ponovo postane relevantan u životima muslimana, reagovati na konstruktivan način i vratiti muslimanima njihov ugled u jednoj svijetlijoj budućnosti.
4. Zaključak
Vrijeme u kojem živimo jeste burno, vrtoglavo, puno promjena i razlika. Svijet ide u korak s vremenom i donosi nove prilike i okolnosti kojima se ljudi moraju prilagođavati. Od iskona svijeta ovaj zakon važi, jer je nestabilnost jedna njegova karakteristika: vrijeme je konstantno promjenjiva dimenzija a time i vanjski svijet jer je za njega vezan.
Međutim, osnovna karakteristika svijeta i ljudi na njemu jeste nepromjenjivost njihove suštine od nastanka pa do danas. Svijet, u biti, nikada neće biti ništa drugo do prostor i mjesto u kojem ljudi žive, a ljudi u biti neće biti drugo do bića koja vječito traže sreću i smiraj.
Savremeni svijet, tj. svijet u kojem živimo, uskraćuje ljudima mogućnost za postizanje tog cilja, jer je potpuno reducirao čovjeka i sveo ga samo na ovozemaljsko biće i roba materije. Sa ovako “osakaćenom” ljudskom prirodom nemoguće je postići mir, jer upravo taj dio čovjekove prirode koji se negira predstavlja ustvari njegovu glavninu, ono što čovjeka čini čovjekom. Čak štaviše, zanemarivanjem svog Izvora čovjek postaje samo sićušno stvorenje bez težine i vrijednosti.
Dominirajući svjetonazor želi postići blagostanje bez prisustva Boga, kao da je moguće doseći mir koji je udaljen od izvora svakog mira (Es-Selam), što je jedno od Božijih imena. Puko materijalno blagostanje ne može čovjeku dati ono za čim teži, već samo ukoliko se uzme u obzir ukupnost čovjekovog bitisanja moguće je ostvariti harmoniju između čovjeka i svijeta i stvoriti idealnog pojedinca i zajednicu.
Musliman, u istinskom značenju tog pojma, trebao bi predstavljati potpunog čovjeka koji je objedinio sve elemente svog postojanja; koji u sebi sadrži sve duhovne vrijednosti ali i sve pozitivne strane materijalnog, odnosno naučno-tehnološkog progresa. Ovako gledano, musliman ne samo da predstavlja idealnog čovjeka za neko minulo vrijeme, kao što to mnogi žele prikazati, već je on, u ovom smislu homo univerzale za svako vrijeme i na svakom prostoru.
“Ove kritike mladi musliman mora razumjeti kao kritike koje dolaze od drugačijeg i, štaviše pogrešnog stajališta čovjeka i njegovog društva, utemeljenog na individualizmu, humanizmu, racionalizmu, udaljavanju čovjeka od svetog, pobuni protiv autoriteta, gubitku osjećaja transcendentnosti..., kvantifikaciji života i ograničavanju društva na jednostavno kvantitativne zbrojeve atomiziranih pojedinaca.” (Vodič mladom muslimanu / Sejjid Husein Nasr / Sarajevo, 1998. /str. 302)
Najkompleksnije područje praktičnog aspekta života sa kojim se musliman susreće jeste politika. Prema njoj musliman ne smije ostati ravnodušan jer je poznat princip: ako se čovjek ne bavi politikom, ona će se baviti njime. Ovdje je bitno spomenuti dva hadisa u kojma se kaže da nije musliman onaj ko se ne brine o problemima svoje zajednice i da je najbolji onaj ko je najkorisniji društvu. Musliman mora biti upućen u svoju stvarnost i tokove zbivanja oko njega, jer pasivnost, ravnodušnost i nezainteresiranost nisu put pravog vjernika. Samo ambiciozni mogu promijeniti svijet, a promijena je prijeko potrebna ako želimo bolju budućnost...
Muslimani moraju spoznati cijelokupnu situaciju u kojoj se nalaze, sve njene dimenzije, i odgovoriti na savremeni izazov. Ali prvo moraju proći fazu unutrašnjeg preporoda i vratiti se istinskom islamu tako da on ponovo predstavlja najbitniji faktor kreiranja ljudskog života. Nada je svakog muslimana zabrinutog za budućnost islama i čovječanstva da će energija i vitalnost islama, ukoliko on ponovo postane relevantan u životima muslimana, reagovati na konstruktivan način i vratiti muslimanima njihov ugled u jednoj svijetlijoj budućnosti.
4. Zaključak
Vrijeme u kojem živimo jeste burno, vrtoglavo, puno promjena i razlika. Svijet ide u korak s vremenom i donosi nove prilike i okolnosti kojima se ljudi moraju prilagođavati. Od iskona svijeta ovaj zakon važi, jer je nestabilnost jedna njegova karakteristika: vrijeme je konstantno promjenjiva dimenzija a time i vanjski svijet jer je za njega vezan.
Međutim, osnovna karakteristika svijeta i ljudi na njemu jeste nepromjenjivost njihove suštine od nastanka pa do danas. Svijet, u biti, nikada neće biti ništa drugo do prostor i mjesto u kojem ljudi žive, a ljudi u biti neće biti drugo do bića koja vječito traže sreću i smiraj.
Savremeni svijet, tj. svijet u kojem živimo, uskraćuje ljudima mogućnost za postizanje tog cilja, jer je potpuno reducirao čovjeka i sveo ga samo na ovozemaljsko biće i roba materije. Sa ovako “osakaćenom” ljudskom prirodom nemoguće je postići mir, jer upravo taj dio čovjekove prirode koji se negira predstavlja ustvari njegovu glavninu, ono što čovjeka čini čovjekom. Čak štaviše, zanemarivanjem svog Izvora čovjek postaje samo sićušno stvorenje bez težine i vrijednosti.
Dominirajući svjetonazor želi postići blagostanje bez prisustva Boga, kao da je moguće doseći mir koji je udaljen od izvora svakog mira (Es-Selam), što je jedno od Božijih imena. Puko materijalno blagostanje ne može čovjeku dati ono za čim teži, već samo ukoliko se uzme u obzir ukupnost čovjekovog bitisanja moguće je ostvariti harmoniju između čovjeka i svijeta i stvoriti idealnog pojedinca i zajednicu.
Musliman, u istinskom značenju tog pojma, trebao bi predstavljati potpunog čovjeka koji je objedinio sve elemente svog postojanja; koji u sebi sadrži sve duhovne vrijednosti ali i sve pozitivne strane materijalnog, odnosno naučno-tehnološkog progresa. Ovako gledano, musliman ne samo da predstavlja idealnog čovjeka za neko minulo vrijeme, kao što to mnogi žele prikazati, već je on, u ovom smislu homo univerzale za svako vrijeme i na svakom prostoru.
