Da li je ispravno obaviti ibadet posta na ime umrle osobe?
Kada neko umre, a bio je dužan napostiti određeni broj dana, koje je mogao napostiti ali ipak nije, njegovim bližnjim pohvalno je da za njega naposte te dane. Primjer takvog stanja jeste da čovjek ne posti u ramazanu zbog bolesti ili puta, ili da žena ne posti za vrijeme menstruacije, a potom nakon Bajrama bude u mogućnosti napostiti te dane, ali ih ipak ne naposti prije smrti. Drugi primjer je zavjetni post, kada se čovjek zavjetuje da će postiti određeni broj dana te zbog zavjeta post postane obavezan, a potom ga pretekne smrt prije nego što te dane isposti, njegovim bližnjim propisano je da na njegovo ime naposte taj broj dana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko umre i ostane dužan postiti, za njega će njegov staratelj postiti" (Buhari, br. 1952 i Muslim, br. 1147). Najpreče je da za umrlog poste njegovi bližnji rođaci i nasljednici, ali validno je ako to učini osoba koja nije u rodu s umrlim, naročito uz znanje i saglasnost bližnjih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usporedio je napaštanje propuštenih dana posta na ime umrlog sa dugom, a dug može vratiti i neko ko nije staratelj ili bližnji iako su staratelji za to najpreči i zbog toga su u hadisu spomenuti. Propuštene dane posta može postiti jedna osoba kao što u tome može učestvovati njih više.
Postiti na ime umrlog, kada ostane dužan napostiti određeni broj dana, pohvalno je bližnjima, ali nije obavezno, na osnovu ajeta: "I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi" (Fatir, 18).
Kada neko ne posti u ramazanu imajući validan razlog, kao što je bolest, a potom umre u toj bolesti i ne bude u prilici napostiti propuštene dane, ti dani neće se napaštati nakon njegove smrti, niti je obavezan iskup hranjenjem siromaha, osim ako je bolest koju je bolovao neizlječiva tako da se znalo da neće ozdraviti niti biti u mogućnosti postiti, u tom slučaju će se za svaki propušteni dan posta nahraniti siromah. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Ukoliko se osoba razboli u ramazanu i ne bude mogla postiti, a ne ozdravi, nego umre, za nju će se nahraniti siromah kako ne bi ostala dužna nenapoštenih dana. Ako pak ostane dužna postiti zavjetni post, za nju će ga nadoknaditi njen staratelj." (Ebu Davud, 2401. Predaja je vjerodostojna po ocjeni šejha Albanija.)
Postiti dobrovoljni post na ime druge osobe nije propisano, kao što nije propisan post na ime žive osobe, a ako bi neko postio na ime žive osobe, to neće skinuti obavezu s nje. U pogledu ovog pitanja imam Nevevi prenosi konsenzus učenjaka i kaže: "Složili su se u stavu da se neće obavljati namazi na ime umrlog, ukoliko je propuštao namaze, i da se neće postiti na nečije ime za vrijeme njegovog života, a po pitanju posta na ime umrle osobe učenjaci se razilaze." (Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 8/26)
Svevišnji Allah najbolje zna.
Kada neko umre, a bio je dužan napostiti određeni broj dana, koje je mogao napostiti ali ipak nije, njegovim bližnjim pohvalno je da za njega naposte te dane. Primjer takvog stanja jeste da čovjek ne posti u ramazanu zbog bolesti ili puta, ili da žena ne posti za vrijeme menstruacije, a potom nakon Bajrama bude u mogućnosti napostiti te dane, ali ih ipak ne naposti prije smrti. Drugi primjer je zavjetni post, kada se čovjek zavjetuje da će postiti određeni broj dana te zbog zavjeta post postane obavezan, a potom ga pretekne smrt prije nego što te dane isposti, njegovim bližnjim propisano je da na njegovo ime naposte taj broj dana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko umre i ostane dužan postiti, za njega će njegov staratelj postiti" (Buhari, br. 1952 i Muslim, br. 1147). Najpreče je da za umrlog poste njegovi bližnji rođaci i nasljednici, ali validno je ako to učini osoba koja nije u rodu s umrlim, naročito uz znanje i saglasnost bližnjih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usporedio je napaštanje propuštenih dana posta na ime umrlog sa dugom, a dug može vratiti i neko ko nije staratelj ili bližnji iako su staratelji za to najpreči i zbog toga su u hadisu spomenuti. Propuštene dane posta može postiti jedna osoba kao što u tome može učestvovati njih više.
Postiti na ime umrlog, kada ostane dužan napostiti određeni broj dana, pohvalno je bližnjima, ali nije obavezno, na osnovu ajeta: "I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi" (Fatir, 18).
Kada neko ne posti u ramazanu imajući validan razlog, kao što je bolest, a potom umre u toj bolesti i ne bude u prilici napostiti propuštene dane, ti dani neće se napaštati nakon njegove smrti, niti je obavezan iskup hranjenjem siromaha, osim ako je bolest koju je bolovao neizlječiva tako da se znalo da neće ozdraviti niti biti u mogućnosti postiti, u tom slučaju će se za svaki propušteni dan posta nahraniti siromah. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Ukoliko se osoba razboli u ramazanu i ne bude mogla postiti, a ne ozdravi, nego umre, za nju će se nahraniti siromah kako ne bi ostala dužna nenapoštenih dana. Ako pak ostane dužna postiti zavjetni post, za nju će ga nadoknaditi njen staratelj." (Ebu Davud, 2401. Predaja je vjerodostojna po ocjeni šejha Albanija.)
Postiti dobrovoljni post na ime druge osobe nije propisano, kao što nije propisan post na ime žive osobe, a ako bi neko postio na ime žive osobe, to neće skinuti obavezu s nje. U pogledu ovog pitanja imam Nevevi prenosi konsenzus učenjaka i kaže: "Složili su se u stavu da se neće obavljati namazi na ime umrlog, ukoliko je propuštao namaze, i da se neće postiti na nečije ime za vrijeme njegovog života, a po pitanju posta na ime umrle osobe učenjaci se razilaze." (Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 8/26)
Svevišnji Allah najbolje zna.
