Pitanje: Zanima me da li se može nekako “očistiti” nešto što je stečeno na haram način? Kupio sam dio sportske opreme u vrijednosti 100 KM, ali je taj novac bio od kladionice, odnosno haram. Zanima me da li bih ja očistio taj haram ako bih dao u džamiju ili sirotinji 100 KM?
Odgovor: Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah…
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Jedno od velikih islamskih pravila glasi: „Ko uzme nešto – na šta Šeri’atom nema pravo, pa odluči da se oslobodi toga – ako se to nešto uzelo mimo volje njegovog vlasnika, ili njegov vlasnik nije na pravi način dobio zamjenu za to – to nešto će morati da mu se vrati.“ Ako mu se to ne bude moglo lično vratiti – onda će mu se time isplatiti neki njegov dug ako ga bude imao, a ako se to ne bude moglo – onda će se njegov imetak vratiti njegovim nasljednicima, a ako se i to ne bude moglo – onda će se taj imetak udijeliti kao sadaka na ime njega, pa ako se pravi vlasnik odluči na to da uzme sevap od toga imetka – na Sudnjemu Danu – pripašće mu, a ako ne bude želio ništa osim toga da uzme od dobrih djela onome ko mu je imetak nepravedno uzeo – uzeće mu onoliko koliko mu je ovaj povrijedio imetka, dok će sevap od sadake pripasti onome ko je sadaku udijelio.“ A Allah dž.š., najbolje zna. (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 5/690.)
Ako je u pitanju haram imetak koji nije vlasništvo određenog pojedinca, poput nečega što se uzelo-ukralo, iz opšteg-državnog imetka, ili putem monopola, ili putem varanja, ili putem haram trgovine, ili se imetak stekao preko bankovnih kamata – takav imetak će se udijeliti siromašnima i unesrećenima, ili će se dati u opšte svrhe muslimana shodno pravilu: „Sve što se ne može vratiti pojedincu – vratiće se društvu“ – u vidu izgradnje puteva, mostova, škola, smještaja za siročad i sl. Ima učenjaka koji smatraju da se od toga imetka neće izgrađivati džamije.
Musliman se nijednog trenutka ne smije dvoumiti po pitanju oslobađanja od haram imetka, jer je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ruka će biti pitana za sve tuđe što je uzela – sve dok ga u potpunosti ne vrati!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.2400.; Musned, Ahmed, br. 20098-20168.; Musned, Bezzar, br.4548.; el-Sunen el-Kubra, Nesa’i, br.5751.)
Da u otetom imetku nema ništa drugo do toga da se čovjeku, zbog njega, neće primati dova, bilo bi dovoljno onome ko imalo razuma ima da se od takvog imetka što prije oslobodi. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Pa će čovjek pružati svoje ruke prema nebesima, uzvikujući: Gospodaru moj, Gospodaru moj – a hrana mu je haram, piće mu je haram, i odjeća mu je haram, i zadojen je haramom – pa kako da mu se na dovu odazove!?“ (Muslim)
Ako je čovjek ostvario zaradu putem haram imetka – obaveza mu je da se i od toga oslobodi onako kako se oslobađa i od osnove haram imetka! Čovjeku nije dozvoljeno da haram imetak troši na sebe, niti na svoju familiju, niti za bilo kakav lični interes ili interes svoje porodice, i od toga haram imetka sebi može ostaviti minimum neophodnog s čime može namiriti osnovne životne potrebe – jer ako je u situaciji da je u potrebi za tim imetkom, onda je i on jedan od siromaha koji ima pravo okoristiti se njime, a Allah dž.š., najbolje zna.
Odgovor: Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah…
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Jedno od velikih islamskih pravila glasi: „Ko uzme nešto – na šta Šeri’atom nema pravo, pa odluči da se oslobodi toga – ako se to nešto uzelo mimo volje njegovog vlasnika, ili njegov vlasnik nije na pravi način dobio zamjenu za to – to nešto će morati da mu se vrati.“ Ako mu se to ne bude moglo lično vratiti – onda će mu se time isplatiti neki njegov dug ako ga bude imao, a ako se to ne bude moglo – onda će se njegov imetak vratiti njegovim nasljednicima, a ako se i to ne bude moglo – onda će se taj imetak udijeliti kao sadaka na ime njega, pa ako se pravi vlasnik odluči na to da uzme sevap od toga imetka – na Sudnjemu Danu – pripašće mu, a ako ne bude želio ništa osim toga da uzme od dobrih djela onome ko mu je imetak nepravedno uzeo – uzeće mu onoliko koliko mu je ovaj povrijedio imetka, dok će sevap od sadake pripasti onome ko je sadaku udijelio.“ A Allah dž.š., najbolje zna. (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 5/690.)
Ako je u pitanju haram imetak koji nije vlasništvo određenog pojedinca, poput nečega što se uzelo-ukralo, iz opšteg-državnog imetka, ili putem monopola, ili putem varanja, ili putem haram trgovine, ili se imetak stekao preko bankovnih kamata – takav imetak će se udijeliti siromašnima i unesrećenima, ili će se dati u opšte svrhe muslimana shodno pravilu: „Sve što se ne može vratiti pojedincu – vratiće se društvu“ – u vidu izgradnje puteva, mostova, škola, smještaja za siročad i sl. Ima učenjaka koji smatraju da se od toga imetka neće izgrađivati džamije.
Musliman se nijednog trenutka ne smije dvoumiti po pitanju oslobađanja od haram imetka, jer je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ruka će biti pitana za sve tuđe što je uzela – sve dok ga u potpunosti ne vrati!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.2400.; Musned, Ahmed, br. 20098-20168.; Musned, Bezzar, br.4548.; el-Sunen el-Kubra, Nesa’i, br.5751.)
Da u otetom imetku nema ništa drugo do toga da se čovjeku, zbog njega, neće primati dova, bilo bi dovoljno onome ko imalo razuma ima da se od takvog imetka što prije oslobodi. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Pa će čovjek pružati svoje ruke prema nebesima, uzvikujući: Gospodaru moj, Gospodaru moj – a hrana mu je haram, piće mu je haram, i odjeća mu je haram, i zadojen je haramom – pa kako da mu se na dovu odazove!?“ (Muslim)
Ako je čovjek ostvario zaradu putem haram imetka – obaveza mu je da se i od toga oslobodi onako kako se oslobađa i od osnove haram imetka! Čovjeku nije dozvoljeno da haram imetak troši na sebe, niti na svoju familiju, niti za bilo kakav lični interes ili interes svoje porodice, i od toga haram imetka sebi može ostaviti minimum neophodnog s čime može namiriti osnovne životne potrebe – jer ako je u situaciji da je u potrebi za tim imetkom, onda je i on jedan od siromaha koji ima pravo okoristiti se njime, a Allah dž.š., najbolje zna.
