Citat:Dešava se da imam namjeru i želju da neke ljude psujem i grdim, ali to ne učinim naglas, nego samo u sebi. Da li je to grijeh?
Namjera da se kaže nešto ružno i razmišljanje o tome ne smatra se govorom sve dok se stvarno ne izgovori. Kada je objavljen ajet: "Pokazivali vi šta je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće" (El-Bekara, 284), ashabi su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kleknuli na koljena i kazali da su prije ovog ajeta dobivali obaveze koje su bili u stanju izvršiti: namaz, post, zekat i sl., ali ono što implicira ovaj ajet nisu u stanju izvršiti. Tada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio da se pokore Allahu i da ne budu poput naroda prije njih kojima je Božija objava dolazila pa su kazali: "Slušamo i ne pokoravamo se." Ashabi su tada rekli: "Slušamo i pokoravamo se. Tvoj oprost tražimo, Gospodaru naš, i Tebi ćemo se vratiti!" (Muslim, br. 125). Tada je Allah objavio ajet kojim je derogirao prethodni, kazavši: "Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih." (El-Bekara, 286)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Zaista Allah oprašta mojim sljedbenicima ono što u sebi misle sve dok to ne izuste ili ne postupe po tome" (Buhari, br. 6664; Muslim, br. 127). Nakon što je naveo ovaj hadis, Tirmizi još dodaje: "Učenjaci primjenjuju značenje ovog hadisa i ako bi čovjek razmišljao o tome da se razvede od žene, to se neće smatrati razvodom sve dok riječi razvoda i ne izgovori." (Tirmizi, br. 1183)
Važno je još napomenuti da je čovjek, kada mu naiđu loše misli, kao što je psovanje i vrijeđanje, dužan te misli prekinuti i ne prepuštati im se. Svevišnji Allah najbolje zna!
