Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kad god čovjek pogodi istinu ili joj se približi, u stanju je razumjeti drugo mišljenje i dati onima oko njega pravo na život. Što više griješim, to više uskraćujem drugima slobodu mišljenja.
Nažalost, ovakav način života koji je za svaku osudu, uobičajen je u islamskom ummetu (muslimanskim državama) danas, i on stoji iza duboke političke zaostalosti i iza opake političke tiranije koja se provodi u mnogim muslimanskim zemljama.
Mrzim neznalice (džahile) koji se prave pametni i malene (prezrene) ljude koji umišljaju da su veliki, jer me podsjećaju na svakog diktatora koji se nameće narodima, skrivajući i potiskujući u drugi plan nadarene, sposobne i istaknute ličnosti u narodu.
Mrzim onoga ko je nešto naučio a mnogo više propustio, koji preferira neko mišljenje, a neznalica je u pogledu drugih mišljenja, i koji se fanatično drži onoga što posjeduje a ne zna šta drugi ljudi imaju, i mrzim ljude koji približavaju sebi one koji ih hvale, a udaljavaju od sebe one koji ih savjetuju.
U vremenu slobode povećava se broj istinskih učenjaka, istraživača, izumitelja i pisaca, a ako su horizonti zamagljeni i moral (ahlak) poražen, tada do izražaja dolazi svaki lakrdijaš koji, poput faraona, svojim sljedbenicima govori: ”Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Nazi'at, 24.)
Tada nastupa vrijeme stada (rulje) i slijepih sljedbenika, a narodi umiru od moralnog siromaštva i gubitka časti.
Kad god čovjek pogodi istinu ili joj se približi, u stanju je razumjeti drugo mišljenje i dati onima oko njega pravo na život. Što više griješim, to više uskraćujem drugima slobodu mišljenja.
Nažalost, ovakav način života koji je za svaku osudu, uobičajen je u islamskom ummetu (muslimanskim državama) danas, i on stoji iza duboke političke zaostalosti i iza opake političke tiranije koja se provodi u mnogim muslimanskim zemljama.
Mrzim neznalice (džahile) koji se prave pametni i malene (prezrene) ljude koji umišljaju da su veliki, jer me podsjećaju na svakog diktatora koji se nameće narodima, skrivajući i potiskujući u drugi plan nadarene, sposobne i istaknute ličnosti u narodu.
Mrzim onoga ko je nešto naučio a mnogo više propustio, koji preferira neko mišljenje, a neznalica je u pogledu drugih mišljenja, i koji se fanatično drži onoga što posjeduje a ne zna šta drugi ljudi imaju, i mrzim ljude koji približavaju sebi one koji ih hvale, a udaljavaju od sebe one koji ih savjetuju.
U vremenu slobode povećava se broj istinskih učenjaka, istraživača, izumitelja i pisaca, a ako su horizonti zamagljeni i moral (ahlak) poražen, tada do izražaja dolazi svaki lakrdijaš koji, poput faraona, svojim sljedbenicima govori: ”Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Nazi'at, 24.)
Tada nastupa vrijeme stada (rulje) i slijepih sljedbenika, a narodi umiru od moralnog siromaštva i gubitka časti.
